Intervju ministra Slavka Linića za Globus

Razgovarala JELENA LOVRIĆ

Ministar financija, u tjednu teških pregovora sa sindikatima, iznosi sumornu sliku ekonomskog stanja i upozorava da će 2013. unatoč dobrom punjenju proračuna biti još gore ako ne počnu investicije
Dnevni rasporedi Slavka Linića prepuni su. U ministarski ured stiže takoreći zorom, oko sedam sati. Kući se vraća kasno navečer. Kaže da se jedino tako može funkcionirati. Posao je ogroman i nikad gotov. Ali nije mu teško. Navikao je raditi takvim ritmom. Još iz onih dana kad je bio u privredi. Samo je kao saborski zastupnik živio komotnije. Intervju je zakazao u nedjelju navečer, u 21 sat. Uspio je ukrasti vikend za obitelj. Stiže ravno iz Rijeke, sportski odjeven, u crvenoj kariranoj košulji. Gužva na cesti, kaže, ali djeluje prilično smireno i opušteno.
U uredu u Katančićevoj baš nikoga. Samo osiguranje na ulazu. Kompleks Ministarstva financija, kad se pogleda iz prostranog dvorišta kojim moramo proći, jer je glavni ulaz noću zatvoren, s nizom blistavih limuzina, djeluje prilično impresivno. Teško spojivo s općepoznatom činjenicom da je država financijski opako ruinirana i trula.
*Ovog tjedna završavate pregovore sa sindikatima. Hoćete li uspjeti postići dogovor da se na primanjima radnika u javnom sektoru ostvari ušteda od dvije milijarde kuna?
-Sindikati shvaćaju situaciju u kojoj se zemlja nalazi. Evidentno je da su troškovi preveliki i moramo ih smanjiti. Neovisno o prihodima državnog proračuna, rashode je nužno reducirati. To nam je obaveza i prema Zakonu o fiskalnoj odgovornosti. Našli smo, mislim, dovoljno prostora da se potrebne uštede ostvare na dodacima, bez smanjivanja redovnih primanja.


*Čini se da u razgovorima sa sindikatima vi igrate ulogu dobrog i empatičnog pregovarača, a ministar rada Mirando Mrsić ulogu onoga drugoga, pa na sebe vezuje ljutnju i bjesove sindikalista. Premda bi po logici funkcija koje obnašate možda trebalo biti upravo suprotno? Nije uobičajeno da je ministar financija simpatičniji od ministra rada.
-Logično je da oni koji vode pregovore – znači, potpredsjednik Mimica, koji je predsjednik pregovaračkog tima i ministar rada i mirovinskog sustava Mrsić – češće dolaze u određena sučeljavanja, pa i sukobljavanja. Ne bih rekao da sam ja, za razliku od drugih pregovarača, nekakav miritelj. Mislim da sam samo uspio dosta dobro argumentirati Vladinu poziciju i nužnost određenih restrikcija. Meni zamjeraju protivljenje zahtjevu sindikata da se dogovorene uštede jednog dana vrate radnicima. Ne vidim mogućnost za takav povrat u ove četiri godine mandata. I dužan sam to jasno i iskreno reći. Jer je Zakon o fiskalnoj odgovornosti nemilosrdan. Zahtijeva uštedu od 1 posto na rashodima što ćemo u iduće dvije godine vrlo teško ostvariti. Budimo iskreni, u deficitima koje smo dosad iskazali nema brodogradnje, nema zdravstva, nema nekih pretjeranih kreditnih obaveza na željeznici, u Cestama… Ali, sve će to danas-sutra doći na naplatu.


*Neki mi sindikalisti kažu da su vaša izlaganja katastrofična, da je situacija, kako je predstavljate, mnogo gora nego što javnost to misli. Kakvo je zaista ekonomsko stanje države?
-Situacija je vrlo teška. Imamo vanjski dug od 47 milijardi eura. Potrošnja je nerealno visoka. Čak i kad preokrenemo trendove, možemo računati na vrlo skroman rast gospodarstva, jer je sve ispod 5 posto nedovoljno. Osam godina u državi nije rješavana ni jedna dubioza, ni u zdravstvu, ni u mirovinskom sustavu, socijali... Da ne govorimo o brodogradnji i ostalim strukturnim promjenama. U javnom sektoru išlo se kontra potreba: umjesto smanjivanja broja radnika njihov se broj stalno povećavao. Rješavanje svih tih problema zahtijevat će dodatna sredstva iz proračuna. A ukupni se rashodi istodobno moraju smanjivati.


*Koliki još mogu biti ti dosad skriveni financijski tereti brodogradnje ili zdravstva?
-Značajni. Radije nećemo o brojkama.


*Zar su podaci toliko loši da o njima radije ne biste govorili?
-Dosta su loši. Iznosi se znaju, ali vodimo razgovore sa Eurostatom, statističkim uredom Europske komisije, o načinu njihova prikazivanja. Pokušavamo dogovoriti da se troškovi brodogradnje i zdravstva, kao dugo godina stvarane i nerješavane dubioze, ne evidentiraju u cijelosti u ovogodišnjim bilancama.


*Cilj je spriječiti urušavanje kreditnog rejtinga koji bi, koliko znam, trebao na ponovnu procjenu u devetom mjesecu. Što je realno očekivati?
-Bitno je pokazati da upravljamo proračunom, znači njegovom prihodovnom i rashodovnom stranom. Vidimo da se, unatoč gospodarskom padu, zacrtani prihodi ostvaruju, što znači da ih je Vlada realno planirala. Kontroliramo i rashodovnu stranu. Smanjili smo poticaje. Dogovor sa sindikatima o plaćama bio bi sjajna poruka i kreditnim agencijama. Pokazao bi da troškove plaća držimo pod kontrolom ne ratovanjem nego razgovorima i dogovorom sa sindikatima u okviru onoga što je realno u ovom trenutku. U drugom bi polugodištu morali ostvariti još nešto bitno za ocjenu kreditnog rejtinga, a to je gospodarski rast. Zato se sada bitka okreće prema investicijama.


*Još uvijek smatrate da je do kraja godine ipak moguće ostvariti nekakav, makar i minimalan gospodarski rast? Potpredsjednik Čačić već je revidirao neke svoje najave.
-Očito je teško ostvariti prognozirani rast. Ali, pojačanom aktivnošću prije svega državnih poduzeća mislim da je u šest mjeseci moguće ostvariti pozitivne pomake. Novac nije problem, projekti postoje, samo je pitanje efikasnosti raspoloživih kadrova.


*Ali od onih lopata, koje je Vlada svečano najavljivala za lipanj, još ništa nismo vidjeli?
-Evidentno je da smo podcijenili kadrovski problem u pojedinim firmama koje bi trebale biti nositelji investicija. Po meni, to je jedini razlog zakašnjenja.
*Što kažete na špekulaciju da bi se vaša uspješnost, dakle uspješnost ministra financija, po Vladu mogla pokazati kontraproduktivnom zato što svi drugi resori, odnosno ključni resori koji bi trebali osigurati gospodarski rast, podbacuju i ne realiziraju zacrtane planove? Ako samo porezna presija i punjenje državne blagajne funkcionira, a sve drugo stoji, kako će javnost to razumjeti?
-To mogu tvrditi samo oni koji ništa ne razumiju. Mislim da uvođenje reda i zaoštravanje porezne i financijske discipline ne bi trebali imati negativnih posljedica, premda u početku nekima možda i stvaraju probleme. Ali, zato smo odmah omogućili reprogram i refinanciranje poreznih obveza. Bili smo nemilosrdni oko isplate plaća zajedno s doprinosima, pokazalo se s punim pravom. Objavljivanje neurednih platiša smatram obavezom prema svima onima koji su uredni. Ne bih rekao da je porezna disciplina sama sebi svrhom. Ako ovo što radimo zovete fiskalnom presijom, onda je to sigurno u funkciji oporavka gospodarstva i financijskog konsolidiranja države.
*Ali neki privrednici tvrde da ste tom pojačanom poreznom presijom ubili potrošnju, čak i proizvodnju? Kažu da mamuzate mrtvog konja.
-Autori tih teza možda ne žele uvođenje reda u državi. Neki su nas gospodarstvenici žestoko napali jer mislimo da se treba držati zakonom predviđenih rokova plaćanja. Vlada Jadranke Kosor lani je potkraj godine utvrdila 30 i 60 dana kao rokove plaćanja, što je uostalom europska direktiva. Zakon imamo, ali ga nitko ne poštuje. Ja nisam sklon neprovođenju ili ignoriranju zakona. Naša je Vlada mogla birati: ili zakon primijeniti ili ga staviti van snage, što bi nam odmah ugrozilo ulazak u EU. Sad kad smo pokazali da mislimo ozbiljno, ispada da uredno poslovanje mnogima ne paše.


*Može li vaš porezni tsunami i općenito uvođenje financijske discipline dati rezultate i donijeti preokret ako ne dođe do investicijskog buma i pokretanja gospodarstva?
-Investicije dolaze. Mi imamo hidroelektrane koje su zastarjele, treba ih modernizirati. Imamo termoelektrane kojima treba povećati kapacitete. Ogromno bogatstvo šuma izvozimo umjesto da gradimo svoje kogeneracije na bio masu. Oko 60 posto struje uvozimo, a vlastite resurse ne koristimo. Zatim, uvozimo previše hrane, a imamo mogućnosti hraniti ne samo sebe nego i druge. Da dalje ne nabrajam. Ukratko, investicije i gospodarski rast sigurno slijede. Ali, čak neovisno o tome, reda u državi mora biti. Jer prevelik nered uništava i ono što vrijedi. Imamo sjajnih tvrtki koje su se - jer ne postoji sigurnost naplate - našle u problemima i neizvjesnosti, pa smanjuju proizvodnju i plasmane. Država je odgovorna za uvođenje reda i discipline, kako oni koji dobro i uredno posluju ne bi bili izloženi nepotrebnim rizicima i financijskim gubicima zbog raširene kulture neplaćanja.


*Kako tumačite žestoku kritiku iz poduzetničkih redova novog Zakona o financijskom poslovanju, kojega planirate donijeti odmah s početkom jeseni, a kojim se uređuju rokovi plaćanja te predstečajna nagodba. Šef HUP-a Ivan Miloloža tvrdi da tim zakonom jačate antipoduzetničku klimu, pa privrednici, kaže, razmišljaju o lockoutu, nekoj vrsti poduzetničkog štrajka, odnosno prijete seljenjem svojih poduzeća u druge zemlje, poglavito u Srbiju?
-Miloloža bi morao objasniti zašto jedno govori novinarima, a drugo nama. Novim zakonom kanimo riješiti problem enormno narasle nelikvidnosti, koja je sada već dosegla 44,5 milijardi kuna i jedan je od ključnih razloga izostanka tako željenog gospodarskog oporavka. Mislim da u šest mjeseci od donošenja zakona taj problem možemo riješiti. Zakon predviđa čvrste rokove plaćanja, za privatnike 60 dana, a za državu upola kraće. Tko im ne može udovoljiti, otvara predstečajnu nagodbu koja može trajati 120 dana. Premda smo prijedlog zakona uskladili s pravnim stručnjacima, a u njegovoj su izradi pomagali i ustavni suci. HUP nas sada napada tvrdnjama da suspendiramo pravni sustav, za što zaista nema argumenata. Nitko ne niječe da su postojeća zakonska rješenja problematična, da uzrokuju blokade, da stečajevi traju desetak i više godina, da su nam sudovi počeli preuzimati vođenje privrede. Ali, netko, valjda, očekuje da ova Vlada promijeni pravosuđe, što je nerealno i na što nemamo pravo. Umjesto beskrajnog čekanja promjena u pravosuđu, Vlada je odlučila da aktivno na sebe preuzme rješavanje nagomilanih problema. To je teško breme: bit će mnogo nezadovoljnih, mnogima ćemo se morati zamjeriti, mnogima reći da nema izlaza, da moraju u stečaj. Ali mislimo da je to jedini način podizanja efikasnosti hrvatskog gospodarstva.


*Neki pravnici tvrde da je riječ o uvođenju izvanrednog stanja?
-Slažem se.


*Slažete se da svojim zakonom faktički uvodite izvanredno stanje u Hrvatskoj?
-Smatram da je u Hrvatskoj već na djelu izvanredno stanje, a Vlada predloženim zakonom uvodi mjere za njegovo saniranje. Jer, kako nazvati postojeću situaciju nego izvanrednom ako imate permanentan gospodarski pad, ogromnu nelikvidnost, veliki broj nezaposlenih, neisplatu plaća…


*Kakva je trenutno situacija u odnosu na MMF? Jesmo li s vremenom bliže ili dalje od takva rješenja?
-Ove godine to nam rješenje nije potrebno. Pitanje je što će biti dogodine. Treba li nam pomoć MMF-a znat ćemo, po prilici, za pola godine. Ako se stanje nelikvidnosti ne popravi i ne krenu investicije, ako privreda ne prodiše, onda će proračunska situacija iduće godine biti vrlo teška.


*Teža nego ove?
-Da, mnogo teža. Računajte da prema Zakonu o fiskalnoj odgovornosti i iduće godine moramo reducirati fiskalne rashode za jedan posto. Gdje naći prostor za dodatno rezanje kad smo već ove godine značajno smanjili plaće i troškove? Usto, zbog preuzetih kredita brodogradnje i ovogodišnjeg novog zaduženja od 10 milijardi samo će nam kamate porasti za 40 posto. To je razlog da će 2013. biti vrlo, vrlo teška. Čak bez obzira hoće li nam se proračunski prihodi, u slučaju gospodarskog rasta, možda povećavati. Fiskalno je pravilo jasno: moramo se ravnati prema dosadašnjim rashodima. Smijemo potrošiti manje nego ove godine.


*Unatoč tome, djelujete vrlo smireno. Smirenije nego prije. Kao da situacija u vašem resoru nije dramatična?
-Pokušavam poslati poruku da rješenja ima. Samo moramo odraditi potrebne poslove. Zato mislim da nervoza ni tvrdi stavovi ne vode rješenju.


*Što je teže, biti potpredsjednik u Račanovoj vladi ili ministar financija u Milanovićevoj vladi?
-Kao potpredsjednik nemate svoj resor, više se bavite političkim porukama, ali kako se gospodarstvo za Račanove vlade nije dalo pokrenuti morao sam, nažalost, preuzimati i donošenje teških odluka o stečajevima. Vlada je u ono vrijeme bila sama, bez podrške bankarskog sustava. Sada imamo izvrsnu suradnju s bankama. Banke pokazuju veliku spremnost na zajedničko spašavanje firmi. To već radimo, a nakon donošenja Zakona o financijskom poslovanju radit ćemo još i više. Po tom zakonu najveći će teret biti upravo na bankama i financijskom sektoru. Očekujem da će nam pomoći u osposobljavanju i pokretanju privrede.
*Što očekujete od novog guvernera? Koliko znam, guverneru Rohatinskom davali ste podršku čak i kad je Vlada već donijela odluku o njegovom odlasku?
-Za guvernera Rohatinskog mogu reći sve najbolje: izvanrdna suradnja u četiri godine Račanove vlade, vrlo dobra komunikacija u osam godina mog opozicijskog djelovanja, sjajno odrađenih prvih šest mjeseci Milanovićeve vlade. Isto tako vrlo dobro surađujem i s njegovim nasljednikom, guvernerom Vujčićem. Smatram da je on dio iste ekipe i da u odnosu na prethodnika nema i neće biti velikih razlika.
*Radite zakon o porezu na imovinu, koliko znam, u suradnji sa stručnjacima MMF-a?
-Na posljednjem zasjedanju Svjetske banke u Washingtonu MMF nam je ponudio dio svojih stručnjaka i mogućnost da naše ideje kompariraju s europskim i svjetskim rješenjima i iskustvima. Ponuđenu pomoć rado smo prihvatili i u mjesec dana, koliko je MMF-ova ekipa radila u Zagrebu, dobili smo čitav set izvanrednih sugestija i rješenja. Vjerujem da će se suradnja nastaviti. Skloni smo primijeniti u nizu zemalja prihvaćeno rješenje da se sredstvima od poreza na imovinu financiraju zdravstvene potrebe. Kako od početka iduće godine kanimo za još dva posto smanjiti zdravstvene doprinose poduzetnicima, nedostatak sredstava za zdravstvo kompenzirali bi iz poreza na imovinu. Lokalna samouprava tim bi sredstvima od imovinskih poreza plaćala rad županijskih bolnica i domova zdravlja.
*Što ako Vlada ne uspije?
-Uvjeren sam da ćemo uspjeti.
*Kad će se to vidjeti?
-Vjerujem krajem godine. Očekujem rezultate u smanjenju nelikvidnosti te u povećanju investicija i zapošljavanju.
*Kako objašnjavate osjetan pad popularnosti Vlade čiji ste član?
-Rekao bih da su određeni javni istupi i određeni događaji vezani uz Vladu imali dosta negativan odjek u javnosti. S druge strane, vidimo da rješenja koja nudimo nisu baš široko prihvaćena. Gotovo da ih svi odbijaju. Ti se negativni trendovi mogu promijeniti samo postizanjem rezultata. Ako rješenja koja guramo počnu davati plodove, onda će ih prihvatiti i većina onih koji su sada protiv. Ali moram reći da nikako ne mogu razumjeti zašto se uspjesi u punjenju proračuna negativno ocjenjuju.
*Možda zato što nema sljedećeg koraka? Nema ni investicija ni rasta gospodarstva. Strahujete li da bi se u slučaju produženja takve situacije mogli naći u ulozi vrlo nepopularnog potpredsjednika Čačića? Da bi vas građani, pritisnuti poskupljenjima i padom standarda mogli pitati zašto su se odricali, zašto ste im iz džepa izbili zadnju kunu a bez ikakva vidljiva rezultata?
-Sve su to potezi Vlade Republike Hrvatske, a ne Slavka Linića. Svaki od ministara dijelit će sudbinu Vlade. Na svakoga od nas reflektirat će se sve pozitivno i sve negativno što Vlada uradi.
*Ministri tvrde da im premijer Milanović daje veliku autonomiju. Kako vi funkcionirate?
-Ministarstvo financija zaista ima veliku samostalnost. Vlada dobrim dijelom prihvaća gotovo sve naše prijedloge. Možda tek koji put moramo malo više elaborirati. Što su poslovi složeniji, normalno je da traže više vremena i usuglašavanja. Dakle, u kreaciji puna autonomija, a kod usvajanja morate pokazati sposobnost da branite i argumentirate svoje ideje i prijedloge.
*Komunikacija s premijerom?
-Bez problema.
*Sluša li vas?
-Nema potrebe. Premijeru nije lako. Njegova je odgovornost najveća. Ministri se ipak mogu malo sakriti iza struke. Njemu to nije moguće. Mora donositi političke odluke. Kad smo nedavno, nakon šest mjeseci mandata, konstatirali da postignute uštede na plaćama nisu bile dovoljne, premijer Milanović nije dopustio popuštanje, nego je tražio da se utvrdi tko će i što dodatno napraviti. Uštede će se, rekao je, provesti, bez obzira koliko bude teško. Njegove su poruke u tom pogledu vrlo jasne. Smatram to odgovornim ponašanjem. Naravno, i sam je svjestan da će teško biti politički uspješan i imati dobar imidž dok inzistira na uštedama.
*Na nedavnim SDP-ovim izborima niste se natjecali za stranačku funkciju. Što to znači? Da vas stranka više ne zanima?
-Bio sam svojedobno nekoliko godina paralelno u SDP-ovom predsjedništvu i u Vladi. Zaključio sam da to nije dalo velikih efekata, pa me funkcije u stranci više ne zanimaju. Nisu uvjet da se bude ugledan i aktivan član stranke. Ne moram biti funkcionar da imam svoju ulogu u SDP-u. Naravno da me situacija u stranci uvijek zanima, ali ne želim nositi teret odgovornosti za upravljanje njenim radom. Dosta mi je teret odgovornosti ministarskog posla.
*Mislila sam da ste možda digli ruke, jer svojedobno ste šefu stranke savjetovali da odstupi s čela SDP-a kad postane premijer.
-Savjetovao sam to na bazi svog negativnog iskustva iz vremena Račanove vlade.
*Što danas, šest mjeseci od formiranja Vlade, mislite o tom svom prijedlogu?
-Što o tome mislim reći ću za četiri godine. Nakon odrađenog mandata. Bitno je hoće li SDP, dok bude obnašao vlast, ostati uspješna, aktivna, dobro organizirana i s Vladom usklađena stranka.
*Pitam vas što mislite o SDP-u zato što neki ministri odlaze u vrlo neugodnim okolnostima, što se onda reflektira i na stranku?
-Jako je teško funkcionirati normalno u postojećim uvjetima. Stalno smo pod prismotrom i pritiskom javnosti. Pamtim jako dugo. Sjećam se kako je premijer Račan pod pritiskom javnosti zbog afere Baxter prihvatio ostavku ministrice zdravlja Ane Stavljenić Rukavine. Isto je tako zbog reakcije javnosti zbog nespretnog e-maila premijer Milanović prihvatio ostavku ministrice Holy. Ne bih to dodatno komentirao. To su udarci koji nikome nisu laki. Na svakom od tangiranih ostavljaju traga.
*Ali premijer se u nekim drugim slučajevima uspio othrvati mnogo jačem pritisku javnosti ?
-Uvijek je lakše pokazati strogost unutar vlastite stranke nego izvan nje.
*Mislite da je premijer Milanović ostao gluh na pritiske javnosti u slučaju Čačić zbog odnosa u koaliciji?
-Lako je dijeliti savjete. Teško je biti u koži čovjeka koji mora donijeti odluku.
*Je li premijer uopće voljan poslušati savjete?
-Kad govorimo o poslu, često se savjetujemo. Kad je riječ o političkim odlukama, nastojim ne savjetovati.
*A reći svoje mišljenje?
-Uvijek.
*I kakvo je vaše mišljenje o premijerovoj odluci u slučaju Čačić?
-Znam da to nisu bile lake odluke. Svjestan sam da iznošenjem vlastitih razmišljanja nikome ne mogu pomoći. Mogu me samo opet iskoristiti u medijskom cirkusu.
*Jeste li nakon šest mjeseci na mjestu ministra financija obeshrabreni?
-Ni najmanje!
*A ohrabreni?
- Da. Ohrabren sam jer vidim da se stvari ipak kreću. Da postoje timovi kvalitetnih ljudi koji promišljaju probleme i pokušavaju naći optimalna rješenja i okrenuti trendove. Čak su mi i razgovori sa sindikatima veliko ohrabrenje. Bojao sam se da pregovori neće dati rezultate, da će Vlada morati donijeti odluku o jednostranom raskidanju kolektivnih ugovora. Unatoč svemu, vidim da u sindikatima ipak imamo veliko razumijevanje.




Vijesti iz medija