Razgovarala: Jelena Šimac
Europska unija je još 2006. odbila podjelu Hrvatske na dvije statističke regije zbog neujednačenog broja stanovništva. Kada ste se sjetili Karlovačku županiju pripojiti Kontinentalnoj regiji? Tek nedavno ili i ranije? Zašto ste u Planu 21 naveli pet regija?
Još 2005. Ekonomski institut je napravio osam različitih varijanti podjele Hrvatske na regije. Sve te podjele su bile na stolu u razgovorima s predstavnicima Europske komisije. Bila je razmatrana i varijanta s dvije regije, ali prije toga varijanta s pet regija. Međutim, Hrvatska je mala, i podjelom na pet regija u nekim bi regijama broj stanovnika išao ispod 800 tisuća. To je bio glavni kriterij zašto Europska komisija nije htjela podržati te neke varijante. Odluka je donesena da budu tri regije, ali smo se suočili s problemom da je Sjeverozapadna Hrvatska prešla onih famoznih 75 posto europskog prosjeka. To znači da pet županija zbog razvojnog iskoraka Grada Zagreba gubi mogućnost korištenja strukturnih fondova po najpovoljnijim uvjetima. Ja sam još u ožujku spominjao četiri regije, odnosno mogućnost izdvajanja Zagreba iz SZ regije, ali već tada nam je dano do znanja da će to teško ići jer unatoč novom popisu stanovništva Zagreb nema 800.000 stanovnika i neće ga moći izdvojiti kao regiju.
Ipak, postoji još regija u EU koje imaju manje od 800.000 stanovnika? Primjerice, Bratislava koja ih ima manje od 700.000, a i neke regije koje broje tek stotinjak tisuća stanovnika.
I Bratislava i neke specifične otočke regije imaju manje stanovnika od 800.000, ali one su formirane u vremenu kada je važila stara regulativa za definiranje nacionalne teritorijalne klasifikacije. Kada je definirana nova regulativa i okvir broja stanovnika u kojem se pojedina regija može kretati, otada više nije bila moguća ta fleksibilnost koja je tolerirana Slovačkoj.
Ali zašto ste onda pet regija stavili u plan? Time ste otvorili mogućnost da Vas se optuži za kršenje predizbornih obećanja?
Postojala je opcija da se pokuša broj stanovnika u Zagrebu dovesti na razinu iznad 800.000 stanovnika.
Na koji način?
Tako da neka od jedinica lokalne samouprave na samom rubu grada Zagreba postane dio Grada Zagreba. O tome se vodila ozbiljna rasprava. Međutim, rokovi za definiranje te nove regionalizacije su bili jako kratki. Cijela Europa je trebala do kraja mjeseca definirati novi ustroj ili potvrditi stari kako bi ušli u planiranje za novo proračunsko razdoblje od 2014. do 2020. s vrlo jasno definiranim regionalnim jedinicama. Naime, više od trećine europskog proračuna koji se namjenjuje regionalnoj politici odnosi se na NUTS 2 regije pa ih valja imati definirane.
Kritičari te odluke kažu kako će Slavonija tu izgubiti na mogućnostima povlačenja novca iz EU fondova. Da ste u Plan 21 stavili podjelu na dvije statističke regije, bi li to utjecalo na izborni rezultat, odnosno bi li možda i izgubili na izborima?
Definitivno ne bismo jer argumenti da bi Slavonija trebala s ovom podjelom nešto izgubiti jednostavno ne stoje. Ovakvom podjelom je SZ Hrvatska, koja je trebala ispasti iz najizdašnijeg, takozvanog cilja 1 strukturne politike, koji donosi oko 300 eura po glavi stanovnika godišnje, trebala pasti na oko 30 eura po glavi stanovnika. Dakle, deset puta bi pala potpora po glavi stanovnika da je ta regija ostala u onom statusu u kojem je prethodno bila. Ovom podjelom Slavonija i Jadranska Hrvatska nisu ništa izgubile, ostale su u istoj situaciji, što znači da i dalje mogu koristiti sredstva po najpovoljnijim uvjetima. To se ne može ocijeniti kao gubitak za Slavoniju.
Drugo je pitanje kakav je institucionalni i financijski kapacitet pojedine regije da te novce iz EU zaista i povuku. Jedna od najuspješnijih zemalja u povlačenju sredstava je Poljska, s oko 70 posto iskoristivosti fondova. Novca će dakle biti, a mi moramo imati dovoljno projekata da te novce apsorbiramo. S obzirom da je Slavonija relativno siromašnija od drugih dijelova Hrvatske, Vlada mora tom području pomoći u povlačenju novca iz EU fondova i u drugim segmentima regionalne politike. I mi to činimo.
Kako činite?
Malo je poznato da u ovom trenutku moje Ministarstvo realizira Projekt 200 u vrijednosti od preko milijardu kuna za škole, vrtiće, vodovode. Od navedene vrijednosti negdje oko 35 posto uključuje projekte koji se realiziraju u pet slavonskih županija u kojima živi 18 posto hrvatskih građana.
A što je s drugim investicijama koje bi trebale ići prema osmišljenoj gospodarskoj politici u Slavoniji, što je s poljoprivrednim razvojem, navodnjavanjem?
Kad je riječ o prometnicama, željezničkim pravcima, odlagalištima otpada i velikim projektima navodnjavanja, sufinanciranje osigurava država, a ne lokalna samouprava. U najvećem broju slučajeva sredstva za sufinanciranje bit će osigurana u nacionalnom proračunu za projekte koji se odnose na nešto manje razvijene regije.
Je li država osigurala ta sredstva za financiranje projekata? Postoji li neki fond za to?
Ove godine smo izdvojili po prvi put 30 milijuna kuna upravo za tu svrhu. To nije fond već jedna stavka u proračunu koja služi za sufinanciranje pripreme projekata kao i svega onoga što trebaju ostvariti ili jedinice lokalne samouprave ili neki drugi subjekti na terenu da bi realizirali projekt.
Na koje projekte odlazi tih ostavljenih 30 milijuna kuna? I po kojem kriteriju će se određivati?
Za primjer ću vam dati 32 projekta tehnološke infrastrukture, projekte turističke infrastrukture, čak i projekte novih oblika turizma, poput zdravstvenog, i to diljem Hrvatske. Dakle 32 projekta koji po procijenjenoj vrijednosti iznose preko 600 milijuna eura. Taj izbor je obavljen prema jasnim kriterijima uvažavajući da oni budu kvalitetno prostorno raspoređeni, tako da iz svake županije budu dva do tri projekta te vrste.
U kojoj su fazi ti projekti?
Sada je krenula njihova priprema - od studije izvedivosti do provjere tehničkih pretpostavki za njihovu realizaciju. Treća faza koja još nije započela je priprema tehničke dokumentacije – idejni, izvedbeni projekt, troškovnici, pa sve ono što treba osigurati da bi se dobila građevinska dozvola.
Tko radi te projekte?
Jedinice lokalne samouprave, nevladine udruge, javne ustanove te poduzetnici koji vide šansu da doprinesu razvoju prostora u kojem žive.
Na ovaj način doprinosimo tome da u zalihama imamo što više kvalitetnih projekata da bi u trenutku otvaranja alokacije, tj. mogućnosti korištenja strukturnih fondova, imali gotove projekte kojima možemo aplicirati za korištenje tih fondova. Procjena je da ta količina pripremljenih projekata u odnosu na novce kojima raspolažete, mora biti barem 50 posto veća od raspoloživog novca.
Što se radi po pitanju edukacije kadrova za pisanje projekata za povlačenje novca iz EU fondova. I zašto, s obzirom na broj nezaposlenih u Hrvatskoj ne otvorite mogućnost građanima pohađanja tečajeva i seminara kako bi se obrazovali za pisanje projekata? Takvih stručnjaka nam nedostaje, a nezaposlenih je mnogo. Svi bi imali korist od takvog poteza. Tečajevi u privatnim školama s druge strane jako su skupi.
Znanje je skupo. Takva znanja, vrhunska znanja, nije tek tako lako širiti. I dok čovjek ne uđe u sustav i ne počne učiti radeći taj posao, ne može znati sve te zahtjevne poslove koji nas očekuju ili ih već obavljamo u okviru fondova. No to ne znači da ne treba ljude barem okvirno educirati o određenim metodologijama, procesima i procedurama.
U ponedjeljak ste bili u Splitu, koji je gotovo pred bankrotom. Jeste li utvrdili gdje je završio novac koji je država godinu dana uplaćivala za Spaladium arenu? Jeste li pitali Šundova?
Riješili smo to, državni je novac na izdvojenom računu i bit će transferiran bankama koje su financirale projekt gradnje Arene. Mislim da će taj problem biti riješen narednih dana ili tjedana. Postojala je opasnost da se sredstva koja grad i država daju za servisiranje obveza prema bankama, troše na financiranje hladnog pogona u tvrtki koja je upravljala Arenom. Sada smo osigurali da taj novac za kredit tamo i završi.
Jeste se zapitali jučer gdje je gradonačelnik Kerum? Nema ga već dugo u javnosti...
Ne. Zamjenik gradonačelnika je bio apsolutno partner za ovakav razgovor i ne trebam ulaziti u njihove interne stvari.
Ali nije li vam neobično da gradonačelnik bez objašnjenja već duže vremena ne dolazi na posao? Kao potpredsjednik Vlade sigurno imate neko mišljenje o tome, a i Split je i vaš grad...
Mislim da svaki dužnosnik na bilo kojoj razini mora ispuniti minimum očekivanja građana, a to je da obavlja odgovorno i kvalitetno poslove u funkciji na koju je izabran.
Kako biste ocijenili situaciju danas u tom gradu?
Pa, nažalost, ne tako dobro. Mislim da je Split grad s ogromnim potencijalom, međutim problem Splita nije od jučer ni od početka ovog mandata trenutne vlasti. Taj problem je puno dublji i dulji vremenski gledano. Mnogi veliki projekti i ideje koje su bile važne za razvoj Splita padale su u vodu jedna za drugom, i evo do dana današnjega nije se napravio taj razvojni iskorak koji Split objektivno zaslužuje. Zbog toga sam kao građanin Splita nesretan.
Vi ste ekonomski strateg SDP-a, stranke koja je među najjačima u Hrvatskoj, u velikoj mjeri pisali ste Plan 21. Ipak, čitavu gospodarsku politiku vodi Čačić čija stranka ima manje od tri posto popularnosti. Stječe se dojam da ste ostavljeni nekako postrani.
Moja pozicija potpredsjednika mi je omogućila da radim posao koji sam radio i prije izbora - odnosno da i dalje budem prisutan u svim aspektima donošenja ključnih strateških odluka zajedno sa svojim kolegama u Vladi i užem kabinetu. Ne bih se složio da imam manju ulogu nego što sam nekad imao. No, prirodno je da su u ovakvim trenucima, gdje najveće probleme imamo u gospodarstvu i javnim financijama, ministar gospodarstva i ministar financija najistureniji ljudi. Ali to ne znači da u kreiranju svih poteza ove Vlade ne sudjelujem zajedno s premijerom, drugim potpredsjednicima i svim ministrima u Vladi.
Što se do sada od investicija realiziralo? Milanović je nedavno ustvrdio da nije realizirana ni četvrtina. Imate li vi koji svoj projekt, nešto što nije ostavština bivše Vlade?
Da, očigledno da je tranzicijski gap i prijelaz iz jedne u drugu Vladu učinio to da možda te pripreme nisu odrađene na vrijeme. Ali to nije jedini razlog. Njih treba tražiti u ukupnom stanju prije svega građevinskog sektora. Primjerice, Konstruktor trenutno sudjeluje u 5-6 velikih projekata u Dalmaciji, a njihova vrijednost je preko milijardu kuna. Nažalost, već osam mjeseci ti projekti nisu pokrenuti, prije svega zbog blokade računa Konstruktora.
Stečaj nad Konstruktorom ipak nije pokrenut. Nad 20.000 tvrtki jest.
Treba znati da Konstruktor ima šest ugovora samo u Dalmaciji, da u njemu radi 2.000 ljudi, da imaju fizički operativu, dakle svoje kamione, strojeve te sve one što je potrebno da sami mogu realizirati projekte. Alternativa je bilo raskinuti ugovore, pokrenuti nove postupke nabave što bi trajalo 4-5 mjeseci dulje, i vjerojatno angažirati neke tvrtke izvana jer je naša operativa potpuno na koljenima.
Na koji će se način spašavati Konstruktor?
Moratorijem na postojeće dugove.
Što vi mislite o projektima Plomin 3 i Ombla?
Za Plomin 3 se nadam da će iduće godine krenuti u realizaciju. Tehnički nisam ekspert u tom području tako da mi je teško prosuđivati, ali prema onome što sam čuo nema razloga da se u Plomin 3 ne ide što prije. Mi želimo da se u ovoj zemlji počne nešto događati, da se probudi gospodarstvo. Uostalom, najveća stavka u deficitu naše platne bilance u posljednjih godinu i pol je energetika.
Zašto Plomin 3, a ne solarizacija Dalmacije? Europska unija uostalom izdašno sufinancira obnovljive izvore energije.
Apsolutno "da" solarnim izvorima energije, jednako kao i vjetroelektranama, ali moramo biti i pažljivi i procijeniti koji je kapacitet države da sufinancira razliku u cijeni. Najjeftinija je hidroenergija, pa termoenergija, vjetroenergija, a najskuplja je solarna energija. Pomaci u tehnologiji tu su relativno brzi pa se nadam da će to u narednom razdoblju biti jeftini izvori energije. No u ovom trenutku definiranje kvota u megavatima isključivo je motivirano ograničenim kapacitetima HEP-a odnosno države da sufinancira tu razliku. Imao sam priliku čuti i neke vrlo optimistične najave potencijalnih partnera iz Njemačke koji su praktički prvi puta kada je riječ o razvoju solarne tehnologije izrazili interes za investiranjem u Dalmaciju. A bilo je i najava da bi u nekim poslovnim zonama u Dalmaciji bili preseljeni pogoni za proizvodnju solarne energije. Trenutno na svjetskom tržištu solarne energije traje bitka u kojoj Nijemci ulažu u tehnologiju, a Kina vrlo vješto tu tehnologiju pretvara u masovnu i jeftinu proizvodnju kojoj Nijemci više ne mogu konkurirati. U Hrvatsku bi se mogao preseliti dio njemačkih kapaciteta u smislu kompenziranja dijela troškova skupe radne snage u Njemačkoj.
A koje su tu onda naše šanse?
Naša šansa je da participiramo u dijelu proizvodnje komponenti za solarnu energiju, a ne samo na postavljanju tuđih, uvoznih komponenti.
Na čemu se još radi?
Ubrzano se radi na kompleksnijim projektima kao što je proizvodnja energije iz biomase, gdje ima 10 do 15 potencijalnih investitora u male kogeneracije. Tu su i projekti vjetroelektrana.
Kada idu ti projekti? Koji su rokovi za njih?
Po onome što čujemo iz izvješća Centra za energetske investicije, 2013. bi se mogao dogoditi boom investicija u vrijednosti od oko milijardu i pol do dvije milijarde kuna u svim segmentima obnovljivih izvora.
Koliko smo do sada uspjeli povući iz fondova, u razdoblju od potpisivanja sporazuma o ulasku u EU? Prema nekim objavljenim podacima, u razdoblju od srpnja do prosinca 2013. hrvatska će u zajednički proračun eu uplatiti 267,8 milijuna eura, a u istom razdoblju moći će povući 687 milijuna eura. Hoćemo li uspjeti povući toliko da pokrijemo cijenu članarine?
U ovih 7 mjeseci Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU je ostvarilo bitan napredak koji je rezultat pritisaka izvršenih na sve strukture u sustavu kako bi se počelo s aktivnijim angažmanom na tom poslu. Uspjeli smo taj postotak iskoristivosti fondova s 37 posto dignuti na 52 posto krajem sedmog mjeseca. Tražio sam da mi se pripremi i plan do kraja godine po kojem bi trebali sigurno povući još negdje 80 milijuna eura čistih sredstava iza IPA fondova i taj postotak podići iznad 60 posto što mislim da je ogroman pomak u jednoj godini. Taj postotak bi se mogao u 2013. značajnije smanjiti upravo zbog činjenice da ćemo imati relativno veliku alokaciju, znači najmanje 80 milijuna iz IPA-e u prvoj polovici godine, i 450 milijuna iz strukturnih fondova u drugoj polovici godine. Složenost procesa i procedura koja je nužna za realizaciju projekata po metodologiji koja nas očekuje u prvih 6 mjeseci 2013. i nakon stupanja u članstvo dovest će do otežane apsorpcije.
No, postoji takozvano pravilo Nplus 3 za Hrvatsku koje kaže da ta sredstva imamo pravo ugovoriti i trošiti još tri godine poslije. Znači 2014., 2015. i 2016. Tako da će se prava slika o tome koliko smo novca potrošili iz druge polovice 2013. vidjeti tek krajem 2016. A onda za 2014. nema više Nplus 3 sistema, nego Nplus 2, znači rok se smanjuje na dvije godine. Mi u tom roku moramo pripremiti projekte ili ih imati pripremljene, obaviti javni poziv, dobiti prijave, te početi na realizaciji projekata. To podrazumijeva da se u dvije godine cjelokupan proces povlačenja sredstava mora dovršiti, što je jako zahtjevno. Dozvolite da ponovno naglasim da u 2014. imamo pravo povući osam milijardi kuna. Realno, čeka nas velika bitka da u 2013. ne budemo neto uplatitelj u proračun Europske unije.
Raste li članarina za EU u godinama nakon 2013.?
Da, ona se udvostručuje u idućoj godini. U punoj godini članstva iznosit će negdje oko 3,5 milijardi kuna. Za prvu polovicu 2013. ona iznosi 1,7 milijardi kuna, i taj je iznos već ušao u projekcije za proračun sljedeće godine. Međutim, u 2014. na raspolaganju imamo oko osam milijardi kuna iz strukturnih fondova. Uz navedeni iznos, bit će nam dostupna sredstva namijenjena poljoprivredi i ruralnom razvoju do maksimalnog iznosa od 4,5 mlrd kuna. Ukupno to predstavlja 13,5 mlrd kuna koje bi Hrvatska mogla povući u jednoj godini članstva. Zato i ovom prilikom pozivam ljude da pripremaju projekte i budu motivirani i spremni za 1. srpnja kada kreće oluja koja ima za cilj uzeti što više novca. Taj novac možda neće biti isplaćen u 2013., ali će biti u 2014. i 2015. No, bitno da u startu imamo te projekte i da ih možemo kandidirati.
Vijesti iz medija
