Još je prerano za zaključivanje hoće li se u slučaju Slavka Linića potvrditi izreka da se samo iza dobrog konja diže prašina, ali prvi je uvjet već ostvaren: oko ministra financija sve se praši. Za razliku od većine članova Vlade premijera Milanovića, koji su prilično neprimjetni i oprezni, kao da hodaju po jajima, Linić je od prvog dana u punom galopu. Možete se s njim ne slagati, ali njegov fajterski gard i strast koju pokazuje u svom poslu zaslužuju respekt. Suradnici su impresionirani njegovom radnom energijom. Kažu da baš on ujutro otključava i uvečer zaključava kapiju Ministarstva financija.
Rizični potezi
Svaka nova vlast najteže poteze morala bi povući u prvoj godini mandata. Vi to niste napravili?
- Nije istina. Povukli smo mnogo teških i rizičnih poteza. Donijeli niz nepopularnih mjera. Restrukturiranje državnih firmi, brodogradnja, rezovi u poljoprivrednim subvencijama, pregovori s javnim i državnim službenicima… O Ministarstvu financija da ne govorim: niži proračun i deficit u 2012., mijenjanje porezne politike, zakon o predstečajnim nagodbama, reprogramiranje dugova i lista dužnika, prijedlog poreza na nekretnine… Puni efekti svih tih reformskih poteza pokazat će se već iduće godine. Kao osnovni problem sada nam ostaju dosad nerealizirane reforme u obrazovnom i zdravstvenom sustavu te u socijalnoj politici.
Planirate u idućoj godini uštedjeti više od dvije milijarde na plaćama. Zasad se govori o redukciji dodataka. Može li se samo na dodacima toliko srezati?
- Može se. Samo je pitanje hoćemo li to postići u dogovoru sa sindikatima ili će Vlada biti prisiljena sama donositi odluke.
Je li istina da u nekim slučajevima dodaci čine i do 50 posto plaće?- Istina. Riječ je o dogovorima i trgovinama između nekih sindikalnih središnjica i prijašnjih vlada i premijera, koje cijeli sustav čine netransparentnim, ali i neodrživim.
Da li to znači da planirate smanjivanje plaća za ukupni iznos dodataka?
- Ne, dio se dodataka - poput onog za godine staža ili prekovremeni, smjenski i noćni rad - ne može i neće dirati. Pred Vladom je sada otvaranje razgovora o pojedinim neprihvatljivim dodacima.
Raste socijalni bunt, sindikalni prosvjedi, štrajkovi… Kako ćete reagirati?
- Svi se moramo suočiti s činjenicom da ova zemlja duguje 170 milijardi kuna, a to još nije sve, još se zbrajaju minusi u zdravstvu, gospodarstvu, turizmu. Naši su dugovi tako veliki da moramo odlučiti kako dalje: hoćemo li se i ubuduće nekontrolirano zaduživati, misleći kako će nam to netko stalno plaćati, ili ćemo svojim dugovima početi sami upravljati. Dokad mislimo da našim financijerima možemo govoriti: ne sekirajte se, nekad ćemo vam vratiti. Kad, kad je to nekad? Ova Vlada jasno poručuje da je kadra upravljati državnim dugovima. Zato se borimo da nam deficit ne pređe 10 milijardi kuna. Jer, s takvim deficitom još ne ugrožavamo rejting Hrvatske i možemo preživjeti, dok se gospodarstvo ne podigne. Povećanjem deficita riskiramo ulazak u spiralu zaduživanja, što može ugroziti uredno servisiranje ne samo dugova nego i kamata.
Agencija Fitch nedavno je Hrvatskoj snizila kreditni rejting. Očekujete li da će isto učiniti i druge agencije?
- Snizila je izglede iz stabilnih u negativne, a ne rejting. Naravno, ne bi bilo dobro da i druge agencije postupe na isti način. Jer tada gubimo investicijski rejting i situacija se za Hrvatsku bitno mijenja. Fitcheva korekcija rezultat je nedovoljnog snižavanja plaća u ovoj godini, kao i, po njima, nedostatno velikih ušteda predviđenih proračunom za iduću godinu.
Nedovoljne uštede idu na dušu i nekim vašim ministrima koji se u svojim resorima nisu držali dogovorenih financijskih planova?
- Vlada je odmah na početku godine jasno rekla gdje i koliko treba uštedjeti. Ali neki ministri taj plan nisu realizirali, pa smo povećane proračunske prihode rebalansom usmjerili u podmirivanje plaća. Da smo od 3 milijarde povećanih prihoda barem jednu milijardu iskoristili za smanjivanje deficita, Fitch nam se sigurno ne bi dogodio.
Problem u Vladi
Znači, ministre smatrate odgovornim za rušenje kreditnog rejtinga države?
- Odgovornost je uvijek na Vladi. Neki se ministri nisu držali dogovorenih limita, ali Vlada je to na koncu prihvatila. Prema tome, kolektivno smo odgovorni.
Nedavno ste se žestoko sukobili s poduzetnicima. Proglasili ste ih glavnim krivcima za izostanak investicija i gospodarskog rasta. Ali, niste li planirali da će glavni nositelj investicija ove godine biti država, odnosno javna poduzeća?
- Javna su poduzeća nedvojbeno zakazala. Sigurno su mogla učiniti više. U bržem restrukturiranju i investiranju. Od toga ne bježimo i ne prebacujemo tu odgovornost ni na koga.
Tko je odgovoran za podbačaje?
- Uprave i nadzorni odbori.
Ali to su vaši ljudi? Vi ste ih postavili?
- Jesmo. Ne sporim da smo i sami odgovorni.
I?
-….
Kako da verbaliziram to vaše širenje ruku?
- Neki će dobiti mogućnost da poprave greške i provedu ili dovrše restrukturiranje. Vidjet ćemo kako će izgledati zadnji kvartal, ali neki ministri već ozbiljno razmišljaju o promjenama. Prve smjene upravo su se dogodile.
Kreću nove smjene
Znači li to da nakon smjene kompletne uprave u Hrvatskim autocestama slijede slični rezovi u još nekim firmama?
- Da, ako to budu zahtijevali poslovni rezultati i rezultati restrukturiranja. Efikasnost se svakako mora povećati.
Nisu li te smjene priznanje potpune propasti dosadašnje prakse stranačkog kadroviranja? Koja se iz Vlade znala braniti tvrdnjama kako je po državnim i javnim firmama važno postaviti ljude od povjerenja, umjesto inzistiranja na ljudima znanja?
- Zaista, dobar dio tih kadrova došao je iz stranačkih struktura. Ne mogu to poricati. Što ne znači da nisu birani po kriteriju stručnosti i sposobnosti. Osobno im zamjeram premale pomake u racionalizaciji poslovanja. Sindikati javnih službi i državnih službenika jako nam zamjeraju dvostruki metar i benevolentnost prema državnim firmama. Dok doktorima i učiteljima smanjujemo plaće i otkazujemo kolektivne ugovore, Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste ili Autocesta Zagreb - Rijeka razmišljaju o isplati božićnice i konzumiraju raskošne kolektivne ugovore, jer su, kao, uspješni, a njihove se obaveze kroz jamstva pretvaraju u javni dug, dakle, plaćaju ih građani. Poslovanje trgovačkih društava u vlasništvu države i dalje je neekonomično, često i iritantno rastrošno. U tom je segmentu kritika Vlade, i njene nedovoljne efikasnosti u sređivanju stanja, posve opravdana.
Vaš recentni žestoki sukob s privatnim poslodavcima analitičari tumače kao izraz nervoze. Kažu: ministar Linić jedini zna kakva je zaista financijska situacija države, da više nema rezervi i da smo na samom rubu kolapsa?
- Prije bih rekao da sam nervozan zbog udruge poslodavaca i njenih čelnih ljudi. Što da radite kad vam kažu da ova Vlada nije za njih ništa učinila, čak da ih je dodatno porezno opteretila, a kao ministar financija znam da smo državni proračun umanjili za više od 3,5 milijarde kuna u korist privatnog sektora. Smanjili smo doprinose za zdravstvo, neke parafiskalne namete, omogućili im reprogramiranje dugova državi, zajedno s Hrvatskom narodnom bankom osigurali kredite s vrlo povoljnim kamatama, donijeli za poduzetništvo povoljne zakone.
Ali, sami ste rekli da je financijska situacija u realnom sektoru ove godine bila tako loša da zapravo nisu ni mogli investirati?
- Da, to je činjenica. Mogu prihvatiti da je kriza u gospodarstvu tako duboka da, unatoč našim poticajima, rezultati još izostaju. Ali ne mogu prihvatiti galamu da Vlada za poslodavce nije ništa napravila. Pogotovo kad nas sindikati stalno optužuju da radnike kažnjavamo, a poduzetnicima pogodujemo. A to jednostavno nije točno. Pokazali smo da ni poslodavci ne mogu raditi što god hoće. Razumijem gospodarstvo, svaki dan sam s privrednicima, pomažem u rješavanju problema. Uostalom, radi rasterećenja poduzetništva najveći smo teret krize prebacili na građane. Koji shvaćaju ozbiljnost situacije i spremni su na odricanja, žive teže, ali strpljivo čekaju bolje dane. Kukanje pojedinaca iz udruge poslodavaca da im sve što smo u korist poduzetnika već napravili nije dovoljno, odnosno da sve to smatraju jednom velikom nulom, vrlo je ružna poruka građanima, vrlo ružna. Zato sam nervozno reagirao.
Porez na imovinu
Što će na koncu biti s porezom na nekretnine?
- Vidjet ćemo u raspravi u iduća četiri mjeseca. Ali, polako dolazimo do toga da za većinu hrvatskih građana porez na nekretnine uopće nije problematičan jer se za one koji žive u svom stanu ili kući ili imaju vikendicu ništa ne bi mijenjalo…
Ali, porez je problematičan za vaše koalicijske partnere. A unutarnja opstrukcija zna predstavljati nesavladiv problem?
- Smatram da ćemo uspjeti objasniti pa ni u koaliciji neće biti problema. Uostalom, porez na nekretnine u zemljama je Europske Unije posve uobičajen. Imaju ga sve države, osim Malte i Cipra. Nije točno ni to da otežava investiranje i radi protiv privrede. Dapače, uvjeti će se privređivanja relaksirati jer uvođenjem poreza na nekretnine Vlada, s jedne strane, otvara prostor za dodatno smanjivanje zdravstvenog doprinosa, a s druge strane, gospodarstvenicima će pogodovati i promjene do kojih će doći na tržištu nekretnina. Iza pobune protiv poreza na nekretnine redovito stoji ili nerazumijevanje ili neprincipijelni razlozi. Očito je da najviše galame oni koji posjeduju veliku imovinu.
Pad investicija
Kako ćete anulirati opasnost da Ustavni sud sruši porez na nekretnine, kao što se to jednom već dogodilo, kad je neustavnim proglasio odredbe o oporezivanju imovine koja je izvan funkcije?
- Govorite o takozvanom kaznenom porezu za imobiliziranu imovinu iz vremena Račanove Vlade. Po tom modelu na svu se praznu ili nekorištenu imovinu plaćao porez koji je bio neka vrsta kazne. Sada idemo upravo obrnuto. Umjesto kaznenog, uvodimo poticajni porez. Na svu imovinu koja se koristi predviđene su povlastice, koje idu čak do 95-postotnih olakšica. Dakle, mi vrlo dobro slušamo poruke ustavnih sudaca. Naš model poreza nikoga ne kažnjava, ali potiče stavljanje svih nekretnina u funkciju. Od mrtvih kapitala nikakve koristi.
Na koncu, prije dva-tri mjeseca rekli ste mi da je Hrvatska zbog ekonomskih problema u izvanrednom stanju. Kasnije je tu vašu ocjenu prihvatio i premijer Milanović. Kako danas stoje stvari?
- Nepromijenjeno. Još se nismo okrenuli ulaganjima. Čak ni stabiliziranju i održavanju postojećih proizvodnih procesa. Zbog nesigurnosti plasmana i loših rezultata privrednici su i dalje skloni smanjivanju aktivnosti i broja zaposlenih. Još nema pozitivnog pomaka. Ali u Vladi je mnogo volje da se napori intenziviraju i dosadašnji nepovoljni trendovi konačno zaustave i preokrenu.
Vijesti iz medija
