Autor: Ratko Bošković
- Kakve očekujete posljedice novog, Moody'sova snižavanja rejtinga hrvatskih državnih obveznica?Na samo financiranje našeg duga i financiranje našeg deficita, s obzirom na dobru likvidnost inotržišta s kapitalom, vjerojatno ne bi trebalo biti nekih značajnijih posljedica, osim što je očito da će trošak tog financiranja u naredne dvije godine biti stalno nešto viši, s obzirom da smo ušli u neinvesticijski rejting. Ali, evidentno je da će svaki od investitora, koji će doći ulagati u Hrvatsku, imati nešto više problema, iz jednostavnog razloga da, kad ulaze u zemlju s neinvesticijskim rejtingom, tada je kapital koji oni eventualno dobivaju skuplji, naravno, ovisno o tome s koliko oni dolaze vlastitog fiksnog kapitala, a s koliko kreditnog kapitala. Njima će investicije poskupjeti.
- S obzirom na strukturu kupaca, sadašnjih vlasnika hrvatskih državnih zadužnica, a to su, pretpostavljam, većinom inozemni mirovinski fondovi, hoće li oni biti prisiljeni prodavati hrvatske obveznice, u skladu sa svojim statutima koji im možda ne dopuštaju držanje „junk“ vrijednosnica?Neće biti prisiljeni rasprodavati naše obveznice jer sekundarno svjetsko tržište za naše obveznice pokazuje veliki interes za kupnju hrvatskog duga. Tržište još uvijek ocjenjuje da rizici povezani s Hrvatskom nisu veliki, problem je formalno investicijskog i neinvesticijskog rizika, a ne države koja stvarno ne bi mogla servisirati svoje obveze. Prema tome, očito je da na sekundarnom tržištu vidimo veliku potražnju, a zbog velike potražnje jednostavno vrijednost naših obveznica je daleko viša (a prinos daleko manji) nego kad mi zaključujemo prodaju, tako da je očito da nemamo problema s refinanciranjem i nepovjerenjem, te da se trgovanje odvija dobro.
- S obzirom da je hrvatski inozemni dug devizni, i da je već relativno prilično velik, da li očekujete da bi država kod otplate obveznica i plaćanja kamata mogla naći u situaciji da ne može na domaćem tržištu kupiti dovoljno deviza, ili da izazove rast cijene deviza?Uvijek je nužno servisirati dugove iz različitih izvora, prema tome važno je da naša bilanca plaćanja s inozemstvom i vanjskotrgovačka bilanca budu pozitivne, jer ta pozitiva znači da možemo i kod kuće osigurati dio sredstava za vraćanje duga. S druge strane, zato se idemo vani zaduživati da imamo dovoljno likvidnosti i da narodna banka može održavati tečaj...
- Vi govorite o refinanciranju... znači li to da ne vidite izglede da se hrvatski državni inozemni dug u skoro vrijeme počne smanjivati?Sve što smo dužni mi refinanciramo, i dok god imamo proračunski deficit - dodatno se zadužujemo. Kad gledamo proračun 2013., većinu deficita od deset milijardi kuna predstavlja kamata, što znači da se mi za kamate zadužujemo. Naš deficit je, u biti, od ove i iduće godine samo kamata.
- Pretpostavljam da ste imali prilike pročitati originalno Moody'sovo priopćenje o razlozima snižavanja rejtinga hrvatskih državnih obveznica, jesu li ocjene i argumenti sadržani u tom priopćenju vama od neke praktične koristi?Mi u tim analizama polako dobijamo i odgovore na ono što činimo: koliko god je Vlada 2012. uspjela povećati proračunske prihode, makar nije bilo dovoljnog gospodarskog rasta, i uspjela smanjiti rashode, to za Moody's nije bilo dovoljno. Smanjenje rashoda je nama skoro 2,8 milijardi kuna, ali su nam samo kamate narasle preko milijardu kuna... i spuštanje deficita sa pet na tri posto BDP-a, za Moody's nije bilo dovoljno jer kad oni ocjenjuju naše gospodarstvo onda vide kao i mi da je okosnica ulaganja bila na trgovačkim centrima i građevinarstvu – stanovima i poslovnim prostorima, te na infrastrukturi, a nismo očuvali industriju, zapustili smo je, nemamo izvozne proizvode...
S druge strane, oni jasno vide velike doprinose, trećina proračuna je s osnova doprinosa iz poreza i plaća, što oni ocjenjuju kao uzrok naše nefleksibilnosti, i, naravno, ono što svakoga treba zabrinjavati pa zabrinjava i nas, a to je rast državnog duga. Bivša je Vlada skrivala dubioze pa vidite da se, sa 52 posto, penjemo na 55 posto udjela državnog duga u BDP-u jer smo u njega napokon unijeli brodogradnju, dubioze na željeznici i slične. A s javnim dugom od 55 posto bruto domaćeg proizvoda značajno smo ugrozili bilo kakve mogućnosti države da poticajima privedi kroz proračun može povećati konkurentnost privrede.
I to je slika Hrvatske, svaki ozbiljni analitičar shvaća koliko dugoročnih programa restrukturiranja i rada Vlade treba da se takve posljedice saniraju. Ono što se dugo uništavalo, preko noći se ne da popraviti.
- Procjenjujete li da bismo ove godine mogli preskočiti kritični prag javnoga duga od 60 posto BDP-a?Ne, ne. Nama je još sad jedino zdravstvo ostalo kao dubioza iz ranijih godina, koju moramo riještiti, ali to je oko jedan posto BDP-a, znači očekujemo da bi rast našega javnog duga ove godine mogao završiti sa 56 posto BDP-a.
- S pravom ističete da je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj prošlih godina uništavana i zapuštena, ali Moody's i vašoj Vladi zamjera da se nije okrenula investicijama u izvoznu proizvodnju... Jeste li mogli učiniti više u tom segmentu?Tu se mi jednostavno ne slažemo s Moody'som jer, ako ćemo tako gledati, onda najprije moramo pogledati što se događalo s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj, HBOR-om. Otkud mi možemo ulagati? Iz proračuna nam je nemoguće ulagati. Iz proračuna pokušavamo većinom financirati projekte pretpristupnih fondova EU-a, i oni uvijek idu prema izgradnji infrastrukture i prema manjim projektima Vlade. Sve drugo smo radili kroz HBOR, a prošle smo godine preko HBOR-a uložili više od 10 milijardi kuna. Lani smo po prvi put imali više ulaganja u investicije nego u obrtna sredstva, naročito smo išli prema izvoznim granama.
Uvijek se može postaviti pitanje da li je to dovoljno, ali mi nemamo više kapitala. Međunarodne investicijske kuće i banke su nam značajno pomogle, po prvi put smo uložili novac u HBOR i dokapitalizirali ga jer to je bivša vlast zapuštala. Prema tome, ja bih rekao da se ulagalo. Smanjenje zdravstvenog doprinosa za dva postotna poena, da budemo konkurentniji, i to je Vlada dala.
Ali, nama je bitno u ovom trenutku smanjiti uvoz, izgleda da smo svi gluhi, jer ako mi 40 do 60 posto energije uvozimo, onda vidimo gdje je problem deficita naše platne bilance: on se javlja najviše zbog uvoza energije. Zato je Vlada išla s programom da tamo gdje ima utjecaja (u HEP-u smo mi vlasnici, imamo skoro 50 posto u Ini, mi smo vlasnici prirodnog plina); kad bi natjerali ta trgovačka društva da izvuku hrvatsko bogatstvo, mi bismo bitno smanjili deficit. Mi u Vladi smatramo da bi Hrvatska u naredne tri godine polako trebala postati izvoznik energije. Tog trenutka se naša platna bilanca bitno mijenja.
U tom smjeru idu napori Vlade: kroz HBOR preuzeti financiranje malog i srednjeg poduzetništva, jedan broj većih trgovačkih društava, da im financiramo ulaganja za izvoz, te, drugo, bitno smanjiti uvoz energenata. Tako ćemo bitno popraviti platnu bilancu i osigurati veću deviznu likvidnost za servisiranje inozemnog duga, a dobit ćemo i veću zaposlenost, energetika zapošljava na vrijednim radnim mjestima.
- Ali, Hrvatska nema dovoljno primarnih izvora energije niti za vlastite potrebe...? Kako nema! Plin bismo mogli izvoziti, a sada ga uvozimo 40 posto! Struju možemo izvoziti, a uvozimo 60 posto. I tu se mi razlikujemo... Mi ne vidimo to hrvatsko bogatstvo jer smo lijeni izvaditi ga. OK, nemamo dovoljno nafte, trebamo je i uvoziti, ali imamo dvije rafinerije, zašto onda uvozimo naftne derivate? Mogli bismo do sutra o tome pričati. U bivšoj Jugoslaviji mi smo bili republika najbogatija energentima, a u samostalnoj Hrvatskoj velimo „toga nema!“ To ne prihvaćam. Tu se mi razlikujemo.
- Nafta je gotovo u potpunosi iscrpljena, treba očekivati i pad vađenja i proizvodnje prirodnog plina...?Zašto bi vađenje plina moralo padati? Naravno da će padati ako nećemo ulagati u istraživanja i eksploataciju. To su MOL-ove priče, koje MOL širi, i to su neistine. Imamo dovoljno zaliha u Jadranu, zašto ih ne iskorištavamo? Znamo i tu priču kako smo gradnju plinskih platformi potpuno prepustili Talijanima... Samo se trebamo pitati koje je naše učešće u Ini i nije li već vrijeme da shvatimo da je Ina hrvatska kompanija u kojoj je hrvatska država drugi najveći dioničar.
jedanput dosta terora Mađara.
- Može li Vlada tu što učiniti, promijeniti?Sigurno da se može. Imamo 44 posto vlasništva države u Ini i politiku koncesija nad rudnim bogatstvom, a to je rudno bogatstvo Hrvatske... Sve se da učiniti, samo treba nositi teret politike. Ne može se MOLgu se Mađari ponašati tako da kod nas prave nered.
- Ako smo dobro razumjeli, najsnažnija neposredna reakcija Vlade na snižavanje rejtinga države bit će daljnja fiskalna konsolidacija, koju je Moody's do sada ocijenio nedostatnom. Najavili ste nova rezanja državnih troškova...Glavna zamjerka Vladi može biti da u 2013. nismo dodatno smanjili rashode... Ali, priče u javnosti o tome da treba smanjiti mirovine i plaće, smatram, su zaista neodgovorno lamentiranje, pogotovo nekih hrvatskih analitičara. Zadnja dva dana dana ne gledam na televiziji ništa drugo nego izvješća o porastu siromaštva u Hrvatskoj, a što kažu hrvatski analitičari: „Smanjite dalje plaće i mirovine!“ Ići na mirovine koje su prosječno 2000 kuna... zaista se pitam nisu li hrvatski analitičari posve izgubili kompas. A što se tiče samih plaća, imamo u proračunu za 2013. daljnje smanjenje za dvije milijarde kuna u odnosu na prošlu godinu. Znači, analitičari ne znaju ni što piše u proračunu za 2013.
Ali, očito je da možemo smanjiti neka davanja za agencije, po prvi put ćemo morati odustati od nekih investicija. Budimo iskreni, mi smo ulagali sredstva u investicije, a u isto vrijeme to su neprofitabilne investicije, investicije koje ne donose dobit. To ćemo učiniti i to uopće nije upitno. U prvom kvartalu ćemo ispitati profitabilnost investicija, smanjiti neke izdatke za neke agencije, analizirati izdatke za materijalne rashode, i ta jedna milijarda će se naći, s obzirom da vidimo da je deset milijardi deficita granica koju svi smatraju graničnom. Ako smanjimo troškove za tu jednu milijardu, dolazimo do ciljnog deficita od 10 milijardi, što se može smatrati podnošljivim. A sve te priče o plaćama... rado ću polemizirati sa svima koji misle da se to može učiniti. Jer, to se jednostavno ne može.
- Nitko vjerojatno ne misli da treba smanjiti iznos prosječne penzije, uglavnom se upozorava da je previše mladih i radno sposobnih, lažnih penzionera, ali pitanje je koliko se i tu može učiniti kad su njihova prava temeljena na zakonima?Tako je, to su prava koja se ne mogu rezati, ona su Ustavom zajamčena... Ali, o čemu pričamo, ti isti poslodavci koji traže snižavanje troškova miroviskog osiguranja, oni su tjerali ljude u mirovinu da bi mogli smanjiti broj zaposlenih i rješavati svoje probleme u krizi. Te ljude nije Vlada umirovila! Tako da sada u Hrvatskoj imamo ulazak u mirovinu s prosječnom 51 godinom života, a u Europi sa 61. Naravno da su to dalekosežne dubioze.
Nama mirovine iznose 39 milijardi kuna, a iz doprinosa osiguramo 17 milijardi. To je dubioza koju sljedećih deset godina nećemo riješiti i koja stravično opterećuje i državni proračun i financije zemlje. Kad bismo iz doprinosa imali 39 milijardi, ne bi PDV bio 25 posto... A tko je to stvorio? Ti isti poslodavci koji sad potežu Vladu za rukav, i neuspješna privatizacija po promašenom modelu i po krivoj politici prijašnjih vlasti.
- Neki ekonomisti upozoravaju da iz proračuna čak pet milijardi kuna ide na politički sustav lokalne uprave i samouprave, na silne župane, načelnike i gradonačelnike, njihove zamjenike, pomoćnike... U bivšoj Jugoslaviji Hrvatska je imala stotinjak lokalnih uprava i samouprava, sada ih ima šest stotina, a Vlada do sada nije pokazala namjeru da tu golemu neracionalnost otkloni...?Ne treba se zamarati s brojem. Treba samo jasno ustanoviti koji je fiskalni kapacitet lokalnih uprava i na što se njihov novac može i treba trošiti. Mi idemo s modelom zakona o porezu na nekretnine, da ojačamo porezni kapacitet lokalnih uprava, da dugoročno prebacimo više financiranje obrazovanja i zdravstva na jedinice lokalne samouprave, da definiramo tko to može raditi, a tko ne. I kad ustanovimo da neka općina nema dovoljni fiskalni kapacitet, onda definiramo da u njoj ne može biti ni profesionalno zaposlenih. Onda više nećete imati tih pet milijardi – s čime se slažem – i koje sad idu za plaće, što je apsurd.
Kad utvrdimo da 300 općina nema fiskalog kapaciteta, onda ćemo utvrditi da te općine moraju voditi i predstavljati volonteri, a ne tri zaposlena, i da se sav novac ubran porezima i doprinosima troši na plaće, a ne na ono čemu lokalna uprava i služi, a to je financiranje primarnih potreba u lokalnoj zajednici, socijalue, obrazovanjea i zdravstvoa. Zato mi sada moramo doraditi zakon, utvrditi fiskalne mogućnosti lokalnih uprava, prenijeti im veće ovlasti i osigurati izvorne prihode. Vlada je to počela. To je model koji ćemo ove i iduće godine doraditi, bez da ukidamo jedinice. Zašto ne bi postojala i mala općina s načelnikom volonterom, recimo s naknadom od 25 posto prosječne plaće u zemlji?
- Znači, spremni ste se uhvatiti u koštac i s prevelikim i preskupim sustavom lokalne uprave i samouprave?To je sve pripremljeno, samo moramo definirati zakon po kojem ćemo zamijeniti komunalnu naknadu, koja je netransparentni prihod, toliko različit od ostatka sustava, jer je ostatak iz socijalizma... Da bismo mogli provesti daljnju decentralizaciju, da bismo mogli utvrditi fiskalne sposobnosti općina i županija s njihovim neposrednim prihodima, moramo prije to provesti. A vidite kakvi su otpori.
- Kako ocjenjujete predloženi nacrt zakona o strateškim investicijama, koji „gura“ ministar Vrdoljak?Gura ga cijela Vlada. Hoćemo investicije, samo one donose nova radna mjesta, a na svakom koraku nailazimo na neviđene otpore i pritiske. Svaka strateška investicija bit će od prvoga dana prisutna u javnosti i poznata javnosti, i uvijek će se moći vidjeti da li se taj zakon zloupotrebljava u dijelu korištenja hrvatskog bogatstva kao što su šume i poljoprivredne površine, ili se ipak ostvaruju njegove namjere, a to su da neposredno članovi Vlade bdiju nad najkrupnijim investicijama i daju punu potporu investitorima, a ne da oni po četiri pet godina obilaze birokraciju i ne dobijaju rješenja. Prema tome, ne vidim tu nikakve opasnosti, nikakvog razloga za strah, jer javnost će tu biti stalno prisutna i o svakoj strateškoj investiciji će se i te kako raspravljati.
Vijesti iz medija
