Autor: Tihana Tomičić
Hrvatska je otklonila i zadnju prepreku za ulazak u EU - potpisan je sa slovenskom stranom Memorandum koji je otvorio put ratifikacije pristupnog sporazuma i u posljednjoj zemlji. Pitamo stoga ministricu za ocjenu današnjeg trenutka.
– Ulazak u EU sigurno je jedan od povijesnih projekata Hrvatske, a to je svakako i jedan od glavnih ciljeva ove Vlade. Hrvatska je danas potpuno spremna funkcionirati kao država članica EU. Mnoge vlade radile su na tome od 2001. godine, a činjenica da ulazimo baš sada, po višim kriterijima nego drugi prije nas, jer su u tom procesu i same europske institucije, kao i mi, učile više o sebi. Uvijek sam mislila da će nam se ulazak u EU dogoditi ranije, no činjenica je da se danas od nas očekuje više. Primjerice, od nas se očekuje pozitivan utjecaj i aktivna uloga u stabilizaciji regije. Toga smo svjesni, preuzeli smo tu zadaću, i to je naša glavna dodana vrijednost iz pozicije EU. Jasno je da se tako nešto može postići samo u suradnji s drugim državama u regiji.
To je formulirani zadatak za Hrvatsku?
– To nije formalni zadatak, ali su jasna očekivanja, a i naš je interes. Nešto što ova regija nikada u povijesti nije bila u stanju sama učiniti jest stabilizacija s vlastitim snagama. Sada imamo šansu svi zajedno preuzeti tu odgovornost. Naša glava je u pitanju, ali to ni za EU nije nevažno. Dapače.
To nije nužno vezano s temom proširenja EU?
– Jasno je da sve države regije trebaju provesti reforme i kvalificirati se za članstvo. Sve imaju europsku perspektivu, što je i zaključak same EU, ne samo zbog stabilnosti regije nego i izgradnje institucija u tim državama. Stabilnost je za nas važna, jer i nakon što uđemo u EU, zemljopisno ostajemo gdje jesmo.
Loša reputacija regije
Što je, prema vašem mišljenju, bilo najteže ostvariti u zadnje vrijeme za Hrvatsku?
– Najzahtjevnije za Hrvatsku je bilo uređivanje pravosuđa, ali to je proces koji ionako nikad ne završava. Temelji su postavljeni, no na tome će trebati trajno raditi.
A što je bilo najteže »probiti« u cijelom procesu?
– Bilo je mnogo teških zadaća i prijelomnih trenutaka. Jedna od neobično važnih stvari bilo je i postizanje općeg konsenzusa o EU. To je prvi naš mirnodopski politički konsenzus svih ključnih političkih čimbenika u zemlji.
A ima li u EU još moćnih pojedinaca koji su protiv ulaska Hrvatske, ili su usporavali proces?
– Ima žestokih euroskeptika u Europskom parlamentu (EP), koji su protiv EU, pa i protiv proširenja, pa tako i protiv članstva Hrvatske. Naša regija, da tako kažem, nema baš najbolju reputaciju... Za neke je to bio argument protiv, za druge baš ključni argument za Hrvatsku. A bilo je i puno intervencija da se proces uspori, da se Hrvatskoj odrede dodatne mjere, dodatni monitoring. Znamo i sami da su uvjeti za nas stroži nego za svih prije. No dodatni monitoring nije nam štetio. Mi ulazimo pripravniji nego što su drugi bili. Osobno, moje ambicije za Hrvatsku su jako visoke i mislim da bismo mogli i trebali biti mnogo bolji. No objektivno, komparirajući funkcioniranje Hrvatske s drugim državama članicama, mi smo čak i za nijansu iznad prosjeka EU. To je velika stvar.
Generacijske izmjene
Što nas čeka odmah po ulasku u Uniju?
– Najprije, reforma državne uprave. Na način da nam trebaju sposobni ljudi s vještinama koje do sada nisu bile nužan preduvjet za rad u državnoj upravi. Na primjer znanje engleskog jezika, kompjutorska pismenost i sl. Doći će do generacijske promjene profila ljudi.
Ništa od »pipl mast trast as«?
– Izabrani zastupnici u Europski parlament su jedini za koje će taj preduvjet znanja engleskog biti manje važan. Dakle, ne nevažan ali ne toliki imperativ jer od 1. srpnja hrvatski postaje službeni jezik. Ali državni činovnici koji će dnevno komunicirati s europskim službama moraju znati uzeti telefon u ruke i govoriti engleski. To je zahtjev posla.
Prema najavama, zadnje izvješće o monitoringu koje će biti predstavljeno 26. ožujka, vrlo je pozitivno. Kako stojimo?
– Ratifikacija je riješena u 22 parlamenta, a postupak je djelomično završen i u Nizozemskoj i Belgiji. Postupak ratifikacije traje u Danskoj i Njemačkoj. Sad će krenuti i u Sloveniji. Mi smo svih 10 zadnjih zadaća riješili, od brodogradnje do novih graničnih prijelaza, i time su te teme nestale kao EU teme. Zato očekujem da će izvješće biti vrlo pozitivno.
Što je bilo ključno za rješenje sa Slovenijom i potpis Memoranduma?
– Mi smo to vrlo sustavno i temeljito vodili. Bila sam otpočetka uvjerena da sa zemljom susjedom sve možemo riješiti.
A tko je predložio rješenje koje je na kraju potpisano, prema kojem se ratifikacija u Sloveniji ne veže na Ljubljansku banku, već je kupljeno vrijeme i stvar prebačena iz politike na stručnjake? Čiji je to zapravo bio prijedlog?
– Sve je išlo postepeno. Postala sam svjesna da ta tema može postati ozbiljan problem vezan za ratifikaciju nakon što je u proljeće prošle godine slovenski ministar Erjavec to prvi puta spomenuo kao sporno. Primijetili smo da se to može pretvoriti u kamen spoticanja i počeli smo zajednički tražiti rješenje. Naši financijski stručnjaci sve su pretresli i eto uspjeli smo razdvojiti LJB od ratifikacije.
Je li se hrvatska strana dosjetila ovog terminskog plana po kojem se ovo pitanje stavlja u mirovanje barem dvije godine?
– Sva smo rješenja dogovorili zajednički.
Ali postoje različita tumačenja termina »to stay«. U slovenskom bi se to moglo prevesti kao trajni glagol, u hrvatskom kao »zastoj«, dakle privremeni, nesvršeni da tako kažemo. To onda ostavlja mogućnost da se država nakon dvije godine ipak naplati za LJB putem tužbi?
– »To stay« je tehnički termin. Gramatički je taj izraz inkongruentan. Dakle na engleskom je to termin koji se koristi za stavljanje postupka u mirovanje. Upravo zato je Memorandum napisan samo na engleskom jeziku. Namjerno. Da ne bi bilo mogućnost različitih interpretacija.
Realno, danas to odgovara objema stranama, znamo zašto Sloveniji, a još više Hrvatskoj radi ratifikacije. Ali, dugoročno, Memorandum je povoljniji za Hrvatsku? Može li stoga za dvije godine to opet postati neugodna tema, ako naše banke budu podizale tužbe?
– Ja se nadam da neće postati neugodna tema nikad više. Mi smo sad postavili temelje za sustavno rješavanje. Naš slučaj je specifičan, nijedna druga zemlja sljednica bivše Jugoslavije nema slučaj prenesene štednje. Postoje različite varijante konačnog rješenja, no neka o tome dalje govore stručnjaci.
Guverner Vujčić objavio je da Nova LJB od 1. 7. dolazi u Hrvatsku?
– Pa to nije neka vijest, bit ćemo na zajedničkom tržištu i upravo je guverner Vujčić kao šef te pregovaračke grupe to ispregovarao prije otprilike već 4 godine. To su nezaobilazna pravila EU koja svi moraju poštivati. To piše u Ugovoru o pristupanju. Ništa bombastičnoga nema u tome.
Posao tek počinje
Može li ratifikacija u Sloveniji još zapeti?
– Mislim da ne. Naravno, dok nas ne vidim 1. srpnja unutra, neću reći »hop«, ali proces u Sloveniji kreće 27. ožujka kad počinje sjednica parlamenta, a mandatarka Bratušek ima dva puta po 15 dana da sastavi vladu. Sigurna sam da će ona u tome uspjeti. No i pod pretpostavkom najgoreg i najmanje vjerojatnog scenarija u Sloveniji, parlament će u ovom sastavu sigurno izdržati dovoljno dugo da uspije ratificirati naš Pristupni ugovor. Ali ulaskom u EU naš posao tek počinje. Tada počinjemo raditi na formuliranju svojih politika, i u tom smislu jako je dragocjeno što je Hrvatska od prošle godine promatrač.
Javnost nema jasnu sliku o tome kao funkcionira Europarlament, gdje će hrvatski zastupnici biti vezani na svoje političke grupacije, a ne izravno jednu hrvatsku politiku, da tako kažemo.
– Po Lisabonskom ugovoru uloga EP je jako osnažena, i jako puno se može utjecati na ovaj ogromni politički i ekonomski prostor EU.
Javnost možda ne zna da će zastupnici puno više biti odgovorni svojim strankama nego građanima?
– Bit će itekako odgovorni građanima, koji znaju zašto baš njih biraju. Ali, u EP najveće su tri grupacije - socijalisti, pučani i liberali, i naši zastupnici bit će dijelovi tih grupacija. To nisu klasični klubovi, kao kod nas. Ali upravo to dat će im dodatne mogućnosti da kroz više grupacija zastupaju hrvatske nacionalne interese. Zato je bolje da u EP bude izabrano što više opcija u Hrvatskoj, da bi naši zastupnici pokrivali što više grupacija. Naravno, kod svjetonazorskih pitanja, razlike će uvijek postojati. Neke teme, poput obiteljskog zakona su u EU svjesno i namjerno ostavljene nacionalnim politikama, da ne bi bile točke konflikta.
Potemkinova sela
Vaš HNS će biti dio liberalne grupacije, iako na izbore ide sa SDP-om?
– Tako je. Ja sam triput već bila potpredsjednica ALDE (Savez liberala i demokrata za Europu) i mnogo sam surađivala i s europarlamentarcima iz te skupine.
Kako mislite motivirati hrvatske birače da odaziv bude dobar na EU izborima 14. travnja?
– Morat ćemo što plastičnije objasniti da se pravila koja donosi EP tiču svih nas - od držanja domaćih životinja do načina interpretiranja gospodarske i porezne politike itd.
Zašto se nije dogodio road show po EU i svijetu? Gdje je zapela gospodarska diplomacija Hrvatske?
– U ranijim razdobljima smo si već prilično naštetili predstavljajući po svijetu Potemkinova sela, toliko se puta dogodilo da su investitori došli vidjeli da ono što im se nudi jednostavno nije istina, da ne postoji, da su uvjeti poslovanja toliko komplicirani. Taj pristup sada mijenjamo i to je problem koji moramo riješiti. Najbolja mjera su naši domaći investitori. Ako je klima za njih dobra, onda ni druge neće trebati posebno nagovarati da dođu. Mi moramo imati realne projekte, ne 50, ne 100, nego nekoliko realnih velikih projekata. Moramo riješiti imovinsko-pravne odnose, zemljišne knjige, to je naša rak rana. Moramo imati konzistentne zakone. Naš ključni problem je vjerodostojnost.
Pelješki most iz EU fondova
Pa kad će se sve te stvari promijeniti, poboljšati? To vas pitam kao potpredsjednicu Vlade.
– Ja ne odustajem od odgovornosti za ključne stvari. Svatko mora pokušati sve. Možda nešto i nije direktno nečiji resor. Premala smo zemlja da bi se čovjek mogao praviti da ne vidi ono što vidi. Sigurno u jednom mandatu nećemo uspjeti napraviti pomak u svim resorima. Ali da riješimo ulazak u EU, energetiku kao temelj gospodarstva i funkcionirajuće pravosuđe, Hrvatska bi bila uspješna zemlja na europskom kolosijeku. To su tri ključne stvari koje su zadatak za sve nas. To svaki građanin može izravno osjetiti na svom džepu do kraja ovog mandata Vlade.
Što je projektom LNG-a na Krku?
– Katar je svakako potencijalni partner, ali ne i jedini. Cijeli niz razgovora se vodi, dogovaraju se posjeti, ministar Vrdoljak na tome vrlo konzistentno radi.
Kakva je šansa da se Pelješki most ipak isfinancira iz EU fondova?
– Velika, u tijeku je izrada predstudije izvodivosti. Most je najefikasniji način da se riješi povezivanje s Dubrovnikom, i to je jedan od insfrastrukturnih projekata koje možemo financirati EU novcem. Drugo je navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta, potom sustavi otpadnih voda, ali i sređivanje zemljišnih knjiga itd.
Sami navodite da bi resori trebali više međusobno surađivati. Što je s međustranačkim koordinacijama? Zbog nedostatka komunikacije IDS je gotovo napustio Vladu, HSU i nije u Vladi. Bi li premijer Milanović trebao imati veću ulogu u koordinacijama?
– Premijer ima dosta veliku ulogu, mada možda ne priča toliko o tome. Konzultiramo se oko svih bitnih stvari. Vidimo se tri puta tjedno najmanje, možda toliko nije ni potrebno. Znam da se premijer redovito čuje s Hreljom, kao i ja. A IDS ima ministra u Vladi. Ništa sporno.
Ne mislite da nije dobro da šef IDS-a Jakovčić i šef SDP-a Milanović uopće ne razgovaraju?
– Imaju oni svoje uspone i padove. Recimo s novim ministrom turizma Darkom Lorencinom stalno se razgovara, on je tu cijelo vrijeme, još kao pomoćnik ministra Vrdoljaka.
Jeste li znali da će Lorencin biti predložen za ministra turizma?
–Da, Zoran mi je rekao da će ga predložiti.
Je li tražio vašu suglasnost za to?
– Apsolutno. Čujemo se oko mnogih stvari, pa naravno i oko ovoga. Ali ono gdje vaše pitanje dobro pogađa, to je da su katkad potrebne i druge koordinacije osim onih koje postoje, da nekad treba koordinirati i resore koji inače nemaju takve susrete. Neke stvari jednostavno treba riješiti! A to je iz pozicije MVEP-a naročito očito jer se EU pitanja tiču svega, svih u Vladi. Moj pomoćnik za Europu Hrvoje Marušić je na čelu koordinacije svih pomoćnika ministara, ali nekad su potrebni i susreti ministara, primjerice MVEP-a i obrane zbog NATO-a, pravosuđa, poljoprivrede.
Nema rekonstrukcije
Je li potrebna rekonstrukcija Vlade, kako su tvrdili u IDS-u?
– Ja ne vidim zašto. Pa svi su tamo. Nitko ne nedostaje. Zadaća nam je da rješavamo probleme, a ne da se stalno bavimo strukturom i rekonstrukcijom. Treba napraviti prve veće rezultate. Sreća ili nesreća za Hrvatsku da nam sve treba, što god napravimo, korisno je. Umjesto da izmišljamo probleme, treba riješiti one koje imamo.
Oprostite, ali da komunikacije nedostaje, pokazuje upravo HNS-ovo protivljenje porezu na nekretnine.
– Baš suprotno, to je pokazalo da komunikacije ne nedostaje. Baš dobro da se o tome pričalo.
Kako ste kod Milanovića isposlovali odgodu tog poreza?
– SDP i HNS su dvije stranke koje nose Vladu. Ni bez jedne, ni bez druge, ove Vlade nema, odnosno nema parlamentarne većine. Vi mediji tvrdite da nema komunikacije, a kad pričamo javno, kažete da se previše prepucavamo.
Zar ne bi pitanje ključne fiskalne reforme trebalo riješiti u kabinetu, a ne u medijima?
– Način je ponekad možda rezultat »dječjih bolesti« pluralizma. Ali nije loše da javnost zna o čemu se raspravlja.
Još?
– Pa da, povijesno gledano tek smo se rodili. Mlada smo država. Uostalom, i u starim demokracijama postoje javne rasprave o raznim značajnim temama. Ništa čudno.
Smeta li vam naziv junior partner za HNS?
– Junior parner ili king maker, to su dva naziva za istu ulogu.
Neprestano iz SDP-a cure negativne informacije o HNS-u, ali i obrnuto. Koliko je to vjerodostojno? Evo, zadnje je HNS pozvao internim mailom svoje ljude na zapošljavanje u javnoj upravi, a SDP je to dao van.
– Prvo, radi se o mailu kojim je stranačka administracija obavijestila članove stranke o postojanju javno objavljenog natječaja i to ne za trajno zapošljavanje, već za tzv. Mrsićevce. To su mladi ljudi koji se, temeljem zakona koji je predložio ministar Mirando Mrsić, mogu zaposliti na godinu dana uz naknadu od 1. 600 kuna, kako bi stekli radno iskustvo i kasnije lakše našli pravi posao. U mailu je stajalo da oni koji imaju potrebne kvalifikacije i zainteresirani su, o tome obavijeste i stranku. To se netko pravio važan kao da na takve odluke ima utjecaja. Ja sam za cijelu stvar saznala tek kad se pojavila na portalima. Dakle nije mogla biti neka velika veza s nekim tko stvarno odlučuje bilo u stranci, bilo o takvim stvarima. To je bilo neprihvatljivo i glupo. Možete misliti koja je to bila razina! Ljudima svašta udari u glavu! Netko se petljao gdje mu nije mjesto.
PITANJE BRODOGRADNJE JE RIJEŠENO
Imate li kakvu vijest za 3. maj, kad je brodogradnja u pitanju? Hoće li do 1. srpnja privatizacija biti dovršena? Je li opcija s Uljanikom sigurna? Rijeka strahuje za 3. maj.
– Najteži zadatak bio je da Europska komisija prihvati modele koje smo im ponudili. Kad je to riješeno, većina problema je riješena.
Kako to da je EK uopće prihvatila naše modele? Pa u Brodosplit država će dati još 1,5 milijardu kuna, ipak? To je rizik za obje strane.
– Najveći je rizik bio da brodogradnja nestane, da bude likvidirana. Drugi veliki rizik je bio da trajno ostane ovisna o državi, što znači o financiranju iz džepa hrvatskih poreskih obveznika. EK nam je ipak dala šansu da s dobrim upravljanjem, restrukturiranjem i racionalnim poslovanjem naša brodogradilišta nastave raditi kao konkurentne tvrtke. Interesenata za narudžbe brodova itekako ima - nedavno sam razgovarala s brazilskim ministrom vanjskih poslova, oni su zainteresirani i za gradnju elemenata za naftne platforme itd. Ima prostora. Što se državnih ulaganja tiče, za Brodosplit ono što je EK tražila, jest ravnomjerna podjela rizika između države i ulagača, DIV-a. Nisu prihvatili da vlasnik investira tek nakon pola roka od pet godina, nego paralelno država i vlasnik odmah. EK je tražila podijeljen rizik. S potpredsjednikom Almuniom razgovarali smo vrlo otvoreno i pošteno. Direktno pitanje, direktan odgovor. Investitor je prihvatio ravnomjernu raspodjelu rizika. Komisija je prihvatila veće iznose. Pokazalo se da se u EU može naći pošten partner za sve, samo kad se zna što se želi postići.
Što je s 3. majem?
– 3. maj je najkompliciraniji primjer. EK je pristala na ono što je hrvatska država već uložila u 3. maj, to nije sporno. Sad je ključno da se Uljanik uspio osposobiti kao kvalificirani investitor. Sve se to trebalo dogoditi još 2006. godine, ali nije, a tad je tržište bilo mnogo povoljnije, ekonomija je bila drugačija. Za nas je u ovom trenutku pitanje brodogradnje riješeno, i to uspješno. Nema razloga da naše tvrtke ne uspiju u onome u čemu su najbolje, u posebnim narudžbama.
VRIJEME DA SE ČAČIĆA PUSTI NA MIRU
Iduće subote održava se Sabor HNS-a, gdje se bira predsjednik, kandidat ste vi. Kako mislite popraviti rejting od 1,7 posto, s kojim ljudima, i gdje je mjesto Radimira Čačića u tome?
– Molim vas, 1,7 je samo jednom bilo, to je bilo najniže. Stranka je u lošoj situaciji, ali takve teškoće smo imali i 2000. godine, pa smo se izvukli na prostor koji liberalnoj stranci u europskim okvirima i pripada, na 7 do 12 posto. Niz faktora je utjecao na to. Ali, imamo šanse da se popravimo, da rastemo. Inače možemo zatvoriti dućan. Nema nikakvih garancija za to, samo naš rad. 2000. smo se profilirali na građanskim temama, tad je to još bila novost. Sad ćemo se profilirati kao stranka nove generacije, moderna stranka koju će voditi 40 novih mladih ljudi, od 28 do 45-50 godina, a ja ću poslužiti kao katalizator i fokusna točka za novi tim. Na čelu stranke neće biti jedna osoba, koja vedri i oblači, napravila sam popis novih ljudi i dobiti će šansu. Neki će otpasti, neki će ući. Jednom mjesečno ćemo se sastajati i raspravljati o političkim temama.
To znači da za Čačića nema mjesta?
– Sad je vrijeme da ga malo svi puste na miru. Čovjek se suočio i tek se treba suočiti s nekim neugodnim stvarima, i ja o tome više ne bih..
Onda nema mjesta ni za Čačićeve ljude?
– Ja to ne vidim. Ne postoje Čačićevi i ne-Čačićevi ljudi. Takva podjela u stranci neće postojati. Svi koji hoće i mogu doprinijeti jačanju jedne moderne građanske opcije kakva treba biti Hrvatska narodna stranka, dobro su došli i imaju svoje mjesto u HNS-u.
Ali ipak se već čiste Čačićevi ljudi iz javnih poduzeća, kod Vrdoljaka u Ministarstvu gospodarstva itd.
– Svi koji dobro rade trebaju nastaviti. Onih drugih je bolje da ima što manje. To se odnosi na sve nas, na cijelu koaliciju. Ovo je prevažan posao da se upuštamo u avanture i dopustimo da funkcije imaju ljudi koji nisu dovoljno dobri ili ne znaju.
S ministrom Vrdoljakom ste zadovoljni?
– On odlično radi.
Vijesti iz medija
