Autor: Alenka Juričić
Novu turističku sezonu Hrvatska je dočekala s novim ministrom turizma Darkom Lorencinom (IDS). Ovaj je Istranin na novu funkciju došao s mjesta pomoćnika ministra gospodarstva za konkurentnost i investicije gdje je radio na kontroverznom Zakonu o strateškim ulaganjima.
Prve turističke korake odradio je u Turističkoj zajednici Istre, nakon čega je radio i u Istarskoj razvojnoj agenciji. S novim čelnim čovjekom hrvatskog turizma, trenutno praktički jedinog sektora gospodarstva koji odolijeva ekonomskoj krizi, u Opatiji smo razgovarali o privatizaciji većinski državnih turističkih firmi, očekivanjima od sezone i povezivanju turizma s ostalim gospodarskim granama.
Što očekujete od turističke godine s obzirom na krizu i kakav trag želite ostaviti na novoj funkciji?
– Apsolutno želim hrvatski turizam koji će biti konkurentniji i još prepoznatljiviji. Jasno je da imamo prirodne ljepote i resurse koji govore sami za sebe, međutim tu smo mi koji to trebamo »podebljati« i integrirati turističku djelatnost još više u gospodarstvo. Jasno, tu su onda i međusektorske suradnje budući da turizam kao horizontalni sektor ima presjecišta s drugim granama industrije. Sama Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2020. predviđa razvoj novih proizvoda, kapaciteta i ostalog, i to trebamo integrirati u naše gospodarsko tkivo. Koliko ćemo u tome biti uspješniji i kreativni, takvi će nam biti rezultati. Inače, smatram da je trenutno turizam jedna od najkonkurentnijih grana gospodarstva.
Usvajanje Strategije
Nedavno ste spomenuli kako ta integracija još uvijek nije na dovoljnoj razini i da ima puno prostora za poboljšanje?
– Određene integracije su već napravljene, ali uvijek možemo bolje, svake sezone moramo biti bolji nego prošle. Pred nama je usvajanje Strategije koju je dovršio moj prethodnik gospodin Veljko Ostojić, izuzetno kvalitetnog dokumenta po kojem možemo jako lijepo raditi. Sam taj dokument nam nameće čitav niz radnji usklađivanja i da bismo ga proveli moramo napraviti određene promjene. U segmentu investiranja, organizacija, a i pristupa marketingu gdje moramo još puno raditi da prepoznamo nove tehnologije i prednosti koje nam one mogu donijeti. Govorimo o živoj materiji na koju treba stalno djelovati i kojom treba upravljati.
Pred vama je nastavak posla oko najavljene privatizacije preostalih 13 turističkih tvrtki, među kojima su i Imperial Rab koji bi se trebao privatizirati po prinicipu radničkog dioničarstva, te Jadran Crikvenica koji je u stečaju.
– To je sigurno jedan od prioriteta. Koliko znam, za razliku od drugih, Imperial dobro posluje, a što se tiče čitavog tog portfelja, većina tvrtki se nalazi u procesu predstečajne nagodbe. Mi to moramo pročistiti, ne možemo si priuštiti luksuz da te tvrtke dobivaju novac, državna jamstva... Zatražio sam od Ministarstva financija podatake o tome da i time pokažemo da je krajnje vrijeme da se taj portfelj stavi u funkciju. Naime, ne samo da imamo izravne gubitke, već je tu i pitanje koliko bi radnih mjesta bilo otvoreno, koliko bi se noćenja i dolazaka ostvarivalo i kakve efekte bi to polučilo za mikrookruženja te turizam u cjelini, da te tvrtke dobro rade.
Kada je rađen katalog neprivatizirane turističke imovine, govorilo se kako kod privatizacije cijena neće biti jedini kriterij izbora investitora, već kako će se u obzir uzimati i ostali kriteriji poput zapošljavanja, odnosa s lokalnom samoupravom i općenito lokalnom zajednicom. Ostajele li pri tome, ili?
– To nema razloga mijenjati. Turizam je integriran i bez lokalne samouprave ga je teško raditi. Čak i kada govorimo o malim projektima. Ukoliko je otvorenost javnog sektora veća, onda je tu suradnja bolja i efekti su svakako puno veći. Danas je bilo govora o koristima suradnje i na primjeru Opatijske rivijere koja se praktički ponovno integrirala. Efekti su u tom slučaju odmah prisutni. Inače, sve što budemo radili po pitanju privatizacije mora biti odrađeno i potvrđeno u suradnji s privatnim sektorom i lokalnim samoupravama jer su nam cilj i interes isti. Što se tiče privlačenja investitora, sve projekte moramo pripremiti na određenu razinu na kojoj će biti zanimljivi potencijalnom ulagaču. Dakle, projekt mora biti bez dubioza jer investitor mora znati što kupuje. Kada to pripremimo, preostat će ključna odluka, vidjeti što želimo postići te kojeg investitora želimo dobiti. Tu ćemo se sigurno fokusirati na niz instrumenata koje imamo, od promidžbe do obavještavanja određenih investitora da idemo u pripremu projekta. Na taj način ćemo si stvoriti što više šansi i odabrati najbolju.
Najveća bitka
Što je s neperspektivnom vojnom imovinom, odnosno vojnim odmaralištima, lukama i sličnim vojnim objektima?
– Krajnje je vrijeme da i to stavimo u funkciju. Na svom prethodnom radnom mjestu u Upravi za investicije i konkurentnost jako puno smo radili s turističkim projektima, prvenstveno s takozvanom neperspektivnom vojnom imovinom za koju je u obalnom dijelu Hrvatske svakako najadekvatnija namjena turizam. Interes investitora je velik, a prednost te imovine je što nema poslovnu prošlost, a što može dodatno komplicirati situaciju kao što je slučaj kod većine turističkog portfelja pri Agenciji za upravljanje državnom imovinom. Stoga vjerujem da ćemo već prvi natječaj otvoriti tijekom travnja.
Kupari, dakle, na natječaj idu praktički za koji dan. Kakva je, pak, budućnost projekta Brijuni Rivijera?
– Projekt je postavljen unatrag desetak godina. Imamo iskustva na tim lokacijama, i sada u relativno kratkom razdoblju moramo proanalizirati s novom Upravom što nije bilo dobro te nastaviti proces. Poznato je da postoji investitor za lokaciju Katarina Monumenti, znamo svi koje peripetije su se dogodile nakon dobivanja natječaja, tako da se sada taj proces u nekim dijelovima mora ponavljati. U konačnici se moramo svi rukovoditi time da ova zemlja treba investicije, da one donose nova radna mjesta. Naime, najveća bitka trenutno se vodi upravo na području investicija.
Pred vratima smo EU. Do ulaska u članstvo nas dijele tek tri mjeseca. Koje koristi turizam može očekivati?
– Za dvije do dvije i pol godine na graničnim prijelazima nećemo imati fizičkih barijera prema Sloveniji i Mađarskoj. Već sada će turisti iz zemalja članica u Hrvatsku ulaziti preko jednog stopa, odnosno imat će samo jednu kontrolu prilikom prolaska granice. Dugoročni ciljevi su nam pak što kvalitetnije iskoristiti mogućnosti strukturnih fondova u turizmu i financiranja turističke infrastrukture. Zasigurno ćemo tu držati i javni i privatni sektor budnim kako bi ideje oko novih projekata i turističke infrastrukure bile fokusirane na prave stvari.
Vijesti iz medija
