Autor: Irena Frlan
U nedjelju, 14. travnja, hrvatski birači prvi će puta izaći na izbore za Europski parlament. O tome, ali i o sudbini hrvatske brodogradnje, koja se morala prilagoditi strogim europskim pravilima, razgovarali smo s Nevenom Mimicom, potpredsjednikom Vlade zaduženim, uz ostalo, i za unutarnju politiku i upravljanje državnom imovinom .
Za tjedan dana su izbori za Europski parlament. Koliko bi eurozastupnika SDP smatrao pobjedom na tim izborima?
– Za nas je uspjeh osvajanje najvećeg broja mjesta s naše liste u odnosu na sve druge, što znači pet, šest mjesta u Europskom parlamentu.
Koliko pet-šest ljudi iz vaše stranke ili čak svih 12 iz Hrvatske može uopće braniti hrvatske interese? Radi li se samo o demagoškoj retorici koja se koristi u kampanji?
– Mislim da na opće funkcioniranje Europskog parlamenta i utjecaj predstavnika nacionalnih država članica EU ne treba gledati po broju mjesta koje imaju u EP jer oni tamo i ne glasuju po nacionalnim skupinama, nego unutar svojih političkih grupacija. Ovdje se ne radi o tome može li 12 zastupnika iz Hrvatske prevladati u glasovanju prema 750 drugih zastupnika, jer odgovor je, naravno, da ne može. Ali naši će zastupnici ojačati pojedine postojeće političke grupacije u EP, socijaldemokrate, liberale, pučane, i oni će djelovati kroz političke programe tih političkih grupacija u EP. Unutar tih stranaka njihov utjecaj bit će proporcionalan njihovoj osobnoj snazi, sposobnosti, međuljudskoj komunikaciji, argumentaciji. Njihov će posao biti uvjeriti svoju grupaciju da glasuje u određenom pravcu, a to je lakše nego li kad je u igri samo snaga ruku koje se dižu.
Neobično je da će zastupnici s vaše liste potencijalno ojačati dvije grupacije, socijaliste i liberale?
– Naša koalicijska lista SDP-HNS-HSU napravljena je prvenstveno da bi odrazila snagu, volju, odlučnost i čvrstinu koalicije koja postoji na nacionalnoj razini. Točno je, zastupnici koji budu izabrani s koalicijske liste SDP-a, HNS-a i HSU-a ući će u različite političke grupacije. Volio bih da rezultati izbora budu takvi da sve tri stranke u koaliciji dobiju svoje članove u EP-u.
Pred izborom
Ako je lista složena da bi odrazila nacionalnu koaliciju, slažete li se s HDZ-om da su europski izbori referendum o radu Vlade?
– Ne, tu tezu pokušavaju u politički predizborni kontekst unijeti oni koji nemaju prave europske poglede i prave europske programe za ove izbore. Ali čak kad bi ovi europski izbori i bili izjašnjavanje o radu Vlade, mi se toga ne bojimo, jer i tada pobjeđujemo. Međutim, hrvatski građani su na ovim izborima ipak pred izborom kakvu Europu žele. Očito je da se danas, u političkim krugovima u Europi, polako formuliraju dva koncepta budućnosti europskog zajedništva. Jedan je koncept progresivne, solidarne, građanske, razvojne Europe koju zagovaraju progresivne snage u koje svakako spadaju i oni glasači koji će glasovati za SDP-HNS-HSU. S druge strane, u Europi je na djelu i jedna konzervativna politička koncepcija koja se u osnovi zalaže za nastavak politika i koncepata neobuzdanog kapitala i tržišta, tržišnoga društva, situacija u kojima bi tržište trebalo rješavati sve postojeće probleme gospodarske i financijske krize koju je, uostalom, sam takav konzervativni neoliberalni pristup i stvorio. Ovdje se ne radi o tome što birači misle o situaciji u Hrvatskoj ili o vladajućoj koaliciji, ovo je izbor političkog koncepta Europe u narednom razdoblju.
Višak u humanitarne svrhe
HDZ i njihova lista zagovornici su te druge, manje socijalne i neoliberalnije Europe?
– To je sasvim jasno i sasvim normalno. HDZ je dio Europske pučke stranke i sve ono što se može definirati kao politički program EPP-a ujedno je i ono što će podržavati zastupnici HDZ-a koji budu izabrani u EP. A koncept europskog uređenja EPP-a je onaj o kojem sam govorio, koncept konzervativnog pogleda na tržište koje samo po sebi, kao prirodan zakon, rješava sve krize, čak i one koje sam izazove.
Nekada su europski zastupnici imali tzv. nacionalne plaće, onolike kolike bi im bile da sjede u nacionalnom parlamentu. S obzirom na prevelike razlike, Europski parlament izjednačio je sve zastupnike u primanjima. No, SDP-ovi će zastupnici u EP primati saborsku plaću, a ostatak uplaćivati u dobrotvorne svrhe. Znači li to da smatrate da je EP pogriješio kad je 2009. ujednačio plaće eurozastupnika?
– Budući da su članovi EP-a zastupnici svojih građana, ta veza između građana i njihovih zastupnika bila bi učvršćena odgovarajućom ili približenom razinom plaća između predstavnika građana i samih građana u nacionalnim zemljama. To je možda teško provesti u zemljama u kojima su zastupničke plaće sasvim niske i to zbog čisto troškovnih razloga, jer ti ljudi većinu vremena provode u Bruxellesu ili Strasbourgu. No, pitanje plaća je u osnovi riješeno ovakvim dogovorom između zemalja članica i danas više nije moguće otvarati ta pitanja.
SDP ih je otvorio.
– Na nacionalnoj razini, ali ne na europskoj i sasvim sigurno nećemo biti ti koji će na europskoj razini tražiti ponovno otvaranje tog pitanja.
Znači, SDP-ovi će zastupnici godinu dana primati smanjene europske plaće i to je to.
– Za sada u stranci smatramo da je dobro da se to približavanje između zastupnika i građana odrazi i na razini plaća. Ova je odluka prvenstveno politička, naša stranačka, i mislim da će na taj način se uspostaviti viša razina povjerenja i uvažavanja zastupnika iz redova SDP-a koji će biti izabrani u EP.
Iz drugih stranaka tvrde da se radi samo o populističkoj mjeri.
– U politici svatko odlučuje na temelju vlastitih procjena i uvjerenja. Mi smatramo da je ovo dobra mjera, a njezinu ocjenu može dati tko god želi, jednako kao što si i mi zadržavamo pravo da na politički način ocjenjujemo sve ono što rade naši politički suparnici.
Hoće li vaši eurozastupnici živjeti lošije od vaših zastupnika u Saboru?
– U osnovi ne, jer će im stvarni troškovi života i rada biti pokriveni. Radi se samo o tome da se višak, ono iznad tih troškova, uplati u humanitarne svrhe.
Zadnja pomoć države
Koliko će hrvatskih brodogradilišta preživjeti ulazak u EU?
– Od sada pa nadalje zbilja se radi o tome što su sve novi vlasnici spremni učiniti za nove poslove, za restrukturiranje brodogradnje, za smanjivanje troškova proizvodnje, za konkuretniju proizvodnju bez državnih potpora. U prvih pet godina imat će i dalje državno sudjelovanje u pokrivanju 60 posto troškova restrukturiranja. To je zadnja pomoć koju novi vlasnici mogu imati od države.
To s privatizacijom brodogradilišta je sve ove godine zvučalo kao »muko moja prijeđi na drugoga«.
– Da, u posljednjih 20 i više godina, brodogradilišta su stvarala posebnu sliku hrvatskih industrijskih i tehnoloških sposobnosti, ali to ipak nije bila prava slika hrvatskih konkurentskih sposobnosti. Gubici koji su se gomilali stalno su prenošeni na druge vlade, druge budžete, na sljedeće godine, a bivali su sve veći i veći. Kad to više tako nije moglo ići, našli smo se pred situacijom da se konačno ovo pitanje pokuša riješiti privatizacijom. Ovo je posljednji pokušaj da se nađu privatni vlasnici koji će biti sposobni na vrlo konkuretnom tržištu pronaći svoju nišu proizvodnje koja bi im omogućila profitabilno poslovanje bez državnih potpora u dugom roku.
U Vladi ste sigurni da ste takve vlasnike našli?
– Vlasnici su odabrani na tenderima, u situaciji kada je brodograđevno tržište toliko slabo da se vjerojatno nisu niti javili veliki investitori iz područja brodogradnje u svjetskim razmjerima. Izabrali smo najpovoljnije ponuđače u okviru onih koji su se bili spremni javiti, koji su bili najpoduzetniji i najspremniji ući u najveće moguće probleme s kojima će se suočavati i dalje. Mi smo toga svjesni, ali smatramo da nitko ne bi ulazio u ovako ozbiljan, veliki poslovni pothvat a da ne vidi načina na koji ga može prevladati.
Nećemo za pet godina sjediti ovdje i govoriti o nekadašnjem »3. maju«?
– Pogotovo u slučaju »3. maja«, u kombinaciji privatizacije s »Uljanikom«, vjerujem da je to grupacija koja ima svoje mjesto na brodograđevnom tržištu. Mislim da će iskustvo, položaj i konkuretnost koju zajednički mogu razvijati osigurati budućnost »3. maja«.
Podmirivanje plaća
Tvrtke kćeri »3. maja« preuzeo je AUDIO. Što će biti s MiD-om, TIBO-om i ostalima?
– Preuzimanjem tih tvrtki pojavila se potreba da se i za te tvrtke nađe rješenje. Za sada je to rješenje takvo da Republika Hrvatska putem AUDIO-a preuzima dionice tih tvrtki. To automatski stvara i obvezu podmirivanja onoga što vlasnik duguje radnicima u tim tvrtkama, a to su zaostale plaće. Nakon toga ulazimo u proces predstečajne nagodbe i proces restrukturiranja tih firmi, unutar kojeg ćemo pronalaziti rješenja koja bi značila zadržavanje što većeg mogućeg obujma posla za te tvrtke, a onda i što većeg mogućeg broja radnika.
Cilj je da prežive?
– Da. Taj cilj će biti to lakše ostvaren, što će biti izgledniji novi poslovi. U ovom trenutku ne može se biti preveliki optimist jer se još uvijek niti od strane samih uprava tih tvrtki ne vide konkretni, stvarni mogući novi poslovi. No, imamo još malo vremena da se u tom procesu predstečajne nagodbe i restrukturiranja pokuša ići prema novim poslovima.
Koliko je to »malo vremena«?
– Vjerojatno ne više od nekoliko mjeseci. Do ljeta bi trebalo biti jasnije što je stvarni poslovni potencijal svake od ovih tvrtki.
Tražit ćete im nove vlasnike?
– Do ljeta bi taj proces trebao biti jasan. Prioritet su novi poslovi, bilo sa sadašnjim vlasnikom, državom, ili s novim vlasnikom. Ali, bez novih poslova nema ni novog vlasnika niti starog vlasnika koji bi unedogled držao firme bez posla.
Ako nađu nove poslove, potencijalno kratkoročno nije potrebno da nađu novog vlasnika?
– U kraćem roku ne, ali u dužem da.
NISMO NAMJERNO ODUGOVLAČILI S LJUBLJANSKOM BANKOM
Kad se krenulo u rješavanje pitanja Ljubljanske banke,Gordan Jandroković je izjavio da je od vas i gospođe Vesne Pusić čuo da se namjerno odugovlačilo s pronalaženjem rješenja jer ste se bojali da bi inače Slovenija mogla naći neki drugi uvjet za ratifikaciju hrvatskog ugovora o pristupanju EU. Je li to točno?
– Ne, nije se radilo ni o kakvom namjernom odugovlačenju. U jednom trenutku našli smo se u situaciji da je to pitanje pokrenuto kao pitanje vezano uz ratifikaciju sporazuma. Imali smo relativno kratko razdoblje unutar kojeg je to pitanje trebalo biti riješeno. Pokušali smo ga najprije riješiti na stručnoj razini, putem dva financijska stručnjaka, kojima je trebalo određeno vrijeme. Nakon toga postalo je očito da bez političkog dogovora na najvišoj razini izvršne vlasti neće biti moguće napraviti odlučujući korak. Da smo odugovlačili proces da bismo spriječili neke nove zahtjeve, vjerojatno bismo mogli još i dalje razvlačiti. Ne bi se predsjednici vlada dogovorili u tako kratkom roku od desetak dana, koliko su intenzivno komunicirali u vezi sa sklapanjem memoranduma o razumijevanju.
U GODINU DANA NAPRAVIO SAM MNOGO, IAKO NEMAM MINISTARSTVO
Drugi potpredsjednici vlade su vidljiviji u javnosti od vas, primjerice, gospođa Pusić je ministrica vanjskih poslova, gospodin Grčić se bavi investicijama. Što ste vi u zadnjih godinu dana napravili?
– Točno je da sam ja jedini potpredsjednik koji nema još i izravni resor, odnosno ministarstvo kojim bih se bavio. Međutim, budući da sam potpredsjednik za unutarnju politiku i upravljanje državnom imovinom imam sasvim dovoljno poslova, iako se dobri rezultati u tim područjima možda i ne pripisuju direktno mojem radu. No, u godinu dana radio sam puno na operativnoj koordinaciji politika i propisa na području unutarnjih poslova, obrane, branitelja, uprave, pravosuđa, pa bi možda ipak dobronamjerni promatrač mogao zaključiti da je na tim područjima napravljeno najviše rezultata.
Premijer je kazao da ne zna hoće li naći zamjenu za vas, ako nakon 1. srpnja postanete europski povjerenik. Znači li to da nema potrebe ili nema kadra koji bi vas mogao zamijeniti?
– Nesporno je da je područje unutarnje politike i upravljanja državnom imovinom veliko i važno područje i da neće biti moguće raditi bez koordinacija kakve postoje na tri druga velika područja – društvenim djelatnostima, gospodarstvu i investicijama te vanjskim i europskim poslovima. Mislim da će se vrlo brzo, paralelno s procesom predlaganja hrvatskog kandidata za povjerenika u Europskoj komisiji, unutar Vlade, a prvenstveno kod premijera, pojaviti potreba razmišljanja i odlučivanja o kadrovskom načinu pokrivanja koordinacije unutarnje politike.
Vijesti iz medija
