Posljednji statistički podaci upućuju na daljnje pogoršanje materijalnih uvjeta građana, što uz porast nezaposlenosti te izostanak oporavka gospodarstva ukazuje na siromaštvo kao najvažnije gospodarsko političko pitanje u Hrvatskoj. Stoga je i predsjednik Ivo Josipović 23.ožujka sazvao zajedničku i javnu sjednicu Savjeta Predsjednika Republike za gospodarstvo i Vijeće za socijalnu pravdu s temom siromaštva, dužničkih problema građana i gospodarskog rasta. Vlada je tada objavila platformu za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti koja se mora oslanjati na dva stupa: gospodarski rast i zapošljavanje te moderna i učinkovita socijalna zaštita. Na dan našeg razgovora s potpredsjednicom Vlade i ministricom socijalne politike i mladih Milankom Opačić osnovana je i radna skupina za izradu i praćenje provedbe strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koju vodi potpredsjednica Opačić.
S ministricom smo razgovarali o siromaštvu koje ne zahvaća samo najranjivije skupine društva nego sve šire skupine, jer broj siromašnih raste zbog otpuštanja radno sposobnih i mladih koji ne mogu dobiti posao. Posebno zabrinjava porast dječjeg siromaštva zbog kojeg danas 40.000 djece ovisi o socijalnoj pomoći, jer ih roditelji svojim primanjima ne mogu samostalno uzdržavati.
Prema posljednjim službenim podacima stopa siromaštva u Hrvatskoj iznosi preko 20 posto što znači da petina građana ne može podmirivati svoje osnovne potrebe. Stopa materijalne deprivacije je mnogo viša. Ona iznosi oko 32 posto što znači da trećina stanovnika RH, što je skoro milijun ljudi, isključeno iz društva. Kakvi su trendovi u posljednje vrijeme i kako stoji Hrvatska u odnosu na druge zemlje?
Postoci koje ste naveli odnose se na 2011. godinu, podaci za 2012. još nisu zbrojeni. Za pretpostaviti je da se stanje pogoršalo; gospodarska kriza je sve dublja, traje i dalje pa stalni gubitak radnih mjesta generira novo siromaštvo i proširuje krug građana koji se s njim suočavaju. Po tim pokazateljima iz 2011. Hrvatska je na 5. mjestu po riziku od siromaštva od svih zemalja EU. Ispred nas su nove članice Bugarska i Rumunjska s 22,3 odnosno 22,2 posto rizika, ali i stare koje je gospodarska kriza posebno pogodila, Španjolska i Grčka. Prosjek 27 članica EU je 16,6 posto.
Kako je siromaštvo raspoređeno po hrvatskim regijama?
Slavonija i zaleđe srednje Dalmacije su najsiromašniji krajevi Hrvatske. Kolike su razlike u siromaštvu govore podaci o primateljima socijalne pomoći. Dok u najbogatijoj Istri svaki sto i četrdeseti građanin prima pomoć, u najsiromašnijem Kninu čak 26 posto građana je korisnik socijalnog programa, svaki četvrti stanovnik. Na toj listi siromašnih slijede Gračac, Obrovac i Beli Manastir.
Je li siromaštvo raširenije u seoskim ili gradskim područjima s obzirom na to da ima teza prema kojima je jedan od privremenih lijekova za siromaštvo u odlasku na selo, dok se prije u bijegu od siromaštva odlazilo u grad?
S jedne strane život na selu ima neke prednosti za pokrivanje osnovnih životnih potreba zbog mogućnosti vlastite proizvodnje hrane koju onda ne morate kupiti i manjih režijskih troškova, međutim male sredine imaju vrlo skromne proračune pa je i socijalna potpora nešto slabija. Činjenica je da se neki ljudi koji su živjeli u gradovima i u velikim stanovima, kada dođu u mirovinu sele u manja mjesta u manje stambene prostore i tako sebi smanjuju troškove stanovanja pa im je utoliko i lakše živjeti nego u gradu.
Vi ste ministrica i mladih, a oni su uz umirovljenike najugroženija skupina u Hrvatskoj, kako im pomaže sustav?
Nažalost, stopa nezaposlenosti mladih je u europskom vrhu. Zabrinjavajući je trend da visoki postotak mladih s višim stupnjem obrazovanja teško pronalazi posao i pada u rizik od siromaštva koje je najčešće povezano uz kategorije stanovništva bez kvalifikacije, odnosno niskim stupnjem obrazovanja. Vlada RH je reagirala Zakonom o poticanju zapošljavanja koji donosi niz mjera koji bi trebale zaustaviti te negativne trendove, između ostalog i mjere za olakšavanje ulaska mladih u svijet rada. Tako mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa omogućava mladima da steknu radno iskustvo, što je ponekad presudno da se uopće aplicira na natječajima za slobodna radna mjesta.
Primjerice, Ministarstvo socijalne politike i mladih raspisalo je natječaj za četrdesetak radnih mjesta za one bez radnog iskustva. Javilo nam se više od 800 visokoobrazovanih mladih ljudi što pokazuje koliki je pritisak mladih obrazovanih ljudi bez posla, ali i to koliko je ta mjera bila opravdana.
Ima li još projekata u kreiranju aktivnih politika zapošljavanja za mlade osim toga?
Većinu programa ostvarujemo u suradnji s udrugama mladih i za mlade koje između ostalog provode projekte mobilnosti mladih i osposobljavanja za poduzetništvo i samozapošljavanje. Koliko nam je važna ta suradnja s bazom mladih govori i činjenica da je u 2012. za programe za mlade osigurano gotovo tri puta više financijskih sredstava nego godinu prije.
Pružili smo punu podršku osnivanju regionalnih info centara za mlade i kontinuirano financiramo četiri regionalna centra u Rijeci, Osijeku, Splitu i Zagrebu. Informiranje mladih se najčešće odnosi na područja obrazovanja, zapošljavanja, postojećih propisa iz područja mladih, zdravlja i slično. Upravo je neinformiranost mladih o njihovim pravima i mogućnostima uzrok nedovoljne integracije mladih na različitim područjima društvenog života i zato smatramo podršku info-centrima bitnim.
U suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava radimo na projektu socijalnog poduzetništva koji je već u prvoj fazi polučio dobre rezultate. Ovih je dana imenovan i Savjet za mlade Vlade RH, kao savjetodavno tijelo u kojem su i predstavnici udruga za mlade i stručne javnosti. Ministarstvo socijalne politike i mladih naručilo je istraživanje koje bi trebalo pokazati koji su ključni problemi mladih osoba u svrhu izrade strategije i provedbenih mjera.
Tko su najsiromašniji građani?
Neću reći ništa novo kad kažem da je rizik siromaštva usko vezan uz nezaposlenost i da su nezaposleni građani ujedno i najsiromašnija kategorija. To je tako i to potvrđuju i statistike, u toj kategoriji populacije rizik od siromaštva iznosi visokih 42,5 posto.
Gledajući prema dobnoj strukturi najugroženiji su oni iznad 65 godina s rizikom od siromaštva od 27,3 posto, a najmanja stopa rizika od siromaštva bilježi se u starosnoj kategoriji stanovništva od 25 i 45 godina sa 17,8 posto rizika. Razlog leži tome što je riječ o osobama koje su u najvećoj mjeri radno sposobne i imaju najviše mogućnosti da dođu do zaposlenja.
Ono što posebno brine je porast dječjeg siromaštva, kako na to gledate?
Podaci pokazuju da je 2011. u siromaštvo živjelo 36.538 djece, a 2012. više od 40.000 i to povećanje od deset posto u godinu dana je zabrinjavajuće. Priča je i tu ista; gospodarska kriza koja predugo traje donijela je gubitak posla za dio populacije i gurnula ga u siromaštvo iz kojeg je teško izaći dok se gospodarske prilike ne promijene. Još malo brojki koje idu u prilog toj logičnoj tezi; istraživanja govore da u kućanstvima s uzdržavanom djecom koja imaju vrlo niski intenzitet rada, to jest u onima gdje su svi radno sposobni članovi radili do 20 posto ukupnog vremena u promatranom razdoblju, rizik siromaštva je ogroman, 72,6 posto. S druge strane, u kućanstvima bez uzdržavane djece gdje svi radno sposobni rade, stopa rizika siromaštva je minimalna, tek 1,7 posto.
Na porast siromaštva u Hrvatskoj upozorila je u svojoj studiji Svjetska banka, a i naši znanstvenici su ukazali na tzv. novo siromaštvo. Tko su to novi siromasi?
Novi siromasi su ljudi koji su do jučer pristojno živjeli, koji su si mogli priuštiti i kredite za stan ili za automobil, i koji su s gubitkom radnog mjesta praktički ostali s velikim dugovima i bez sredstava za život. S druge strane, imali smo jednu kategoriju novih siromaha zbog ovrha, no to smo uspjeli zaustaviti Pravilnikom Ministarstva financija na način da im se ne može ovršiti cijeli iznos mirovine bez obzira što su potpisali u ugovoru s kreditorima. Na taj način smo zaštitili negdje oko 10 i pol tisuća umirovljenika. Riječ je o ljudima koji su otišli u banku, potpisali uvjete za kreditiranje tako da im se može uzeti kompletan iznos mirovine. Imali su po 2500 do 3000 kuna mirovine od koje su mogli normalno živjeti, ali su zbog ovrhe ostali bez prebijene kune i bili prisiljeni potražiti pomoć u Centru za socijalnu pomoć.
Temeljni uzroci siromaštva su nezaposlenost i neaktivnost stanovništva. Treba li sve mjere za smanjenje siromaštva gledati gotovo i isključivo kroz prizmu zapošljavanja ili kroz socijalnu zaštitu ili kroz miks?
Najbolja socijalna politika je politika zapošljavanja. Dakako, socijalna politika je širi pojam i sustav socijalne skrbi mora osigurati temeljnu dobrobit za najugroženije, no zapošljavanje je ključni moment za smanjivanje rizika od siromaštva. Mi u ovom trenutku među nezaposlenima imamo 40 posto radno sposobnog stanovništva. Sve su to ljudi koji mogu raditi i kad bismo tih 40 posto vratili na tržište rada, odnosno zaposlili, slika siromaštva bila bi u potpunosti drugačija nego što je sada. Hrvatska više ne bi bila u europskom vrhu po riziku od siromaštva već u društvu Češke, Nizozemske i Austrije, država gdje je taj rizik najmanji.
Ako je siromašnih više ne bi li novaca u proračunu trebalo biti više?
Ove je godine u proračunu osigurano oko 4,65 milijardi, a lani je bilo 4,7 milijardi. Ovo smanjenje se odnosi na kapitalna ulaganja, no za socijalne naknade ove je godine osigurano 1,8 milijardi kuna što je više nego u prošlogodišnjem proračunu. Ukoliko taj iznos ne bude dovoljan za socijalnu zaštitu, Ministarstvo financija će kroz rebalans proračuna osigurati dodatna sredstva. To je jedna vrsta održavanja ravnoteže između mogućnosti i potreba, ali u jedno ne treba sumnjati: svatko tko ispunjava uvjete, odnosno nađe se u krajnje teškoj egzistencijalnoj situaciji neće ostati uskraćen za pomoć od strane države.
S obzirom na rast broja siromašnih i nezaposlenih broj korisnika kako su raspoređene pomoći za uzdržavanje i naknade za nezaposlenost?
Naknada za nezaposlene je povećavana i važno je naglasiti da je ona produžena za jedan dio onih koji su ostali bez posla samo par godina do mirovine. Na taj način smo utjecali i na smanjivanje siromaštva, jer je to jedna od najugroženijih kategorija stanovništva. Ti su ljudi u godinama od 55 do 60, u dvostruko teškoj situaciji. S jedne strane, kad završe na Zavodu za zapošljavanje, teško je za očekivati da će te ljude više itko ikad zaposliti, a s druge strane ne mogu dobiti mirovinu.
Naknade za uzdržavanje ove godine nisu povećane?
Ne, jer u ovome trenutku nemamo financijskog kapaciteta da povećavamo visinu naknade.
Koliko je takav sustav transparentan po kategorijama korisnika, pa onda po ministarstvima, pa onda između vlasti, kako kontrolirate da se sredstva troše zaista onako, da su ciljana a nemate jasnu sliku?
Upravo je netransparentnost takvog sustava motiv za uvođenje reda u sustav socijalnih naknada. Ministarstvo socijalne politike započelo je u rujnu prošle godine sa implementacijom aplikacije u centre za socijalnu skrb koja za cilj ima stvaranje jedinstvene baze korisnika socijalnih naknada i usluga u Republici Hrvatskoj. Takva baza podataka omogućit će nam stvaranje precizne slike socijalnih korisnika i apsolutnu kontrolu nad trošenjem sredstava. Na taj način ne uvodimo samo red u trošenju sredstava, već prema stvarnoj slici stanja, možemo usmjeravati sredstva prema najranjivijim skupinama stanovništva koja daleko najviše osjećaju posljedice krize i koja su najviše izložena riziku siromaštva.
Kada ćete imati jedinstveni registar korisnika socijalne pomoći?
Jedinstveni registar korisnika socijalne pomoći je upravo u nastajanju i sa zadovoljstvom mogu reći kako odlično napreduje. Putem primjene aplikacije koja se uvodi u centre i podružnice centara socijalne skrbi, u bazi se nalaze podaci više od 50% korisnika. Do kraja lipnja očekujemo punu primjenu aplikacije u svih 118 centara i podružnica centara socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.
Znači li to da je Zagrebu povezan sa bazama podataka drugih državnih tijela poput Porezne uprave …?
Povezivanje s bazama podataka drugih tijela državne uprave omogućen je kroz sustav OIB-a Porezne uprave. Taj se proces odvija u fazama, a prva faza koja se tiče umrežavanja sa osnovnim podacima OIB je već u produkciji. Svi centri i podružnice u kojima je implementirana aplikacija, koriste podatke Porezne uprave. Druga faza kreće s produkcijom u sljedećih mjesec dana, a uključivati će podatke o imovini svih osoba koje se prijave za neka od prava iz sustava socijalne skrbi. Treća faza se odnosi na podatke o prihodima i dohocima potencijalnih korisnika. Produkcija te faze ovisi o Ministarstvu financija, a prema informacija s kojima raspolažemo, sustav bi trebao početi s radom 1. srpnja ove godine.
Tko provodi taj dio posla za vas?
Infrastrukturno cijeli posao provodi Carnet prema odluci Vlade, a sve kako bi osigurao stabilnu informatičku povezanost centara i na taj način pomogao u stvaranju sveobuhvatnog i transparentnog sustava socijalne skrbi.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 2004. dobilo kredit Svjetske banke u iznosu od 40 milijuna dolara za kompletnu reformu sustava socijalne skrbi - kako je potrošen taj novac?
Kredit Svjetske banke odobren je i potrošen još prije nekoliko godina, a ništa nije učinjeno. Zatekli smo jednu frustrirajuću situaciju, stara neupotrebljiva računala, centre spojene na internet zastarjelim rješenjima koja onemogućuju uvođenje modernih aplikacija ili povezivanje s drugim internet servisima. Upravo iz tog razloga, Carnet, koji ima veliko iskustvo na informatičkom povezivanju akademskih i obrazovnih institucija, radi na osiguravanju infrastrukture potrebne za punu funkcionalnost aplikacije za socijalnu skrb.
Što planirate do kraja ove godine?
Dovršiti informatizaciju i kroz novi Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o inkluzivnom dodatku uvesti određene reformske mjere koje će dovesti do stvaranja učinkovitog i pravednijeg sustava socijalne skrbi usmjerenog prema krajnjim korisnicima.
Kako biste ocijenili trenutni sustav socijalne skrbi – koliko je pošten, pravedan, transparentan?
Ne postoji apsolutno pravedan sustav socijalne skrbi pa to vrijedi i za naš sustav. Ova ga je vlast naslijedila u jednom zapuštenom stanju, ali treba napomenuti da su u posljednja dva desetljeća učinjeni koraci u unaprjeđenju kvaliteta i širina usluga te raznolikosti novčanih transfera koje su doprinijele višoj kvaliteti života najranjivih skupina, bez obzira bila riječ o siromašnima, osobama s invaliditetom ili starijim osobama. Treba nastaviti raditi, naša je zadaća da sustav dovedemo u red, da ga racionaliziramo i bolje ciljamo kako bi pomoć došla u ruke onima koji je zaista najviše trebaju, da pružimo pomoć i skrb svakome kome pomoć treba. Treba naglasiti da se socijalna skrb temelji na subsidijarnom načelu prema kojem nije odgovorna samo država nego i lokalna zajednica, obitelj i svaki pojedinac ponaosob.
Prije godinu dana, 26. ožujka 2012. donesen je novi Zakon o soc. skrbi a najvažnija promjena bila je pojednostaviti postupak ostvarivanje prava, uvođenje informacijskog sustava, smanjiti administriranje kako bi stručni radnici više vremena provodili u neposrednom radu s korisnicima i obitelji. Koliko je sustav u tih godinu dana postao efikasniji?
Sustav je svakim danom provedbe informatizacije sve efikasnije. U ovom trenutku grad Zagreb, koji ima četvrtinu korisnika socijalne skrbi, u potpunosti je informatiziran. Korištenje informatičkog sustava uz već navedene ciljeve, omogućuje stručnim radnicima u centrima više vremena za kvalitetan i neposredan rad s korisnicima usluga koje nudi sustav socijalne zaštite. Potpuna informatizacija će također smanjiti troškove administriranja i ubrzati rad centara. Međutim, mi još uvijek čekamo da se i drugi informatički sustavi dotjeraju. Niti sustav OIB-a nije do kraja definiran, REGOS radi na jednom novom sustavu baze prihoda i dohodaka građana. Drugim riječima, govorimo o procesu informatizacije državne uprave čiji je sustav socijalne skrbi samo jedan dio.
Stručnjaci tvrde da te socijalne naknade nisu dobro ciljane jer vi ni ne znate tko su sve korisnici, imaju li oni skupe nekretnine, automobile….
Mi jako dobro znamo tko su naši primatelji, koliko ih imamo, i koje kategorije ljudi. Imovinski cenzus, odnosno kriteriji dodjeljivanja prava, postoje i u aktualnom zakonu o socijalnoj skrbi. Razlika je u tome što su se postupci dodjeljivanja prava oslanjali na uvjerenja koje su građani pribavljali i dugotrajne administrativne postupke u drugim tijelima državne uprave. Zbog tih razloga se dovodila u pitanje ažurnost tih podataka, a zbog izostanka sistematiziranih evidencija drugih tijela, moguće su bile i zloupotrebe prava. Naš je problem, dakle, bio u tome što imovinski cenzus nije mogao biti 100% provjerljiv. No, kako se upravo povezujemo sa drugim sustavima koji imaju informatičke baze podataka, provjera imovine i dohodaka podnositelja zahtjeva postaje pitanje od nekoliko sekundi. Naime, toliko je potrebno da kroz postojeću aplikaciju vidimo da li netko ima tri auta, da li netko ima stambenu štednju, da li netko ima određene dohotke sa strane koje ga onemogućuju da postane korisnik socijalne naknade. Tako će se automatski, u hodu raditi i revizija postojećih korisnika, ukoliko neki centar za socijalnu skrb vidi kroz aplikaciju da neki korisnik posjeduje tri automobila, naprosto će se ukidanjem prava tom korisniku ukinuti socijalna naknada.
Ali to znate samo za 50 posto svojih korisnika?
U kratkom razdoblju primjene, mi znamo za već 50% korisnika, a do kraja lipnja, kada profunkcioniraju još neke baze podataka drugih tijela državne uprave, imat ćemo potpunu sliku stanja korisnika novčanih naknada iz sustava socijalne skrbi. S krajem godine i revizijom novčanih davanja prema novim dostupnim parametrima, sustav socijalne skrbi bit će lišen svih onih kojima pomoć nije potrebna, koji su zloupotrebljavali izostanak učinkovitog sustava. To će biti garancija da će sredstva biti usmjerena upravo prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Što vas najviše frustrira na mjestu ministrice socijalne skrbi i mladih?
Željela bih da dođemo na razinu pravedne socijalne države koja može svakome zajamčiti temeljnu materijalnu dobrobit u prevladavanju svakodnevnih rizika, ali svjesna sam činjenice da razina socijalnih prava ovisi o financijskim mogućnostima društva. A financijske mogućnosti našeg društva su trenutno vrlo ograničene i to je za jednu ministricu socijalne skrbi logičan izvor frustracije. S druge strane, činjenica da i u najtežim vremenima nismo smanjili socijalna prava i da poduzimamo korake kojima ispisujemo nove stranice u povijesti socijalne skrbi u Hrvatskoj, kao na primjer u procesu deinstitucionalizacije domova, ispunjava me ponosom i optimizmom.
Vijesti iz medija
