Autor: Ladislav Tomičić
Pregledavajući niz europskih modela, donijeli smo dva kriterija koja dnevne novine moraju ispuniti da bi im PDV bio snižen. Prvi je postojanje redakcijskog statuta, a drugi je da novine moraju imati najmanje 25 tisuća riječi autorskog teksta
Već duže vrijeme Ministarstvo kulture izrađuje dokument pod nazivom Medijska strategija, koji bi trebao biti temelj prve sustavne politike države prema medijima. Ministrica kulture Andrea Zlatar za naš list govori o toj strategiji te o mjeri smanjenja PDV-a dnevnim novinama i kriterijima koju novine moraju ispuniti da bi im porez bi smanjen te o kontroverzama koje od začetka prate izradu predmetnog strateškog dokumenta.
Razgovor započinjemo s temom Vjesnika, odnosno Vjesnikove arhive, koja već duže vrijeme nije dostupna javnosti. Podsjetimo, HINA je dobila novac za digitalizaciju Vjesnikove arhive, ali taj posao nije napravila. U isto vrijeme, s interneta je skinuta i arhiva Vjesnikovih tekstova koji već postoje u digitalnom obliku.
Kad će Vjesnikova arhiva ponovo biti dostupna?
– Ministarstvo kulture je na tom problemu radilo od početka mog mandata i sad smo dovršili proces. Digitalizacija i ljudi koji na njoj rade već se ovog mjeseca premještaju u Državni arhiv. Hina se rasterećuje tog posla koji se godinama nije radio kvalitetno, niti učinkovito, a potrošeno je mnogo novca. Posao digitalizacije prebacujemo Državnom arhivu jer će se tamo moći realizirati arhiviranje prema svim suvremenim pravilima arhivske struke, a i taj će dio arhiva biti zahvaćen strategijom digitalizacije cijele kulturne baštine koja je pred završetkom. Od Narodnih novina u stečaju otkupili smo i brend Vjesnika za stotinu tisuća kuna, upravo da bi ga sačuvali kao baštinu. Ako bude prilike, on može biti iskorišten i u nekom novom medijskom projektu.
Jeste li skloni novom medijskom projektu Vjesnik?
– Da. Takav medij, naravno, ne bi mogao biti u državnom vlasništvu jer to ne dozvoljavaju ni zakoni, niti pozitivne prakse Europske unije. Međutim, svako tko se bavi medijskom scenom zna da je nužno promovirati i poticati medije koji rade u javnom interesu. Vrijedilo bi dati potporu medijskom projektu koji će donositi informacije od javnog interesa, ali to ne smije podrazumijevati da takav medij kontrolira vladajuća politička opcija. Ono o čemu, također, puno razgovaramo jesu mjere potpore, naročito malim i neovisnim medijima, medijima koji ne bi bili ucijenjeni oglašivačima. Imali bi dvije ključne svrhe, stvoriti mogućnost kvalitetnog javnog informiranja i podizanje novinske profesije na višu razinu, odnosno razvoj stručnog i istraživačkog novinarstva. Veliki problem u Hrvatskoj je što nemamo razvijen sustav donacija. S jedne strane imamo državna i sredstva lokalnih zajednica, a s druge – tržište. Nemamo međumodele, kao što su zaklade i različiti fondovi koji bi financirali novinarstvo u javnom interesu. Moram reći da mi nedostaje Feral Tribune, jer je medijski prostor tiskanih medija s Vjesnikom s jedne i Feralom s druge strane davao sasvim drugačiju sliku.
Lobirati za nove ideje
Vaše ministarstvo dalo je inicijativu da se javna sredstava koja danas teku gotovo isključivo prema HRT-u preraspodjele te da se tim sredstvima podrže svi vidovi novinarstva u javnom interesu. Međutim, u medijima je ta ideja odmah prezentirana kao novi, medijski porez. Politička elita reagirala je pod dojmom te interpretacije i ministarstvo se bilo prisiljeno povući. Je li ta inicijativa još uvijek živa i jesu li zapravo na njezin krah utjecali vlasnici privatnih medija?
– U smislu prvih novinskih reakcija, rekla bih da su vlasnici na to imali utjecaj, a ona je glasila – to je naš prostor, ne ulazite u naše dvorište. Na ono što je tad bilo nazvano medijskim porezom u vremenu od dvije do tri godine natjerat će nas razvoj tehnologije. U sustavu financiranja različitih potpora i mjera za informiranje trebat će osigurati kontinuiranu potporu. Francuzi su, primjerice, uveli zakon prema kojem se određena svota od prodaje pametnih telefona uzima i ide u fond za digitalizaciju kulture i medija te širenje informativnih i kulturnih sadržaja putem novih digitalnih tehnologija. Ne znam kako bi naša javnost u cjelini pa i politička javnost u Saboru reagirala na takvu ideju. Moramo u javnosti, a i u politici lobirati za neke nove ideje i modele potpore.
S obzirom na to da se nije htjelo, ili nije moglo čuti čak ni to da je model pretplate koji smo predložili trebao zapravo biti olakšica npr. kada nemate posao ili su vam primanja niža, teško je reći kakva bi u ovom trenutku bila reakcija na prijedlog da se npr. jedan posto izdvaja u fond za razvoj novinarstva i nove forme medija. To znači da trebamo i nadalje objašnjavati, lobirati, senzibilizirati i širu i političku javnost za nove modele potpore novinarstvu kao javnom dobru. Ne odnosi se to samo na medije nego i npr. na njemački ili francuski model financiranja suvremene umjetnosti; prilikom novih gradnji prostora i zgrada za javnu upotrebu izdvaja se 1 posto za nabavu suvremenih umjetničkih djela koja su onda u tim prostorima i izložena.
Je li, dakle, ministarstvo odustalo od svoje ideje ili se samo privremeno povuklo?
– Neka varijacija tog prijedloga sasvim sigurno će biti ponuđena u strategiji, a koja ne može nuditi samo jednu opciju niti konfrontirati predlagače i javnost. Strateškim planom pokušat ćemo senzibilizirati javnost i stvoriti partnerske odnose kako bi što više aktera prihvatilo i podržalo ideju da je potpora dobrom novinarstvu od velikog javnog interesa. Međutim, za pravu strategiju važan je i izvještaj o stanju na medijskoj sceni na kojem intenzivno radimo.
Medijske škare
U slučaju o kojem govorimo pretrpjeli ste i osobnu štetu. Stekao se dojam da niste samostalni u odlučivanju.
– To je bilo još jedno novo iskustvo koje mi je ukazalo da projekte ovakvog tipa moramo najprije podijeliti sa svim partnerima u Vladi i dobiti njihovu suglasnost. Većina ljudi koja je kasnije čitala o tom prijedlogu preraspodjele sredstava rekla je da ideja nije loša, ali medijska prezentacija tražila je negativnu percepciju. Upali smo u medijske škare, što je zasigurno vezano za interese koji postoje na medijskom tržištu. S obzirom na sadašnju situaciju u svim, a posebno u tiskanim medijima, sve europske zemlje se na različite načine dovijaju kako da pomognu kvalitetnom informiranju svojih građana. To je pitanje civilizacijskog standarda.
Strahujete li da ćete zbog ovakvih slučajeva izgubiti integritet koji ste gradili godinama, odnosno da ćete osobno pretrpjeti nepopravljivu štetu.
– Svjesna sam moguće štete od samog početka ulaska u politiku. Integritet mi je jednom narušen tijekom perioda upravljanja kulturom na gradskoj razini, uglavnom zbog projekata koje nismo uspjeli realizirati do kraja. Bilo je to 2005. godine, u vrijeme kada je HNS u gradu Zagrebu izgubio svoj utjecaj, a pozicija gradonačelnika Milana Bandića bila je nedodirljiva. Bilo mi je jasno da na poziciji članice Poglavarstva zadužene za kulturu imam gornji prag mogućnosti samostalnog odlučivanja preko kojeg ne mogu preći.
Koji je u ovom slučaju gornji prag?
– U ovom slučaju gornji odbijanje strateških dokumenata Ministarstva kulture na razini Vlade ili Sabora.
Medijska strategija je jedan od tih dokumenata?
– Da. Mediji su specifični jer se tiču svakog građanina/građanke. S druge strane nemamo puno iskustva jer su mediji niz godina bili prepušteni tržištu, financijskim zakonima, odredbama zakona iz područja prometa, telekomunikacija ... . Niz godina nismo imali nikakvu medijsku politiku, niti medijsku strategiju. Iako o tome postoji niz zanimljivih radova u akademskoj zajednici, oni nikad nisu bili iskorišteni za postizanje cjelovitog rješenja, izgradnju sustava koji se onda može nadograđivati, mijenjati, nadopunjavati.
Vaše kolege iz ministarstva financija donijeli su odluku o financijskim olakšicama dnevnim novinama, odnosno o sniženju PDV-a s deset na pet posto. Takvo sniženje jednom smo već imali, ali ono nije dalo rezultate u smislu poboljšanja kvalitete informiranja. Što nam garantira da će takva mjera ovaj put dati rezultate?
– PDV je dnevnim novinama smanjen s 22 na deset posto 2007. godine. Nakon toga su mediji, kao i ostatak gospodarstva ušli u depresiju koja je prisutna i danas. Ali smatram, da nije samo recesija odgovorna za postojeće stanje u medijima. Vlasnici i urednici, čast iznimkama, podcjenjuju građane i servisiraju im materijal pogodan za čekanje tramvaja i usputnu kavicu, a ne novine s kvalitetnim informacijama. Zajednički cilj bi nam sada trebao biti privlačenje publike kvalitetnim sadržajem i informiranjem od javnog interesa. Snižavanje PDV-a na pet posto zadnja je fiskalna mjera koju je moguće napraviti i ona je direktna poruka Vlade da želi pomoći. Na tom području, porezne politike, ona nema više nikakvih instrumenata.
U dogovoru s Ministarstvom financija ugradili smo dva zakonska momenta, koja ne mogu biti garancija, ali mogu biti indikator za praćenja stanja. Pregledavajući niz europskih modela, donijeli smo dva kriterija koja dnevne novine moraju ispuniti da bi im PDV bio snižen. Prvi je postojanje redakcijskog statuta, a drugi je da novine moraju imati najmanje 25 tisuća riječi autorskog novinarskog teksta. Naime, nismo željeli postaviti opisne kriterije jer nisu objektivni. Oko toga bi nastao rat, vjerojatno bismo bili optuženi da stvaramo neku novu komisiju za šund. Tražili smo objektivne kriterije, koji se lako mogu provjeriti.
Nema sukoba interesa
Obaveza redakcijskih statuta već je propisana zakonom. Smiješno je da ministarstvo zapravo od izdavača traži da poštuju postojeće zakone. Korak naprijed bio bi da ste zahtijevali da u redakcijskim statutima stoji da je mišljenje novinara pri izboru glavnog urednika obavezujuće.
– Zakon koji propisuje obavezu donošenja redakcijskih statuta nije propisao efikasne oblike penalizacije za one koji ga prekrše, a mi smo društvo koje ne poštuje preporuke. Što se tiče vaše druge napomene, mislim da je to posao od mnogo malih koraka, odnosno da se samim zahtjevom za redakcijskim statutima novinarskoj profesiji pruža mogućnost da se vrati na razinu koju je kao zajednica – ma koliko žalosno zvučalo – izgubila.
Kriterij koji govori o 25 tisuća riječi u medijskim krugovima interpretira se kao namjera da se iz sustava olakšica izbace tabloidi, točnije dnevni list 24 sata. Ta mjera je, međutim, zahvatila i Poslovni dnevnik, koji je ozbiljan list.
– U cjelini je namjera bila da tabloidne novine nemaju povlaštenu stopu PDV-a. U Poljskoj je to riješeno tako da takvu povlaštenu stopu ne mogu koristiti publikacije koje npr. sadrže informacije o privatnim životima osoba iz javnog života. Zbog nedovoljne razine kulture javne diskusije kod nas se takav ili sličan konsenzus ne bi mogao dogovoriti, pa smo predložili objektivan kriterij koji ne bi trebao nikoga ugroziti. Ako novina obuhvati 25 tisuća riječi autorskog novinarskog teksta – moći će.
U medijskoj strategiji predviđate i oslanjanje na neprofitne medije, koji bi uz potporu trebali proizvoditi informacije od javnog interesa.
– Dva su izvora potpora neprofitnim medijima. Iz postojećeg Fonda za pluralizam medija, koji postaje i fond za neprofitne medije; tri posto sredstava bit će izdvojeno za neprofitne medije, one koji cijeli svoj prihod moraju investirati u razvoj projekta. Odluka o tri posto donesena je za 2013. godinu, a za 2014. godinu to će možda biti i pet posto. Drugi izvor je fond u kojem će biti tri milijuna kuna od lutrijskih sredstava.
Optuženi ste zbog sukoba interesa u slučaju Zareza. Imali ste udio u poduzeću koje ga je osnovalo, a u vašem mandatu tom listu dodjeljivana je financijska potpora.
– Od trenutka kad sam bila u Povjerenstvu za knjigu i nakladništvo pa do sadašnjeg trenutka kad sam ministrica, Zarezu nisam pogodovala ni na koji način. Zarez i Vijenac, koji su analogna izdanja, dobivaju godinama jednaka sredstva. U jednom trenutku, zbog nedostatka novca, morali smo im i smanjiti dotacije. Smanjene su jednako. Stupanjem na dužnost ministrice, na skupštini sam dala ostavku na mjestu direktorice te zatražila i prijenos dioničkog udjela u vrijednosti od 1.400 kuna. Zbog nedovršenosti ostavinske rasprave pokojnog Borisa Marune došlo je do zastoja i prijenos se odužio. Tvrtka koja je osnovala Zarez nikada nije imala ni kunu dobiti i doista nikada nije bilo sukoba interesa u stvarnosti. Pravni aspekt je zadaća Povjerenstva.
HRVATSKI KAZALIŠNI MODEL JE NEODRŽIV
Kako je moguće da neki od nacionalnih dramskih prvaka u zadnjih deset godina ne odigraju četiri predstave, a uvijek dobivaju istu plaću. U isto vrijeme oni snimaju filmove, reklame, započinju vlastite projekte...
– Naš će prijedlog ići u smjeru da se plaće vežu uz estetsku težinu i broj izvedbi. U ovom trenutku i s ovakvim ugovorima, provedba te ideje bi pala na bilo kojem sudu. No, promjene se naziru – u nekim institucijama postoji već dovoljan broj mladih ljudi koji su svjesni da neće imati priliku kao njihovi roditelji ili ranije generacije biti zaposleni doživotno na istom mjestu, niti da će stalno moći napredovati u umjetničkim karijerama. Danas u europskim kazalištima iste predstave igraju dvadesetak dana uzastopno, jer je određena ekipa glumaca okupljena za određeni projekt. Model koji danas postoji u Hrvatskoj – model klasičnog repertoarnog kazališta – daleko je najskuplji. Ljudi su stalno zaposleni, ali kad krene snimanje nekog filma, onda predstavu mjesec i pol dana ne možete imati na repertoaru. Što je potpuno neučinkovito i za upravljanje kazalištem i za glumce i za publiku.
NEZAVISNA KULTURA TEŠKO ĆE DOBITI VIŠE NOVCA
Nezavisna kultura se konstantno suočava s nedostatkom novca i jedva opstaje. U isto vrijeme kulturne institucije kao što je Hrvatsko narodno kazalište troše desetke milijuna kuna i tu se ništa ne mijenja.
– U proteklih godinu i pol dana obišli smo gotovo cijelu Hrvatsku i proveli intenzivne razgovore s predstavnicima institucija, udruga, samostalnim umjetnicima. Velike razlike, ne samo između Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske, nego i većih županijskih centara i manjih mjesta i gradova proizlaze iz sistemskog problema financiranja koji ne možemo riješiti sami. Riječ je o financijskoj nemoći županija, pa ne možemo ostvariti, rekla bih, idealan model participacije triju razina vlasti od po 30 posto. Uz to, u većim gradovima sredstva za nezavisnu kulturu smanjena su i do trideset posto. Razlog je dijelom opća kriza, ali i to što kulturnim institucijama kao što su veliki muzeji ili kazališta je vrlo teško smanjiti sredstava; kako zbog obaveza koje proizlaze iz kolektivnih ugovora, tako i zbog obaveza koje gradovi imaju kao osnivači. Dakle, prave decentralizacije sredstava zasad nema.
STVARAMO INTERVENTNE TIMOVE ZA EUROPSKE FONDOVE
Što smatrate najvažnijim poslom koji ste do sad napravili u ministarstvu?
– Najvažnije je ono što svakodnevno radimo – u skladu s ciljevima koje smo postavili za ovaj mandat, mijenjamo sustav upravljanja i radne procese – kako u području kulture tako i u samom Ministarstvu kulture. Pod time mislim npr. uspostavljanje zaklade »Kultura nova« za sustavnu podršku nezavisnoj kulturnoj sceni, na uvođenje obaveze strateških dokumenta i mogućnosti trogodišnje financiranja, edukacijske procese koje provodimo da bi i neposredni kulturni akteri i mi u ministarstvu bili spremni za europske fondove. Konkretno, formiramo male interventne timove čiji je zadatak pomoći ljudima prilikom apliciranja na fondove. Ruksak (pun) kulture osobno mi je jedan od najdražih projekata ministarstva. Njime na vrlo jednostavan, ali učinkovit način povezujemo kulturu i umjetnost s područjem obrazovanja i upravo završava njegova tzv. pilot-faza koja pokazuje iznimne rezultate. Riječ je o projektu edukacije za umjetnosti i kulture neposredno u osnovni i srednjim školama, a s vremenom će se širiti i na vrtiće, a još kasnije i na domove za stariju populaciju. Po svom sadržaju mora biti riječ o edukaciji koja se ne naslanja na onu iz službenog kurikuluma, mora donijeti ono što nije dio školskog programa. Radionice su orijentirane na oslobađanje kreativnosti kod učenika, na razvijanje socijalnih vještina, stvaranje vlastitog samopouzdanja.
Mijenjamo načine upravljanja i korištenja kulturne baštine, rada konzervatorskih odjela, muzejskih zbirki – s jasnom porukom da kultura i umjetnost pripadaju svima, kao i da mora doprinijeti ukupnoj socijalnoj povezanosti svih u društvu.
Vijesti iz medija
