Razgovarao Nikola Jelić
Dogovor je bio da se nadjemo u centru Slavonskog Broda. Taman kad smo kolega snimatelj i ja stigli, nazvao je ministar. Pita gdje smo. Treći sam put u Brodu, što mu reći. Okrenuo sam se oko sebe, vidim Tuđmanov spomenik. „Kod Tuđmana smo“, kažem. „Gdje baš kod Tuđmana“, nasmijao se. Došao je sam automobilom. Pita hoćemo li sjesti kod teniskih terena, gdje je on ranije znao često igrati tenis, ili ćemo na terasu pored Save. Nekako mi se učinila bolja ideja da sjednemo uz Savu, pa sam tamo otišli. Ali čim smo sjeli, počeo je vjetar i u trenu se spustio pljusak. Utrčali smo unutra, kiša nije prestajala sve dok mi nismo završili razgovor.
Što ministar radi u petak popodne u Brodu? Je li dolazak u Slavoniju vaša rutina svakog vikenda?
- Nažalost nije rutina, zbog brojnih obaveza koje učine vikende radnima, već splet dobrih okolnosti. U Brodu je danas završetak projekta „Lijepa naša Sava“ i Fišijada, a kroz dan sam obišao i jedno novo postrojenje u Đakovu i imao niz radnih sastanaka u Brodu. Ali ostatak vikenda je ovoga puta rezerviran za obitelj. I ovo je prvi puta od kad sam ministar da sam uspio biti tri dana kod kuće u Slavoniji.
Do imenovanja za ministra bili ste načelnik općine, ovdje u Slavoniji. Jeste požalili što ste prihvatili premijerov poziv i preuzeli jedan od najtežih resora, poljoprivredu?
- Ne, nisam požalio. Biti član Vlade je čast i odgovornost, kad mi je premijer ponudio mjesto ministra shvatio sam to kao politički, poslovni i životni izazov. Znam da je ovo težak i zahtjevan resor, ali nastojim učiniti što više za sve one koji rade u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu ili vodnom gospodarstvu.
Jel vam fali miran život općinskog načelnika?
- Taj život je imao svojih prednosti. Tri mandata sam bio načelnik. Kad ste načelnik, gradonačelnik ili župan godišnje morate donijeti tri, četiri ili pet važnih, teških odluka. Kad ste član Vlade, onda dnevno donosite desetak teških odluka. To je izazov, ali pruža zadovoljstvo kad se vidi pozitivan učinak odluka na resor.
Dakle, sviđa vam se biti ministar?
- Nisam još ni jednom zažalio što radim taj posao, a mislim da ga svi u Vladi radimo dobro, s puno angažmana. Naravno da ta funkcija nosi neke benefite koji olakšavaju rad članova Vlade (vozač, uvijek planiran protokol, brzi prolaz/kontrola na aerodromu i sl.). Ali, kao ministar izgubio sam privatnost i to je možda najveći minus ovoga posla. I više nisam gospodar svoga vremena. Ne mogu s prijateljima otići na piće ili na tenis da me netko ne prepozna, ne pita nešto..
Kad vas vide, traže li od vas nekakvu pomoć ili uslugu?
- Traže, naravno. Ljudima je valjda od ranije ostalo uvriježeno kako se nešto može najlakše riješiti ako pitaš ministra, da će on to odmah riješiti. Pitaju me ljudi svašta, od preporuke za posao, pa do smještanja punice u starački dom...
I što napravite u takvoj situaciji? Što kažete ljudima?
- Objasnim im da ni ja ni ova Vlada ne radimo na takav način. Ako je netko stručan i kvalitetan, uvijek će dobiti moju preporuku, ali neću založiti svoj obraz i ime tako da zapošljavam nekoga mimo pravila. To ne.
Vaš prethodnik Petar Čobanković bio je najpopularniji ministar. Vi imate loš imiđ. U čemu je problem?
- Ako je kolega Čobanković bio najpopularniji, pitanje je kakva je onda bila ta vlada? Nisam ušao u Vladu da bih bio najsimpatičniji, već najuspješniji ministar poljoprivrede. Popularnost mojih prethodnika vjerojatno ne bi bila tako visoka da su radili reforme u poljoprivredi koje je trebalo provesti. Da su 2006. I 2007. godine započeli nužne reforme, poljoprivredni proizvođači i prehrambena industrija sada ne bi bila u ovakvim problemima. Deseci milijardi kuna poreznih obveznika su potrošeni za poticaje seljacima, a to nije imalo za posljedicu da je danas u Hrvatskoj proizvodnja hrane veća, bolja, jeftinija niti konkurentnija. Poljoprivreda je mogla i morala biti puno bolje pripremljena za ulazak u EU.
To je pravi misterij: poljoprivreda je dobivala sve više poticaja, a proizvodnja hrane bila je sve manje. Kako je to moguće?
- Politikom stalno novih intervencija kroz poticaje kupovao se socijalni mir i izborni glasovi. Nije provedena zemljišna reforma, nije uređen sustav otkupa, uređenje tržišta i sustav potpora, nije poticano stvaranje zadruga, proizvođačkih udruga i organizacija, te klastera poljoprivrednih proizvođača koji bi tako pojeftinili svoju proizvodnju. Iskorištenost pretpristupnih fondova je bila katastrofalno mala. Bilo je lakše „zahvatiti“ novac iz državnog proračuna, bez puno truda i procedura, nego pripremiti zahtjevne projekte za korištenje EU sredstva. Ali toga više nema.
Ako se vi toliko borite za seljake, zašto vas onda toliko deru i kritiziraju? Jel vam smeta takav odnos?
- Da, smeta me. Ali trebate nešto znati: u Hrvatskoj imamo 230 tisuća obiteljskih gospodarstava u registru, oko 100 tisuća njih koristi potpore, a na prosvjedima ćete uvijek vidjeti desetak istih samoprozvanih seljačkih vođa koji će „pljuvati“ po ministru i kritizirati, a zapravo iza sebe niti nemaju ozbiljnu proizvodnju, nemaju rezultate rada, niti govore u ime većine. Većina poljoprivrednika zna u kakvoj smo situaciji, zna koje reforme treba provesti, žele da se uvede red, rad i odgovornost i podržavaju ono što radim.
Ministarstvom poljoprivrede uvijek do sada su vladali HDZ ili HSS. SDP nije nikada vodio taj resor. Jeste li naišli na opstrukciju?
- U sustavu Ministarstva poljoprivrede i agencijama imam oko 2700 djelatnika koji su većinom dobri službenici i namještenici koji odgovorno rade svoj posao. Dio njih jest došao politikom, ima opstrukcije, ali to su izuzeci, a ne pravilo.
Čini mi se da se SDP baš nije pripremio za preuzimanje resora poljoprivrede. Za razliku od većine drugih resora, sve do poslije izbora nije se znalo tko će biti ministar?
- Nismo dijelili fotelje mjesecima prije izbora. Što ne znači da se nismo pripremali i radili strategije i planove za razvoj poljoprivrede. Ja sam vodio regionalni savjet za poljoprivredu Slavonije i Baranje, isti smo imali i na državnoj razini. Ali, nismo doista mogli znati što nas sve čeka, koliko su trendovi stvarno negativni i financijske dubioze velike dok nismo napravili unutarnju dubinsku analizu.
Obećali ste do 30. Lipnja isplatiti sve potpore. Jeste li to učinili?
- Da. Nikada do sada nije se dogodilo da prije vremena budu isplaćene sve planirane potpore. Isplatili smo ukupno 2,4 milijardi kuna poticaja.
Obećali ste i novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji će uvesti reda u gospodarenje zemljom, ali je na kraju njime obuhvaćeno samo 800 tisuća hektara državnog zemljišta. U njemu nema privatnog zemljišta, zašto ste popustili?
- Prioritet je staviti u funkciju sto više državnog poljoprivrednog zemljišta i taj najvažniji resurs dati na korištenje proizvođačima i tako ih učiniti konkurentnijima Nismo željeli doći u situaciju da važan reformski zakon bude dijelom derogiran odlukom Ustavnog suda zbog odrednica o privatnom poljoprivrednom zemljištu kao kod prošlog zakona iz 2008.g.. Poseban Zakon o raspolaganju privatnim poljoprivrednim zemljištem je u pripremi, jednako kao i Zakon o komasaciji koji je važan za okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Time će biti zaokružena zemljišna reforma.
Čuo sam da bi vam neki kolege ministri rado uzeli resor vodoprivrede i prehrambene industrije, jer se tamo može dobiti najviše novca iz EU fondova.
- U tu priču da bi mi netko od kolega u Vladi radio iza leđa ne vjerujem, to su više medijske insinuacije. Sektor vodnog gospodarstva funkcionira odlično i ima najveći broj i realizaciju projekata od svih javnih poduzeća i pravi je zamašnjak u pokretanju javnih investicija. U 2012. iznos realiziranih investicija bio je preko 2,3 milijarde kuna.
Vaše Ministarstvo dosta je prometno, hoću reći da se dosta mijenjaju kadrovi, već nekoliko vaših pomoćnika je otišlo. Vi ste bili nezadovoljni s njima ili oni s vama?
- Ovaj posao traži puni angažman, nema uobičajnog radnog vremena, posao je često izuzetno zahtjevan i stresan. Neki nisu mogli pratiti taj ritam i zato su otišli. Puno problema treba riješiti, a to se ne može učiniti tako da se stalno dolazi u ministrov ured i pita – kako riješiti ovo ili ono? Od svojih suradnika očekujem prijedloge rješenja, a onda ću ja odlučiti (i preuzeti odgovornost) koji će biti prihvaćen. Sportskim rječnikom rečeno - ako ekipa igra lošije, onda trener promijeni igrače. A ako nacionalna reprezentcija igra loše, onda selektor promijeni trenera...
Ministarstvo poljoprivrede je ostalo bez milijardu kuna. Zašto ste dopustili ministru Liniću da vam toliko sreže kesu?
- Prošlo je vrijeme nekontroliranog zaduživanja i stvaranja velikog deficita državnog proračuna. Moramo se držati preuzetih pravila i financijske discipline kako bi mogli povlačiti značajna sredstva EU fondova. Da se prethodnih godina nije toliko trošilo, sada ne bi morali toliko štedjeti. Mogla bi poljoprivreda dobiti 500 ili 700 milijuna kuna više, ali kome uzeti: umirovljenicima, socijali, zdravstvu, braniteljima..?
Kažu da su danas najutjecajniji ministri koji su najbliži premijeru Milanoviću. Kako vi kotirate kod šefa?
- Smatram da s premijerom imam izuzetno dobar kolegijalan odnos. U skladu s mojom tj. vladinom vizijom razvoja poljoprivrede imam punu slobodu i odgovornost u vođenju resora, i zato ne vidim potrebu da idem premijeru svaki tjedan na dodatne konzultacije.
Samo ste kolege ili možete reći da ste prijatelj s Milanovićem?
- Malo je prijatelja u životu. Treba biti pažljiv kada govoriš o prijateljima. Premijer i ja smo iskreni kolege. Imam njegovo povjerenje i potporu...
Je li vas premijer koji put naribao, očitao bukvicu?
- Bile su dvije-tri problematične stvari o kojima smo razgovarali, objasnio sam mu detalje i riješili smo problem bez povišenih tonova. Nisam išao na roditeljski kod premijera, niti sam dobio bukvicu. Nadam se da će tako i ostati. A ako me i pozove na roditeljski, ako to zaslužim, to je skroz u redu. I ja tako postupam sa svojim pomoćnicima, kad treba zovem ih na razgovor.
Tko su vam prijatelji među ministrima?
- Ni sa kim nisam u lošim odnosima, a više nego s ostalima družim se s Mirandom, Milankom, Kotromanom, Rankom, Brankom, dobar sam i s kolegom Vrdoljakom, koji nije SDP-ovac, ali je Slavonac, nekako smo sličnog mentaliteta, sjedimo na Vladi jedan do drugoga, odigramo ponekad partiju tenisa...
S Vrdoljakom igrate tenis?
- Kad stignemo onda igram tenis s Grčićem, Vrdoljakom i Lalovcem, iako je to zbog brojnih obaveza vrlo, vrlo rijetko.
Tko obično pobijeđuje?
- Ha, ha…. Jedan-jedan u gostima.
Ima li uopće u politici prijatelja?
- Ni u životu nema puno pravih prijatelja, možda dva ili tri. Sve ostalo su vam zapravo frendovi, poznanici, bolji ili lošiji. Na poslu steći pravog prijatelja vrlo je teško.
Koga ste od ministara pozvali na proslavu vjenčanja?
- Bila je većina kolega iz Vlade, kao i Sandrine kolegice i kolege iz Sabora. Bio je i premijer Milanović, bio je i predsjednik države g. Josipović...
Bio je i general Ante Gotovina?
Da, za nas veliko zadovoljstvo, jer smo to veće željeli imati uz sebe sve ljude koje izuzetno cijenimo i koji su nam posebno dragi.
Jel se smije znati što ste dobili na poklon od njih?
- Najvažnije – jako puno pozitivne energije, iskrenih dobrih zelja i ljubavi. Nismo organizirali feštu zbog poklona. Većina ljudi koje sam pozvao zapravo nije ni znala da je to svadbeni party. Bio je to dobar tulum, bez službenog dress-coda, bez formalnosti. Istina, nismo mogli ugurati u stan sve cvijeće koje je Sandra dobila, bilo je par lijepih slika, duhovitih poklona,...
Zašto ste tajili vjenčanje? Skoro nitko nije znao da se ženite.
- Nema posebnog razloga. Bez obzira što smo javne osobe, mislim da bi privatni život i obitelj trebali ostati dalje od javnosti. Sandra i ja smo i prije izlazili skupa i posjećivali razna događanja, ali svoju vezu nismo objavljivali na sva zvona. Odlučili smo da je veza naša osobna stvar, pa tako i vjenčanje.
Imali ste svadbenu feštu u Zagrebu. Zar ministar Slavonac nije trebao pripremiti pravu slavonsku svadbu, s tamburašima?
- Bili su i tamburaši, ali i rock band, fešta je bila odlična. Velika većina naših prijatelja i ljudi koje smo pozvao živi i/ili radi u Zagrebu, pa sam zaključio da bi bilo teško organizirati feštu u Slavoniji.
Jeste se navikli na bračni život? Ipak ste godinama bili samac.
- Nije baš da sam bez iskustva glede bračnog života. Ali kada pronađete osobu s kojom se fenomenalno razumijete i upotpunjujete, koja vam je podrška u svemu, onda se nije teško naučiti na bračni život.
Kad smo prvi put razgovarali hvalili ste se da sami kuhate. Tko sada kuha, vi ili supruga?
- Sandra odlično kuha, ali i ja ponekad skuham večeru, jer to volim. No, naš posao daje nam jako malo vremena za kuhanje.
Jel previše imati dvoje političara u obitelji? Vi ste ministar, supruga je zastupnica u Europskom parlamentu. Razgovarate li kod kuće o politici, o stranci,...Ili sve to ostavite pred kućnim vratima?
- Ne možete ovaj posao ostaviti ispred stana, njega živite i radite 24 sata dnevno. Sandra je mlada političarka, mislim da je jako perspektivna, da dobro razumije političke teme i procese i zadovoljstvo mi je porazgovarati s njom o politici....
Tražite od nje i savjete?
- Znamo porazgovarati i o problemima iz mog resora. Volim čuti tuđa mišljenja, tuđe savjete. Tada je lakše donijeti dobre odluke.
U hrvatskoj politici puno je ideoloških tema. Što mislite - zašto?
- Bilo bi dobro da manje pričamo o 41. Ili 91., a više o 2021. Sad radim na programu ruralnog razvoja za razdoblje 2014.-2020. To je ono što mene zanima. Sudjelovao sam u Domovinskom ratu, ali nije dobro da se lomimo oko događaja od prije 20 ili 60 godina
Što vi mislite o inicijativi udruge „U ime obitelji“ koja želi Ustavom definirati brak kao zajednicu žene i muškarca?
- To ne treba uređivati Ustavom. Obitelj je ustavna kategorija koja je dodatno uređena zakonima a brigu o njoj država pokazuje na druge načine, a ne promjenom Ustava. Od toga se ne smije raditi političko pitanje. Volio bih da kao društvo više brinemo o sprječavanju nasilja u obitelji ili da razmišljamo kako osigurati bolje standarde za odgoj i obrazovanje djece ili njihovu materijalnu sigurnost.
Da se vas pita, bi li istospolnim partnerima dali pravo na brak?
- To je izbor svakog pojedinca. Ako je netko odučio živjeti u takvoj zajednici, treba mu to omogućiti. Takav je trend u Europi i svijetu. To je civilizacijska tekovina koju treba uvažiti. Nećemo biti veći i bolji Hrvati ako ne poštujemo drugačije od nas samih. Jedino u ovom trenutku ne bih digao ruku za pravo na usvajanje djece. To je granica preko koje ne bih prešao...
Zašto je to granica koju ne bi prešli: zato što vi osobno mislite da to nije dobro ili zato što hrvatsko društvo nije spremno za takav korak?
- Ajmo reći pola-pola. Ne kažem da neki ljudi u istospolnoj zajednici ne bi bili dobri skrbnici i roditelji, ali društvo još nije spremno za takav iskorak i zbog toga bi djeca u takvih zajednicama mogla biti diskriminirana.
Rekli ste da će istarski teran i nakon 1. Srpnja moći biti na policama dućana. Što je s teranom sada kad smo u EU?
- Napravili smo niz grešaka tijekom pregovora s EU, to je omogućilo Slovencima da teran zaštite kao svoje vino. Naši vinari proizvode vrhunski teran i u većim količinama nego Slovenci, a teran se proizvodi i u Italiji. Napravit ćemo sve da zaštitimo interese naših vinara. Unazad par mjeseci aktivno kontaktiramo s EK o problematici terana. Jedna od mogućnosti je da zajedno sa Slovencima i Talijanima pokrenemo zajedničku zaštitu izvornosti terana. Ako tu ne bude razumijevanja uvijek nam ostaje mogućnost pravnim putem dokazati ispravnost naših stavova. Sada čekamo reakciju Slovenije i Komisije.
A jeste li riješili spor oko prošeka s Talijanima?
- Cijela ta priča napravila je samo dobru reklamu prošeku. Zaštita izvornosti prošeka je u tijeku.
Vi ste prvi ministar kažnjen zbog kršenja Zakona o sukobu interesa. Platili ste kaznu 10 tisuća kuna. Jel vam žao što ste se doveli u tu situaciju?
- Da. Priznao sam svoju grešku, ispričao sam se i javnosti i premijeru zbog te svoje greške. Ali ponavljam da nisam bio u sukobu interesa, što je utvrdilo i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, već sam napravio propust jer nisam prenio na vrijeme upravljačka prava u bivšoj tvrtki.
Jel učite na vlastitim greškama?
- Svi bi trebali učiti na svojim greškama, ako već ne učimo na tuđima. Ovo je bila skupa greška, ne zbog 10 tisuća kuna, već zbog agresivnih medijskih napada. Neki koji su me napadali, iza sebe imaju puno većih grešaka i propusta....
Tuđe greške vas nimalo ne amnestiraju.
- Naravno, moja glupost i moj propust su moja odgovornost i najmanje što sam mogao je ispričati se javnosti i premijeru, te prihvatiti kaznu Povjerenstva...
Mogli ste dati i ostavku. Jeste li razmišljali o tome? Vaša kolegica Holy je dala ostavku zbog još manje greške.
- Imao sam duži razgovor s premijerom, objasnio sam mu sve, ispričao sam mu se i rekao da ću postupiti onako kako on smatra da trebam. Složio se da je to moj propust, ali da nije razlog za ostavku, te mi je javno dao podršku. To je bio možda moj jedini „roditeljski“…
Što ste naučili iz te svoje greške?
- Neznanje nije opravdanje. Meni se više neće dogoditi propust zbog neinformiranosti.
Vijesti iz medija
