Autor: Ljerka Bratonja Martinović
S 1. srpnjem u sustavu socijalne skrbi krenula je primjena OIB-a, a od siječnja iduće godine pravo na socijalnu pomoć ovisit će i o imovinskom cenzusu. O reformi tog sustava koji guta previše novca razgovaramo s potpredsjednicom Vlade i ministricom socijalne politike i mladih, Milankom Opačić.
Koliko ste od 1. srpnja uhvatili »švercera« kojima socijalna pomoć ne pripada?
– Od početka godine Centri za socijalnu skrb provodili su reviziju prava, pronašli smo oko 4.200 korisnika koji nisu imali pravo na određene naknade, bilo da su se uvjeti na naknadu promijenili ili smo čak našli ljude koji su radili po dvije-tri godine, a paralelno su uzimali socijalnu naknadu. Tim ljudima su obustavljena rješenja i pokrenuti su postupci za povrat sredstava.
O kojim se iznosima radi?
– Iznosi su različiti. Izračunali smo da smo od početka godine imali tih 4.200 ljudi manje u sustavu bismo uštedjeli 45 milijuna kuna, što nije malo. Sad ćemo na tih pola godine najvjerojatnije uštedjeti pola od toga, dakle nešto više od 20 milijuna kuna.
Oni će taj novac morati vratiti?
– Tako je. Jedan od najdrastičnijih primjera bila je osoba koja je bila više godina mrtva, a obitelj je i dalje primala doplatak za pomoć i njegu, što znači da je centar za socijalnu skrb propustio obvezu da jedanput godišnje provjeri imaju li korisnici i dalje pravo na naknadu, a isto tako i na obitelji koja je svjesno uzimala taj novac iako se po zakonu mora prijaviti svaka promjena statusa. Sad pokrećemo postupke i tražimo dogovor oko povrata sredstava.
Koji će biti rokovi povrata?
– To je još predmet dogovora. Naime, dobar dio ljudi je ionako financijski na rubu, pa ćemo vidjeti u kojem periodu mogu vratiti da ih ne pretvorimo u nove socijalne slučajeve. S druge strane, razmijenili smo certifikate sa svim upravnim tijelima, kojima bismo do jeseni mogli preko sustava OIB-a vidjeti podatke, od prebivališta, statusa, imovine do prihoda koje imaju, pa ćemo puno lakše moći kontrolirati, nećemo trošiti toliko energije da sve to moramo raditi »pješke«.
Jesu li centri socijalne skrbi informatizirani u punom opsegu?
– Proces informatizacije se odvija po predviđenom planu. Svi su informatizirani, neki centri se bolje snalaze, a neki trebaju dodatnu podršku Ministarstva radi implementacije svih funkcionalnosti aplikacije. No naši timovi su na terenu pružaju podršku svakom centru prilikom migracije podataka i utvrđivanju novih radnih procesa. Moram reći da ima ljudi koji su dosta teško doživjeli uvođenje informatizacije u sustav. Imamo djelatnike koji se teško prilagođavaju jer su naučili na dosjee, na papire, tako se osjećaju sigurniji. Ipak, nakon što započnu rad u aplikaciji, postaju svjesni svih prednosti i mogućnosti aplikacije u učinkovitom i brzom rješavanju predmeta što im ostavlja više vremena za neposredan rad s korisnicima.
Imovinski cenzus
Godina i pol je prošla, je li po vašem sudu informatizacija presporo uvedena?
– Informatizacija je trebala biti riješena prije nego smo mi došli u ministarstvo. Ona je bila u potpunosti plaćena, potrošeni su novci Svjetske banke, a nije napravljeno ništa. Bilo je doista teško odraditi posao za koji je novac već davno potrošen. Morali smo pojačavati i linkove, jer je većina centara imala linkove na razini mog i vašeg doma. Sustav smo sad postavili na zdrave noge. Imajući u vidu kako je prvi centar (podružnica CZSS Zagreb – Dubrava) započeo s radom u aplikaciji u rujnu prošle godine, a deset mjeseci kasnije svih 118 centara i podružnica ima osiguran brzi internetski pristup aplikaciji, mislim da možemo reći kako se proces informatizacije odvija brže od očekivanog.
Gdje je zapelo s primjenom imovinskog cenzusa?
– Veliki nam je problem što je zaustavljen Zakon o porezu na nekretnine. Nama bi taj zakon i stvaranje jednog registra nekretnina uvelike olakšao posao oko imovinskog cenzusa. Međutim, sad smo se umrežili s državnom geodetskom upravom, koja ima određene registre imovine, pa ono što oni imaju bit će i nama dostupno.
Kad ćete početi koristiti imovinski cenzus za provjeru prava na socijalnu pomoć?
– Od 1. siječnja 2014. godine. Zakon o socijalnoj skrbi je trenutno u postupku javne rasprave. U njemu smo definirali što je naš imovinski cenzus, smatramo da imovinu treba definitivno obuhvatiti, jer onaj tko ima određenu imovinu treba je staviti u funkciju. Nećemo tjerati ljude u selima gdje ima više stotina neprodanih kuća koje su naslijeđene, jer oni u ovom trenutku ne mogu ništa s tom imovinom, ali u gradovima imamo ljude u domovima za starije i nemoćne osobe kojima država plaća smještaj, a s druge strane njihovu imovinu koriste djeca. Ta djeca će morati preuzeti veću skrb za svoje bake, djedove, roditelje, ili će skrb preuzeti država, ali ćemo onda država preuzeti i imovinu. Uostalom i sam Ustav, ali i Obiteljski zakon određuje da su se djeca dužna brinuti za svoje stare i nemoćne roditelje.
Kako ste definirali imovinski cenzus? Hoće li bez socijalne pomoći ostati onaj tko ima automobil, drugi stan, zemljište?
– Automobil se neće uzimati u obzir samo tamo gdje centar procijeni da je potreban jer se radi o osobi s invaliditetom ili je loša prometna povezanost, da nikoga ne ugrožavamo kad mu je automobil potreban za rad ili iz zdravstvenih razloga. Definirajmo to ovako; zajamčena minimalna naknada će se priznavati samcu ili obitelji ako nemaju sredstva za uzdržavanje u visini koje će odrediti zakon, ako nemaju u vlasništvu drugi stan ili kuću osim stana u kojem žive, niti zemljište veće od 2 hektara, ako u razdoblju od 3 godine prije podnošenja zahtjeva za naknadom nisu prodali, darovali ili se odrekli prava na nasljeđivanje nekretnine, ako nisu sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, ako su prijavljeni nadležnoj službi za zapošljavanje kao aktivni tražitelji posla…Poanta je jasna, želimo osigurati imovinskim cenzusom da socijalna pomoć dođe do onih kojima je zaista potrebna.
Pravedna raspodjela
U zajamčenoj minimalnoj naknadi prioritet ćete dati samcima, samohranim roditeljima, roditeljima bez djece?
– Nastojimo pravednije rasporediti novac koji imamo jer višečlane obitelji imaju kumulaciju i kroz naša prava i kroz lokalnu samoupravu. Samci dobiju svojih 600 kuna, a sa 600 kuna se ne može preživjeti. U svim analizama samci i samohrani roditelji kategorije su koje najčešće ulaze u zonu siromaštva.
Najviša takva naknada, kako ste najavili, bila bi 2.900 kuna. Jeste li odredili minimalni iznos?
– Na 2.900 kuna smo se zadržali jer je to iznos bruto minimalne plaće. Ako netko radi cijeli mjesec, a žene u tekstilnoj industriji rade i po 12 sati dnevno i dobiju manje od 2.900 kuna, nije pravedno da na socijali ljudi mogu bolje živjeti nego oni koji rade. O minimalnoj naknadi još uvijek razgovaramo hoće li ona biti podignuta na 700 ili 800 kuna. To je i dalje premalo, ali moramo biti racionalni jer nije tajna da nema prostora za povećanje proračuna ni u ovoj ni i u slijedećoj godini.
Koliko računate da ćete dobiti primjenom imovinskog cenzusa?
– Iskustva drugih zemalja pokazuju da je minimalno 10 posto nepravilnosti ili pogrešaka u sustavu. Mi smo dosad pronašli 4,5 posto onih koji su neopravdano primali socijalnu pomoć i očekujem da će taj postotak rasti. Od sljedeće godine funkcionirat će i sustav IO PPD obrasca, u kojem će se vidjeti svi prihodi pojedinaca, odnosno pojedine obitelji. Sad vidimo samo dohodak, ali ne i ono što nije oporezivo, dakle autorska djela, dividende, doprinos… Primjerice, dio poduzetnika i obrtnika prijavljen je na minimalac, a na kraju godine ostvaruje dobit. Kad dobijemo uvid u sve primitke, znat ćemo pravo stanje.
To znači da efekte možete očekivati tek 2015. godine?
– Već u idućoj godini, jer će takvi ljudi ispadati iz svih prava gdje imamo dohodovni cenzus. Takvi više neće moći govoriti da imaju minimalnu plaću samo zato jer si je isplaćuju. Znat ćemo njihove ukupne prihode i tako spriječiti varanje države.
Kolika će tu biti financijska ušteda?
– S obzirom na to da je ovo bio potpuno neuređeni sustav, nezahvalno je u ovom trenutku davati bilo kakve procjene. Tek umrežavanjem svih podataka moći ćemo biti sigurni koliko je osoba koje zloupotrebljavaju slabosti sustava. Imamo problem i s javnim poduzećima koja bi morala uložiti napore da iz svih svojih podružnica na jednom centralnom mjestu dobiju sve podatke o svojim zaposlenicima i da mi te podatke povlačimo.
Zašto ih ne natjerate da to naprave?
– Hoćemo, intenzivno se radi na tome. Nedavno smo i na Vladi imali zakon o razmjeni podataka i obvezi razmjene podataka. Većina ima tendenciju da zaštite te podatke i nevoljko pristaju na razmjenu, ali to su podaci koji se, naravno, neće koristiti neovlašteno, već isključivo kroz posebne sustave, certifikate i lozinke. Podaci se sada očito ne daju dijelom i zbog toga jer će se onda vidjeti pravo stanje u nekim sustavima.
Manjak inspektora
Slučaj Nova Kapela pokazao je da je stanje u domovima za starije stanje bez kontrole. Kad ćete stati na kraj neredu u tom dijelu sustava?
– Imali smo nekoliko ekscesa, ne bih rekla da je cijeli sustav u neredu. Problem je što je to ogroman sustav, s više od 23.000 ljudi u domovima za starije i nemoćne osobe. Kada govorimo o nadzoru cijelog sustava socijalne skrbi to podrazumijeva 188 ustanova u kojima radi 7.000 ljudi, a kontrolira ga doslovno 6 inspektora. Dakle, to su i centri za socijalnu skrb i domovi, bilo da se radi o domovima za djecu ili domovima za osobe s invaliditetom, te 2.893 udomiteljske obitelji koje skrbe o djeci, starima ili osobama s invaliditetom. Reagiramo po prijavama, a kao uređena zemlja trebali bismo imati konstantni nadzor, za što u ovom trenutku nema dovoljno kapaciteta. Unutarnjim preslagivanjem pokušat ćemo osigurati još inspektora. Njih 18 bio bi minimum minimuma, a nadzor bi trebao biti širi od onog što danas imamo.
Od stupanja na snagu zakona o dadiljama, obrt ih je otvorilo otprilike troje. Dadilje se žale da im je to preskupo, jer ih otvaranje obrta stoji 20.000 kuna?
– Nažalost nismo imali drugog mehanizma kako pomoći dadiljama da legalno rade. Čekamo promjenu zakona o radu gdje bi se trebali uvesti neki novi oblici rada, pa će to pojeftiniti pokretanje i održavanje djelatnost dadilja. U ovom trenutku možemo jedino tražiti potporu jedinica lokalne samouprave, koje u situacijama kada ne mogu zbrinuti svu djecu u vrtićima mogu ući u sufinanciranje ili dadilje ili roditelje, svatko može imati svoj model.
Jeste li tražili takvu potporu?
– Jesmo, još prošle godine, prije nego smo donijeli zakon. Za sada je samo Grad Jastrebarsko ulazi u takav projekt za što su i osigurali potreban novac.
Obiteljski zakon nije dobio javnu potporu, no uporni ste da ga donesete?
- Ne znam na temelju čega tvrdite da nije dobio javnu potporu? Morali smo promijeniti postojeći zakon. Zbog tog zakona ministarstvo smo koje drži neslavno vodstvo kad su u pitanju tužbe pri Europskom sudu za ljudska prava. Svaka nas tužba zbog lošeg obiteljskog zakona neusklađenog s konvencijama košta najmanje 14,5 tisuća eura. Do sada je ministarstvo izgubili tri ili četiri tužbe, ali puno je predmeta u postupku i nažalost očekujemo nove presude. Još je veći problem što postojeći Obiteljski zakon nije riješio problem manipulacije djecom kod razvoda, kao ni pravo djeteta da ima komunikaciju sa oba roditelja neovisno o tome što su razvedeni. Nemamo riješeno pitanje pravnog savjetnika za djecu u sudskom postupku ili za ljude kojima se oduzima poslovna sposobnost. U raspravi će se pokazati da li je neke stvari još potrebno mijenjati, zakon ide u prvo čitanje, do kraja godine svi će moći dati svoje mišljenje, a dio primjedbi koje smo dobili prihvatit ćemo.
Koje ćete primjedbe uvažiti?
– To ću prepustiti radnoj skupini. Dosta se prašine diglo oko zaštite obiteljskog doma. Nije mi jasno kako taj institut funkcionira u mnogim europskim zemljama koje 150 godina imaju tradiciju privatnog vlasništva, a Hrvatska koja je privatno vlasništvo otkrila prije 23 godine sad smo odjedanput veći katolici od pape. Radi se o zaštiti djetetovog krova nad glavom, a ne otimanju nečijeg vlasništva. Ne možemo dozvoliti da se tako važan moment prepusti nečijoj dobroj volji. Moguće je da će korektan otac ostaviti djetetu i majci dom. Ali što ako ne? Dijete ćemo zbrinjavati pod šatorom? Morali smo jasno definirati takve momente u interesu zaštite djeteta do punoljetnosti.
Medijska galama
Hoćete li tim zakonom, kako udruge tvrde, spriječiti razvod?
– To nije točno. Pomažemo da se ljudi prije razvedu jer ih ne guramo odmah na sud. U određenom broju medijacijskih sastanaka moći će se vrlo brzo dogovoriti o svemu. Dosad su išli odmah na sud, i potezali se po njemu mjesecima. Sad ih motiviramo na dogovor, prvenstveno da bi se dogovorili oko djeteta. Danas imamo 30 posto brakova koji se razvode uz konflikte, a stradaju djeca. Ona traumatizirana završe na psihoterapijama, što želimo izbjeći. S njima će se odmah početi raditi, a isto tako i s roditeljima da bi se što prije dogovorili.
Sa svojom bivšom pomoćnicom Jasnom Kelava razišli ste se na ukidanju obiteljskih centara koji sada ulaze u sastav centara socijalne skrbi. Je li to bilo potrebno?
– Obiteljski centri u ovom trenutku rade posao koji u principu rade udruge, savjetovanja, edukacije. To su stručnjaci mentalnog zdravlja koji nam trebaju za puno važnije poslove. Obiteljski centri se ne ukidaju, oni se transformiraju i to u centre za medijaciju. Time racionaliziramo njihovo poslovanje, a ne diramo njihovu stručnu neovisnost, što znači da će kao dio centra za socijalnu skrb imati jednog ravnatelja, jedno računovodstvo... Ostaju i dalje u svojim prostorima da bismo imali izdvojeni proces centara za socijalnu skrb koji pokreću određeni postupak i centra za medijaciju koji je malo izdvojen iz te priče.
U kratko vrijeme napustilo vas je više desetaka djelatnika, čak i najbližih suradnika. U čemu je problem? Zašto vam ljudi odlaze?
– U godinu i pol dana sveukupno je iz svih ministarstava otišlo 30-ak pomoćnika, otišli su i neki zamjenici, ali je nevjerojatno da se samo o ovom ministarstvu otvorila medijska galama. Moj zamjenik i pomoćnica odradili su velik posao, prije godinu i pol dana je bilo najteže u ovom ministarstvu jer smo se ustrojavali. Ljudi koji su došli u ministarstvo i vratili se u centre za socijalnu skrb su ljudi koji su nam došli pomoći jer je ovo jedino ministarstvo koje je bilo potpuno novo, jedini smo išli od pečata, ploče, potpuno ispočetka. Svi su nam ti ljudi puno pomogli, i prema ugovorima da se nakon godinu dana mogu vratiti u matične radne sredine, vratili se na svoja stara radna mjesta.
Izbor suradnika
Iz drugih ministarstava ljudi su otišli mirno, no vama su spočitali birokratski kaos, loše međuljudske odnose, čak i mobing. Kako to komentirate?
– Prije svega želim reći da su građani s pravom ljuti na sporu i neučinkovitu državnu upravu, a onda kada ju nastojite protresti, staviti na uslugu građanima, a ne prepreku – onda se mediji podignu na noge. Devedeset i devet posto ljudi u ovom ministarstvu nije pitalo ni za prekovremene sate, ni za slobodne dane. S druge strane, pojedini su mediji dali bez ikakvih ograda i provjera veliki prostor ljudima koji nisu ostali bez posla, svaki mjesec primaju plaću, jako im je dobro na radnom mjestu, pa čak imaju tzv. programsko bolovanje, pa odu na bolovanje na onih 42 dana kad ne gube puno na plaći, vrate se malo na posao i onda opet idu na bolovanje, sve bez prave dijagnoze. Oni su spušteni stepenicu niže jer s njima ne mogu napraviti sav ovaj posao o kojem sam govorila. Ako je mobing da ne želite raditi s nekim tko je više na bolovanju nego na poslu, onda je to mobing. Mislim da imam pravo birati suradnike koji će odraditi najbolje posao, jer nemamo vremena na bacanje, ionako smo izgubili previše godina bez ikakve reforme sustava socijalne skrbi te obiteljskih odnosa. Kada ulazite u reforme jednostavno morate biti spremni na otpore, podmetanja, objede. Bitan je rezultat na kraju.
Jeste li vi zadovoljni međuljudskim odnosima u svom ministarstvu?
– Jesam, jer mislim da većina ljudi radi svoj posao korektno i ne bave se tračevima jer za to nemaju vremena. Bavimo se reformama, ljudi imaju pune ruke posla, a jedino smo ministarstvo gdje su novu uredbu radili ljudi koji vode sektore jer oni najbolje znaju gdje su bili problemi i kako ćemo najbolje funkcionirati.
Što očekujete postići u svom resoru do kraja mandata?
–Mislim da ćemo riješiti barem dio problema u socijali, uvesti više reda. Ako samo obiteljskim zakonom postignemo da nam se djeca ne traumatiziraju kod razvoda braka smatrat ću to velikim uspjehom.
Je li točno da razmišljate o kandidaturi za Europarlament?
– Ne, to je jedna od izmišljotina i laži na koju eto sad moram razgovarati umjesto da razgovaramo u bitnim temama, zaštiti djece, sustavu socijalne skrbi koji zahvaća potrebite i slično. Moram priznati da mi je jako teško odgovarati na takve tračeve, imam previše posla, previše toga radim u ministarstvu i Vladi. Nemam namjeru otići.
Priča se i da se namjeravate kandidirati za predsjednicu Gradske organizacije SDP-a u Zagrebu. Ima li u tome istine?
– Čula sam za to i zaista mi nije jasno tko i s kojom namjerom pušta takve potpuno netočne, pa onda i neprovjerene priče u javnost. Moj je radni raspored, kao potpredsjednice Vlade i ministrice u jednom teškom sektoru koji vapi za reformama, toliko zatrpan tako da ni u jednom trenutku nisam razmišljala da se kandidiram za predsjednicu zagrebačkog SDP-a.
Vijesti iz medija
