Razgovarao Branko Mijić, snimio Silvano Ježina
Nisam očekivao ovakav mučki atak na prava manjina, za to sam instinktivno uvijek spreman, ali to nije bio dio programa. Ali tome ćemo se suprotstaviti, a budući da neki love u mutnom, i tome ćemo se suprotstaviti. No pasaran! Referendumom o ćirilici jedno bi se pravo nepovratno uzelo. E, to neće proći!
S predsjednikom Vlade i SDP-a Zoranom Milanovićem o dvije godine mandata razgovarali smo u subotu, 21. prosinca, na Iblerovom trgu, nakon sjednice Glavnog odbora SDP-a i prije njegovog puta u Split.
Što biste sada kada pogledate unazad na kraju 2013. i dvije godine mandata promijenili da imate priliku, što biste učinili više, jače, bolje, čega biste se odrekli?
– Sada smo na pola mandata i mislim da smo išli pravim putem, a brzinom nikada nisam zadovoljan. Nismo učinili ništa čega bismo se trebali stidjeti, provodimo svoj program i kada se pogleda ono što smo najavili u Planu 21 Kukuriku koalicije, to i radimo. Po pitanju javnih financija i ekonomije prije svega, ali i u drugim područjima, u prvoj smo polovici mandata bili posvećeni uvođenja reda u državu. Kada su neke vrijednosne stvari u pitanju, trebate biti najprije odlučan. Ono što neki nazivaju dubokim podjelama, zapravo je usklađivanje Hrvatske s dobrim srednjoeuropskim standardima koji već desetljećima vrijede u Njemačkoj, Austriji, i do riječi je zapisano u našem programu. Zato smo dobili povjerenje gotovo milijun ljudi što nas obvezuje da to provedemo. Zadovoljan sam odnosima s koalicijskim partnerima u Vladi, prije svih HNS-om kao najaktivnijim, nesuglasica uvijek ima ali suradnja je vrlo dobra, baš partnerska.
Spremajući se za ovaj razgovor, pitao sam troje ljudi kako bi ocijenili Hrvatsku danas nakon dvije godine vaše vladavine i što bi vam poručili. Ugledni bivši novinar smatra da se radi o ravnoteži nemoći. S jedne strane vlast nesposobna riješiti probleme, a s druge strane oporba sposobna, ako se vrati na vlast, ostvariti pogubni scenarij i vratiti Hrvatsku tamo gdje smo mislili da je to nemoguće. Poruka riječkog odvjetnika je »Vlada bez muda«. Gazdarica jedne istarske oštarije vjeruje u vas i kaže da imate priliku u 2014. ako se vratite među ljude i njihove svakidašnje probleme. Napominjem da su svo troje lijevo liberalne opcije.
– Nismo populisti, ponosni smo na to, ali ja sam svakodnevno među ljudima i znam o njihovim problemima. Nisam pozer koji ide okolo i slika se po oštarijama, među masom, jer tako neću napraviti ništa. Slušamo ljude, znamo probleme, ali nemamo pravo uljepšavati stvarnost i podilaziti određenim društvenim skupinama. Moramo govoriti kako stvari stoje i što činimo da ih mijenjamo. Tamo gdje sam ja, tamo je posao i moram se fokusirati na posao. Jesmo li Vlada sa stavom ili bez njega, to će na kraju procijeniti birači. Mi u svoje vrijednosti vjerujemo i čvrsto ih zastupamo. A Hrvatska nakon dvadeset kvartala gospodarske stagnacije, i pada po svim pokazateljima, napokon ide prema rastu.
Bezidejni konglomerat
Iz raznih razloga je iz Vlade otišla gotovo četvrtina ministara u dvije godine, petero iz prve ekipe. Javnost i dalje očekuje rekonstrukciju Vlade. Zašto ništa ne želite mijenjati u svojoj vladi, ni kadrovski ni programski, a jasno je da su rezultati koje smo svi očekivali izostali. Ima li neki ministar kojeg biste smijenili, ali ne možete?
– Izuzev gospodarskog rasta, svi ostali rezultati su ovdje, tu je naš program i svatko ga može analizirati, točku po točku. Gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta, rast zapošljavanja, ono je što će biti kruna svega. Naročito ako je to zdravi gospodarski rast koji nije baziran na zaduživanjima i na iz inozemstva financiranoj potrošnji. Mijenjamo stvari, stvaramo uređenije društvo i to je jedini ispravan put za pokretanje investicija, bilo da je riječ o državnim ili privatnim inicijativama.
No, kada se počne bližiti polovica mandata, određeni kritičari i analitičari se gotovo u pravilu počnu ponašati prema Pavlovljevom refleksu i javljaju se dvije ustaljene mantre: jedna je treći put, politika trećeg puta kao alternativa, gdje se obično okupi bezidejni tehnokratski konglomerat takozvanih stručnjaka, koji nisu nikada donijeli sreću niti jednoj državi, a druga je rekonstrukcija Vlade. To se u pravilu radi radi ostavljanja dojma u javnosti. Ako imam tim koji mukotrpno radi s nekim smislom svoj posao i svakodnevno se izlaže, ne želim to mijenjati samo da bih se dopao nekom promatraču koji je navikao da politički lideri vole šarmirati javnost i zabavljati ih kadrovskim križaljkama ministara i rekonstrukcijama Vlade. Ova je Vlada koja je od samog početka promijenila jedan broj ministara, što nam nije bila namjera nego se to naprosto događa. Takav je život, i svaka vlada ima svoju genezu. Izrotirati par ministara, neke šutnuti – to se radi samo radi dojma, ali to nije dovoljno. Apsolutno vjerujem u ovu ekipu i naš program.
Zašto je vlada toliko samodovoljna i mrzovoljna prema stručnjacima i idejama što dolaze izvan nje? Zašto se toliko osamila? Stječe se dojam da vlada živi u svom svijetu, i da uopće ne komunicira sa stvarnim problemima građana i zemlje u cjelini...
– Kojim stručnjacima i kojim idejama?
Gotovo se svakodnevno u medijima javljaju oni koji nisu političari, a predstavljaju se kao profesionalci i eksperti u svojim područjima i koji kažu da ih ne želite čuti.
– Za sve te ljude ima puno prostora u jednom uređenom društvu, u kojem ne mogu svi biti u Vladi. Dakle, Vlada je sačinjena od ljudi od kojih je većina iznijela izbore na jednom političkom programu za koji odgovara svojim biračima, ali i svom članstvu, a u konačnici svim građanima, i mora ga provesti. Skrivanje iza stručnjaka je politički kukavičluk, ako od stručnjaka nakon izbora pokušavate napraviti političara. To je nekakav »buffer zone«...
Ili obrnuto. Ljudi čije inicijative ne prođu na izborima vraćaju se kao da ništa nije bilo i postaju »analitičari«. To nam ne treba, odgovornost je tu, na nama, na meni i mojim suradnicima, među kojima ima nekoliko sveučilišnih profesora, dekana i doktora znanosti. Oni su bili spremni u jednom kritičnom trenutku preuzeti odgovornost. Drugi su dobrodošli, ali kao savjetnici. A kada govorimo o kritikama, nerijetko zapravo govorimo o otporu promjenama kod određenih interesnih skupina.
Zašto vlada nema hrabrosti žešće krenuti u reforme, premda je i Linićev slučaj pokazao da građani nisu nenaklonjeni reformama, naročito kada vide da daju rezultata?
– U ovom konktetnom slučaju se radi o jednom ozbiljnom i teškom poslu koji je započeo uz punu političku podršku, od prvog dana, zato jer je to u tom resoru moguće. Ne radi se ni o kakvoj reformi, radi se o provođenju zakona. Ako uvedete fiskalizaciju, to nije reforma, to je čvrst stav kada govorimo o hrabrosti i o »cojonas«, što je jedan pametni čovjek primijetio, dakle upravo u takvim stavovima se pokazuje čvrstost, čvrstina. Sama fiskalizacija, nije reforma. Sama predstečajna nagodba, nije reforma. Dok stručnjaci debatiraju, kroz predstečajne je nagodbe do sada spašeno 22.000 radnih mjesta. To su mehanizmi koji postoje, da bismo stvorili zdrave temelje za rast. Hrvatskoj samo treba više reda u okviru istog pravnog okvira. Imamo europski pravni okvir, dakle prostora za neke velike reforme u zakonodavnom smislu i nema.
Očekujete li nakon ministra Linića da će i drugi ministri na isti način provoditi zakone.
– Ministrima Jovanoviću i Rajku Ostojiću je najteže, jer oni upravljaju sustavima javnih službi u kojima rade deseci tisuća ljudi koji su u proračunu zastupljeni s milijardama kuna. Što se drugih resora tiče, a što je projekt legalizacije nezakonito izgrađenih objekata za koji je pristiglo više od 800.000 zahtjeva nego uvođenje reda? Što je uspostavljanje jedinstvenog registra korisnika prava iz sustava socijalne skrbi preko kojeg je do sada utvrđeno da je sedam tisuća osoba neopravdano primalo socijalnu pomoć nego uvođenje reda? Je li onemogućavanje isplate plaća bez uplate doprinosa radnicima uvođenje reda? Sređivanje popisa birača i prebivališta? Zakonom o potrošačkom kreditiranju stali smo na kraj samovolji banaka – prosječna kamata za kredite u švicarskim francima smanjena je za 30 posto. Je li to uvođenje reda?
Nedovoljno agresivni
Spomenuli ste i sami vrijednosne teme, oko kojih se i Vlada bavila i posvetila toliko vremena i energije. Funkcioniraju li one više kao alibi za gospodarske neuspjehe, kako se to često u javnosti percipira.
– Znači nismo trebali raditi to što smo radili?
Ne kažem, ali zna ih se doživljavati kao spin.
– U javnosti se s jedne strane stječe i dojam da nismo bili dovoljno agresivni u provođenju svojih vrijednosnih tema, a s druge da namećemo svoje svjetonazore. Vidite kako je to sklizak teren. Mi smo radili upravo ono što smo rekli da ćemo raditi. Ni manje ni više. I liberalniji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja u škole i Zakon o životnom partnerstvu. Naravno, nisam očekivao ovakav mučki atak na prava manjina, za to sam instinktivno uvijek spreman, ali to nije bio dio programa. Ali tome ćemo se suprotstaviti, a budući da neki love u mutnom, i tome ćemo se suprotstaviti. Da pokleknem? Ne!
Ali to nije alibi za gospodarski neuspjeh.
– To nema veze jedno s drugim. Politička ekonomija je nemjerljivo važna, ali nije sam kraj politike. Politika je više od toga, kako jedno društvo izgleda. I ekonomski uspješno društvo može biti diktatura. Kada sam dolazio na vlast, znao sam da ću se nekim stvarima morati baviti, na tome smo, između ostalog, i dobili izbore. Ali, nisam ni sanjao da ću se morati baviti nasiljem u Vukovaru i sličnim stvarima. I tko bi to trebao rješavati? Stručnjaci?
Otkako ste došli na vlast govorite o investicijama, ali njih nema. Zašto i ima li na vidiku nekih promjena? Što ste sve učinili da dozovete investitore? Što još treba? Kad će to biti?
– Dok mi razgovaramo, praktički se odvijaju pretpostavke za investicije u vodoprivredi, u Istri, u Slavoniji, Sisku, investicija u prugu Rijeka – mađarska granica, čije su pojedine dionice vrijedne stotine milijuna eura. To je europski novac, u kojem mi participiramo jednim manjim dijelom. Dakle, to je to, to se praktički događa već sada. Nije vidljivo kao autocesta, ali to je javni sektor i naš plan je da, uz optimalnu iskoristivost europskih fondova, praktički, sve javne investicije budu iz europskih i strukturnih fondova. Oni tome služe.
Da bi državni sektor uopće mogao krenuti u investicije, trebalo je restrukturirati većinu državnih tvrtki. S druge strane, za investicije je trebalo stvoriti i zakonski okvir. Zakonom o strateškim investicijskim projektima ubrzavamo procedure, a Zakonom o poticanju ulaganja koji smo donijeli jedan od stimulativnijih u ovom dijelu Europe. Ti će nas zakoni učiniti konkurentnijima za investiranje u globalnim okvirima, a sasvim je promašena teza da smo tako pogodovali rasprodaji nacionalnih resursa. U ovom trenutku za poticaje je prijavljeno četrdesetak velikih projekata te više od 170 manjih.
Vratili ste se iz Azerbajdžana, u Hrvatskoj je bila delegacija Katara, tu je i Plomin 3. Energetski sektor je za naš razvoj vrlo bitan.
– Sve je to dugoročni, ali ozbiljan proces koji traje godinama. Hrvatska nije potpuno energetski neovisna država, no naš geografski položaj olakšava život. Mi smo naprosto ulazna točka za energente prema srednjoj Europi, državama koje su bez mora i koje su ovisne, recimo o ruskom plinu. Hrvatska ima mogućnost da uz proizvodnju vlastitog plina bude mjesto dizerfikacije plina u više pravaca. Tu je i LNG terminal, o čemu se vode ozbiljni razgovori. Kada je u pitanju TAP i njegov priključak na Jadransko-jonski plinovod (IAP), cilj je azerbajdžanski plin koji dolazi do Albanije i dalje uz obalu ide do Splita. Dakle, Hrvatska sigurno neće energetski ni o kome pojedinačno biti ovisna. Tu je za nekoliko godina i američki ukapljeni plin. Za sve su to, prije svih Rijeka i Kvarner, ulazna točka. Sigurno, ekološki prihvatljivo i dobro za Hrvatsku, gospodaricu najvećeg dijela istočnog Jadrana.
Tko šiša »odlikaše«
Na kritike da je kriza, nakon vaše dvije godine na vlasti, i dalje tu, često ste se vi i vaši ljudi očešali o HDZ. Recite napokon kakvu ste situaciju doista zatekli kad ste dobili izbore? I zašto onda na sve to niste brže i bolje reagirali?
– U javnoj debati u Saboru na podvale ljudi, koji bi trebali biti manji od makovog zrna, ipak moramo reagirati. Svaku priliku da govorim o tome što su radili »odlikaši« prije nas, izbjegavam. Tko ih šiša! Tako ću to i sada napraviti. Situacija je bila teška, ali ne i dramatična. Građani sve dobro znaju i pamte. A i prate neka aktualna suđenja. Svaka usporedba s HDZ-om je uvredljiva.
Ipak, dok ste bili u opoziciji, stalno ste žestoko kritizirali HDZ jer su u javnim poduzećima i ustanovama zapošljavali po kriteriju političke podobnosti. Ali sada i vi radite slično. Posljednji primjer je Vera Radolović, potpredsjednica pulskog SDP-a. Nju ste sada imenovali pomoćnicom financijskog direktora Hrvatske lutrije, gdje je generalni direktor Danijel Ferić, predsjednik pulskog SDP-a. Što vam to treba? Zašto se za direktore u javnim poduzećima ne raspisuju javni natječaji nego uporno dovlačite ljude iz politike?
– Mislim da smo mi u tome otišli pola svjetlosne godine ispred HDZ-a, ali nećemo bježati od odgovornosti za funkcioniranje državnih poduzeća i od toga da u pojedinim slučajevima nisu angažirani dovoljno kvalitetni ljudi koji su članovi stranke. Događalo se, ali bitno je s tim se suočiti, a ne okretati glavu ako se to dogodi. I sami znate da je bilo promjena, posebno u resoru prometa. Konkretno, Lutrija je postala uspješna tvrtka, povezana s državom zato što većinu svoje zarade koja je monopolna, daje u zakonom određene programe. Dobit Hrvatske lutrije ide u osam-deset programa socijalne zaštite, kulture, sporta... Hrvatska lutrija je praktički ekspozitura Ministarstva financija.
Bitno je je li riječ o stručnjaku ili ne. Ovdje je riječ o direktorskom mjestu. Odgovornost je naša, predsjednici uprava imaju pravo na tim s kojim vjeruju da će postići rezultate. Kad preuzimate odgovornost za tvrtke koje imaju monopol, onda je to politička odgovornost koju mora preuzeti ministar, sve ostalo je bijeg od odgovornosti. Pitanje je samo da li netko svoj položaj zlorabi. Mi u SDP-u nemamo stranački zavod za zapošljavanje niti stranačku poslovnu akademiju, ali tamo gdje je nužno, preuzimamo odgovornost i imamo pravo na izbor.
HDZ širi nered
Namagarčili su vas zastupnici HDSSB-a oko ustavnih promjena. Znate li koji su to misteriozne silnice utjecale na njih da okrenu ploču i odustanu od dogovora? I zašto ste uopće ulazili u to sumnjivo savezništvo s političarima iz Glavaševe stranke?
– A s kim ću pregovarati, s maoistima iz Laosa? Pa ti ljudi imaju narodni mandat i ako je to u interesu dobra, zašto ne bih s njima pregovarao? Ja mogu samo reći o čemu smo razgovarali i što znam o tome, odnosno o čemu se razgovaralo. Nisu postavljali nikakve uvjete osim regionalizacije odnosno unošenja regija u Ustav. U suštini jedno pozitivno iskustvo, u radu na nečemu što je u općem interesu, da se Ustav promijeni, da se uredi pitanje referenduma, da se ukine zastara za teško ubojstvo... To je dobro, je li tako?
Za to morate prema proceduri skupiti većinu koja je dvotrećinska, a po nju ne možete ići u Austriju. Imate je tu u Hrvatskoj. Imate HDZ koji likuje i naprosto živi za to da opstruira i širi nered, i imate HDSSB koji je kroz nekoliko tjedana vrlo konstruktivno sudjelovao u raspravi. Mogu reći da nemam nikakvog prigovora na njihovo ponašanje, njihovi uvjeti bili su vrlo skromni i svima prihvatljivi. Krenuli smo od teških ubojstava, a na kraju smo završili na referendumskoj problematici, regijama i pravima nacionalnih manjina. Sve je to bilo detaljno utanačeno i dogovoreno između svih. Ponašanje HDSSB-a, Laburista, nezavisnih zastupnika i zastupnika manjina mogu samo pozitivno ocijeniti, do predzadnjeg dana, a zašto su odustali, pitajte njih.
Zašto ste prilikom ustavnih promjena pristali na unošenje regija u Ustav, a niste se usudili reformirati postojeći sustav županija i lokalne samouprave, premda je taj sustav disfunkcionalan i skup?
– Ovisi koje su ovlasti tih županija, općina, gradova. To nismo obećali, u svome programu nismo ni rekli da ćemo ukidati županije, što ne znači, naravno, da život ne nosi svoje. Osim uvođenja regija, kao pojam u hrvatski Ustav, za korak dalje u ovom trenutku nema nikakvih pretpostavki. Tko će donijeti tu odluku? Za to je potrebna višegodišnja javna rasprava. Gdje će biti granica regije, kako će se zvati, koga će obuhvaćati? Zar je to moguće donijeti u tjedan dana u saborskom Odboru za Ustav? Nije! Ali samim uvođenjem instituta regija tome je otvoren put. To je dug proces, ovo je njegov prvi korak.
Kažete da su županije skupe, a ukupni proračun županija, općina i Grada Zagreba, ne prebacuju 12 posto ukupne javne potrošnje u Hrvatskoj. To ne samo da nije skup sustav, on je u nekim stvarima i marginalan. Sve općine dobijaju neka sredstva od države, u Velikoj Britaniju sve su ovisne o centralnom budžetu. To je pitanje raspodjele poreznih i ostalih prihoda, kako ćete u jednom sustavu predstavničke demokracije novac podijeliti.
Traumatično pitanje
Nije li to za nas ipak preskup sustav?
– Ne, on nije preskup, on je neefikasan. To je druga tema, koja je i sada aktualna, ali koju ne možemo otvoriti ovim ad hoc promjenama dok pitanje regija ne riješimo ustavnim promjenama.
Kako onda i zašto nakon svega ovakvo naglo u ustavne promjene?
– Pa što da se za njih cijeli život pripremamo kao za bar mitzvah? Da, u njih idemo jer imamo kaos oko referenduma. Da, okolnosti pokazuju da je pitanje teških ubojstava traumatično pitanje kojim jedna stranka brutalno manipulira. Kada to napraviti? Odmah, pritiskom odnosno poticajem onoga što se sada zbiva u društvu. Zar čekati sedam godina za promjenu dva članka? To se sad radi! Luxembourg je u posljednjih pet godina sedam puta mijenjao Ustav. Njemačka je Ustav od 1949. mijenjala 59 puta. Francuska od1958. godine – 20 puta, od toga 15 puta u posljednjih dvadesetak godina. Belgija je pročišćeni tekst Ustava iz 1994. do danas mijenjala dvadesetak puta. To su demokracije, zar ne? Slovenci su Ustav iz 1991. do sada mijenjali šest puta, a Hrvatski je sabor Ustav iz prosinca 1990. do sada mijenjao četiri puta.
Mislite li da ste oko promjena Ustava ipak trebali razgovarati sa šefom oporbe, ipak su to bitna pitanja za sve nas, nešto što zanima cijelo društvo? Konsenzus je ipak u tim pitanjima svima dobrodošao.
– Ali, o čemu? O onome za što su kategorički rekli da će biti protiv, samo zato da bi bili protiv? S takvim ljudima ne možete razgovarati. Pa njihov jedini cilj je da opstruiraju proces. Zato kažem da je ponašanje HDSSB-a bilo racionalno, barem do posljednjeg trenutka.
Je li predsjednik Josipović bio uključen u te razgovore oko promjena Ustava?
– Ne, inicijator je Sabor. Dakle, Sabor i parlamentarne političke stranke. Predsjednik RH prema Ustavu nije dio tog procesa.
Da, ali predsjednik RH itekako je zainteresiran što mu određuje Ustav.
– Predsjednik može biti formalno inicijator nekih promjena, ali on to nikada nije bio po ovom Ustavu, jer predsjednik nije ni u kakvoj neposrednoj vezi sa Saborom.
Ne mislim sada o njegovoj inicijativi već o tome da bi bilo dobro da se i njegovo mišljenje čuje.
– Ustav donosi u pravilu Sabor. Dakle, na prijedlog Sabora, a moguće i Vlade, ali preferiram ovo prvo, pokreću se ustavne promjene. Sabor ih donosi, proglašava novi Ustav, a onda se neki drugi organi, neka druga tijela, u krajnjoj instanci, postavljaju kao njegovi zaštitnici. Logika prema kojoj netko donosi Ustav, tumači Ustav i brani Ustav, nije zdrava. To je temeljna logika načela podjele vlasti, u kojoj predsjednik ima funkciju da ono što donese Sabor, i to dvotrećinskom, visokom većinom, brani. I da, ako zaista smatra da se radi o neprihvatljivim stvarima, da to javno kaže. Ali, da se bavi draftingom, to ne.
Jasna pravila igre
Ipak, predsjednik Josipović je pokazao ambiciju, da ne kažem žaljenje, što u njegove izmjene nije bio uključen.
– Govorim načelno, ne o konkretnom slučaju. Predsjednik je simbolični zaštitnik Ustava, stvarni je Ustavni sud koji proizlazi iz Sabora, to je model koje mnoge države imaju. Mnoge države uopće nemaju Ustavni sud, primjerice neke od najuzornijih demokracija, skandinavske, uopće nemaju ustavni sud. Prema tome, to je naš model u kojem svatko ima, relativno dobro, definirano mjesto. Sabor donosi Ustav, de facto implicitno kada se postavi to pitanje i tumači zakone, dižući ruku za neke zakonske prijedloge, u skladu s Ustavom koji je sam donio. Ako netko treći smatra da to nije tako, ima pravo obratiti se Ustavnom sudu koji onda donosi odluku, i ta je zadnja. To je logika sustava.
– To je stvar Sabora kao najviše institucije vlasti. Sabor ima pravo pitati Ustavni sud oko ocjene ustavnosti i tog pitanja, ako želi pobjeći od vlastite odgovornosti.
Jesmo li mi zreli za takav skandinavski ustroj demokracije?
– Ne, ovo nije nikakav skandinavski model. Ovo je situacija u kojoj Sabor, koji je donio Ustav, preliminarno pita Ustavni sud je li nešto u skladu s Ustavom. To je meni, u najmanju ruku, neobično. Jedna je stvar kada se treća strana obrati Ustavnom sudu u potrazi za zaštitom, zbog neustavnosti ili nezakonitosti. Ali, da se Sabor, koji donosi Ustav, obraća Ustavnom sudu, da mu taj, isti Ustav protumači, to je zakonska mogućnost. Bez obzira na sve, Sabor nema nikakvu obavezu da se koristi tim instrumentom, osim ako ne želi zaštiti sebe i maknuti odgovornost sa sebe, po logici, brigo moja pređi na drugoga. Jer, kao, ne znam ja što stoji u Ustavu koji sam ja donio!? To je neprirodno. Prema tome, tko god da je pisao Zakon o Ustavnom sudu, odredbu po kojoj Sabor preliminarno pita Ustavni sud za stav o referendumskom pitanju, vodio se samo onom statističkom logikom pitanju o bijegu od odgovornosti.
Mi nismo takvi. To vam govorim kao predsjednik političke stranke: Naši saborski zastupnici su spremni za sve to preuzeti političku odgovornost. Mi smo spremni poštivati odluke Ustavnog suda za ono što je on nadležan, a on je nadležan dati ocjenu ako vi ili netko drugi podnese zahtjev, jer ste u ovom ili nekom drugom slučaju oštećeni. Onda u tom slučaju Sabor to mora provesti, ali naravno uz mogućnost da to javno komentira. Tu su relativno jasna pravila igre. Dakle, Ustavni sud ne bi trebao biti nekakav politički organ.
Bijeg od odgovornosti
Što ćete s ćirilicom? Stožeraši su predali potpise za referendum. Vi Ustav očito nećete uspjeti promijeniti jer vam sada za to fali glasova. Tako neće biti ni korekcije apsurdnih pravila o provođenju referenduma: referendum ostaje valjan bez obzira na to koliko je građana izašlo.
– Referenduma o ćirilici neće biti.
Na koji način to mislite zaustaviti, spriječiti?
– Neće ga biti. To je sve što mogu reći u ovom trenutku. Neće se dogoditi. Mi ćemo preuzeti odgovornost da ga ne bude. Tu vrstu cipelarenja ne dopuštam. To su neke od temeljnih vrijednosti na kojima ovo društvo i država građana počiva, i to nećemo dozvoliti. I nije to nikakva diktatura koju neki spominju. To je upravo obrana temelja na kojima počiva demokracija.
Postoji li mogućnost da nastupi ustavna kriza o kojoj neki profesori prava govore?
– Pustite to kada neki profesor ustavnog prava da intervju. Ovo nije ustavna kriza, ovo je vrijednosna kriza. Ovo je moralna kriza. I tu je uloga političara presudna. Prema tome, treba stati u zaštitu prava slabijih. Neki u ovom trenutku na zlokoban način pokušavaju iskoristiti ustavnu rupu. Kao da u jednom trenutku dućan ostane bez svjetla, pokvare se kamere, blagajnica ode na toalet,pa svi pomisle da mogu krasti. Upalit ćemo svjetla!
Znači, imate načina da se i to zaustavi?
– Da, to je sada pitanje političkog stava i s tim Ustavni sud nema nikakve veze, to je pitanje politike. Vjerujte mi, ja to neću dozvoliti, da jedan broj ljudi u ovoj zemlji postojanjem ustavne rupe želi zlorabiti institut referenduma. Formalnopravno, to je ispravno, ali politički, Sabor i vladajuća koalicija tomu će se suprotstaviti. To je pitanje civilizacijskog opstanka Hrvatske. No pasaran! Referendumom o ćirilici jedno bi se pravo nepovratno uzelo. E, to neće proći!
Je li oko svega toga bilo pritisaka ili sugestija izvana? Po svemu sudeći i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko reterirao je u svojim istupima nakon packi svojih europskih kolega.
– Ne funkcioniram na taj način. Fajtat ću se s Europskom komisijom odnosno nekim njezinim članovima koji su skloni ekshibicijama, jer to rade sve europske države, i to se očekuje od europskih državnika. Dobrodošla je potpora europskih kolega, ali to je sporedno. Ovo je naša borba. A što se tiče Karamarka, tko bi znao što taj čovjek zagovara. Problem je vrhuške HDZ-a što je sastavljena od neprincipijelnih kalkulanata koji ne vjeruju u stvari oko kojih se trenutno vodi jedan mali kulturni rat. Ljudi iz udruge »U ime obitelji« su prilično tvrdi vjernici, ne slažemo se, drukčije smo odgojeni, ali HDZ-ovci su naprosto paraziti, to su neiskreni ljudi. Ja vjerujem u jedno, »U ime obitelji« u drugo, različito, ali HDZ-ovci nemaju razvijen nikakav sustav vrijednosti.
Sada ste mi eliminirali sljedeće pitanje: je li vam u nas zamisliva njemačka situacija, odnosno formiranje zajedničke vlade CDU-a i SPD-a?
– Ovo je treća tema koja se, uz treći put sa stručnjacima i rekonstrukciju postojeće Vlade, neprekidno, gotovo pravilno ciklički odnekud pojavljuje u javnosti. Nije pitanje je li zamisliva nego je li potrebna. Nije! Jedino Njemačka i Austrija imaju velike koalicije ljevice i desnice, Finska, s time što je finska desnica potpuno liberalna desnica, a drugdje u Europi to ne funkcinira. Uz napomenu, da su te Vlade rezultat postizbornih pregovora, a ne nečijeg političkog hira. Vlade su polarizirajuće, one su lijeve, desne, negdje liberalne. Mi nemamo potrebe za tim, imamo pošteno zarađenu podršku građana, odradit ćemo ovaj mandat planirano do kraja i onda otići po novi.
Angela Merkel je najavila da će nakon njemačkih izbora doći u Hrvatsku. Ima li kakvih novosti oko toga?
– Očekujemo da bi se to moglo dogoditi sljedeće godine. Za hrvatsko-njemačke odnose sada to nije presudno, nas dvoje imamo priliku relativno često se vidjeti, raspravljati možda i temeljitije nego što je to moguće za jednog formalnog bilateralnog posjeta. Prema tome, dinamika i priroda kontakata među državnicima Europske unije, danas je potpuno drugačija nego što je bila prije našeg ulaska u EU. Meni su svi čelnici sada, a i ja njima dostupni praktički u svakom trenutku, ovo više nije doba Tita i pokreta nesvrstanih. Susreti su češći, dinamičniji, manje pompozni, s jasnim povodom.
Nema »frcanja« iskri
Bi li vam bilo teže da je na čelu HDZ-a netko umjereniji, poput Jadranke Kosor, a ne Tomislav Karamarko koji unatoč svemu nije stekao simpatije birača. Mnogi misle da vam odgovara upravo ovakav šef HDZ-a, no što ako desnica iznjedri u ove dvije godine nekog novog kandidata, recimo Ružu Tomašić ili Željku Markić?
– To ne komentiram, neka se bave sobom. Oni naprosto više nemaju potencijala za splitsku rivu. Sada se potucaju po lokalnim, provincijskim birtijama.
Ne vidite mogućnost da Markićka, ili netko treći, može prerasti u neku novovalnu desnu političku opciju, ako do sljedećih parlamentarnih izbora HDZ kao stranka bude suđen za ono što im se inkriminira?
– Nisam siguran da bi se ti ljudi zadovoljili mrvicama koje HDZ obično ostavlja svojim suflerima.
Je li suradnja s Hrvatskim laburistima na ustavnim promjenama naznaka bliže suradnje s tom strankom?
– Suradnja je bila vrlo korektna. Dijelili smo manje-više iste stavove po svim pitanjima.
Kako biste ocijenili svoj odnos s predsjednikom Josipovićem, čini se da svako malo između »dva brda« frcaju političke iskre.
– Ne, bez obzira što, opet svako toliko, netko pokušava plasirati teze o »frcanju« iskri naši su odnosi dobri i stabilni. Jednostavno, moramo prihvatiti da je politika često konfliktan posao. Dolazi do nesporazuma ili nerazumijevanja, pa i do nekakvih izazvanih nesporazuma, ali ja ne vidim kako bi taj odnos mogao biti bolji pod uvjetom da ostane aktivan kakav je sada. To nije odnos mrtvih puhala, nego dvojce aktivnih političara. Predsjednik je po prirodi svog posla i interesa javnosti ponekad natjeran da bude aktivniji i u područjima koja nisu njegova ovlast ili neposredna odgovornost. To je potpuno normalno.
Zašto onda u javnosti polemizirate oko ćirilice, ustavnih promjena, ovoga, onoga... Ovo nije kohabitacijska vlast.
– Kažem vam, predsjednik je u nezgodnoj situaciji, jer se mora izjašnjavati o stvarima za koje nije nadležan. Netko na kraju mora donijeti odluku, a to je na kraju uvijek Vlada. Samo ona prema Ustavu vodi vanjsku i unutarnju politiku. Tako piše. Naši odnosi su dobri, teško da mogu biti bolji, Predsjednik je uostalom bio SDP-ov kandidat.
I bit će na sljedećim predsjedničkim izborima?
– A tko drugi? Ne zato što nema nikog drugog, nego zato što dobro radi svoj posao.
Ima li Vlada ikakav kontakt s Crkvom, koja se nameće kao najjača opozicija Banskim dvorima.
– Nemam vremena za to. Zaista, imam puno ozbiljnog posla.
Bojite li se da bi vam stranka Nikice Gabrića mogla uzeti dio glasova?
– Uvijek se u osjetljivom trenutku jedne, uvjetno rečeno reformske vlasti, pojavi netko tko će na platformi tzv. velike stručnosti ponuditi, ne znam, i demografsku obnovu i gospodarski rast i još puno lijepih, a praznih priča. I uvijek točno u isto vrijeme, svakog tjedna, u istim terminima. To je neozbiljno, to je nerealno, takva obećanja su, nažalost, podatna panula i udica za mnoge lignje i ribe.
Postoje realne granice
Što ako vladine mjere za smanjenje deficita u travnju Europska komisija ocijeni nedovoljnima? Ostajete li i u tom slučaju kod toga da se neće dirati plaće ni mirovine.
– O tome ćemo do proljeća, sada je prerano da tu temu otvaramo.
Poslodavcima je, kako je kazao Slavko Linić, ostavljeno 1,4 posto BDP-a. Sad se i Zakonom o radu dodatno ide na liberalizaciju tržišta rada - dakle u korist poslodavcima. Očekuje li da će oni sa svim tim nešto pokrenuti o domaćem gospodarstvu?
– Očekujem od njih puno, ali to mora biti prirodan poriv, zdrav ambijent primordijalne juhe gdje ljudi osjete da mogu krenuti i preuzeti određeni rizik. Naravno, razuman rizik, jer bez njega nema uspjeha za većinu ljudi. Na avanturistima i kockarima, koji su rijetki, ne možete bazirati razvoj. Mi sada dolazimo u razdoblje u kojima će iz dana u dan biti sve više i više racionalnih ljudi kojima su cilj ulaganja a ne hazard.
Vjerujete li i dalje, kao što ste rekli u interviewu za naš list u ljeto 2012. godine da će Hrvati shvatiti i podržati ono što Vlada radi.
– Vjerujem da je to tako, uz sve teškoće s kojima se suočavamo. I u to ćemo još jednom pokušati uvjeriti hrvatske birače. Da je vrijedilo.
Koliko se dugo još namjeravate baviti politikom, je li ona vaše trajno opredjeljenje ili možda već sada imate neke postpolitičke planove?
– Došao sam u SDP kao potpuno formiran čovjek, izuzev Račana nisam bio ni pod čijim utjecajem, i ne mislim ovdje zauvijek ostati. Trenutno je sva moja energija usmjerena na rezultate ove Vlade.
Osobno smatram da biste bili dobar predstavnik Hrvatske na nekoj od europskih razina odlučivanja o našoj sudbini. Pokazali ste da vas tzv. autoriteti ne mogu impresionirati i da znate braniti svoj stav.
– Ja sam premijer jedne male zemlje, srednje razvijene, u svjetskim razmjerima višeg srednjeg dohotka, u europskim uvjetima koja je pri dnu ljestvice, ali to je NBA, igramo u NBA ligi. Prema tome, postoje realne granice do kojih mogu doći. Ovo je moj maksimum, više od ovoga ne treba očekivati, u formalnom smislu, dakle ja dalje od ovoga ne mogu. Ako sam ikada imao državničkih ambicija, ostvario sam ih.
Po čemu biste voljeli da vas se jednoga dana pamti kao premijera?
- Volio bih da me ne pamte.
To je nemoguće.
– S obzirom na to po čemu se državnike u Hrvatskoj pamti, onda bih volio da me se ne pamti ni po čemu. Da ne opsjedam ljude.
Armada Banski dvori
Premijer Milanović prihvatio je naše blagdanske darove, s izuzetnim zanimanjem novu knjigu naše izdavačke kuće »Adamić«, »100 godina stadiona Kantrida«, koju je odmah prelistao.
Drugi dar bio je kalendar HNK »Rijeka« za 2014. godinu.
– A, ovo će razveseliti moga sina, bio je ove godine na jednoj utakmici na Kantridi i vratio se s »Rijekinim« dresom.
Ča, kaj, cool
Zašto, kad govorite, volite ubacivati engleski i latinski? Želite li da vas većina ne razumije?
– To je stvar dojma. Gledajte, bilo je u Saboru onih koji su me prozivali da nikada ništa ne govorim, pa se pukom statistikom pokazalo da sam govorio duplo više nego Račan i Sanader kada su bili u istoj poziciji. Pa se pričalo da je SDP neaktivan u Saboru, pa se pokazalo da smo mi u opozicijskim godinama imali 35 zakonskih prijedloga, a HDZ ni jedan. Zato je tu tako puno destrukcije i prljavštine. Ali, kada to spominjete, uvijek ću govoriti kajkavskim dijalektom...
Nemojte kajkavskim javno, to su vam već Primorci čakavci zamjerili.
– Ja sam odrastao uz KAJ, mada mi je gotovo jednako blizak ČA. Toliko vremena i toliko situacija sam proveo na Krku, tako da mi je ČA drugi materinjski govor. Bliži mi je nego standard. S time da je ČA najhrvatskija derivacija koju ni sa kim ne dijelimo. Ali ja sam zagrebačko dijete, ovdje se govori KAJ.
Meni osobno možda je »cool« što se ne dodvoravate, ali vi ste političar i ako želite dobiti osobe morate biti simpatični. Ne mislim sada samo na jezik, nego i na ono što neki vide kao problem vašeg karaktera u bavljenju politikom. Dojam je kod ljudi bitniji od programa.
– Naravno, politiku ne možeš samo voditi kao lav nego moraš biti i lisica. A da ne ispadneš svinja.
Evo, vidite da znate biti simpatični.
Račanu je bilo teže
Je li vam teže nego što je bilo Račanu, koji je u svom mandatu također bio izvrgnut ocjenama da je slab domoljub, komunjara.. .
– Lakše. Teško je da možemo biti isti iako vodimo istu stranku, SDP, instituciju koja je nadživjela njega, a nadživjet će i mene. Račanu je gotovo sve bilo teže kao onodobnom vođi koalicije, jer je oko sebe imao gomilu nelojalnih, frivolnih ljudi u koaliciji. Ja nemam taj problem. Sa svojim koalicijskim partnerima u Vladi i Saboru surađujem za jednu solidnu četvorku. To smo mi i HNS, plus IDS i HSU, i to je to. Račanu je donekle bilo lakše što je imao jedan inercijski gospodarski rast, s te strane nama je teže. Ali, vidite, ni to mu nije pomoglo, jer su ljudi od njega očekivali da pokrene Hrvatsku koja je u dvije godine imala rast viši od pet posto. U politici je vrlo često i razum precijenjen. Toga sam svjestan. S obzirom na odnose u koaliciji meni je puno lakše nego njemu.
Hey, Joe!
Hrvatska se naširoko proslavila s tim Šimunićem koga je FIFA morala kazniti zbog ustaškog skandiranja na stadionu. Njihove stranice zasute su porukama navijača koji protiv kazne protestiraju opet porukama »Za dom spremni«. Kako je moguće da su kod nas mladi (kako je nedavno pokazalo jedno istraživanje) tradicionalniji i isključiviji nego odrasli?
– To je odgojni proces, manje je modernog građanskog odgoja. Netko će to nazvati indoktrinacijom lijevo-liberalnih elita, po meni je to samo jedna europska pristojnost koja može biti i provincijska. Dakle, ne mora biti iz metropole. Naprotiv. Ali, ljudi sazrijevaju, mijenjaju se, poznato je što mislim o ustašama i »Za dom spremni«, međutim cijelo vrijeme razmišljam treba li to ignorirati u potpunosti ili strogo kažnjavati. Trenutno nije ni jedno ni drugo. Sudska i pravosudna praksa sada je divergentna. Odluka FIFA-e je OK, primamo je na znanje, to je dobra lekcija i onima koji se tako ponašaju u Hrvatskoj da se zapitaju da se tako ponašaju u državama u kojima su odrasli i u kojima su se formirali bi li im to tamo tolerirali i razumiju li ovu zemlju. Nisam siguran da bi se takvom ponašanju u Australiji, a pogotovo ne u Njemačkoj, pljeskalo. Pa onda ne vidim zašto bi se aplaudiralo u Zagrebu ili Rijeci.
Internacionala libera
Dio kritičara spočitava da ste komunist, dio da ste neoliberal. Koja vas etiketa manje boli?
– Ja sam moderni europski socijaldemokrat. Nošen Internacionalnom, na istu glazbu, ali drugi tekst.
Vijesti iz medija
