Razgovarao: Marko Biočina
Godinu i pol prošlo je otkad je u vruću fotelju ministra zaštite okoliša i prirode zasjeo Mihael Zmajlović. U intervjuu govori o svom dosadašnjem radu, problemima s kojima se susreo te najavljuje velike promjene u sustavu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj. Domaći mediji već se danima bave smjenom bivše ravnateljice Nacionalnog parka Plitvička jezera Lidije Bertović. Zašto ste donijeli takvu odluku?
- Plitvička jezera naš su najveći nacionalni park i od njega očekujem da bude pokretač razvoja, ne samo u svojoj županiji nego i na razini Hrvatske. Taj cilj bio je jasno predstavljen i prilikom imenovanja bivše ravnateljice, a trebalo ga je provesti kroz niz strateških ciljeva koji su trebali biti ostvareni. Kako nijedan od tih ciljeva nije ostvaren, a upravni nadzor utvrdio je i da su počinjeni prekršaji, stvorili su se uvjeti za prekid suradnje s gospođom Bertović.
No, ona tvrdi da je imala dobre rezultate rađa, a da je smijenjena jer nekome smeta.
- Ponovit ću, jedini je razloga za smjenu Lidije Bertović neispunjavanje postavljenih ciljeva i nepravilnosti u radu. To nisu nekakvi apstraktni razlozi, već konkretne i mjerljive činjenice. Menije osobno žao što je do toga došlo, u konačnici ja sam bio suglasan s prijedlogom daju se imenuje na tu poziciju jer sam vjerovao da je sposobna odraditi posao. Nažalost, rezultati nisu bili dobri, izgubili smo godinu dana u procesu dovođenja parka u stanje kakvo želimo i zato sam morao reagirati.
Promjene neće osjetiti
Pa kakva bi to Plitvička jezera trebala biti?
- Postoje dva osnovna cilja. Prvi je da se znatno poveća efikasnost funkcioniranja same ustanove. To treba postići značajnim restrukturiranjem unutarnjih procesa u onim djelatnostima parka u kojima je to moguće, dok u onima u kojima nije treba naći alternativno rješenje, bilo kroz najam, koncesiju ili neku drugu formu suradnje s ljudima ili tvrtkama kojima je to osnovna djelatnost. Dakako, to nije posao koji se može napraviti u godinu dana, ali morali smo već krenuti s provođenjem nužnih analiza, studija i ostalih priprema. Drugi prioritet je da park postane generator gospodarskog razvoja za cijelu Hrvatsku, odnosno da se benefiti njegova rada osjećaju i dalje od same županije u kojoj se nalazi. Primjerice, ako se već nacionalni park bavi ugostiteljskom djelatnošću, onda bi sustavna politika parka trebala biti da prodaje što je moguće veći udjel domaćih proizvoda. Nažalost, ni tu nismo napravili ozbiljniji iskorak.
Ipak, nakon smjene na čelu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, ovo je već drugi put u samo nekoliko mjeseci da mijenjate ljude na upravljačkim pozicijama važnih institucija u svom resoru...
- Te dvije smjene nisu motivirane istim razlozima, no u načelu rekao bih da smo završili jednu fazu svog djelovanja i sada ulazimo u drugu. Dosad smo se bavili sređivanjem zatečenog stanja, reorganizacijom i stvaranjem regulativnog okvira. Sad kad je to gotovo, evidentno je da su nam na određenim pozicijama potrebni ljudi drukčijih profila nego dosad. Konkretno, u budućnosti će značajan dio naših napora biti usmjeren na realizaciju projekata, i trebaju nam vrhunski ljudi s iskustvom koji te projekte znaju realizirati. Radi se o ogromnom novcu, a vremena je malo.
Postoje li konkretne brojke?
- Naravno. Do 2018. samo u sustav gospodarenja otpadom, dakle u gradnju i uspostavu centara za gospodarenje otpadom, bit će uloženo 4 milijarde kuna. U sustavu zaštite prirode, dakle nacionalnim parkovima i parkovima prirode, od 2014. do 2020., uložit ćemo milijardu i pol kuna u razvoj održivog turizma na tim lokacijama. Samo u 2014. imamo projekte vrijedne 400 milijuna kuna koji su potpuno spremni za realizaciju. To je rezultat našeg dvogodišnjeg rada.
No, razvoj investicija posao je koji bi znatan broj građana ipak više očekivao od ministra gospodarstva nego od ministra zaštite okoliša. Vaša prethodnica Mirela Holy imala je znatno drukčiji pristup...
- Kad sam došao na ovu poziciju, jasno sam rekao kako neću funkcionirati kao aktivist, niti Ministarstvo voditi kao udrugu. Mi nismo otok i nemamo pravo zastupati nekakve radikalne stavove o pitanju zaštite okoliša. Naš je posao da politiku zaštite okoliša horizontalno usklađujemo sa svim ostalim resorima u Vladi. Dakle, s jedne strane moramo biti otvoreni, no s druge strane moramo biti dovoljno snažni da se nametnemo. Bez suradnje neće biti rezultata, koliko god bilo privlačno zakopavati se u rovove ekstremne retorike zelene ideologije, no to neće donijeti konkretne rezultate.
A vi imate rezultata?
- Evo primjer. Nakon što smo donijeli nužne zakonske promjene i pokrenuli akciju Zelena čistka, u samo četiri mjeseca u čak 140 gradova i općina pokrenuti su projekti uvođenja primarne selekcije otpada. Samo godinu dana prije bilo je samo deset zahtjeva za financiranje kupnje opreme potrebne za primarnu selekciju, danas takvih zahtjeva ima 185. U samo zadnjih šest mjeseci započeto je financiranje za takve projekte u iznosu većem od 200 milijuna kuna. To su konkretni rezultati i pokazatelj kako su gradovi i općine ozbiljno shvatile obveze koje imamo pred sobom.
Koji su rokovi za uvođenje odvojenog prikupljanja otpada, a koje su sankcije za one koji to ne učine?
- Rok je do kraja srpnja sljedeće godine, a oni koji to ne učine bit će izloženi kaznama. Nije nam želja kažnjavati, no kazne su nužne kako bi osigurale da će se obveze poštovati. Svima ćemo pomoći da poštuju svoje obveze, no odgoda više neće biti. To je dosad redovito bila praksa i zato jesmo tu gdje jesmo, no sad s tim prestajemo. Ako netko misli da ćemo se predomisliti, neugodno će se razočarati.
Hoće li se nešto mijenjati u sustavu plastične ambalaže?
- U sve tri kategorije ambalažnog otpada koje su u sustavu povratne naknade doći će do velikih promjena, no građani ih barem isprva neće osjetiti. Dakle, zadržat ćemo povratnu naknadu od 50 lipa, jer smatramo da se ona pokazala kao dobar motivator za reciklažu. No, ono što je dosad bilo nakaradno bila je iznimno niska cijena po kojoj je Fond vraćenu ambalažu, naročito plastičnu, prodavao tvrtkama koje su je kasnije obrađivale. Tu ćemo u novoj godini uvesti novu formulu izračuna cijene, vezanu za cijenu na međunarodnim burzama. Dugoročno, želimo povećati količinu reciklirane ambalaže, a uz višu otkupnu cijenu, povećat ćemo prihode Fonda, pa će se stvoriti i uvjeti za smanjenje naknade za zbrinjavanje koja je opterećenje realnom gospodarstvu. Ukratko, svi će biti na dobitku.
Dobar posao znanstvenika
Svi osim onih koji su dosad ambalažu kupovali po preniskoj cijeni...
- To će sigurno biti svojevrstan cjenovni udar na oporabitelje i pojedince koji su dosad na lošem poslovanju fonda ostvarivali ekstraprofite. No, to je naš stav i tu nema nikakvih dogovora i trulih kompromisa. To je bio moj stav od početka, no nažalost, promjenu sustava nije moguće provesti preko noći. Trebalo je nešto vremena da stvorimo regulatorni okvir oko kojeg ćemo izgraditi novi model temeljen na tržišnim osnovama.
Kako u budućnosti planirate izbjeći skandale koje su u prošlosti pratile rad Fonda za zaštitu okoliša?
- Ključ su jasne i javno dostupne procedure. Što se tiče otkupa ambalaže, tu će se znatan pomak napraviti samom činjenicom da će biti implementirana tržišna cijena, a drugi bitan pomak napravit ćemo uvođenjem automatizacije, čime će biti izbjegnute mogućnosti ljudske pogreške pri brojenju količine ambalaže. Što se tiče suradnje na projektima s jedinicama lokalne samouprave, tu je Fond u prošlosti bio čak prekrut, a njegove procedure djelovale su destimulativno na investicije. Tu ćemo nastojati biti fleksibilniji i tako ostvariti bolju suradnju.
Ipak, čini se da su standardi za zaštitu okoliša ipak malo pretjerani. Zašto baš Hrvatska mora biti među zemljama s najvećim postotkom teritorija pokrivenim ekološkom mrežom Natura 2000, što u znatnoj mjeri otežava realizaciju nekih, posebno energetskih projekata?
- To je potpuno kriva teza. To što smo drugi u Europi po tom postotku nije posljedica nečije političke ili bilo kakve druge voluntaristićke odluke. Naprosto, neko područje biva uključeno u ekološku mrežu temeljem jasnih znanstvenih kriterija o biološkoj raznolikosti. Ja sigurno neću dopustiti da se u pitanje dovodi dobar posao koji su hrvatski znanstvenici napravili prikupljajući podatke od 2000. godine naovamo. Također, čin mi se pomalo čudnim d se na to naše prirodno bogatstvo gleda kao problem umjesto kao na resurs.
Vijesti iz medija
