Iz Svjetske banke ovih je dana došla po vašu Vladu vrlo neugodna ocjena, po prilici, da u Hrvatskoj nema ni vodstva ni vizije?
- Hrvatska je napravila niz promjena i reformi, no možda ne dovoljno radikalnih. Ne takvih da bi predstavljale šok-terapiju koja na početku uvijek izaziva negodovanje, a tek kasnije, na dulje staze, proizvodi rezultat. Poljska je, na primjer, sa svojim drastičnim reformama, ne samo ekonomskim nego i organizacijskim - svojih 49 vojvodstava sveli su na samo 16 - prošla kroz vrlo teško razdoblje, ali danas je ekonomski jedna od najuspješnijih zemalja. Mi smo svojim odmjerenim, nedrastičnim promjenama izbjegli opasnost produbljivanja krize i socijalne destabilizacije. Hrvatska nije zaplesala na rubu pobune, što je gotovo neminovna posljedica radikalnih zahvata. Ali, nema ni onako pozitivnih rezultata kakve jedino oštre reforme mogu osigurati. Dubina promjena stvar je svjesne političke odluke. Svaka koalicija koja dolazi na vlast mora o tome donijeti sasvim decidiran politički stav. Što se nas tiče, u pripremama za izbore moramo odlučiti o tome idemo li u sljedeći mandat s tom vrstom korjenitih reformi.
Niste li vi tu odluku da ćete pokrenuti radikalne reforme trebali donijeti prije dvije i pol godine, prilikom stupanja na vlast?
- Naravno da smo je donijeli, ali se u međuvremenu značenje radikalnih reformi značajno redefiniralo. Neki potezi za koje smo mislili da su radikalni, u praksi su se ipak pokazali nedovoljnima. Neke mjere za koje smo vjerovali da ćemo ih relativno lako provesti, proizvele su ogroman otpor.
Kako to da se koalicija koja se pokazala nespremnom ili nesposobnom provesti radikalne promjene sada za novi mandat kani kandidirati s istom pričom?
- Ne, nije se pokazala ni nespremnom ni nesposobnom. Pokazalo se samo to da tek kad kreneš u posao možeš sagledati dubinu potrebnih promjena i rezova. Prema onome što su radile prethodne vlade, naši potezi djeluju vrlo radikalno. Vlade prije nas uopće nisu razmišljale o reformama. Zato smo i došli u situaciju da sada ni mjere koje su se prije možda osam ili pet godina činile drastičnima, na žalost više nisu dostatne.
Da, jedna stara poslovica kaže da je najteže trčati za izgubljenim vremenom. Kako u tom kontekstu gledati na ocjenu da je Hrvatska uskoro nova Grčka?
- Nikako nećemo biti nova Grčka. To je stav iz jednog novinskog članka. Nekoliko dana nakon njegova objavljivanja Eurostat je na bazi objektivnih statističkih pokazatelja konstatirao da Hrvatska nije na dnu ni po čemu. Čak ni po najgorem parametru, a to je nezaposlenost mladih.
Ako sam dobro shvatila, Vlada je sad svjesna što se mora učiniti i kakve bi duboke reforme morala provesti. Pitanje je, međutim, u kakvom je to odnosu s onim što ćete u iduću godinu i pol do kraja mandata zaista i raditi?
- Dvije su kategorije potrebnih promjena. Jedno je rezanje administrativnih i sličnih prepreka za ulaganja. To je moguće napraviti odmah. Praktično istog trena. S grupom kolega pripremila sam set takvih poteza koje ćemo uskoro prezentirati. Neke se odluke mogu donijeti prije ljeta, a neke čim prođu odmori. Nije riječ o dramatičnim potezima, ali vjerujem da mogu biti vrlo učinkoviti. Potrebna je samo politička volja.
Druga kategorija promjena?
- Drugi su tip dugoročne, strateške promjene. Na primjer, reorganizacija lokalne samouprave. To je projekt o kojem svi govore, ali ga nitko ne provodi. Zašto? Riječ je o reformi koja se mora pokrenuti čim se dođe na vlast, u prvih pola godine. Da bi se do konca mandata mogao proizvesti željeni efekt. Ali ja vjerujem da i radikalnim rezanjem prepreka investitorima u godinu i pol dana možemo jako dobro promijeniti našu situaciju. U maloj zemlji, kakva je Hrvatska, već bi privlačenje desetak ozbiljnih investicija proizvelo drastičnu razliku. A onda s popravljanjem ekonomske situacije i druge bi se reforme lakše provodile. Jer, kad nema novaca, kad se svi osjećaju siromašno i nesigurno, onda je i strah od promjena golem. Na svaki sušanj promjena ljudi se postavljaju na zadnje noge.
Iz Banskih dvora dolaze informacije da je Vlada odustala od najhitnijih, najbolnijih reformi i da do kraja mandata više neće uzbunjivati javnost takvim potezima. Je li to točno?
– Od jedne od najbolnijih reformi - smanjenja proračunskog deficita - nipošto ne odustajemo. Nove teške reforme, dakle, one koje prvo proizvedu probleme i poteškoće, da bi tek kasnije donijele boljitak, takve se reforme u zadnjoj godini mandata neće pokretati. Ali će se pripremiti za prvu godinu sljedećeg mandata, našeg ili onoga tko već pobijedi na izborima. Računamo da ćemo nastaviti raditi ovaj posao, ali ako i ne bude tako, vjerujem da će svatko pametan iskoristiti racionalne projekte.
Taj ritam reformi - koliko možemo sami određivati, a koliko će nam ga Bruxelles diktirati?
- Naravno da ga možemo sami određivati. Što se tiče Bruxellesa, Hrvatska je u postupku smanjenja prekomjernog deficita. Ali smo u tome uspješni. Smanjili smo deficit, ne onoliko koliko Bruxelles smatra potrebnim i koliko bismo i sami željeli. No, ta je tema usko vezana uz gospodarski rast. Postoje uspješne europske zemlje koje imaju bitno veći deficit od nas, ali imaju i mnogo veći gospodarski rast. Ako nemate gospodarski rast, a imate deficit, onda to znači da jedete vlastitu supstancu. Zato stalno inzistiram na odlučnom rezanju prepreka investitorima. Umjesto da izmišljamo stvari za koje znamo da im nije vrijeme u zadnjoj godini mandata, privlačenje investicija naš je apsolutni imperativ.
Za što više nije vrijeme? Za autsorsing?
- Autsorsing, iskreno rečeno, smatram racionalnim modelom, ali - s obzirom na galamu koja se digla - Vlada je napravila korak unatrag. Ako se pokaže da ovo drugo rješenje, spin off, nije financijski i organizacijski racionalno, onda treba odustati. Jer, nije ovdje riječ o momačkom nadmetanju. Nego je riječ o tome što po zdravoj pameti i već postojećim iskustvima ima smisla i može proizvesti željeni efekt. Nemam nikakvih poteškoća pošteno priznati: htjeli smo postići to i to, s ovim metodama to neće ići, pa odustajemo. To je puno bolje nego nešto nasilu ili polovično napraviti samo da se ne odustane od najavljenog. Odlučno sam protiv toga da se ide na neprovjerena rješenja. Da se sada napravi bilo što, tek toliko da se nešto promijeni. Otpor je prejak. Nema ga smisla sada lomiti, kad nemaš vremena cijeli projekt dovesti do kraja i stabilizirati. Samo ćeš proizvesti gungulu. To nije racionalno. Vođenje zemlje nije pitanje tko će koga pobijediti. Nego je pitanje postizanja najvećeg mogućeg broja dobrih i racionalnih ciljeva te izbjegavanja stvaranja pomutnje i pometnje tamo gdje to nije potrebno.
Rejting Vlade je vrlo loš. Kako to objasniti?
- Bolnim reformama.
Ma da!
- Da! Smanjenje deficita jedna je od takvih ključnih bolnih reformi. Veliki dio nezadovoljstva javnosti posljedica je upravo dugoročno neophodne reforme u trošenju. Štednja rađa frustracije. Nakon što smo napravili rez i zavrnuli slavinu, proračunskim se novcem više ne mogu olako financirati najrazličitiji servisi i aktivnosti, pa tako ni kupovati pozitivni stavovi određenih grupacija. Osim toga, Vlada svoju politiku i odluke loše komunicira prema javnosti. To je vrlo realan problem zbog kojeg je Vladin rejting slabiji nego bi to objektivno trebao biti.
Je li nedavna minimalna rekonstrukcija Vlade provedena u dogovoru između koalicijskih partnera i li je to bila premijerova samostalna odluka?
- Rekonstrukcija uz obavještavanje koalicijskih partnera. U koalicijskim vladama, osim u ekstremnim slučajevima, svatko odgovara za svoje resore i partneri se jedni drugima ne miješaju u kadrovske odluke. Naravno da smo razgovarali. Ali neki su odnosi bili dovedeni do točke da su postali smetnja urednom funkcioniranju vlasti. Ne može postojati vlada u kojoj premijer i ministar financija ne razgovaraju. Druge su promjene bile rezultat odnosa unutar SDP-a.
Treba li očekivati još kakvu rekonstrukciju Vlade?
- Koliko ja znam, ne!
Znači, ništa od jačanja ekonomskog sektora ? Potpredsjednik Grčić bio je uoči rekonstrukcije sav sretan jer će mu se, eto, s dovođenjem pojačanja, kako je govorio, smanjiti posao. Zašto je taj plan propao?
- Plan je bio da se Vlada eventualno pojača još nekim financijskim ekspertom. Međutim, nije uspjelo.
Zašto nitko od istaknutih financijskih autoriteta nije htio prihvatiti poziv premijera Milanovića? Trenutačno Ministarstvo financija ne može popuniti nekoliko ključnih funkcija. Kako to objasniti?
- Puno batina i malo vremena. Godina i pol do kraja mandata relativno je kratak rok da se može napraviti pravi posao. Jako je malo ozbiljnih ljudi koji su spremni preuzeti rizik i prihvatiti funkciju ako nisu sigurni da će imati vremena proizvesti rezultat s kojim se mogu pokazati. Osim toga, teško je komfornu poziciju uvaženog stručnjaka zamijeniti ulogom ministra koji će odmah biti izložen kritici, osporavanju i napadima. Svaka čast onima koji pristanu!
Novi ministar obrazovanja Mornar proizveo je nekim svojim izjavama i postupcima dosta veliku zbunjenost u javnosti?
- Ne vidim da je vukao neke poteze.
Pa, evo, kako je i najavio, u prvi je posjet otišao na Kaptol, kardinalu Bozaniću. Izjavljuje da je Crkva važan faktor s kojim se mora dogovarati?
- S Crkvom treba razgovarati. Razgovaranje i dogovaranje dvije su različite stvari. Crkva odnosno crkve velike su, možda i najveće organizacije civilnog društva, s velikim utjecajem u javnosti. S obzirom na vjeronauk u školama nema nikakve sumnje da sudjeluju i u obrazovanju. Naravno da s takvom institucijom ministar obrazovanja mora imati otvorenu komunikaciju. Njegova funkcija zahtijeva razgovor sa svim zainteresiranim skupinama. Kako je bivši ministar odnose s Crkvom bio pretjerano zaoštrio, nije loše spustiti loptu i na svaku neugodnu izjavu s crkvene strane ne skakati odmah na isti način.
Građanski odgoj?
- Ministar Mornar, kako mi je rekao, nije protiv građanskog odgoja, samo traži model kako ga uvesti, a da učenike istodobno dodatno ne optereti.
Znači, nije riječ o odustajanju od građanskog odgoja, kako se ministra moglo razumjeti?
- Ne. Odustajanje od građanskog odgoja ne dolazi u obzir. Osim toga, takva odluka nikako ne bi mogla biti u nadležnosti jednog ministra. To je politika Vlade. Dogovorena politika naše koalicije. Koje se svaki ministar mora držati.
Premijer Milanović evidentno pojačava svoje PR akcije. Čak je počeo hodati po terenu, učestalo obilazi Gunju. Međutim, efekti su prilično slabašni, loši.
- Ne vidim da su efekti loši. Koliko će posjeti Gunji koristiti PR-u, vidjet ćemo, ali riječ je o važnim i potrebnim potezima, kojima premijer šalje poruku ne samo da Vlada uspješno rješava problem poplavljenih krajeva nego u izravnom razgovoru s pogođenim ljudima pokazuje da se zaista brine o njihovoj sudbini.
Da, ali premijer onda pričom o svojoj puknutoj djevi i dignutim parketima sve pokvari i posve se nepotrebno izloži velikoj sprdnji po društvenim mrežama?
- Ma te su reakcije stvarno na razini gega. Može ih se kritizirati sa stanovišta komunikacijskih vještina, ali ne i stvarnog posla koji Vlada radi.
Kakvi su odnosi u koaliciji? Gubite izbore. Izgubili ste europske izbore, pa sad i Vukovar, grad koji ima jako simboličko značenje.
- Ne gubimo izbore. Pobjeđujemo i pobijedit ćemo.
Kako pobjeđujete?
- U nizu mjesta na izvanrednim lokalnim izborima bilježimo pobjede. Vukovar je vrlo specifičan slučaj. Pogotovo s obzirom na cijelu situaciju s konkretnom osobom dosadašnjeg gradonačelnika. Zadnja sam osoba koja bi vlast neke meni strane ili suprotne političke opcije smatrala nemogućom ili neprihvatljivom. Ali za Hrvatsku je zaista izuzetno važno da je u sljedeće četiri godine vode ljudi koji nisu ekstremisti.
Što to znači? Da je HDZ ekstremistička stranka?
- Ne. U HDZ-u ima vrlo umjerenih i pristojnih ljudi. Ali neke od njihovih pozicija i ponašanja, stavovi vezani uz ćirilicu, zatim lani u Vukovaru dezavuiranje državnih institucija, pa onda i države, onda njihovo neodgovorno poigravanje s vrlo opasnim referendumima, sve su to potezi koji me, iskreno govoreći, zaista plaše.
HNS je podržao predsjedničku kandidaturu Ive Josipovića. Je li vaša podrška implicitna kritika SDP-ove odluke da s potporom predsjedniku izađe tek najesen?
- Mi smo svoju odluku donijeli. Nismo u tom pogledu imali nikakvih dilema.
Kako objasniti da su u tri godine od Kukuriku-koalicije otpadali čitavi segmenti i stvarale se nove stranke, poput OraHa Mirele Holy ili sada reformista vašeg bivšeg kolege Ratka Čačića?
- Pa on ne postoji. Ne postoji kao stranka. A o uspješnosti ni spomena. Riječ je o pokušaju osobnog povratka u politiku. Svatko na to ima pravo. Ali, kao politički program, projekt, stav, bilo što, to ne postoji. A što se tiče stvaranja novih stranaka, to nije nikakva nova pojava. Toga je bilo i uvijek će biti. Pogotovo u razdoblju stabiliziranja političkog prostora ili u slučaju nekih osobnih ambicija ili animoziteta.
Između OraHa, koji je formiran prije godinu dana, i SDP-a koji je stara, tradicionalna stranka, razlika je danas oko 4 posto?
- Da, ali će SDP postojati i za pet i za deset godina.
Vaš je HNS najavio da će se programski malo drugačije odrediti. Znači li to repozicioniranje stranke?
- Nije riječ o repozicioniranju, nego o profiliranju za 21. stoljeće, s jasnim prioritetima. Pišemo novi program. Nacrt je napravljen i sada je u fazi unutarstranačkog debatiranja. Finalnu ćemo verziju početkom jeseni predstaviti javnosti.
Mnogo se govori o tome da u vašim redovima, čak i u Saboru, ima dosta Čačićevih spavača?
- Kukuriku ima stabilnu većinu u parlamentu i tako će i ostati. Nema nikakvih spavača. A sve što se treba očistiti, neka se očisti. No, to zaista nije politička tema.
Ne postoji strah da bi Čačić sa svojim ljudima, kako se šuška po HDZ-u, mogao srušiti parlamentarnu većinu?
- Sve te konstrukcije zapravo su tek baloni od sapunice, koji se puštaju ne bi li se osobno dobilo na važnosti. To je orkestar od jednog čovjeka. I, za jednog čovjeka.
Razgovarala: Jelena Lovrić
Vijesti iz medija
