Nakon godinu i pol pregovaranja sa sindikatima i poslodavcima ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić završio je najteži posao - Sabor je usvojio novi Zakon o radu. U razgovoru je izložio ciljeve toga zakona te upozorio da se Zakonom o radu neće otvoriti nova radna mjesta niti će se popraviti položaj žena, nego pojednostavniti i fleksibilizirati tržište rada. Ne skrivajući političke ambicije, kritički se osvrnuo i na vlastitu stranku otvoreno upozoravajući da su SDP-u nužne reforme ako se dugoročno ne želi izbrisati s političke scene.
• Nitko nije zadovoljan upravo izglasanim Zakonom o radu. Vi djelujete vrlo opušteno. S razlogom?
- Zadovoljan sam jer smo napravili iskorak prema fleksibilnosti i modernizaciji radnog odnosa, a zadržali smo sigurnost radnika. Završen je veliki posao nakon gotovo dvogodišnjeg pregovaranja o Zakonu o radu. Krenuli smo u pregovore o izmjeni zakona kako bismo očuvali radna mjesta, ali i omogućili restrukturiranje poslodavcima. Trebalo je pojednostavniti zakonske odredbe i o tome smo se svi složili - sindikati, poslodavci i Vlada. Nakon dva mjeseca bipartitnih pregovora sindikata i poslodavaca pokazalo se da je potrebno uključiti predstavnike Vlade jer u ta dva mjeseca nije postignut željeni napredak u približavanju stavova. Još bih jednom zahvalio socijalnim partnerima na trudu, vremenu i strpljenju koje su uložili tijekom dogovora o novom ZOR-u. Vjerujem da smo dobro izbalansirali zakon i sadašnja verzija zakona temelj je na kojem treba dalje raditi. Modernizirali smo zakon i riješili neke životne situacije kao što je omogućavanje legalnog rada kod drugog poslodavca čime će se suzbiti rad na crno.
• Što treba biti krajnji učinak novog Zakona o radu?
- Zakon je svakako veliki korak prema modernizaciji tržišta rada u Hrvatskoj. Sam zakon, kao i drugi zakoni kojima se regulira tržište rada, formira klimu i odnose na tržištu rada koji omogućuju lakše investiranje. A nama itekako trebaju investicije i stvaranje poslovne klime koja će davati pozitivne impulse poduzetništvu. Fama da imamo rigidan Zakon o radu odlazi u povijest. Poslodavcima se olakšava poslovanje uz zaštitu prava radnika.
• Odbili ste brojne amandmane na zakon, a među njima i onaj Jadranke Kosor da trudnice ne bi smjele raditi noću bez svog izričitog pristanka i dopuštenja liječnika. Zašto?
- Naglašavam da su trudnice i dalje u našem zakonodavstvu apsolutno zaštićene. Trudnice su od noćnog rada zaštićene Zakonom o rodiljama i rodiljnim naknadama. Zaštita trudnica u Hrvatskoj daleko je iznad direktive EU. Osim Zakona o rodiljama i rodiljnim naknadama, trudnice štiti i Zakon o zaštiti na radu. Stoga smo smatrali da nije potrebno unositi istovrsnu zabranu noćnog rada i u treći zakon. Dakle, tu se ništa ne mijenja. No, riješili smo jednu pravnu prazninu koja je rezultirala štetom na račun trudnica i žena koje doje. To su slučajevi kada, ako tvrtka odlazi u likvidaciju, kategorija zaštićenih radnika, u koju spadaju trudnice, osobe s invaliditetom i sindikalni povjerenici, ostaje zaposlena do kraja jer im se ne može dati otkaz. U stvarnom životu to znaci da oni nisu imali pravo na otpremninu i otkazni rok nakon što je tvrtka izbrisana iz registra na Trgovačkom sudu. Izmjenama smo omogućili da se u slučaju likvidacije tvrtke i zaštićenim osobama može dati poslovno uvjetovan otkaz. Time dobivaju pravo na otpremninu i otkazni rok.
• Žene su posebno nezadovoljne zakonom. Zašto niste poveli više računa o njima?
- Zakon o radu ne može riješiti problem položaja žena u našem društvu i ne može riješiti problem njihove diskriminacije. Zakonom reguliramo tržište rada i odnose na tom tržištu. Razgovarali smo s nevladinim udrugama o tome i u tim smo diskusijama naglasili da u odnosu na materinstvo i zaštitu trudnica sve ostaje isto. Osobno se slažem da u društvu treba raditi na jačanju položaja žena koje su i dalje manje plaćene od muškaraca. Ali budimo objektivni: to nije pitanje Zakona o radu. Njime je, recimo, omogućeno da se radi nepuno radno vrijeme, skraćeno, od kuće, sve radi što bolje pokretljivosti radne snage. Prema iskustvima europskih zemalja takvo uređenje radnog vremena dio je mjera koje države donose kako bi ženama omogućile da imaju i ulogu majke i osobe koja je u radnom odnosu. No tu dolazimo već i do drugog problema, vrtića, jaslica, škole, produženog boravka u školi itd.
• Točno je da Zakon o radu ne može riješiti problem diskriminacije žena kad je riječ o plaćama. No zar Vlada koja ima socijaldemokratski predznak nije to trebala riješiti?
- Činjenica je da se žene više zapošljavaju na određeno vrijeme i na poslovima koji su slabije plaćeni. Nijedno zakonsko ograničenje neće riješiti taj problem. Razlika u plaćama za ista radna mjesta nije problem samo u Hrvatskoj, isti problem muči i većinu zemalja EU. Drugi problem koji bih želio istaknuti jest što u Hrvatskoj ima vrlo malo žena u rukovodećim strukturama kompanija, posebno na najvišim pozicijama. Za razliku od Europe gdje je situacija nešto bolja, kod nas je jako izražen tzv. efekt staklenog krova pa se žene u svojoj karijeri uspinju do određene razine, a onda zbog predrasuda i nekih drugih razloga ne mogu dalje. No to nije posao samo ovog ministarstva, već pravobraniteljice, nevladinih udruga i društva u cjelini. Vrlo ćemo brzo izaći s konkretnim inicijativama i prijedlozima s tim u vezi.
• SDP je također loš primjer. Imate samo jednu ženu u Vladi.
- Vlada je kolektivno tijelo i ne treba je dijeliti prema stranačkoj pripadnosti. U Vladi imamo četiri žene i sigurno je da bi broj mogao biti i veći, ali zato imamo najviše zastupnica u Saboru.
• Trend je negativan. U bivšoj SDP-ovoj vladi bilo je više žena. Razmišlja li se u vašoj stranci o zastupljenosti žena u vlasti?
- Trend u društvu je jasan i sasvim je sigurno dobro da se u SDP-u vodi računa o zastupljenosti žena na izbornim listama. Ako pogledate listu za Europski parlament, imali smo na njoj jednako zastupljena oba spola, u Sabora imamo najveći broj žena u odnosu na broj zastupnika. U stranci se vodi računa o tome, ali kada se sastavlja Vlada, osim rodne zastupljenosti, uzimaju se u obzir i neki drugi parametri.
• Kako je to u vašem ministarstvu?
- Na sva četiri položaja pomoćnika zaposlene su žene, osim na mjestu zamjenika.
• Stavili ste kvačice na sve zadatke koje ste si zadali. Koliko su žene za njih zaslužne?
- Za sve zadatke vezane za Zakon o radu, zakone koji reguliraju mirovinski sustav i zapošljavanje zaslužne su moje pomoćnice sa svojim upravama koje su odradile velik i dobar posao. Kada se pogleda ukupan broj zaposlenih, u Ministarstvu je više od 90% žena. Dakle, ako već gledate trendove, onda smo mi vrlo progresivno ministarstvo s pozitivnim trendom zapošljavanja žena.
• Vratimo se Zakonu o radu. U Europi je trend skraćivanja radnog vremena, davanja slobodnih dana za odmor jer se shvatilo da je zadovoljniji radnik produktivniji. Čini se da smo mi jako daleko od toga.
- Ta tržišta rada ne možemo uspoređivati samo po radnom vremenu nego i po produktivnosti. Produktivnost naših radnika daleko je manja nego onih u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj ili drugim zemljama. Mi za isti proizvod trebamo uložiti više vremena nego radnik u Njemačkoj ili Austriji.
• Tko je kriv za to? Jesmo li loši mi radnici, poslodavci ili država koja ne stvara dobre uvjete?
- Država može rasteretiti cijenu rada smanjenjem nameta, ali organizacija rada u domeni je poslodavaca. Naši radnici su izvrsni i jedni od najboljih u Europi. Produktivnost kod nas bitno je slabija nego u Europi i tu treba tražiti iskorake. Poslodavci su na potezu. Europa ide prema skraćivanju radnog vremena, ali tamo već postoji drugačija organizacija radnog vremena koje je fleksibilno, moguća je preraspodjela radnog vremena tako da se radi više kada ima više posla i obrnuto. Mi kaskamo za tim izmjenama i tek ovim izmjenama Zakona hvatamo priključak. Skraćivanje će doći i kod nas, ali tek kada nam produktivnost bude na europskoj razini. Za Europom po tim stvarima kaskamo najmanje desetak godina.
• Kako objašnjavate to da su naši poslodavci lošiji organizatori i rukovoditelji?
- Problem je, među ostalim, i obrazovni sustav u kojemu nema nijedan kolegij, ne samo u srednjoj školi nego i na fakultetu, koji bi usmjeravao i davao vještine organizacije posla. Tijekom školovanja naši učenici i studenti ne dolaze u priliku vidjeti stvarnu organizaciju rada i doći u dodir s poslom koji će obavljati kada završe školovanje. Tu smo, kao i u nekim drugim stvarima poput strukovnog obrazovanja, daleko iza Europe. Čujem da idemo u obrnutom pravcu, da neke strukovne škole opet uvode program koji sadrži četiri dana teorije, a jedan dan prakse umjesto da bude obrnuto. Posljedica je toga da imamo konobare koji kada završe strukovno obrazovanje ne znaju upaliti aparat za kavu. Europa ima puno prakse, a daleko manje teorije. Austrija, Nizozemska i Njemačka imaju mali broj nezaposlenih u dobi od 15 do 24 godine jer su njihovi radnici odmah nakon strukovne škole spremni za tržište rada.
• Za radnike u realnom sektoru uvelo se zapošljavanje preko agencija, dok za one u državnoj službi i dalje vrijede drugačija pravila. Nije li s te pozicije vrlo nefer odustajanje od outsourcinga?
- Preko outsourcinga prelama se cijeli sustav državnih i javnih službi koji je godinama bio zaštićen od procesa na tržištu rada. Povlasticama u kolektivnim ugovorima kupovao se socijalni mir. Javne i državne službe važne su za društvo, ali su sklapani kolektivni ugovori u kojima su se jamčila neostvariva prava. Mi nemamo ekonomiju koja bi mogla podnijeti ta prava. Posebno bih istaknuo problem koji je eskalirao ovih dana nakon objave liste poslodavaca koji ne isplaćuju plaće. Primjer sa zaposlenikom Ministarstva vanjskih i europskih poslova koji koristi odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima da bi izbjegavao svoje radne poslove i zadatke još nam je jednom pokazao da je potrebno izjednačiti sve radnike u državi u radnopravnim odnosima, odnosno da za sve vrijede odredbe Zakona o radu. Za službenike u državnoj službi i lokalnoj samoupravi trebala bi vrijediti ista pravila kao i za radnika u škveru ili radnice u tekstilnoj industriji. Osobno se zalažem za takav pristup i nadam se da ću ga ostvariti.
• Ispada da ste član Vlade s izdvojenim mišljenjem, i to o jednoj vrlo važnoj stvari.
- Od samog početka zastupam takav stav, a kao što vidite iz medija, dosta ga ministara dijeli.
• Kad se izglasavao Zakon o radu, vaš koalicijski partner SDSS ne samo da nije podržao zakon nego vas je Milorad Popovac prozvao da niste socijaldemokrati.
- Naravno da gospodin Pupovac ima pravo zastupati stajališta za koja misli da su primjerena društvenoj situaciji i u trenutku kada se donosio ZOR. Mene to ne zabrinjava jer SDP je stranka koja mora čuvati socijalnu državu, ali s druge strane i omogućavati razvoj radnih odnosa i ekonomije. Švedski model socijalne države mogao je opstati samo zato što su imali vrlo jaku ekonomiju. SDP se mora transformirati u socijaldemokratsku stranku na modernim principima koji vrijede u EU. Stranka treba odgovoriti na izazove, primjerice, novog političkog sustava temeljenog na glasu javnosti i uvažavanju širokog kruga ljudi, a suočavamo se i s problemom zelenih poslova i proizvodnje energije. Trebamo dati odgovore na pitanje je li naš sustav javne i lokalne samouprave održiv. Prema svim pokazateljima nije. Druge zemlje to već ubrzano rade. Na primjer Italija upravo ukida jedan od tih oblika lokalne samouprave za koji su ocijenili daje preskup. Sustav upravljanja javnim poduzećima nije uspješan, skup je i neučinkovit. I tu trebamo dati svoju viziju kako riješiti taj problem. Naravno, tu je i sporo i neučinkovito pravosuđe, odnos sa sindikatima, pitanje radništva i odnosa prema toj skupini u društvu. Sve su to problemi na koje moderna socijaldemokracija treba dati odgovor. I u Europi se socijaldemokracija transformira. U slučaju SDP-a povijest se ponavlja te kao i 2000. opet moramo povlačiti poteze koji nisu do kraja socijaldemokratski, ali su jedini koji mogu omogućiti da ekonomija stane na noge i dođe do oporavka države.
• Pripadate, dakle, onoj skupini SDP-ovaca koji smatraju da treba redefinirati temeljna načela?
- Da. Tu se potpuno slažem sa svojim velikim prijateljem Antunom Vujićem koji je objavio vrlo važan članak Manifest za novu socijaldemokraciju o položaju socijaldemokracije u Hrvatskoj, ali u svjetlu one u Europi. Mi smo devedesetih pisali program, kada je položaj socijaldemokracije bio potpuno drugačiji u Europi. Vrijeme je da se stranka repozicionira u svjetlu promjena u društvu i redefinicije radništva koje je polako nestaje u onom svom klasičnom obliku. Stranke koje se nisu mijenjale na kraju su nestale. Moramo se mijenjati i odgovarati izazovima društvenih promjena te artikulirati ono što biračko tijelo koje nas zastupa kroz nas vidi.
• No SDP se ipak ne želi mijenjati. Predsjednik Zoran Milanović poručio je da neće biti promjena temeljnih načela ni Statuta jer je na prvom mjestu gospodarstvo.
- Jasno da je gospodarstvo primarni zadatak Vlade i za to smo dobili povjerenje birača. Ali treba otvoriti diskusiju u stranci o programskim načelima. Program koji je donesen devedesetih treba promijeniti i modernizirati, a za to je potrebna diskusija unutar stranke i šire.
• Na Predsjedništvu SDP-a svojedobno ste bili protiv izbacivanja Slavka Linića. Je li vam to premijer zamjerio?
- Uvijek sam imao i imat ću svoje mišljenje. Pritom ne pripadam nijednoj unutarstranačkoj struji. Što se Linića tiče, mislio sam da slučaj treba drugačije rješavati i to je moje pravo.
• Špekuliralo se s vašim imenom u kontekstu kampanje predsjednika Ive Josipovića. Ima li ta špekulacija ikakvu podlogu?
- Kampanja koju smo vodili 2009. godine dobro je iskustvo. No s obzirom na opseg posla koji imam, to će raditi netko drugi.
• Jeste li odustali od zagrebačkog SDP-a?
- Nisam. Zagrebačkoj organizaciji predstoji puno posla, treba puno dobrih ideja, ali najvažnija je pomirba.
Razgovarala Ivanka Toma
Vijesti iz medija |
Rad i mirovine
