S ministrom uprave Arsenom Baukom razgovarali smo uoči stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu. Rekao je što se očekuje od toga zakona i kako će se provoditi u praksi. Odgovorio je i na prozivke GONG-a jer se ne mijenja izborno zakonodavstvo.
• Kada će zaživjeti Zakon o životnom partnerstvu?
- Na snagu stupa sljedeći utorak, osim četiri članka koja stupaju na snagu 1. rujna.
• Kada se mogu početi sklapati homoseksualni brakovi?
- Kad se promijeni Ustav i donese zakon o tome.
• U redu. Kada će biti prvih vjenčanja osoba istoga spola?
- Ako pod izrazom vjenčanje mislite na sklapanje životnog partnerstva, to će biti moguće još u kolovozu. Možda u drugoj polovici.
• Znate li kakav je interes?
- To je osobna stvar svakog pojedinca ili para, a ljudi koji žele tu odluku podijeliti s nekim, pa i s javnošću sami će naći način kako obavijestiti te koje žele obavijestiti. Matičari još ne javljaju da su im stigle prijave. No za donošenja zakona bilo je više upita kada će stupiti na snagu. Iz toga zaključujem da ima zainteresiranih.
• Jesu li matičari imali kakvih dilema?
- Oni nemaju dvojbi oko svog posla. Matičari su državni službenici i moraju pružiti javnu uslugu svima koji po zakonu na nju imaju pravo. Ne očekujem veliki broj partnerstva do kraja ove godine. Kako su matičari i sami rekli, u početku će taj posao u najvećoj mjeri pripasti onim službenicima koji nemaju problema s pravima istospolnih parova.
• Imaju li matičari pravo na prigovor savjesti, odnosno mogu li odbiti vjenčati par istoga spola?
- Nemaju. Taj je stav već nekoliko puta potvrđen i na Europskom sudu za ljudska prava. No, kako očekujem i treće čitanje zakona, ono pred Ustavnim sudom, bit će još prilike odgovoriti na sve prijepore koje izazivaju odredbe Zakona o životnom partnerstvu. Osobe koje mu se jako protive sigurno će ga pokušati osporiti pred Ustavnim sudom. Dakle, bit će još prilike za sučeljavanje stavova i argumenata iako smo pri izradi zakona pazili na sve primjedbe i vrlo detaljno analizirali i argumentirali odbijanje ili prihvaćanje pojedinih
prijedloga.
• Što je poanta Zakona o životnom partnerstvu?
- Par koji će sklopiti životno partnerstvo izjednačuje se u pravima i obavezama s osobama koje su u braku. Dakle, materijalna su prava izjednačena, a ostaje razlika u odnosu na pravo na posvajanje djece i u nazivu. Ovo drugo je zbog ustavne odredbe. Premda, i prije referenduma udruge U ime obitelji i ustavnog definiranja braka kao zajednice muškarca i žene nije postojala namjera da se veza između osoba istog spola naziva brakom, već smo koristili termin životno partnerstvo. U odnosu na posvajanje djece amandman koji je išao u tom smjeru dobio je dvadesetak glasova podrške. Vjerujem da će u perspektivi i za to biti više glasova. Po rješenjima smo u sredini europskih zemalja. Jednog ćemo se dana vjerojatno pridružiti krugu u kojem su Francuska, Španjolska, Portugal i druge zemlje koje imaju potpuno izjednačene homoseksualne i heteroseksualne zajednice. Ipak, i ovo što imamo veliki je korak i hrvatsko ga društvo može progutati. Sjetite se da je prije 11 godina saborska rasprava bila daleko žešća i s puno više protivljenja nego sada.
• Ipak postajemo tolerantnije društvo?
- Točno. To se vidi i po gay prideu. Sjetite se kako je on izgledao 2000. u Zagrebu, a kako izgleda 2014. Još je bolje usporediti onaj u Splitu iz 2011. s onim 2014. godine. Bitna je razlika.
• I najliberalniji su bili protiv posvajanja djece smatrajući da bi takva djeca bila izložena diskriminaciji u svojim sredinama. Jeste li pribavljali socijalna i druga iskustva razvoja djece istospolnih roditelja?
- Zakon o životnom partnerstvu obuhvatio je velik spektar prava osim posvajanja djece. Pitanje koje postavljate ostaje za budućnost i njime će se morati baviti drugi koji su za to specijalizirani. Ministarstvo uprave to nije. Mi smo prihvatili stav da u ovome trenutku to nije najbolje rješenje.
• Što je s biološkom djecom jednog člana istospolne zajednice. Može li ih drugi partner posvojiti?
- Ne, nego u određenim slučajevima može ostvariti pravo na partnersku skrb. To nije posvajanje, a razlike smo vrlo detaljno obrazložili u samom zakonu. Čak smo u konačan tekst zakona stavili u obrazloženje kako bi se, u slučaju prijepora u praksi, točno vidjelo što je bila intencija zakonodavca i da se ne bi kasnije moralo posezati za vjerodostojnim tumačenjem.
• Ovaj je zakon predizborno obećanje SDP-a. Zašto vam je trebalo tri godine za donošenje jednostavnog propisa?
- Nije uopće jednostavan. On je zahtijevao vrlo široku i temeljitu javnu raspravu jer je izazivao dosta prijepora. Uostalom, indirektno je bio vezan i uz provedeni referendum o definiciji braka.
• Slijedi rebalans proračuna i rezanje plaća u javnim službama. To otvara pitanje zašto nije provedena ozbiljna reforma u državnim službama?
- Kada govorimo o masi plaća, onda najviše govorimo o školstvu i zdravstvu, a to nije državna uprava. Možemo zatvarati škole i bolnice, a tada ćemo imati manju dostupnost i manju razinu te vrste usluga. Što se tiče državnih službenika, njih je između 59.000 i 60.000, od čega su polovica policajci. Klasičnih državnih službenika koji rade u uredima ima manje nego što ima zaposlenih u dvjema najvećim zagrebačkim bolnicama.
• Direktor GONG-a Dragan Zelić nedavno je, govoreći o potrebi reforme izbornog zakonodavstva i demokratizaciji stranaka, ustvrdio da se članovi najvećih stranaka, SDP-a i HDZ-a, boje iznositi svoje mišljenje.
- Ne vjerujem da je gospodinu Zeliću promakla sjednica Glavnog odbora SDP-a na kojoj je pedesetak SDP-ovaca dosta žestoko kritiziralo predsjednika stranke. Doista me čudi da nakon toga netko može reći kako se ljudi u SDP-u boje iznositi svoje mišljenje. Ako su se mogli konfrontirati s predsjednikom stranke, onda im sigurno nije problem reći što misle o prijedlozima GONG-a. Uostalom, i sam sam već nekoliko puta rekao da je njihov prijedlog o pet izbornih jedinica dobra korekcija izbornog zakona, ali ne može se nazvati reformom. I s pet izbornih jedinica rezultat u broju zastupnika bio bi isti. To je ujedno argument da se ide, ali i da se ne ide u promjene. Ako to daje isti rezultat, a značilo bi popravak, onda je racionalno bez velike pompe učiniti taj pomak. No, ako bi to izazvalo optužbu opozicije da si prilagođavamo izborni sustav, a to nam nije namjera, onda doista nemamo razloga izlagati se bezrazložnim optužbama i dati povoda za galamu na tu temu. Da zaključim, ako se o smanjenju broja izbornih jedinica postigne konsenzus, vrlo ćemo ih lako smanjiti. Ako se ne postigne, onda ih nećemo dirati. Što se SDP-a tiče, GONG kuca na otvorena vrata, no još su jedna vrata iza nas, ona oporbena. Po broju ruku mogli bismo sami izglasati zakon, no time bismo narušili demokratske standarde koji su postignuti.
• Ne govorimo samo o ideji GONG-a. I Ustavni sud upozorio je da u svakoj jedinici glas birača ne vrijedi jednako.
- Prijedlog GONG-a riješio bi taj problem. Međutim, kad se preračunaju glasovi u mandate, u bilo kojoj verziji vidi se da taj nerazmjer ipak nije takav da bitno utječe na rezultat izbora. Zato je Ustavni sud dao izvješće, a nije ukinuo odredbe zakona. To je bila dobra odluka. Ipak, bilo bi bolje da nema nerazmjera.
Razgovarala Ivanka Toma (Večernji list, 2. kolovoza 2014.)
Vijesti iz medija |
Jednakost, ljudska prava
