Taman smo završili foto session na Trgu žrtava fašizma i krenuli prema središnjici HNS-a kad se pokraj nas naglo, na samom kružnom toku, zaustavio srebrni golf s njemačkim registarskim oznakama. Iz njega je izašao muškarac srednjih godina, u ruci je držao neke papire. Pomislile smo da je riječ o strancu koji traži neku ulicu u Zagrebu, međutim, on je odmah krenuo prema ministrici Anki Mrak-Taritaš. Molim vas, vi se udaljite, trebam ministricu nasamo. To je između mene i nje, rekao je glasnogovornici Đurđici Čočić i meni. Uručio je ministrici te papire, kratko su porazgovarali i potom je otišao. Kako nam je poslije objasnila Anka Mrak-Taritaš, čovjek je želio prijaviti neku ilegalnu gradnju. Takve situacije za HNS-ovu ministricu graditeljstva i prostornog uređenja nisu nikakvo iznenađenje. Jednom ju je netko zaskočio doslovce u trenutku dok je izranjala iz mora, a zbog problema s legalizacijom jedan ju je čovjek zaustavio ni manje ni više nego na aerodromu JFK u New Yorku. „Nakon deset sati provedenih u avionu i izgubljene prtljage, ljuta kao zmaj išla sam prema izlazu, kad odjednom dolazi do mene jedan gospodin i kaže: 'Dobar dan, vi ste ministrica Mrak-Taritaš? Molim vas da vam ispričam problem koji imam na Malom Lošinju.“ Osim po legalizaciji, ministrica Anka Mrak-Taritaš ostat će zapamćena po tome kojom će se brzinom obnoviti kuće u poplavljenim područjima Slavonije.
• Ovo ljeto niste proveli na brodu, ali ste našli vremena za čitanje Krležinih dnevnika. Što vas se najviše dojmilo?
- Krležu čitam od svoje 15., 16. godine i s vremena na vrijeme posegnem za njim i u nekim neobičnim situacijama. Kako smo obilježavali sto godina od početka Prvog svjetskog rata, a njegovi su prvi dnevnici od 1914. do 1917., tako sam ih ponovno uzela u ruke. I kad ih čitate, vidite da je Krleža svevremenski, da je sve isto i da se ništa nije promijenilo. Ljudi su malo drugačije odjeveni, malo drugačije izgledaju, imaju mobitele, ali sve drugo je isto. Kad čitate Krležu, morate razmišljati o tome što čitate, odlomak po odlomak. Inače, kad sam ležala tijekom čuvanja trudnoća, čitala sam baš Krležu jer mi je to bila prilika da neke stvari preispitam. Povremeno čitam i njegove polemike i novele.
• Čitali ste i krimiće Joa Nesboa „Snjegović“ i „Žohare“. Čeka li nas ove jeseni pravi krimić u Vladi ili bolje rečeno državi? Svi očekuju kolaps sistema.
- Mislim da nas ne čeka krimić. Treba vjerovati i isticati dobre stvari. Ne treba svaku dobru i pozitivnu stvar pokušavati pretvoriti u negativnu. Nedostaje nam malo pozitivizma. Kao da se ne usudimo vjerovati kad vidimo neke pozitivne brojke, neko poboljšanje. Svima bi nam bilo lakše da smo malo pozitivniji.
• Da, ali koliko sam shvatila, u pitanju je sam proračun.
- Da, u pitanju je proračun. Moramo se suočiti sa činjenicama i svatko od nas mora pronaći rezerve, nema druge.
• Kako izgleda vaša suradnja s premijerom Milanovićem?
- Moja suradnja s premijerom Milanovićem se intenzivirala nakon poplava u Posavini. Sad se neusporedivo više čujemo nego do tada i imamo dobru komunikaciju. U petak smo opet bili zajedno u Posavini, premijer se interesira oko toga što se tamo događa i što činimo te ga cijelo vrijeme izvještavam o tome.
• Razgovarate li i o drugim stvarima?
- Malo rjeđe. I sami znate da mi kao ministri imamo apsolutnu slobodu. Dakle, ono što ga iz mog resora zanima, tu dobiva potpunu informaciju. Malo više zainteresiranosti pokazao je i za programe energetske učinkovitosti.
• Mislite li da je to što vam daje toliko slobode dobro ili da bi i on sam trebao malo jače stisnuti uzde?
- Sloboda može biti opasna. Kad u bilo kojem poslu date nekom slobodu, onda treba tu slobodu znati cijeniti i iskoristiti. To uspoređujem sa svojom osobnom pričom. Kad sam bila djevojka, imala sam ograničenje do kada moram doći kući i to mi je uvijek bio problem. I uvijek sam pokušala od roditelja namoliti još 15 minuta više. Onog trena kad to više nije bio problem, ja sam i dalje vodila računa da dođem na vrijeme kući. Dakle, kad nekom date slobodu u poslu, onda ima i puno veću odgovornost nego kad ga stišćete. Kad cijelo vrijeme nekog kontrolirate, onda preuzimate na sebe i dio odgovornosti. Premijer Milanović se od početka mandata odlučio za ovaj prvi model, na taj model smo se mi svi zajedno navikli, netko više, netko manje. Meni taj model apsolutno odgovara, međutim, pri tom zaista cijelo vrijeme vodim računa da sam dio Vlade i da sve ono što radim mora biti u korist građana i predstavljati dobru sliku Vlade.
• U kojoj su fazi radovi na poplavljenim područjima?
- Oko poplavljenih područja su se digle velike emocije, a nažalost u posljednje vrijeme su se tamo pojavili neki ljudi koji to koriste za svoju osobnu promidžbu. Od 2. srpnja, kad je Vlada donijela program obnove, u obnovi je oko 60 kuća koje obnavlja država, a 200-njak kuća ljudi sami obnavljaju uz naknadu od 40 do 70 tisuća kuna. No, velik dio ljudi još nije odlučio koji model želi. Dogodi se da dnevno pozovemo sto ljudi na davanje izjave o obnovi, od tih sto odazove se njih 70 do 80, a tek njih trećina potpiše izjavu o tome za koji su se model obnove odlučili. Dvije trećine traži još vremena. Neki dan smo bili kod gospođe koja ima pravo na zamjensku kuću, rekli smo joj da ćemo taj dan srušiti staru kuću, a drugi dan početi raditi novu veličine 55 četvornih metara. Gospođa je pitala: „A gdje je skrivena kamera?“ Objasnili smo joj da nema skrivene kamere. „To je nemoguće“, kaže ona, „ja gledam televiziju, to sve ide jako sporo, jako slabo, sigurno je skrivena kamera“. Dakle, tri puta smo je uvjeravali da nema skrivene kamere... Dnevno dolazi po 20 do 30 novih kuća i čim se ljudi opredijele, mi ih isti čas uvodimo u posao.
• Kad će kuće biti spremne za useljenje?
- Jako puno kuća na kojima je bila manja šteta bit će spremno za opremanje do kraja rujna. Mi imamo rok dva mjeseca tako da će do Božića i Nove godine prvi kontingent novih kuća biti spreman za useljenje. Jedino fasada neće biti dovršena. Do srpnja iduće godine očekujem da će biti gotove i uporabne dozvole. Morate shvatiti da za svaku kuću provjeravamo je li kuća bila legalna, je li napravljena prije 21. lipnja 2011., tko je vlasnik, tko tamo živi... Iz razloga što kad donesemo odluku za neku kuću da točno znamo tko ima pravo na što. U ministarstvu deset ljudi cijelo vrijeme radi na pripremi dokumentacije, kad netko potpiše da želi novčanu isplatu, ako dobijemo papire od javnog bilježnika taj dan do 16 sati, dogovor je s Finom da drugi dan ide isplata. U slučajevima gdje država obnavlja kuće, od potpisivanja odluke s poslom možemo krenuti u roku dan, dva. Dakle, apsolutno radimo brzo i ažurno, ali ima situacija nesređenih dokumenata ili ljudi koji su prijavljeni kao vlasnici nisu vlasnici, pa ih tražimo da dostave kupoprodajne ugovore. Mi upravljamo novcem poreznih obveznika i za svaku kunu koju tamo uložimo moramo imati opravdanje.
• Tko su ljudi za koje ste rekli da koriste situaciju radi nekih vlastitih interesa?
- U mjesta na poplavljenim područjima dolaze ljudi koji ondje ne žive i bacaju sumnju medu ljude kako im država neće nikada obnoviti kuće, a to unosi nemir među ljude. Imala sam prilike vidjeti gospodina koji je skupljao potpise i optužio državu zbog probijanja nasipa. On na to ima pravo, ima pravo i sumnjati, ali on ne živi tamo i nije iz tog područja.
• Znači, ljudi koji ne žive tamo dolaze i govore stanovnicima da im kuće neće biti obnovljene?
- Ima svega, što je razumljivo jer su emocije snažne.
• Koliko će trebati da država umjesto srušenih kuća izgraditi nove i koliko će stajati svaka pojedina kuća po četvornom metru?
- Imamo nekoliko kategorija. Mi obnavljamo I, II i III kategoriju, a IV kategorija su zamjenske kuće. Te nove kuće gradimo tako da ulaze u energetski razred B i kalkulirali smo cijenu kao kad radimo u sustavu POS-a, a to je od 700 do 800 eura po kvadratu jer su to samostojeće kuće koje imaju fasade sa četiri strane i krov.
• Zašto se odmah ne iskoristi ovaj program energetske učinkovitosti?
- Energetski razred B znači da imate stabilnu situaciju, kad bismo ocjenjivali ocjenama, to bi bilo 4 plus. Kad bismo išli na samoodržive kuće, to bi bilo preskupo. Ali, kad bi cijela Hrvatska došla na energetski razred B, ne bi bilo toliko gubitaka jer je korektan energetski razred u kojem nemate gubljenje viška energije u atmosferu, nego ste na nuli.
• Zašto se većina ljudi odlučila uzeti novac, a ne prepustiti obnovu državi? Hoće li im 40 tisuća kuna po kući biti dovoljno?
-Meni je to razumljivo, ljudi su nestrpljivi i misle da s tim novcem mogu nešto brže i bolje napraviti, a uz to su dobili i nešto doniranog materijala. Onima koji su procijenili da im novac nije dovoljan, obnavljamo mi.
• Kuće se obnavljaju, a što ako najesen s velikim kišama, nasip popusti na drugom mjestu?
- Ovo je bila vrlo iznenađujuća situacija, govorimo o novom nasipu, za koji je projektna dokumentacija napravljena kako treba. Ali, vi nikad ne možete znati što voda može napraviti. Pretpostavka je da se to više nikad neće dogoditi, ali uvijek imate faktor iznenađenja.
• Super.
- Drugo vam ne mogu reći. To je kao da me pitate hoće li vas udariti auto dok hodate cestom. Treba dobro istražiti zbog čega je puknuo nasip. Ima niz stvari. U vrijeme bivše Jugoslavije uređivala se i jedna i druga obala Save. Sad imamo situaciju da Hrvatska svoju obalu uređuje, dok Bosna i Hercegovina svoju obalu ne uređuje. BiH je pustila svu vodu iz hidrocentrala bez da smo mi to znali. Dogodio se izrazito jak udar na našu stranu u jednom trenutku. Probajte samo zamisliti da u jednom času stigne takva količina vode, a ovaj dio nasipa koji je pukao nalazi se iza okuke tako da je možda i tu nahrupila ta ogromna količina vode.
• Ovo pitanje nije iz vašeg resora, ali zbog čega je gradnja nasipa tako skupa? Nekad se zagrebački nasip izgradio radnim akcijama, radilo se najviše lopatama, nije bilo nikakvog filozofiranja i taj nasip još uvijek drži vodu. Danas uz svu moguću mehanizaciju i milijune kuna budžeta Hrvatskih voda, imamo toliko nepročišćenih kanala i nedostaje nam toliko nasipa.
- Količina kiše koja je pala ove godine je enormna. Uspoređujem to s Njemačkom koja je sve betonirala, pa su se dogodile poplave jer voda nije otišla prirodno u tlo. Lonjsko polje koje je nastalo uz Savu nastalo je tako da je priroda sama regulirala oticanje vode. A kad je riječ o radnim akcijama iz prošlosti, nekad su se i pruge radile radnim akcijama, pa i autocesta prema Beogradu. Druge su okolnosti, drugi uvjeti, a to uvijek možemo vezati uz prvo pitanje, Krležu. Mi smo isti, ali su se okolnosti promijenile. Danas nema šanse da se radi bez atesta, bez certifikata i papira.
• Koliko je novca od legalizacije dosad prikupljeno i koliko od toga ide za obnovu poplavljenih područja?
- Do sada je prikupljeno 500 milijuna kuna, od toga 250 ide na državni nivo, a 250 su dobile županije, općine i gradovi. Zakonom je definirano da će 200 milijuna kuna ići za obnovu, a ostatak će se utrošiti na izmjenu prostornih planova, komunalno opremanje, urbane sanacije. Od ovih preostalih 250 milijuna kuna, 150 milijuna kuna ide jedinicama lokalne samouprave koje ta sredstva mogu iskoristiti za komunalno opremanje i bilo bi dobro da to koriste. Ideja je da se sredstva prikupljena od legalizacije vrate u prostor gdje su te kuće napravljene. U Rogoznici su se spremali od tog novca napraviti dječji vrtić, drugdje su se odlučili za vodovod te kanalizaciju i slično.
• Koliko je zahtjeva za legalizaciju odbijeno?
- Relativno malo zahtjeva za legalizaciju je odbijeno, a među njima se nalaze i neki koji su odustali jer je od kolovoza 2012. zakon bio puno liberalniji. Oni koji su po starom zakonu predali zahtjev, odustali su da bi predali po novom. Dakle, ima tu svega.
• Hoće li biti rušenja?
- Hoće. One koji su predali zahtjeve, a imaju odbijenice, njih ćemo rušiti, nema druge. Mi nismo rušili ono što ljudi koriste za stanovanje, već ono što koriste povremeno za stanovanje, započete gradnje, nedovršene gradnje. Sigurno nećemo rušiti kuću u kojoj čovjek živi i nema kamo, nećemo stvarati socijalne slučajeve, to apsolutno budite uvjereni.
• Koliki je odaziv za program obnove energetske učinkovitosti kuća? I kako se to financira?
- Financira se iz Fonda za energetsku učinkovitost. Kad je riječ o obiteljskim kućama, u ovoj je godini aplicirano 6 tisuća kuća i za njih su osigurana sredstva. Što se tiče javnih zgrada, to također ide svojim tijekom, polako ćemo uvoditi sve veće i veće kuće.
• Što će biti s porezom na nekretnine?
- Prvo smatram da to ne treba biti porez na nekretnine, već porez na imovinu koji treba jednu jako dobru pripremu. Porez na nekretnine sigurno sada nećemo uvoditi, vidite i sami da pokušavamo poreznom politikom olakšati život građanima. Treba napraviti dobru pripremu na temelju činjeničnog stanja. Nekretnine nisu samo kuće, već i zemlja. Mi imamo poreznu politiku koja je ostatak bivše politike, porez plaćamo iz svog dohotka. Uvođenjem još jednog poreza na nekretnine ili imovinu, mora se složiti cijela porezna politika. Ne možemo imati i porez na dohodak i imovinu. Dakle, ta priprema traži vrijeme i mi također sudjelujemo u tome.
• Prošle godine rekli ste mi da cijenite i Vesnu Pusić i Ratka Čačića te da su oboje puno učinili za HNS. Zašto ste ipak podržali Čačićevo izbacivanje?
- Ja i dalje smatram da su zasluge gospodina Čačića za HNS neosporne, međutim, on je našao svoj put negdje drugdje. Njegov put nije više bio zajednički put. On je taj koji je gledao prvenstveno svoj interes, a ne interes HNS-a, jer HNS čini 45 tisuća članova.
• Što mislite o nedavnim Čačićevim nastupima i mogućnosti da koalira s HDZ-om?
- To više nije interes HNS-a. On ima pravo koalirati kako i s kim hoće. Moram priznati da kad i vidim neki članak o tome, pročitam samo naslov. Jednostavno, u jednom trenutku dođete do točke od koje svatko u životu ide svojim putem. Kao što sam rekla, on je odabrao svoj put, ali to nije put HNS-a.
• Jeste li zabrinuti zbog lošeg rejtinga HNS-a i mogućeg gubitka izbora?
- Treba raditi dobro svoj posao. HNS je stabilna stranka koja ima dugu povijest i tradiciju. Prošla je niz turbulencija u zadnjih 20-ak godina. Imamo dovoljno energije, znanja i spretnosti da sve to prebrodimo, idemo dalje i ostajemo značajan čimbenik u političkom životu. Dugo pamtim pa znam da smo imali stranke koje su u jednom trenu bile vrlo interesantne i stvorile zvijezde za jedne izbore, ali ih nakon toga više nigdje nije bilo. HNS ima stabilnost i snagu i tim putem trebamo nastaviti dalje.
• Prije nekoliko mjeseci isticali ste da ćete se kandidirati za gradonačelnicu Zagreba. Je li vas prošla ta ideja ili samo trenutačno nemate vremena?
- Rekla sam da sam se primila mjesta predsjednice gradske organizacije Grada Zagreba i da u smo u Zagrebu imali loša iskustva kad HNS nije imao vlastitog kandidata već smo podržavali druge i to više nećemo ponoviti. Sada sam apsolutno koncentrirana na svoje ministarstvo i na posao koji tu radim sa svojim suradnicima. Ali, apsolutno, Grad Zagreb mi je na srcu i osjećam da imam dug prema Zagrebu, a HNS kao građanska stranka ima apsolutnu obvezu da u Zagrebu participira na odgovarajući način. Kad dođe vrijeme, donijet ću odluku, ali HNS mora imati kandidata za gradonačelnika Zagreba na sljedećim izborima.
• Jesu li Zagrebu trebale nove fontane, dok istovremeno nemamo riješeno ni odvojeno prikupljanje otpada ni spalionicu ni brojne druge sadržaje?
- Jako je lijepo graditi fontane, lijepo ih je vidjeti, međutim, ima niz drugih stvari koje treba riješiti. Treba vidjeti koliko je još ljudi bez pitke vode, bez kanalizacije, Grad Zagreb ima prometnih problema. Grad Zagreb je zahvaljujući određenim situacijama jedan otok, što vidite iz niza primjera - Zagreb ne surađuje s Vladom, ne interesira ih što mi radimo, ponašaju se cijelo vrijeme kao izolirani otok. Činjenica je da je Zagreb ekonomski vrlo moćan i jak, pa bi trebao biti i voditelj razvoja. Fontane lijepo izgledaju, ali nisam sigurna da su prioritet.
• Vi se bavite konkretnim poslom, imate iza sebe neke rezultate. Koliko vam ide na živce kad se moramo baviti temama poput lustracije, veličanja NDH, ustaša, partizana...
- Mislim da je vrijeme toga prošlo i da bismo trebali pokušati zatvoriti Prvi i Drugi svjetski rat, ako možemo, i gledati prema budućnosti.
• Kad smo već kod toga, mislite li da bi Trg maršala Tita u Zagrebu trebao ostati Trg maršala Tita?
- Da, treba ostati. Tito je povijesni lik, ostavio je traga ne samo na ovim našim prostorima, nego i u svjetskim razmjerima. Mi o njemu danas razmišljamo drugačije no što je bio slučaj prije 25 godina, a za 25 godine će govoriti netko drugi.
• Podržavate li preferencijalno glasanje i postoji li mogućnost da premijer ipak prihvati tu ideju?
- Na teoretskoj razini da, jer ono omogućuje da imate priliku glasati za određenu osobu, ali mislim da za sve treba neko vrijeme.
• Dobro, ali potpisi će se prikupljati svakako. Zašto vlast ne napravi prvi korak?
- Za sve treba vrijeme. Neke odluke ne treba donositi godinu dana pred izbore, jer često uvijek ispadne da netko sebi nešto namješta. Uvijek trebate raditi u prvoj godini za sljedeće tri godine.
• Je li vama normalno da građani ne bi smjeli prikupljati potpise za referendum na ulicama i trgovima?
- Građani imaju pravo odlučivati i imati mogućnost prikupljanja potpisa i na mjestima koja nisu strogo određena, jer ako imamo strogo određena mjesta onda je pitanje imamo li referendum.
• Zašto onda Peđa Grbin izlazi s takvom idejom?
- Pa, Peđa Grbin ima pravo izaći s takvom idejom, ali o toj ideji isto tako treba malo i razmišljati. Iskustva s ovim posljednjim referendumom su bila takva da su se potpisi stvarno prikupljali tako da nekog prepadnete. Treba odrediti par lokacija koje su građanima prihvatljive, ali ne bez kriterija, pa da vas netko presreće kad izlazite iz vlaka ili iz tramvaja. No, napraviti tako striktno da su to samo uredi, isto nije dobro. Ni jedno ni drugo nije dobro, istina je u sredini.
Razgovarala Orhidea Gaura Hodak
(Aktual, 27. kolovoza 2014.)
Vijesti iz medija |
Planiranje i izgradnja
