Vlada je donijela kriterije o oprostu dugova građanima koje je potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić mjesecima usuglašavala s najvećim vjerovnicima koji ovršuju građane. Istodobno je Ustavni sud suspendirao Obiteljski zakon, ključan za resor socijalne politike, i naložio primjenu starog zakona.
Je li oprost dugova prava mjera?
- Ova vlada svjesna je da u situaciji dugotrajne ekonomske krize, koja muči i zemlje s mnogo jačim gospodarstvima, postoji dio građana koji su se našli u začaranom krugu dugova. Socijalni moment je presudio, osjećali smo dužnost da socijalno najugroženijim građanima, onima bez prihoda ili s vrlo niskim primanjima, otpustom dugova omogućimo novi početak u životu. Mjera je rezultat dogovora između Vlade, banaka, teleoperatera, javnih poduzeća i velikih gradova i ja im svima ovom prilikom zahvaljujem na tome što su s Vladom podijelili socijalnu osjetljivost i pokazali visoku razinu društvene odgovornosti.
Kada u praksi kreće oprost dugova?
- Prvo treba napomenuti da postoje dvije kategorije dužnika, kategorija A u koju ulaze primatelji ZMN-a, odnosno socijalne pomoći, te kategorija B koja obuhvaća građane s prihodima do 1250 kuna po članu kućanstva, odnosno one koji nemaju druge imovine osim nekretnine u kojoj žive. Građani iz kategorije A od 2. veljače na web-stranici Fine ili na njihovim šalterima mogu provjeriti nalaze li se u registru otpisa duga. U Fininih 175 podružnica ili u 5 ovlaštenih centara za socijalnu skrb dobivaju ispis pregleda duga, ispunjavaju zahtjev za otpis duga i ta dva dokumenta s potvrdom o pravu na ZMN dostavljaju vjerovniku. Proces oprosta duga za kategoriju B počinje 2. travnja.
Koliko će se čekati nakon predaje zahtjeva?
- Proces od trenutka kad građanin pošalje zahtjev do odobravanja oprosta duga neće trajati dulje od 30 dana.
Što je s kamatama?
- Kamata se automatski otpisuje s glavnicom. Dakle, kada govorimo o kriteriju visine duga, računa se samo glavnica, a kod otpisa duga otpisuje se i kamata. Drugim riječima, ako je netko imao dug od 9 tisuća kuna i na to nenaplaćenu kamatu od, recimo, četiri tisuće kuna, tom će građaninu zapravo biti oprošteno 13 tisuća kuna.
Tko poslije oprosta duga može uskratiti uslugu građanima?
- Vjerovnici u roku od tri godine imaju pravo uskratiti uslugu građaninu koji se nalaze u registru otpisa duga, ali samo u slučaju da uskrata usluge ne dovodi u pitanje zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Dakle, banke i teleoperateri moći će odbiti pružiti uslugu, ali komunalna poduzeća koja isporučuju vodu ili HEP koji isporučuje struju nemaju mogućnost uskraćivanja usluge.
Četiri su grada koji će otpisati dugove svojim najsiromašnijim građanima, hoće li se ta lista širiti?
- Smisao postizanja dogovora s velikim gradovima ogleda se u činjenici da je većina komunalnih dugova koncentrirana na području ta četiri grada. Zato nam je bilo važno da ih obuhvatimo u prvom naletu. No tu nije kraj, javljaju nam se predstavnici drugih gradova koji žele potpisati sporazum i taj će se krug širiti, očekujemo da će većina gradova i općina potpisati sporazum. Već sutra idemo u obilazak Krapinsko-zagorske županije, tamo očekujemo suradnju, odnosno potpisivanje sporazuma s desetak gradova i općina.
Procjene govore da će mjera obuhvatiti oko 60 tisuća ljudi i da je jednokratna. Hoće li se ići dalje?
- Da, mjera je jednokratna, ali na njoj ne stajemo. Ona je korak k drugim potezima koji će nužno unijeti velike promjene u živote građana. Činjenica da se u strukturi dugova za ovih 60 tisuća socijalno najugroženijih građana najveći dio odnosi na dugove teleoperaterima govori nešto i o našim navikama i financijskom neznanju i naivnosti. Vlada priprema zakon koji je uobičajen u većini tržišno orijentiranih zemalja, Zakon o stečaju potrošača, ili laički rečeno osobnom bankrotu. Taj zakon ne samo da će imati instrumente kojima će biti teško dovesti se do situacije začaranog kruga dugova kakve sad opraštamo nego će imati i snažnu edukativnu ulogu, usmjeravati ljude da budu financijski oprezni i odgovorni.
Glavni zakon iz vašeg resora, Obiteljski zakon, Ustavni je sud suspendirao. Je li to politička odluka i kako se zbog nje osjećate?
- Ostavljam javnosti da to sama prosudi. Znam samo da je Ustavni sud prvi put preuzeo ulogu zakonodavca, a nema te ovlasti. U svim slučajevima dosad, bez obzira na broj zahtjeva za ocjenu ustavnosti, nikad nije suspendirao zakon, a kamoli da je stavljen u primjenu zakon koji više nije na snazi. To je presedan koji uvodi potpunu pravnu nesigurnost. Predsjednika Sabora pismeno ću obavijestiti o tome da je Ustavni sud prekršio članak 45. Ustavnog zakona i da je izašao izvan svog ustavnog okvira jer je preuzeo ulogu zakonodavca, što nije smio. Taj članak kaže da se suspendirati mogu pojedinačni akti, što su i napravili, ali su napravili korak više i naložili da će se primjenjivati, ponavljam, zakon koji nije na snazi.
Koje su najgore stvari koje će se događati u praksi zbog ove suspenzije?
- Ustavni sud nije sagledao sve reperkusije suspenzije Obiteljskog zakona, posebno kod odluka koje se kontinuirano izvršavaju. Primjerice, ako je po novom zakonu određena alimentacija, ta se odluka zbog suspenzije više ne izvršava. Problem je u tome da, ako jedan roditelj prestane plaćati alimentaciju, nitko ga više ne može natjeraj ti na plaćanje. Drugi roditelj ne može podnijeti novu tužbu jer sud ne može postupati u predmetu koji je već pravomoćno presuđen. Dijete će ostati bez alimentacije. To je igranje ljudskim sudbinama. Isto je s odlukama o zabrani približavanja djetetu koje su izrečene zlostavljačima, o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom roditeljima koji ga grubo zanemaruju, o nadzoru nad izvršavanjem roditeljske skrbi koje su roditeljima izrečene zbog propusta o skrbi o djeci. Sve te odluke prestaju se izvršavati, a to - složit ćete se - uvodi pravnu nesigurnost i u konačnici u nekim slučajevima može donijeti tragične posljedice. Također, niz zakona naslanja se na Obiteljski zakon i u stvarnom životu to sad dovodi do bizarnih situacija. Recimo, Zakon o državnim maticama više ne poznaje ručno vođenje državnih matica pa tako i knjige vjenčanih, a s time je usklađen suspendirani Obiteljski zakon. Drugima riječima, ako se sutra vjenčate, nećete se moći upisati u knjigu vjenčanih jer one više ne postoje.
Ustavni je sud zadirao u brojne zakone ove vlade, ne utječe li to na njezin kredibilitet?
- Ustavni sud procjenjivao je ustavnost odredbi zakona svake vlade. Nijednoj dosad nije doveden u kredibilitet u pitanje zbog toga. I nije u tome problem. Svaki zakon piše struka. Ministri su političari, mi možemo reći politički smjer u kojem želimo da se zakon mijenja. Osobno sam u Obiteljskom zakonu htjela drugačije odredbe kad je u pitanju viđanje djeteta s roditeljem koji je razveden, mnogi su mi se očevi žalili, dok sam bila zastupnica, da ne mogu viđati svoju djecu. Htjela sam da se ubrzaju posvojenja, da se urede neki instituti, da se osobama osigura viša razina zaštite prava sukladno međunarodnim dokumentima. A kako će se to definirati zakonom, to je posao stručnjaka. U slučaju Obiteljskog zakona to su bili profesori obiteljskog prava sa svih katedri, pa i s one zagrebačke otkud dolazi najviše otrovnih strelica vezanih uz difamaciju ovog zakona, sudjelovali su i suci, odvjetnici i socijalni radnici.
Je li vam ovo poljuljalo povjerenje u prof. Rešetar, voditeljicu radne skupine za izradu Obiteljskog zakona?
- Apsolutno ne! Ovo je moderan i dobar zakon usklađen s najboljom europskom praksom. To što je za neke svjetonazorski možda previše progresivan, to je drugi problem. Nažalost, mi smo kao društvo prečesto samo deklarativno spremni za promjenu, kad je netko zaista i pokuša provesti u praksi, otpori su nevjerojatni. Nije u pitanju samo Obiteljski zakon, niz je primjera reformskih poteza koje je ova vlada pokušala provesti u posljednje tri godine. I kad izravno zatražimo suradnju i mišljenje, nailazimo na zid šutnje. Konkretno, za neke institute, koji su radnoj skupini za izradu Obiteljskog zakona bili rubni, tražili smo od sve četiri katedre obiteljskog prava da se izjasne jesu li u skladu s Ustavom, nijedna nije odgovorila. Akademska zajednica tu je da služi ponajprije građanima, a ona to počesto zaboravlja i radije svoju taštinu stavljaju ispred općeg interesa.
Ipak, ne zvuči nelogično prigovor da su se centri za posebno skrbništvo mogli nadograditi na postojeću infrastrukturu, obiteljske centre, umjesto da se stara institucija zatvori pa otvara nova.
- Obiteljski su centri bili savjetodavna tijela bez ikakvih ovlasti. Pridružili smo ih Centru za socijalnu skrb i oni i dalje rade tu vrstu savjetovanja. Centre za posebno skrbništvo čine ljudi s pravosudnim ispitom koji mogu na sudu braniti interese djece i osoba lišenih poslovne sposobnosti. U protekloj godini za usluge odvjetnika koji su branili prava djece i osoba lišenih sposobnosti na sudu potrošili smo oko 7,5 milijuna kuna. Naših osam pravnika u četiri regionalna centra košta nas 1,8 milijuna kuna godišnje. To je direktna ušteda od gotovo pet milijuna kuna. Osim ušteda na koje su svi opravdano osjetljivi, velika je prednost pravnika u centrima što se bave isključivo djecom i osobama lišenim poslovne sposobnosti.
A mogu li dva pravnika, koliko ih je u Zagrebu, kvalitetno braniti interese sve djece koja su na sudu?
- Te stvari nisu cementirane i toj problematici pristupamo vrlo racionalno. Nismo unaprijed htjeli zapošljavati dok ne vidimo u praksi stvarne potrebe. U četiri mjeseca primjene zakona imamo 880 predmeta u proceduri, od kojih je više od 200 riješeno. Vidljivo je daje pritisak u pojedinim gradovima, kao što j je Zagreb, nešto veći i sukladno tome razmišljat ćemo o kadrovskim pojačanjima. Čini mi se da je problem puno trivijalniji od brige za prava roditelja i djece. Ovaj zakon ima mehanizme koji potiču da se razvodi rješavaju izvan suda, što je manje stresno za dijete. U osam centara za socijalnu skrb od ukupno 1531 postupka za razvod braka izvanparnično su okončana 532. Ako uzmemo odvjetnički paušal u ovim stvarima od 2500 kuna s PDV- om i pomnožimo s 532 riješena slučaja, znači da smo građanima uštedjeli 1,330.000 kuna. Uveli smo mehanizme da se roditelji sami dogovore pred centrom, da ne moraju koristiti odvjetničke usluge. I to je očito nekome problem.
Sve je više deložacija u Hrvatskoj, kako na to gledate? U izbornoj noći prvog kruga Sinčića ste nazvali „šarenom lažom“, ali Živi zid ipak je osvijestio taj problem u državi.
- Gospodin Sinčić je kroz kampanju sasvim legitimno nametnuo deložacije kao veliki problem, a njegov Živi zid počeo privlačiti medijsku pozornost pojačavajući dojam da su deložacije sve učestalije. Ali jedno je dojam, a drugo je stvarnost. Objavljen je podatak da se suprotno općem dojmu broj deložacija u posljednje četiri godine više nego prepolovio. Da se pogrešno ne shvati, ne želim time umanjiti problem. Problem treba mijenjati strukturno, a ne ljude zavoditi populističkim izjavama bez realnih rješenja. Hoćemo li negirati privatno vlasništvo, kao što radi gospodin Sinčić, hoćemo li ukinuti parlament, možemo li oprostiti sve dugove u državi? Kakva je to poruka onima koji redovito plaćaju svoje obveze? Ta vrsta demagogije kod ljudi koji su u nevolji može pasti na plodno tlo, ali ja kao političarka moram biti odgovorna prema osnovnim mehanizmima koji čuvaju temelje pravne države.
Principijelni ste, ali niste li tom izjavom naštetili Ivi Josipoviću i odbili Sinčićeve glasače u drugom krugu?
- Nisam ni u jednom trenutku uvrijedila birače, samo sam upozorila da su Sinčićeva rješenja prelijepa da bi bila istinita.
Jeste se šokirali što je Josipović izgubio?
- Povijest predsjedničkih izbora u Hrvatskoj upućuje na njihovu nepredvidljivost. Predsjednik Mesić 2000. Godine u predizbornu utrku ušao je s četiri posto podrške birača i na kraju pobijedio favoriziranog Budišu. I sam Josipović prije pet godina nije bio izraziti favorit pa ej na kraju glatko pobijedio. To je demokracija.
Ako se Josipović odluči vratiti u SDP, ima li za njega mjesta u vrhu stranke?
- SDP je velika i otvorena stranka i ne vidim razloga da se Josipović ne vrati u njeno okrilje. A što se tiče mjesta u vrhu stranke, to je opet pitanje demokracije u samoj stranci. Za to postoje stranačke izborne konvencije.
Razgovarala: Romana Kovačević Barišić
Vijesti iz medija |
Socijalna politika
