Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić prošlog je tjedna u Zagrebu razgovarala o otvorenim pitanjima između Hrvatske i Srbije s potpredsjednikom Vlade Srbije Ivicom Đačićem, a jedna od glavnih tema bio je zakon kojim je Srbija proširila svoju nadležnost za procesuiranje ratnih zločina na prostor cijele bivše Jugoslavije. Nakon susreta ostao je dojam da se dvije zemlje i dalje ne slažu oko tzv. zakona o regionalnoj jurisdikciji koji je za Hrvatsku sporan i stoga Zagreb želi da se taj zakon promijeni, ako ne ranije, onda barem tijekom pregovora Srbije s Europskom unijom.
Gospodin Dačić tvrdi da samo Hrvatska ima primjedbe na taj zakon. Ima li Hrvatska saveznike među državama članicama EU-a da se taj zakon promijeni?
- Zakon o regionalnoj jurisdikciji jedinstven je takav primjer u svijetu i nije u skladu s pravnom stečevinom EU-a. Točno je da neke zemlje imaju i univerzalnu jurisdikciju, koja nije isto što i regionalna iako ih se katkad izjednačava, ali ni univerzalna jurisdikcija nije vezana uz europsku pravnu stečevinu. Zakon o regionalnoj jurisdikciji, o kojem već dugo razgovaramo, Srbija je uvela, kako je rekao ministar Dačić, još 2003. g. na temelju neke vrste dogovora s ICTY-jem kako bi mogli procesuirati neke osumnjičene za zločine izvan područja Srbije. No, sada su u drugoj situaciji u kojoj im predstoji usklađivanje s europskim pravosudnim standardima i tu regionalna jurisdikcija ne postoji kao institut. Prema tome, to će se morati mijenjati u okviru njihovih pregovora. To nije bilateralno pitanje, nego pitanje usklađivanja sa standardima i ovu temu je mogla otvoriti i Danska ili bilo koja druga zemlja. Uostalom i ministar Dačić je rekao da će Srbija, ukoliko je u suprotnosti s europskom pravnom stečevinom, zakon promijeniti.
Ali uz napomenu da još nitko nije utvrdio da je u suprotnosti. To su bile njegove riječi.
- Mi smo utvrdili, što je dovoljno u europskim procedurama.
Znači da mi nećemo tu ostati sami kao što je Slovenija u jednom trenutku ostala sama u Vijeću EU kad je u pitanju bio granični spor s Hrvatskom?
- Pitanje granice je bilateralno pitanje. Zato ćemo i mi pitanje granice sa Srbijom rješavati bilateralno, a na kraju i vrlo vjerojatno na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Ali nećemo ga tretirati kao preduvjet u pregovorima jer je to zaista bilateralno pitanje. A ovaj zakon nije bilateralno pitanje, nego usklađivanje s pravnom stečevinom u kojoj takvog instituta nema.
I to će biti preduvjet za otvaranje pregovora Srbije i EU u poglavlju 23., pravosuđe i temeljna prava?
- Zapravo bi trebao biti preduvjet za zatvaranje, je smatram da je svima u interesu da se to poglavlje otvori, da se takve stvari počnu rješavati.
Uskoro će biti donijeta presuda Arbitražnog suda u graničnom sporu sa Slovenijom. Hoće li Hrvatska pobijediti u tom sporu?
-To nije spor u kojem će jedna strana »pobijediti« a druga »izgubiti«. To je spor u kojem je od presudne važnosti da pobijedi međunarodno pravo i povjerenje u ovu vrstu međunarodnog posredovanja. To je arbitraža o granici i prije ljeta bi se trebala znati konačna odluka. Izuzetno je važan ishod te arbitraže, ne samo zbog određivanja granice, nego i u smislu poštivanja međunarodnog prava i pravosudnih institucija. Bili smo vrlo zadovoljni izborom arbitara koje smo dogovorili zajednički sa slovenskom stranom i koji su svi redom izuzetni svjetski stručnjaci u međunarodnom pravu i pravu mora. Ovo nije jedini granični spor koji postoji u ovom dijelu Europe i svi će vrlo pomno pratiti ishod ovog arbitražnog postupka kako bi donijeli odluke o načinu rješavanja vlastitih slučajeva. Ova presuda će biti pomno studirana sa svih strana, a važna je i da bi se učvrstilo povjerenje u tu vrstu međunarodne arbitraže, bilo suda, bilo ad hoc arbitraže u rješavanju pitanja granica.
Kažete da se ne radi o pobjedi ili porazu, ali ako Slovenija dobije teritorijalni spoj s međunarodnim vodama to će se u Hrvatskoj tumačiti kao poraz Hrvatske.
- Za nas je bitno da se odluka donosi temeljem međunarodnog prava. Međunarodno pravo i pravo mora je ono što treba biti temeljem odluke.
Bez obzira na ishod, tajming je nezgodan za hrvatsku Vladu s obzirom da je izborna godina?
- Tajming je odličan. Baš zato što je izborna godina. I na ovom primjeru se pokazuje da sustavno i bez zadrške rješavamo sve vrste problema koje smo naslijedili. I to kako u prvoj godini mandata tako i u četvrtoj. Zato je tajming odličan, ne može bolji.
Da se prebacimo na globalnu razinu. Smatrate li da je vrijeme da žena bude glavna tajnica Ujedinjenih naroda?
- Što ja smatram, u tom kontekstu, nije naročito važno. No, činjenica je da postoji određeno međunarodno javno mnijenje i atmosfera u institucijama i u UN-u da bi bilo dobro, s obzirom da žena još nikad nije bila glavna tajnica UN-a, da to sada bude žena. To ne znači da je to u kamen zapisano, da ne može biti muškarac, može, naravno. Ali po prvi put je taj element spomenut kao nešto što bi bio plus.
Potvrdili ste da ste zainteresirani za tu kandidaturu ako se karte tako poslože. Ima i drugih kandidata. Zašto ste vi bolja kandidatkinja od, primjerice, Danila Türka ili Irine Bokove?
- U takvu vrstu komparacija ne bih ulazila. Što se mene tiče, fokus mog interesa i dosadašnjeg rada u kontekstu UN je razvojna suradnja, kombinacija mirovnih vojnih misija sa civilnima, korištenje razvojne suradnje kao instrumenta međunarodnih odnosa i motivacija što većeg broja zemalja da sudjeluju u razvojnoj suradnji. Mi koji smo bili primateljica razvojne pomoći, a danas smo donatorica, najbolje znamo u kojoj mjeri i na koji način je takva vrsta suradnje korisna i to je tema koju smatram relevantnom i koja se može uspješno promovirati kroz UN. Osim toga, ono što smo izabrali kao fokus djelovanja hrvatske vanjske politike u području razvojne suradnje, a vrlo je značajno i za UN, iako nije samo po sebi novo, jest fokus na žene i djevojčice, naročito u siromašnim zemljama, kao način rekonstrukcije društva te fokusiranje na postkonfliktne države. To je ono za što smatram da bi bilo dobro promovirati kroz UN. Drugi kandidati govorit će o drugim stvarima, ali tu se rijetko pojavljuju loši kandidati.
Spomenula sam njih dvoje jer oboje već imaju potpore nacionalnih vlada. Očekujete li potporu hrvatske Vlade, i ako ona bude HDZ-ova?
- Imam potporu Vlade, a imam i pozitivan stav hrvatske predsjednice. S njom sam razgovarala, ali ne na našem prvom sastanku jer je on bio posvećen hrvatskoj vanjskoj politici. Nakon toga smo razgovarale i ona također ima pozitivan stav. Uopće ne vidim kako bi netko u Hrvatskoj, koja nikad u povijesti nije imala nikoga tko je spominjan kao kandidat za glavnog tajnika UN-a, mogao biti protiv toga. Meni bi to bilo osobno vrlo zanimljivo i izazovno, ali to bi za zemlju bila vrlo snažna promocija i dobili bismo na vidljivosti koju je inače, u međunarodnim odnosima, vrlo teško postići.
Predsjednica RH znači podržava mogućnost vaše kandidature?
- Ona je rekla da misli da bi to bilo dobro za zemlju. No, kandidat ili kandidatkinja za glavnog tajnika nije netko koga kandidiraju političke stranke, iako se dosad još nije dogodilo da zemlja nije stala iza svog kandidata bez obzira na unutarstranačka nadmetanja, i da zemlja to nije prepoznala i imala koristi pa čak i od same kandidature jer već i kandidatura stavlja zemlju u vidljive okvire. Ali, formalno, procedura je takva da osobu kandidira Vijeće sigurnosti u kojem je i pet stalnih članica s pravom veta, a izbor je na kraju na Općoj skupštini.
Može li se vaša kandidatura tumačiti kao znak da mislite da ova vlada neće dobiti još jedan mandat?
- Upravo obrnuto. U cijelom procesu će biti važna vrlo aktivna podrška vlade. Mislim da i činjenica da je ova vlada iznjedrila nekog tko je u međunarodnim odnosima dovoljno prepoznatljiv da može doći u obzir za m Pitanje granice sa Srbijom trebali bismo rješavati bilateralno, a na kraju i vrlo vjerojatno na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Ali nećemo ga tretirati kao preduvjet u pregovorima takvu kandidaturu, govori pozitivno.
Lobira li gospodin Vladimir Drobnjak za vas u UN-u?
- Kad dođe do toga apsolutno vjerujem da će lobirati jer je to normalno, ali u ovom trenutku još nismo došli do toga. Uostalom, to je bila i primjedba predsjednice, da će trebati uključiti diplomatsku mrežu.
Kad već spominjete diplomatsku mrežu, zanima me zašto se opet ide u rotaciju veleposlanika u izbornoj godini?
- Zato što im ističu mandati.
Mandati nisu zakonski ograničeni.
- Ima razloga zašto mandat traje četiri godine. Čovjek koji je dulje od četiri godine vani polako gubi doticaj s vlastitom zemljom i onim što bi tamo, u državi primateljici, trebao predstavljati. Nije četverogodišnji mandat slučajno uzus u svim diplomacijama svijeta. Mandati bi jedino mogli biti kraći, tri godine, ali preko četiri godine ne. Ono što sam predlagala na početku mandata je da se regulira da nakon svakih izbora svi veleposlanici daju mandate na stol pa da se onda ti mandati produžuju ili se šalje netko novi. Međutim, procijenjeno je da bi to izazvalo prevelike potrese.
Tko je to procijenio?
- Kad smo razgovarali unutar vlade, ali i ovdje s ljudima iz kuće. Jedini način na koji možemo prekinuti rotacije u izbornoj godini je da skratimo mandat na tri godine pa da se mijenjaju u godini prije izbora ih da se uvede princip o kojem sam govorila. Ali taj princip ima smisla jedino ako se imenuje veliki broj ambasadora koji dolaze izvan kuće. Međutim, većina veleposlanika je iz kuće ili su na neki način povezani s Ministarstvom.
Prije četiri godine također se raspravljalo o rotaciji u izbornoj godini i tada se govorilo o političkom pospremanju kadrova pred izbore u diplomaciju. Prema neslužbenim informacijama, i vaši bliski suradnici sada su na popisu za veleposlanike. Zašto to nije političko pospremanje pred izbore?
- Nije to nikakvo pospremanje, to su sve ljudi iz ove kuće, ljudi koji ovdje rade i koji su predloženi lani, u trećoj godini mandata. Predsjednik Josipović je odbio potpisati imenovanja jer je bila njegova izborna godina. Pa sad računajte – predsjednička izborna godina, pa vladina izborna godina... Na kraju bi ispalo da uopće ne možemo imenovati veleposlanike jer će uvijek biti nečija izborna godina. Ti ljudi su već mogli otići ili biti potvrđeni lani. No, s onima, koji su dobili agremane, Predsjednica se slaže, nakon što je vidjela koja su to imena. Što se tiče ostalih, nitko neće biti imenovan bez dogovora između Vlade i Predsjednice države.
Što se tiče predsjednice i europskih poslova, smatrate li da bi gđa Grabar-Kitarović trebala ponekad umjesto premijera Milanovića sudjelovati na sastancima Europskog vijeća?
- Radi se o tome da na sastancima Europskog vijeća sudjeluju čelnici izvršne vlasti i u tome je cijela poanta, jer oni, nakon što se nešto dogovori na Europskom vijeću, kad se vrate kući, to mogu i moraju operativno sprovesti kroz izvršnu vlast.
Onda trebamo mijenjati Ustav koji predviđa da i predsjednik države može predstavljati Hrvatsku na Europskom vijeću?
- Može predstavljati državu ceremonijalno, ali operativno ne jer nema provedbene nadležnosti. A Europsko vijeće je operativno i tamo su samo dva predsjednika koji imaju operativne ovlasti. I druge države imaju osobe koje su šefovi država, ali ne sudjeluju na sastancima Europskog vijeća. Ima puno situacija kada je primjerenije sudjelovanje predsjednice države, primjerice zasjedanje Opće skupštine UN-a. Međutim, Europsko vijeće je operativna razina, tamo se dogovaraju stvari koje onda treba provesti izvršna vlast i za koje izvršna vlast i odgovara.
Ona je sama kazala da želi ponekad sudjelovati na sastancima Europskog vijeća. Što to znači, da ne razumije kako Europsko vijeće funkcionira ili je nisu dobro savjetovali oko toga?
- Ne znam što je posrijedi.
Vaš suradnik, Matija Posavec traži da se sazove izvanredni sabor HNS-a da odlučite kako ćete na izbore i založio se za to da se ne ide unutar Kukuriku koalicije.
- Mi smo imali sastanak proširenog predsjedništva na kojem smo četiri sata razgovarali o tome, a na njemu je i on sudjelovao i iznio to svoje mišljenje. Međutim, svi ostali imali su drugačiji stav. To ne znači da će tako biti do kraja, vidjet ćemo. Ljudi imaju pravo reći što misle, ali na kraju tijela stranke donose odluke i ono iza čega stane većina u tijelima stranke, to će biti odluka.
Ne slažete se s njegovim stavom i smatrate da HNS na izbore treba ići unutar Kukuriku koalicije?
- Razmatrali smo otvoreno, i još ćemo razmatrati, i jednu i drugu opciju. Smatramo da je vrlo važno potaknuti i motivirati što je moguće veći dio biračkog tijela koje podržava centar i lijevi centar da izađu na izbore i da glasuju. Potrebno je napraviti racionalnu analizu na koji način se to može najefikasnije napraviti i na taj način izaći na izbore. To nije nikakvo emotivno pitanje, nego vrlo racionalna i analitička odluka i unutar toga nema prostora za amaterizam.
Dakle, nije zacrtano da ćete izaći s SDP-om?
- Za sada je atmosfera u stranci, i to većinska, a nakon dugotrajnog razgovora na proširenom predsjedništvu na kojem je sudjelovao i Matija, da bi bilo bolje ići u ovoj koaliciji. Ali, apsolutno je sve otvoreno za analizu i za razgovor. Ključno je pronaći najefikasniji način da se motiviraju birači, koji podržavaju taj dio političkog spektra, da izađu i da glasuju.
Razgovarala Irena Frlan Gašparović
Vijesti iz medija |
Vanjski i europski poslovi
