Iako činjenicu da je uopće pokrenuta reforma školstva naziva znanstvenom fantastikom, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar nakon deset mjeseci mandata doima se po nekim pitanjima nesigurnim. Opasnost da reforma ne prođe je realna, priznaje u razgovoru za Jutarnji i dodaje: - Volio bih da imam više novca. Novac s kojim raspolažemo za reformu, a riječ je o 12 milijuna kuna, smiješan je i bilo koji ministar obrazovanja u drugim državama koji čuje koliko novca imam za reformu sigurno pomisli – ovaj je lud. Takvi su se projekti prije radili sa 20 puta više novca.
Kako će vam onda učitelji povjerovati da radite ozbiljnu stvar?
- Vjerujem u njihov entuzijazam. Mislim da zbog toga ova reforma može uspjeti.
Koja je uopće vaša uloga u reformi koja se radi izvan Ministarstva?
- Dati političku, financijsku i motivacijsku potporu. Niti mogu, niti se stignem aktivno uključiti u reformu. Ovaj posao s tri resora u Ministarstvu me pojede. Nisam na kraju krajeva ni dovoljno stručan, mogao bih pridonijeti oko predmeta informatike... Poanta ove reforme bit će da će prvi put djeca biti stavljena u prvi plan. Pokušat ćemo utjecati na to da se dio nepotrebnog gradiva izbaci iz predmeta.
Može li ova reforma pasti zbog otpora akademske zajednice?
- Opasnost je realna. No, mi računamo na onu masu ljudi koja je svjesna da reformu treba napraviti i bezrezervno se slažu s principima koje smo donijeli. Ono što je najhitnije jest djecu naučiti kako učiti i gdje pronaći informacije, a ne ih forsirati na učenje napamet.
I da uspije reforma kurikuluma, opet ćemo kasniti za Europom po digitalnoj zrelosti škola. Tek 2022. vam je u planu da 60 posto škola bude spojeno na ultrabrzi internet,ima digitalne sadržaje i opremu.
- Pokušat ćemo uzeti još novca iz EU fondova da požurimo s digitalizacijom. Sigurno će s vremenom cijena tableta pasti, možda dođe i do toga da se tableti dijele s Jutarnjim listom. Vidjet ćemo...
Time što u škole ulažete parcijalno dolazi do još većih razlika u uvjetima obrazovanja.
- To je točno i tu treba biti oprezan. Umjesto postupnog opremanja, možda je moguće opremiti sve škole manje sofisticiranom opremom. Kroz pilot projekt e-škole steći ćemo iskustva, a vidjet ćemo i hoće li se pojaviti netko tko je spreman kreditirati naše inicijative.
FER-ovac ste,od vas se očekivalo da barem u segmentu informatičkog opremanja škola nudite jasno definiran projekt.
- Bilo bi sve jasno da imam odriješene ruke i neograničena sredstva, da imam – kao što ima turski ministar – sedam milijardi dolara za sličan projekt. Međutim, jedva smo i za sufinanciranje pilot-projekta uspjeli osigurati 20 milijuna kuna za prvih 150 e-škola. Zbog toga doista ne mogu garantirati da će sve škole biti na istoj razini opremljenosti. Imali ste akciju traženja većih izdvajanja za obrazovanje i znanost,a onda ste utihnuli.
Pomirili se s realnošću ili ste dobili po prstima?
- Postao sam, nažalost, bolno svjestan tih 12 milijardi kuna kamata koje plaćamo svake godine. Naravno da bih ja dao prioritet obrazovanju, no ne znam što bih istovremeno s potplaćenim doktorima, medicinskim sestrama, policajcima. Da bi se u ovom trenutku dalo obrazovanju, nekome treba uzeti. I ovo što smo s napravih s reformom meni sliči na znanstvenu fantastiku.
Što Vedrana Mornara u izvršnoj vlasti više opterećuje - birokracija, manjak novaca ili spinovi?
- Podjednako. Ali spinovi sa svih strana bole jer idu na osobnu razinu.
Je li spin i vaš put u Južnu Koreju?
- Ne razumijem takve spinove zbog nevažne stvari. Zar bih se zbilja radi tako nečega kompromitirao?
To vas vrijeđa?
- Da. Fantastično je koliko dugo se to perpetuira u medijima. To zaista ne razumijem. l već sam više puta rekao da je moj službeni put platilo Ministarstvo i siguran sam da nisam u nikakvom sukobu interesa. Napadi na mene potekli su zato što sam povukao neke poteze koji se nekima nisu svidjeli. Malo se progugla svjetonazor autora najžešćih kritika i sve postaje jasno.
Na početku mandata susret s Bozanićem, pred kraj s Kolindom Grabar-Kitarović?
- Mislim da treba razgovarati. Moj susret s Bozanićem jako je pridonio smirivanju strasti u sustavu obrazovanja. Prestala je ona neproduktivna svađa između države i Crkve koja nikome nije mogla donijeti dobro. Nažalost, mi se u ovoj državi previše svađamo, a premalo razgovaramo.
Na Milanovićevu mjestu sigurno biste razgovarali s Karamarkom?
- Ne bih se imao problem sresti s bilo kime, ako ima nade da se nešto iz toga izrodi. Čak i da ništa nisam napravio, što gubim razgovorom?
U 200 stranica udžbenika povijesti tema Domovinski rat obrađuje se na njih 14. Dovoljno - premalo?
- Mislim da to nije dovoljno. Nedopustivo je da djeca izađu iz škole a da ne znaju što je Oluja i kako je počeo Domovinski rat. Ključan događaj u hrvatskoj povijesti iz današnje perspektive nije krbavska bitka ni ubojstvo kralja Aleksandra, nego Domovinski rat. Zato mu treba dati dužno poštovanje.
S ovakvim stavom sigurno nećete, poput svog prethodnika Jovanovića, ući u sukob s HDZ-om.
- Mislim da svatko normalan vidi da djeca premalo uče u Domovinskom ratu.
lako ste od početka u projektu državne mature, ni u ovoj godini nema promjene. Zašto?
- Ima li smisla sada na brzinu raditi promjene? Maturi nedostaje ono što i cijelom sustavu: previše je faktografije, premalo problemskih zadataka.
Revizija bolonjskog procesa - zašto ni tu ništa?
- Jer smo tu, nažalost, najmanjih operativnih mogućnosti zahvaljujući autonomiji visokih učilišta i tu ne možemo učiniti puno. Volio bih zapravo vidjeti doslovnu primjenu Bolonje, no to trebaju odraditi visoka učilišta sama i pritom drastično revidirati svoje studijske programe. No, kod nas se ništa ne mijenja.
Do kad čekati?
- Nemam mehanizama. Ah vidim i krivnju u poslodavcima. Oni bi trebah reći da trebaju prvostupnike, a ne mastere. Što je razvijenija zemlja, traži više prvostupnika, a kod nas je suprotno – samo masteri mogu zadovoljiti te sofisticirane
potrebe našeg tržišta rada. Koliko u mom Ministarstvu ima poslova za koje treba studirati pet godina, 20 posto, 30?
Kada kreće potpisivanje prvih programskih ugovora i što ćete ponuditi sveučilištima?
- Krenut će potkraj godine i ponudit ćemo im postojeće stanje uz uvjet da nakon prve godine proizvedu nešto više stručnjaka u STEM području, a smanje one iz društvenoga područja. Koliko, tek ćemo pregovarati, no pomaka mora biti.
U međuvremenu će vas sveučilišta tražiti više novca.
- Da je meni jedna kuna za svaki milijun koji su od mene tražili, već bih imao pozamašnu sumu.
Preustroj instituta: treba li nam Institut za migracije?
- Ja to ne mogu reći.
Prije ste bili hrabriji.
- Sad sam oprezniji i napokon sam se donekle naučio politički ponašati. Ne mogu reći koliko će samostalnih instituta ostati. Da samo Institut Ruđer Bošković spojimo sa Sveučilištem u Zagrebu, ono bi poprilično naraslo na svjetskim ljestvicama. No, ne vjerujem da će to proći bez otpora dijela ruđerovaca.
Tu isplativost vam je pokazala neka studija?
- To pokazuje zdrava logika. Ruđer ima 768 zaposlenih, 320 znanstvenika, više od 100 znanstvenih novaka, oni rade čistu znanost, a Sveučilište u Zagrebu ne stiže toliko publicirati jer se bavi i nastavom. Samo s postojećim radovima znanstvenika s Ruđera Sveučilište bi puno dobilo. Često se spominje kako je sveučilište u Beogradu više na rang-listama od zagrebačkog. Pogledajte njihove sastavnice: Vinča, Pupin...
Plan do kraja mandata?
- Htio bih da se priča s reformom kurikuluma zakotrlja do te mjere da je više nitko ne može zaustaviti. Htio bih urediti financijsko poslovanje visokih učilišta i postupak spajanja instituta. Ako to napravim, bit ću jako zadovoljan.
I priželjkivati novi mandat?
- Nisam siguran da ga želim.
Razgovarala Mirela Lilek
Vijesti iz medija |
Odgoj i obrazovanje
