S ministrom turizma Antonom Klimanom vodili smo isključivo politički intervju, o HDZ-u u Istri, o njegovu poznanstvu s Tomislavom Karamarkom, kandidaturi za vrh HDZ-a...
Kako to jedan Istrijan pa u HDZ-u? U Istri su svi u IDS-u.
- Nisu baš svi (smijeh). Imamo čak i načelnika općine Sv. Petar u Šumi, Marija Bratulića, HDZ-ovca.
Sv. Petar u Šumi jedina je enklava HDZ-a u Istri.
- U tom smislu da. Ovakav je moj primjer: cijela moja obitelj tradicionalno je vezana za Crkvu i narodnjački način promišljanja i odgoja. Moja baka prezivala se Milanović i bila je iz loze pokojnog monsinjora Bože Milanovića koji je na Pariškim pregovorima, kada su se postavljale granice nakon Drugog svjetskog rata, dao najveći doprinos da Istra ostane u Hrvatskoj. I tu je ostao taj gen pa je logično da je u političkom smislu moje promišljanje vezano za desni centar.
Ipak, u HDZ ste ušli tek 2007.
- Da, ali uvijek sam bio na marginama te opcije, tu negdje. IDS u Istri opstaje od nastanka Hrvatske, toliko ni HDZ u kontinuitetu nije preživio na nacionalnoj razini. Dobro su se posložili, imali su viziju koju treba uvažavati kao političku realnost u Istri. To ne znači da su HDZ i IDS krvni neprijatelji, mi smo konkurenti na političkoj sceni. Ali definirali smo mnoge stvari koje su zajedničke IDS-u i HDZ-u kada je riječ o razvoju Istre, pogotovo u infrastrukturi. S IDS-om nikada nećemo imati političku koaliciju jer su nam ideološka stajališta na različitim stranama, ali ne vidim razloga da ne surađujemo oko projekata.
Vidite li prostor da itko drugi zavlada Istrom, osim IDS-a?
- Vidim, ne bih se inače bavio politikom. No, HDZ svakako mora promijeniti stranačku paradigmu kada je riječ o Istri. Mi moramo biti opcija za bolji život građana Istre i Hrvatske.
Vi ste bili i nacionalni predsjednik Katoličkog zbora Mi. U toj ste udruzi od 80-ih godina, tamo ste upoznali i Tomislava Karamarka?
- Da, bio sam klinac u dobi od dvadesetak godina, Karamarko je bio nešto stariji i aktivan u toj priči prije mene. Riječ je o katoličkoj, laičkoj udruzi koja je bila aktivna i u Jugoslaviji. Karamarko je već tada bio aktivan, kada udruga još nije mogla formalno biti osnovana, ali je okupljala ljude koji su promišljali o osamostaljenju Hrvatske, većim pravima Hrvata...
Kakav vam se tada činio Karamarko?
- Kao i sada. On ima posebnu, tihu energiju, koju je teško prenijeti medijski. Izuzetni je zaljubljenik u hrvatski narod, zaljubljenik u Hrvatsku i ne podnosi nepravdu. Pogađaju ga i osobne nesreće ljudi, ali i one koje su pogodile Hrvate kao naciju. I njegova obitelj bila je šikanirana u prošlom režimu i to čovjeka odredi. On je čovjekoljubac i veliki domoljub, to mi se kod njega najviše sviđa.
Kad jedan Istrijan lijepo govori o Karamarku, to pomalo čudi jer je on, pogotovo u lijevoj javnosti, doživljen kao radikalan, nacionalist...
- Tomislav Karamarko uopće nije radikalan čovjek. On je antitotalitaran u svakom smislu, a ako je biti antitotalitaran jednako biti radikalan, onda sam i ja radikalan. On je uvjereni antifašist, antinacist i antikomunist. To mogu reći nakon niza razgovora koje sam vodio s njim. Ne možemo zanemariti ono što se događalo u bivšem režimu i što je cijeli svijet osudio, samo je u jednom dijelu naše javnosti komunistička prošlost ostala kao orden nečega što je bilo dobro. Od bivše Jugoslavije nismo se mogli odmaknuti na miran i civiliziran način nego su si komunisti pripisati da su oni jedini antifašisti, i to je dovelo do ratnih scenarija u bivšoj Jugoslaviji. U Istri je osnovan prvi antifašistički pokret kada komunizma nije ni bilo na vidiku.
Kandidat ste za Predsjedništvo HDZ-a, no već se čuju negodovanja da su kandidati ministri koji nemaju snagu na terenu.
- Čuo sam to, i čini mi se da je to logično razmišljanje s njihove strane. Opet, HDZ ima pravo na Istru, kao i na svaki dio Hrvatske. Ako govorimo o novom HDZ-u, Tomislava Karamarka vidim kao hrvatskog Davida Camerona, i mislim da HDZ može imati uspjeha u Istri. Ja sam se kandidirao, a delegati će na izbornom Saboru reći svoje. Kada je riječ o Istri, HDZ je u prošlosti imao personalnih propusta, što je dovelo do niske razine podrške HDZ-u u Istri. To znači da su na listi za Sabor bili ljudi koji, osim u nekoj delegaciji, nisu kročili nogom u Istru. To se više neće događati. U mom slučaju, na županijskom odboru HDZ-a dobio sam najviše glasova da budem na listi za Sabor.
Vi ste u Karamarkovoj kvoti za vrh stranke.
- Svi smo mi Karamarkovi ljudi.
Pa i jeste i niste.
- Smatram da bismo trebali biti, Karamarko nije imao protukandidata u stranci da bismo se dijelili na Karamarkove i nečije druge ljude. Ako i u natruhama postoji ideja drukčije politike za HDZ od Karamarkove, onda je taj netko trebao zauzeti politički stav i izaći mu na megdan.
Osjećate li neku ljubomoru u HDZ-u prema vama kao Karamarkovu prijatelju?
- Karamarko je prvo moj stranački predsjednik. Drugo, znam jako mnogo Karamarkovih prijatelja koji nisu nigdje, ni na kakvoj funkciji. I vjerojatno su oni bolji prijatelji s njim nego što sam ja. Čujem i ja svašta oko te cijele priče, ali ja se osjećam integralnim Hrvatom na svakoj stopi naše zemlje. Znam da bi naši ljudi htjeli ljude iz HDZ-a samo ondje gdje HDZ dobiva sto posto. Ali pitam vas, kako onda razvijati HDZ ondje gdje nismo na vlasti? Istra je politički devastirana, vlada gotovo politička monokultura IDS-a i SDP-a. Potrebno je implementirati konzervativni pristup u politički prostor Istre, za što smatram da ima mnogo prostora. Bez obzira na to koliko je Istra liberalna kada je se gleda izvana, ona je jako konzervativna iznutra.
Istra je multikulturalna i tolerantna, pa kako će Istrijani progutati tu priču kada se na nacionalnoj razini uz HDZ i partnere vežu priče o ustaštvu i si., bez obzira na to što tu ima i pumpanja lijeve javnosti?
- Dobro kažete da se pumpa. Ne može se za izolirane incidente, kada netko viče za dom spremni, reći da to čini neki HDZ-ovac i da HDZ to podržava. Sve što ne odgovara lijevom spektru, u smislu takvih radikalnih poruka koje su potpuno neprihvatljive za hrvatsko društvo i koje osobno osuđujem, pripisuju HDZ-u. Pod geslom za dom spremni, Istra nikada ne bi ostala u Hrvatskoj. To je daleko, daleko od mog političkog habitusa. Znam da ni predsjednik Karamarko ni ljudi oko njega to ne podržavaju. U Istri se može osvijestiti da to nije politika HDZ-a. Druga je stvar što bi neki htjeli da jest.
Svjedočimo stalnim sukobima HDZ-a i Mosta, kako na to gledate?
- Ne moramo se u svemu slagati, ali razina komunikacije mora postojati i nije dobar način da se problemi rješavaju preko medija. Bildanje mišića kroz medije pogrešna je taktika. Političke mišiće nabildat ćemo jedino ako Vlada bude uspješna. Ne bih volio da se Milanovićeva teza mi ili oni prelije na politiku Vlade.
Vrlo ste pobožni?
- Trudim se biti pobožan, a koliko jesam, ne mogu sam procijeniti. Mnogo mi znači vjera. Odgojen sam u tom duhu. Dosad sam uspio doći barem na nekoliko sati kući svaki vikend i još nisam propustio nijednu misu u Vodnjanu. To mi vraća energiju, podsjeća me koliko sam mali, koliko moram biti normalan, bez obzira na to što ljudi ministarsku funkciju doživljavaju velikom. Koliko si ponizan i koliko shvatiš da si prolazan i da možeš pomoći drugima svojim radom, toliko si bolji čovjek.
Je li se promijenila percepcija ljudi prema vama otkad ste ministar?
- U mom okruženju, u Puli, Vodnjanu, to je opće oduševljenje. Ali za njih sam uvijek taj koji jesam. I moje sugrađanke bakice i Talijanke i Bošnjakinje i Istrijanke, dobace mi da se držim, da vide da imam podočnjake... To su dobronamjerni savjeti.
Razgovarala: Iva Puljić Šego
Večernji list, 2. svibnja 2016.
Vijesti iz medija |
Turizam
