Dario Nakić, ministar zdravlja, odlučan je u namjeri da provede reformu zdravstvenog sustava, te tvrdi kako će, unatoč činjenici da se radi o Vladi koja je politički daleko najslabija u zadnjih 25 godina, provesti ono što ni jednoj vlasti do sada nije uspjelo. Tijekom razgovora u njegovu uredu u Ministarstvu zdravlja dotaknuli smo se svih važnijih tema u zdravstvu, ali očito je kako njegovo ministarstvo tek treba razraditi, pa onda i provesti neke mjere koje su najavljene.
Cilj je reformskih mjera smanjiti godišnje troškove u sustavu za 500 milijuna kuna i povećati prihode za 400 milijuna, kako bi dug od 2,5 milijardi kuna bio vraćen do kraja 2018. Kako to namjeravate postići i je li to realno? Naime, sami ste kazali kako je u prva tri mjeseca bolnički sektor iskazao gubitak od 160 milijuna kuna.
- Mislim da je taj cilj moguće ostvariti, ali možda ipak do 2019., a ne do 2018. U pravu ste, u prva tri mjeseca gubitak je bio 160 milijuna kuna, i to zbog toga što su za 80 milijuna kuna povećani troškovi za zaposlene, a 80 milijuna za lijekove. Naime, od 8. studenog 2015. do 21. siječnja, dakle za vrijeme takozvane tehničke Vlade, zaposleno je na neodređeno vrijeme 800 ljudi, ali s tim da je od toga 500 novih ljudi, a 300 ih je već imalo ugovor na određeno. S druge strane, očito je da su se lijekovi propisivali mimo određenih standarda, pa smo zbog toga i donijeli odluku da će nam uprave bolnica morati jednom mjesečno slati izvještaje o poslovanju kako bismo imali stalnu kontrolu troškova.
Ali kako namjeravate uštedjeti 500 milijuna i uprihoditi 400 milijuna kuna godišnje?
- Osim što smo već u startu našeg rada promjenom sustava helikopterske službe uštedjeli stotinu milijuna kuna u odnosu na planove potrošnje modela koji je zagovarala bivša Vlada, naš je prvi zakonski potez reforma hitne službe kojom ćemo smanjiti pritisak na bolnice i uštedjeti oko 50 milijuna kuna na ime dijagnostičkih postupaka koji nisu bili potrebni. Sama je najava da će se ići u tu reformu, odnosno da će nehitni pacijenti koji su došli na hitni bolnički prijam kao jednu od mogućnosti imati i plaćanje iznosa od 150 kuna, uz mogućnost javljanja obiteljskom liječniku ili dežurnom, utjecala na to da se smanji pritisak na bolničke hitne prijeme.
Kako ćete riješiti problem rada liječnika obiteljske medicine u primarnoj zaštiti i dežurstva vikendom? Je li sve dogovoreno s liječnicima?
- Problem radnog vremena tijekom tjedna riješit ćemo preraspodjelom radnog vremena i uvođenjem jednakog radnog vremena za liječnike koncesionare i liječnike u domovima zdravlja, a tako će biti riješen i rad vikendom. Stalno razgovaramo sa svim zainteresiranim stranama i za sada nema problema u dogovaranju tih planova. Smatramo kako će građani imati punu uslugu, kvalitetnu i na vrijeme, kada se obrate svojim liječnicima.
Očekujete li značajniji prihod na ime tih 150 kuna plaćanja za one koje hitne službe ocijene da nisu hitni pacijenti?
- Ne, od toga ne očekujemo značajniji prihod, to je samo mjera stimuliranja građana da se najprije savjetuju sa svojim liječnikom, a tek potom da idu na hitne bolničke prijame. Naravno, ne govorim o slučajevima za koje je evidentno da su hitni.
Dobro, tu ćete uštedjeti 50 milijuna kuna. Što je s ostalih 450 milijuna planirane uštede?
- Najveći dio toga trebao bi se uštedjeti racionalizacijom bolničkog sustava, odnosno smanjivanjem broja akutnih kreveta za deset posto, a povećanjem aktivnosti dnevnih bolnica, te strožom kontrolom propisivanja lijekova. Dakle, donijet ćemo stručne kriterije po kojima će se određivati može li neki odjel pružati kvalitetnu i financijski održivu uslugu i, ovisno o tim pokazateljima, neki će se odjeli u nekim bolnicama pripajati drugim bolnicama. Jer sada imamo situaciju da su neki odjeli pretrpani pacijentima i postupcima, a nemaju dovoljno ljudi ni sredstava, dok neki drugi odjeli nemaju dovoljno pacijenata, pa onda ni ti doktori ili kirurzi onda ne mogu imati dovoljno stručnosti da kvalitetno usavršavaju svoje vještine. To je važan dio reforme bolničkog sustava, nastojat ćemo optimirati procese u kvalitativnom i ekonomskom smislu, jer sada smo u situaciji da za isti novac dobivamo manju kvalitetu, a nakon što se restrukturiramo, i uz manje ćemo novca moći davati veću kvalitetu usluga.
Međutim, već u startu su vaši kolege iz Splita i Šibenika, ali i iz drugih bolničkih centara, uputili oštre kritike na moguće smanjenje razine statusa njihovih bolnica. Kako to komentirate?
- Splitska bolnica zadržat će svoj status kliničkog bolničkog centra, a i šibenska će bolnica zadržati status koji sada ima. Međutim, doći će do promjene u administrativnim razinama na način da će postojati jedna nacionalna, osam regionalnih - i to pet više regionalne razine, tri niže regionalne razine i ostalo županijske, odnosno gradske - te dvije subregionalne bolnice. No, kao što sam već rekao, to ne znači da će se automatski ukidati neki odjeli u tim bolnicama i spajati s drugim bolnicama. To će prvenstveno ovisiti o kriterijima koje sam već spominjao.
Kada ćete izići u javnost s tim kriterijima?
- Nadam se da ćemo uspjeti sve napraviti do rujna, a do kraja godine početi i s implementacijom, odnosno s provedbom tih kriterija i reforme bolničkog sustava. Naravno, to se neće moći provesti preko noći, ali u to se mora krenuti ako želimo imati održivi zdravstveni sustav.
Do rujna ćete imati dosta veliku buku u sustavu i može vam se dogoditi da prepreke postanu prevelike za provedbu tog plana. Zbog čega ne požurite s izradom tih kriterija, kako bi stručna i laička javnost mogla znati o čemu je riječ?
- Zbog toga što želimo sve napraviti po stručnim uzusima. Dio toga je već napravila bivša Vlada u takozvanom Master planu bolnica, ali nije imala snage ni volje to provesti, a sada je na nama da to doradimo i provedemo. Neće biti lako, ali drugo nam ne preostaje.
Hoćete li imati dovoljno političke snage da to provedete? Pa u Splitu je najveći oponent mogućim promjenama Dujomir Marasović, visoki dužnosnik HDZ-a, vaše stranke, a slična je situacija i u drugim gradovima.
- Svjestan sam toga, ali, ponavljam, kada je Split u pitanju, on će zadržati svoj status KBC-a i to je sve što o tome mogu sada reći. No, ovom prilikom bih upitao bivša vodstva KBC-a Split kako to da je lista čekanja za CT godinu dana, iako postoje dva CT simulatora koja se ne koriste, a koja se, recimo, koriste u KBC-u Rebro za snimanja i pretrage. Prema informacijama koje imam, KBC Split je nedovoljno dobro organiziran u poslovnom, financijskom, stručnom i kadrovskom smislu, čak se i radno vrijeme ne poštuje. E, to je ono što se mora promijeniti u Splitu. Ne mora nitko javno braniti Split kako bi skupljao jeftine političke bodove, jer će Split i dalje imati status KBC-a. Ali moraju se provoditi poboljšanja u organizacijskom smislu. Mislim da će to podržati i građani. Slično je i sa Šibenikom iako me se proziva za iživljavanje nad šibenskim zdravstvom, oni koji prozivaju javno zaobilaze komentirati kako sam u prvih nekoliko tjedana povećao izdvajanja za tu bolnicu u iznosu od milijun kuna za opremu, a trenutno radim i na povećanju standarda hitne medicinske pomoći s uvođenjem timova u Drnišu i Primoštenu. Šibenska bolnica, slično kao i splitska, ima organizacijske teškoće, te problem s poštovanjem radnog vremena. Nitko ne namjerava uništiti tu bolnicu, ali njom se mora efikasnije upravljati. To vrijedi za čitav bolnički sektor u Hrvatskoj.
Tomislav Tolušić, HDZ-ov ministar gospodarstva, javni je protivnik bolničke reforme u kojoj bi slavonske bolnice gubile dio svojih odjela?
- To nije točno. Ja i ministar Tolušić imamo izvrsnu suradnju i u svakodnevnom smo kontaktu, on samo želi jasne kriterije po kojima će se odlučivati treba li pojedini odjel biti u nekoj bolnici. A to je ono na čemu radimo i zbog toga taj dio posla želimo napraviti profesionalno i kvalitetno kako bi svima bilo jasno što radimo i zašto to radimo.
Dakle, tvrdite da će politički najslabija Vlada u zadnjih 25 godina uspjeti provesti najtežu reformu, onu zdravstvenog i bolničkog sustava?
- Da, tako se posložila situacija. Možda tako ne izgleda, ali mi u Vladi smo složni kad su reforme u pitanju, svjesni smo da kod birača prolazimo ili padamo upravo na tom pitanju. Naravno, taj proces ne može teći glatko i bez stalnog usuglašavanja, ali mi jednostavno nemamo izbora. Moramo provoditi reforme koje će nam na koncu omogućiti da imamo solidne zdravstvene i obrazovne sustave, koji su civilizacijski temelj svake države.
I tu dolazimo na problem uvođenja takozvanih nadstandardnih usluga, u kojem će građani moći tražiti i dobiti kvalitetniju uslugu ili materijal za dodatni novac. Hoće li to značiti da će se opseg i kvaliteta usluga smanjiti, kako bi dio sadašnje košarice prava postao dio nadstandardnih usluga?
- Ne, jamčim da se to neće dogoditi. Stručna tijela zdravstvenog sustava, koja se najvećim dijelom temelje na radu liječnika iz određenog sektora, odlučivat će što će biti nadstandard, strogo vodeći računa o tome da se ne smanjuje dosegnuta razina prava.
Ali već sada postoji situacija da u različitim bolnicama pacijenti dobivaju različitu kvalitetu usluga, ali i materijala. Hoće li se onda nova pravila određivati tako da će, na primjer, pacijenti dobivati kvalitetu umjetnog kuka ili stenta koje su do sada ''isporučivale'' bolje bolnice ili će to biti slabija kvaliteta materijala? A oni koji dodatno plate dobit će ono što se do sada moglo dobiti u nekim bolnicama bez dodatnog novca?
- U svakom pojedinom slučaju rukovodit ćemo se stručnim ocjenama i najnovijim istraživanjima. Recimo, do sada se koristio određeni stent koji je bio višestruko skuplji od drugog stenta za koji se smatralo da je slabije kvalitete, ali pokazalo se da razlika u funkcionalnosti uopće nije velika, dapače. Dakle, nema potrebe da se koristi stalno taj višestruko skuplji stent, kojem sada također pada i cijena, osim u slučajevima kada je to baš specifično klinički potrebno. Tako će biti i sa svim ostalim materijalima i uslugama - koristit ćemo zadnje stručne analize i istraživanja i postupati sukladno njima. Danas imamo situaciju kada pojedine bolnice naručuju skupe materijale, a druge jeftinije, čime se zapravo stvara nejednakost među građanima.
Svjesni ste da je to vrlo osjetljivo pitanje i da ćete biti pod stalnom prismotrom javnosti?
- Naravno. Ali ako je jedna Danska, koja izdvaja pet puta više za zdravstvo od Hrvatske, morala 2007. godine provesti slične reforme koje mi namjeravamo provesti, onda ne vidim problem da i mi to napravimo. Moramo zdravstveni sustav maksimalno optimirati, ne razbacivati se novcem, jer ga jednostavno nemamo. Naš državni proračun je u minusu, a dužni smo više nego što država i gospodarstvo mogu podnijeti.
Zbog tog ste minusa u zdravstvenom sustavu, odnosno u državnom budžetu, i najavili, pa prolongirali povećanje dopunskog za 19 kuna?
- Da. Ovom prilikom bih najprije rekao da je dobro što se HZZO izdvojio iz sustava državne riznice, jer sada je čitav sustav transparentniji. Treba znati da HZZO dobije preko zdravstvenog doprinosa oko 18 milijardi kuna, još oko 2,4 milijarde kuna na ime drugih zakonskih prihoda, dok oko 2,4 milijarde kuna mora doći iz državnog proračuna, odnosno iz novca koji se prikuplja iz općih poreza i nameta koji nisu izravno namijenjeni zdravstvu. Razlog tome je, između ostalog, što se država obvezala pokrivati dio troškova dopunskog osiguranja za više od 900 tisuća građana, od djece do umirovljenika s malom mirovinom. Međutim, kako je država u proračunskom manjku, nije u mogućnosti svoje obveze isplaćivati u cijelosti i zbog toga smo odlučili da se cijena dopunskog povisi za 19 kuna, jer je to način da povećamo prihode zdravstva kako bismo do 2019. gubitak sustava zdravstva sveli na nulu. Volio bih da živimo u državi i gospodarstvu koje bolje stoji i da to ne moramo primijeniti, ali mislim da će se to ipak morati dogoditi. Odlučili smo u dogovoru sa socijalnim partnerima ipak još jednom razmotriti čitav problem i vidjeti je li moguće nešto drugo napraviti, ali nisam baš siguran. Naravno, u komunikacijskom smislu bilo bi bolje da smo najprije riješili problem neefikasnosti bolničkog sustava, javne nabave, lijekova, ali nemamo baš vremena za tako fino ''štimanje'' sustava.
U javnosti se barata s 1. rujna kao datumom kad bi dopunsko trebalo poskupjeti za 19 kuna?
- To još nije odlučeno.
Ipak, šteta je već napravljena jer je dio pacijenata prešao iz HZZO-a kod konkurencije?
- Bile su to nešto veće oscilacije od uobičajenih i svjesni smo toga, ali sada je to dobrim dijelom prestalo. Osim toga, ići ćemo na zakonsku izmjenu kojom ćemo zaštititi HZZO od tržišne diskriminacije. Naime, HZZO sada zakonski mora pod istim uvjetima prihvaćati sve pacijente, bez obzira na starost i povijesti bolesti, a privatni osiguravatelji to mogu izbjeći. Zbog toga ćemo naći način za izjednačavanje svih osiguravatelja, tako da nitko nema mogućnost diskriminirati pacijente na osnovi starosti i drugih pokazatelja. Tako ćemo spriječiti situaciju da privatnim tvrtkama odlazi samo zdraviji i mlađi dio populacije, dok HZZO radi sa svima i tako ima neproporcionalno veće troškove od konkurencije.
Imati ćete političke snage provesti takvu odluku, kontra privatnih osiguravateljskih kuća?
- Da, uskoro ćemo naći odgovarajuća zakonska rješenja.
Hoće li u tom slučaju privatni osiguravatelji moći imati različite cijene za različitu grupu osiguranika - starijih, mlađih, bolesnijih?
- Privatni osiguravatelji sami će donositi odluku o tome hoće li imati razlike za različite grupe osiguranika, to ostaje kao njihova mogućnost, ali kao što je već napomenuto, uvest će se postupci tržišnog niveliranja koji će biti u svojstvu omogućavanja ravnopravnih tržišnih uvjeta između javnog osiguranja i privatnih. Također, bitno je spomenuti i da se planira uvođenje takozvanog obiteljskog paketa u ponudu dopunskog osiguranja HZZO-a kako bi osiguranici imali povoljnije uvjete kod ugovaranja većeg broja polica, a koji će svakako biti povoljniji od pojedinačne police.
Koje će biti glavne mjere u reformi primarne zdravstvene zaštite?
- Cilj nam je smanjiti broj pacijenata kod liječnika obiteljske medicine s oko 2000 na 1500 po liječniku. To ćemo dijelom postići tako što ćemo nastojati povećati broj liječnika stalnim povećanjem kvote upisa na medicinske fakultete, a dijelom dopuštanjem liječnicima da dobrovoljno rade još četiri godine nakon 65. ili 67. godine života. Kad su u pitanju bolnički liječnici, to ćemo dijelom rješavati boljom suradnjom sa susjednim zemljama, odnosno osiguranjem specijalizacija za liječnike iz tih zemalja u našoj državi i mogućim zadržavanjem najboljih kadrova.
Razgovarao Frenki Laušić
Vijesti iz medija |
Zdravlje
