Nacional je prvi od hrvatskih medija, još sredinom proteklog tjedna, ušao u ogroman hangar u Zračnoj bazi Zemunik u Zadru, u kojoj se nalazi pet od ukupno 16 borbenih helikoptera tipa OH-58D Kiowa Warrior koje je američka vlada donirala Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Vrijednost donacije s popratnom opremom, simulatorima za obuku, pripadajućim sustavima naoružanja, raketama, streljivom, pričuvnim dijelovima i ostalom opremom iznosi oko 286,5 milijuna kuna, a dio tog iznosa financirat će se i iz fondova američke pomoći. Projekt donacije započeo je u vrijeme bivše vlade, u rujnu 2014. tijekom bilateralnih obrambenih konzultacija sa Sjedinjenim Američkim Državama. Glavni pregovarač hrvatske strane bio je donedavni načelnik Glavnog stožera, general zbora Drago Lovrić, a ugovor je potpisan i finiširan početkom 2016. u mandatu aktualnog ministra obrane Josipa Buljevića i aktualnog načelnika Glavnog stožera generala zbora Mirka Šundova.
O tome što konkretno za Hrvatsku znači ova donacija, gdje nas to smješta po pitanju borbene spremnosti, koji je prvi korak da bi se riješio i problem borbenog zrakoplovstva, ali i kako vidi svoju buduću ulogu u politici, u intervju za Nacional otkrio je ministar obrane Josip Buljević.
Znači li ova donacija američke vlade da je Hrvatska sada po opremljenosti borbenim helikopterima vodeća u ovom dijelu Europe?
- Točno. Ti helikopteri znatno podižu borbenu spremnost Republike Hrvatske, međutim, tu nije riječ samo o borbenoj spremnosti. To su višenamjenski helikopteri, oni su i borbeni, ali i izvidnički. Osim podizanja borbene spremnosti, oni će svakako pomoći i u kontroli državne granice te u drugim situacijama, u kojima vojne snage mogu pomoći civilnim institucijama i drugim državnim djelima. S tih 16 helikoptera ćemo dodatno nadzirati i osigurati naš zračni prostor i prostor koji nam gravitacijski i interesno pripada.
Je li to i svojevrsna priprema za Schengen?
- Da, to će nam itekako pomoći u pripremi za Schengen. I upravo zadnje izmjene Zakona o obrani koje omogućavaju Oružanim snagama da pomažu policiji u nadzoru državne granice omogućile su da uvedemo ove helikoptere u cjelokupan sustav nadzora državne granice.
Prije toga to nije bilo moguće?
– Ne, jer je isključivo policija bila nadležna za kontrolu državne granice. I sada je isključivo ona nadležna, ali je ovime omogućeno da joj pomažemo. Mi smo mala država, nemamo puno kapaciteta i mislim da ih moramo iskorištavati što je najbolje moguće. Tijekom mog mandata pokušali smo maksimalno iskoristiti obrambene resurse tako da oni pomažu i u civilnim poslovima, odnosno da budu na usluzi civilnoj zajednici. To se već događa jer zrakoplovi kanaderi u vlasništvu Oružanih snaga gase požare, helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva obavljaju hitne medicinske prijevoze, sada će u kontroli državne granice pomagati i naši Kiowa helikopteri. Oni su itekako iskoristivi i u slučaju nekih protuterorističkih aktivnosti, pomoći specijalnim snagama u svim mogućim situacijama. Tako Oružane snage neće biti samo trošak hrvatskom društvu, nego će i u vrijeme mira biti itekako korisne. Ulaganje u Oružane snage ne znači gubitak novca ili pripremu za rat, nego razvijanje sposobnosti koje su nam potrebne u normalnom funkcioniranju.
Budući da je riječ o američkoj donaciji, i to ciljano Hrvatskoj kao članici NATO-a, znači li to da Amerikanci predviđaju još dosta problema na našim granicama, što zbog izbjeglica, što zbog nekih stvarnih opasnosti ili terorističkih prijetnji? Jer Amerikanci nemaju veze sa Schengenom, on bi trebao više zanimati Europsku uniju.
- Prioritetni partner hrvatskih oružanih snaga, odnosno Ministarstva obrane, su Sjedinjene Američke Države i u sklopu NATO-a naša je strategija bila što čvršće vezivanje uz američke saveznike. Surađivali smo na mnogim poljima i na mnogim mjestima diljem svijeta i tu je Hrvatska prepoznata kao vjerodostojan partner. Međutim, Hrvatska objektivno ima jedan problem, a to je oprema i naoružanje koji su još uvijek dosta vezani uz istočne dobavljače, pogotovo kad je riječ o našem zrakoplovstvu, i o borbenim zrakoplovima i o helikopterima. Donaciji je bio cilj da se smanje naše ovisnosti o nečlanicama NATO-a. A mi smo iskazali interes da dobijemo jedan multifunkcionalni helikopter koji je moguće koristiti ne samo za borbene svrhe, nego i kao pomoć u onome što će nam sasvim sigurno sljedećih nekoliko godina biti prioritet, kao što je osiguravanje schengenske granice.
Sada smo, međutim, doznali da u Hrvatskoj trenutačno uopće nemamo kadra osposobljenog za let borbenim helikopterima i to zato što država nema borbene helikoptere. Ovo su prvi koje imamo.
- Oružane snage u Domovinskom ratu imale su borbene helikoptere, a sada ih ponovno imamo, a također imamo i pilote helikoptera. U sklopu cijene od otprilike 30 milijuna eura osigurana su i sredstava za preobuku nekoliko desetaka naših pilota za ovu vrstu helikoptera. Njihova obuka počet će već za nekoliko tjedana, a obučavat će ih američki instruktori. Zato smo kupili i jedan simulator. Tako da ćemo u najskorijem razdoblju imati spremne pilote.
Bivši šef Glavnog stožera, general Drago Lovrić, rekao je da će naši troškovi biti minimalni jer je riječ o američkoj donaciji, a da će najveći trošak biti PDV. Kome se on plaća i nije li to zapravo birokratski apsurd da država sama sebi plaća porez?
- I meni je to bio apsurd, dok nisam proučio pravila Europske unije. Naime, otkad je ušla u EU, Hrvatska mora plaćati porez na neeuropske donacije. Ta je obveza preuzeta u pretpristupnim pregovorima. PDV se plaća Hrvatskoj, a to je trošak Ministarstva obrane, za koji su sredstva osigurana.
Hoće li nas ova donacija koštati na neki drugi način?
- Znate kako se kaže, da nema besplatnog dara. Helikopteri nisu dar, nego ulaganje, američka pomoć u ulaganju u zajedničku sigurnosnu politiku. NATO-u i SAD-u je vrlo stalo do toga da Hrvatska bude ogledni primjer dobro funkcionirajuće demokratske zemlje, ali i da budemo faktor stabilnosti i mira u ovom dijelu svijeta.
Kako će Srbija reagirati na ovu donaciju, a s obzirom na to da i oni očekuju neke velike donacije iz Rusije, potiče li to na neki način utrku u naoružanju i hoće li to povećati tenzije? Drugim riječima, hoće li se Srbija osjetiti ugroženom?
- Ne vidim nikakva razloga da se osjećaju ugroženima. Dobri odnosi sa Srbijom i cjelokupnim srpskim narodom prioritetni su za Hrvatsku i doista bih volio da se ona osjeća sigurnije, ako je sigurna i Hrvatska. Mi podržavamo njen put u europskim integracijama i mislim da ćemo surađivati na pitanjima mira i zajedničke sigurnosti.
Ali u Srbiji se već ranije moglo čuti da se Hrvatska naoružava pa zato mora i ona.
- Hrvatska kao suverena država zadržava pravo na autonomne odluke o načinu na koji ćemo štititi svoj teritorij i nitko tko nema zločeste pretenzije prema nama ne treba se osjećati ugroženo. Mi sasvim sigurno nećemo biti agresivni ni prema jednom našem susjedu.
A hoće li se Hrvatska osjećati ugroženom ako Srbija od Rusije doista dobije te velike donacije, odnosno ako kupi njihovo oružje?
- Hrvatska je članica NATO-a i sposobna je obraniti svoju sigurnost i svaki njen interes. Nećemo se osjećati ugroženo, što god netko od naših susjeda radi.
Za neko vrijeme riješili smo problem helikoptera, ali koliko ste intenzivno posljednjih mjeseci rješavali problem koji brine i javnost, a to je da hrvatsko nebo nije zaštićeno jer nemamo više osposobljenih borbenih zrakoplova, posebno nakon afere s remontom MIG-ova?
- Hrvatsko nebo se štiti borbenim zrakoplovstvom, protuzračnom obranom, a čak i Kiowa helikopteri mogu sudjelovati u njegovoj zaštiti. Mi smo radili na razvoju svih tih triju segmenata zaštite hrvatskog zračnog suvereniteta, međutim, najkompleksnije je pitanje borbenog zrakoplovstva. Moj stav kao ministra obrane i Glavnog stožera je taj da trebamo zadržati sposobnost borbenog zrakoplovstva, da je to Hrvatskoj nužno i razrađivali smo načine kako to riješiti. Došli smo do radne verzije pet načina kako bi to bilo moguće, od najjeftinije i lako izvedive, s kojom ćemo 20 do 30 godina produžiti sposobnost s postojećim ili sličnim tipom zrakoplova. Najbolja varijanta i najskuplja, naravno, bila bi nabava novih borbenih zrakoplova, uz različite offset programe koji se tu mogu dobiti, a između toga imamo nekoliko varijanti. Na žalost, padom Vlade nismo dovršili taj projekt, ali smo sasvim sigurno trasirali dobar put da se pripreme odluke, a onda će buduće političko čelništvo države donijeti političku odluku o rješavanju tog pitanja. To nije odluka koju može donijeti samo Ministarstvo obrane.
Niti je to stranačka odluka.
- Tako je. To je strateška politička odluka od prvorazrednog značenja za Hrvatsku, a naš je stav da borbeno zrakoplovstvo trebamo zadržati.
Kad govorite daje Hrvatskoj ili Amerikancima interes da se pojača komponenta oružja koje dolazi sa Zapada, hoće li se razvijati i strategija nabave novih aviona?
- MIG-ovi će sasvim sigurno još neko vrijeme biti u sastavu hrvatskog ratnog zrakoplovstva, međutim, na njima ne trebamo temeljiti budućnost.
Koja je alternativa? Spominjali su se Fi6 avioni.
- Ima različitih alternativa, od polovnih zrakoplova proizvedenih na Zapadu koji su u relativno dobrom stanju, do nabave novih. Kad se odlučimo za jednu varijantu, nakon što netko ponudi bolji offset, započet će pregovori o tome kako ćemo to platiti, koliko ćemo platiti i što će nam zauzvrat dati. Kad se navode gole cijene, riječ je o cijenama koje se plaćaju tijekom deset godina, ali one uključuju i dodatne programe ako se za njih odlučimo. Najlošija varijanta bila bi da kupimo još pet polovnih MIG-ova i produžimo njihov vijek za 20 godina. Time bismo samo kupili 20 godina. Ako kupimo avione koji nam nude offset, to je za tehnološki napredak zemlje ključna stvar jer tako otvaramo radna mjesta, školujemo ljude i upisujemo se na mapu tehnološki visokorazvijenih zemalja. Osim toga, odluka kako ćemo riješiti problem borbenog zrakoplovstva i strateško je važna. Kad se 30-40 godina vežeš uz dobavljača, prioriteti moraju biti naši partneri iz NATO-a.
Koji je najvažniji korak da bi se to pitanje počelo rješavati?
- Najvažnije je donijeti političku odluku o tome uz koga ćemo se dugoročno vezati. Kad se ona donese, onda će biti i različitih varijanti za rješavanje koje neće biti ni tako skupe ni tako teške, kako se to u ovom trenutku pretpostavlja. Po dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga kojeg se mi čvrsto držimo, predviđeno je da se ta politička odluka donese do kraja ove godine.
Znači li to da je ta donacija i želja Amerikanaca da nam pokažu svoju dobru volju?
- Da, donacija je kontinuitet američke pomoći osuvremenjavanju hrvatskih oružanih snaga. Jer ovo nije prvi slučaj da mi dobivamo velike donacije od njih.
U kojoj je fazi istraga o remontu MIG-ova?
- Na to vam ne mogu odgovoriti zato što mi ne sudjelujemo u toj istrazi. Sve što smo imali predali smo Državnom odvjetništvu koje je, kako su priopćili, donijelo rješenje o provođenju istrage. Doista nisam informiran što se dalje s tim događalo. Naš interes je tu bio da unutar našeg sustava raščistimo sve što možemo, a Državno odvjetništvo će provesti daljnje istrage i pravosudno procesuiranje.
Smatrate li da je to velika mrlja za Ministarstvo obrane što je do toga uopće došlo, da se otvaraju ozbiljne sumnje u najmanju ruku u šlamperaj remonta tako važnog naoružanja kao što je borbeni zrakoplov?
- To je veliki primjer koliko je korupcija štetna i koliko koruptivne aktivnosti mogu urušavati borbenu spremnost zemlje. Izuzetno je dobro što su Vojna policija i Vojna sigurnosno-obavještajna agencija odradile posao i da su, kad su saznali da se to događalo, beskompromisno prikupile informacije o tome i izvijestili pravosudna tijela. Naš proračun smanjenje početkom ove godine, znali smo da svaku kunu moramo efikasno iskoristiti i zbog toga smo sve snage Ministarstva obrane usmjerili na suzbijanje korupcije. To je bio preduvjet za efikasno korištenje novca iz državnog proračuna, a koliko je on efikasno korišten najbolje govori podatak da smo unatoč smanjenju sredstava zadržali sve razvojne planove koji su planirani dugoročnim razvojem Oružanih snaga.
Istraga je još u tijeku, ali ako bi se utvrdilo da je netko bio korumpiran i tako oštetio sigurnost hrvatskog borbenog zrakoplova, čime je direktno ugrožena nacionalna sigurnost zemlje, smatrate li da bi taj čin trebao podlijegati i dodatnom sankcioniranju pod kvalifikacijom izdaja nacionalnih interesa?
- Riječ je o korupciji koja izravno šteti nacionalnim interesima i borbenoj spremnosti države. To je najklasičniji primjer izdaje nacionalnih interesa.
Bi li se to tako trebalo kvalificirati i u nekim drugim slučajevima, kad se izdaju nacionalni interesi povezani s energetskim sektorom, kao u slučaju afera u naftnoj kompaniji Ini? Bi li tu trebala vrijediti ista pravila i postaviti se uzusi ponašanja da se zna što su nacionalni interesi i da će onaj tko dirne u njih biti oštro sankcioniran?
- Slažem se. Postoje strateške stvari od interesa za nacionalnu sigurnost i smatram da treba oštro sankcionirati sve one koji ih ugroze.
Istaknuli ste da donirani helikopteri ne bi uopće mogli služiti kao ispomoć policiji pri čuvanju državne granice da to nedavnim izmjenama Zakona o obrani nije omogućeno. Ali u saborskoj raspravi o njima oporba je kritizirala da će se time maltene omogućiti izlazak vojske na ulice, odnosno rekla da je riječ o neodrživoj, nepotrebnoj i protuustavnoj militarizaciji društva i tražila je očitovanje Ustavnog suda. Vojska je i prije toga mogla pomoći policiji u ratnom stanju, neposrednoj ugroženosti države i velikim prirodnim nepogodama.
- To su bile samo politikantske kritike. Ja kao ministar obrane to ne bih dozvolio. Funkcija ministra obrane je da bude predstavnik civila na čelu jedne oružane institucije. Osobno smatram da liberalno-demokratski sustav u Hrvatskoj ne dopušta ikakvu mogućnost političke intervencije vojske. Čuvao sam se i čuvam Oružane snage od bilo kakve vrste politizacije. Isto tako, prvi bih ustao i borio se protiv ikakvih naznaka militarizacije društva ili zlouporabe vojske nauštrb razvoja civilnog društva. Međutim, upotrebu helikoptera Kiowa u nadzoru državne granice zaista se ne može shvatiti kao uplitanje vojske niti vidim kako bi Oružane snage mogu biti prijetnja ičemu ako se koriste za kontrolu državne granice. Uostalom, to se već događa jer obalna straža kontrolira državnu granicu na moru, a Oružane snage upotrijebljene su i u izbjegličkoj krizi.
U redu, ali treba li javnost strahovati da bi se vojska tako mogla angažirati za smirivanje nereda ili u sličnim situacijama ili da će se vojska na ikoji način uplitati u političke igre?
- To je apsolutno nemoguće i za to ne postoji ni zakonska mogućnost. Niti su oružane snage predviđene za takvo što.
Jer, da postoji, onda bi ovisilo o tome je li ministar, poput vas, liberalno orijentiran ili možda ima neke drugačije stavove.
- U Hrvatskoj postoji sustav check and balance, odnosno provjera i ravnoteža i ne postoji nijedna grana vlasti koja bi imala monopol na uporabu oružane sile. Imamo predsjednicu Republike koja je vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, ministra obrane i načelnika Glavnog stožera. Vrlo teško je zamisliti da bi se moglo dogoditi da se sve te tri osobe dogovore o zlouporabi i udruženom zločinačkom pothvatu zlouporabe vojske protiv hrvatskog društva.
Koliko je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala u realizaciji ugovora o donaciji helikoptera?
- Predsjednica je svojim lobiranjem i preporukama jako pomogla u cijelom tom procesu.
S obzirom na kratak rok i to da je Vlada nažalost, ili na sreću, pala, koje ciljeve niste uspjeli realizirati?
- Puno ciljeva. Imao sam viziju u tome da pomognemo da se stvori efikasan sustav koji bi bio koristan cijelom hrvatskom društvu i moja je ideja bila da se vojska ne smije samo pripremati za slučaj ratne opasnosti, nego cijelo vrijeme Oružane snage i Ministarstvo obrane moraju biti u interakciji s civilnim društvom. Upravo ova uporaba dijelova Oružanih snaga u pomoći civilnom društvu, u poboljšanju sigurnosne situacije, u obrani od poplava i drugih nepogoda je ta ideja sustava domovinske sigurnosti o kojoj smo govorili. Dijelom smo to ostvarili kao način razmišljanja i surađujemo s Ministarstvom zdravlja, s kojima smo potpisali ugovor o prijevozu pacijenata, višestruko jeftinijim nego što je bio onaj s talijanskim partnerom. Ispunili smo sve naše obveze iz dugoročnog programa razvoja Oružanih snaga unatoč smanjenom proračunu i jedan od mojih prioriteta je bio taj da Ministarstvo obrane promoviramo kao stožerno ministarstvo kad je riječ o obrambenoj i sigurnosnoj politici u Hrvatskoj . Ostvarili smo niz diplomatskih kontakata i razgovora te sustava savezništava u regiji. Gotovo da nema u našem susjedstvu ministra obrane s kojim se nisam susreo nekoliko puta. Pripremili smo Sporazum o strateškoj suradnji između ministarstava obrane Velike Britanije i Hrvatske. Njegovo potpisivanje bilo je predviđeno krajem lipnja, međutim, kao tehnički ministar smatrao sam da će to ipak trebati potpisati sljedeći ministar koji dobije legitimitet. A sve je pripremljeno.
Jeste li zadovoljni kako je ove godine obilježena proslava Oluje i kako u tom kontekstu gledate na incident s paljenjem srpske zastave u Kninu, ali i sve veću fasciniranost mladih ustaškim simbolima?
- Događaji koje spominjete bacaju sjenu na obljetnicu briljantne i čiste vojne pobjede prije 21 godinu. Paljenja državnih zastava oštro osuđujem. Hrvatska zastava je višekratno zapaljena u Srbiji, što osuđujem, kao i paljenje srpske zastave u Kninu. Moramo poslati jasnu poruku da obilježavanje 5. kolovoza - Oluje, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja - nije upereno protiv Srbije i srpskog naroda, nego veliča našu pobjedu nad velikosrpskom agresijom i slom jedne šovinističke, zločinačke i terorističke tvorevine. Niti osobno, ni kao ministar obrane ne mogu podržati ništa što šteti interesima hrvatskog naroda. Kada me pitate o fasciniranosti manjeg dijela mladih ustaškim obilježjima, to se može okarakterizirati na stotine načina, kao revolt, mladenačka pobuna, nerazumijevanje prošlosti i drugo, ali smatram da tom dijelu mladih ljudi treba objasniti da to nije nešto što koristi hrvatskom narodu. Budućnost Hrvatske ne može se i ne treba graditi na ustaškoj simbolici.
Kako komentirate uzburkavanja strasti uoči svake obljetnice te što mislite kako bi se to moglo promijeniti? Što bi trebalo napraviti da se smire tenzije i s hrvatske i sa srpske strane te da se prestanu postavljati pitanja ima li Hrvatska ili ne pravo na proslavu Oluje?
- Srbija se mora pomiriti s tim da je Oluja bila briljantna, legitimna operacija oslobađanja hrvatskog teritorija koja je spriječila genocid u Bihaću nakon genocida u Srebrenici, da je ona potpuno opravdana te daje njenim uspješnim provođenjem razbijena teroristička kvazitvorevina, takozvana Republika Srpska Krajina koja je bila kriminalna tvorevina i sredstvo za provođenje etničkog čišćenja i višestrukog kršenja i ljudskih prava i humanitarnog prava. Naravno da imamo razumijevanja prema obiteljima i svima koji su povezani sa žrtvama sa svih strana. Što se može napraviti da se relaksiraju odnosi? Hrvatska može napraviti to da učinimo sve da proslava Oluje prođe dostojanstveno, da se osjeti da žalimo za svakom žrtvom. Međutim, isto tako ne smijemo dozvoliti da se dovodi u pitanje karakter te operacije, njezina svrhovitost i način provođenja. A što bi Srbija trebala napraviti? Ona bi to trebala prihvatiti.
Ali očito je da u Srbiji nisu prihvatili svoju odgovornost za agresiju na Hrvatsku. Može li ona to pitanje nametnuti u pregovorima o ulasku Srbije u Europsku uniju jer se ono nikada neće riješiti ako ta država ne prihvati dio odgovornosti?
- To su emotivna pitanja. Ja se u odnosima sa Srbijom zalažem za princip da možda imamo stvari o kojima se nikad nećemo ili ne možemo složiti. Ali svakako ima stvari koje su zajednički interes i oko kojih bi bilo dobro razgovarati. One stvari o kojima se ne možemo složiti ostavimo budućim generacijama. To nisu krucijalna pitanja koja bi trebala opterećivati i potpuno blokirati odnose između dviju država. Smatram da bismo tu trebali biti odgovorni prema budućnosti.
Vidjeli smo kako je to završilo s bivšim političarima koji su ostavili nama i budućim generacijama da riješimo neka pitanja pa se još uvijek bavimo temom ustaša i partizana.
- Govoriti o ustašama i partizanima 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata meni je apsurd. Mislim da je ta priča, što bi rekao jedan kolega, floskula, jer ne vidim primjer suštinske rasprave o tom pitanju. To je potpuno neozbiljno.
Pa evo, i vaš kolega, ministar kulture Zlatan Hasanbegović, jedan je od onih koji zastupaju tezu da je temelj hrvatske države isključivo Domovinski rat, a ne i Narodnooslobodilačka borba. To je udaranje u temelje hrvatske države. Nije li to sve epilog borbe između ustaša i partizana?
- Neozbiljno je nakon 70 godina, kad gotovo da više nema živih ustaša i partizana, raspravljati o tome.
Smatrate li da su u temeljima hrvatske države i Narodnooslobodilačka borba i Domovinski rat?
- Smatram da je najznačajniji temelj Hrvatske suvereno pravo hrvatskog naroda da ima svoju državu. I nikad ne bih iz ikojeg rata izvlačio legitimitet. Mislim da je prirodno pravo svakog naroda da demokratskim putem odluči hoće li imati svoju državu ili neće. Hrvatski narod je demokratskim putem na referendumu to odlučio, uz 90-postotni konsenzus svih hrvatskih građana, a slobodnu Hrvatsku ostvarili smo veličanstvenom pobjedom u Domovinskom ratu. Mi smo svoju slobodu i pravo na demokratsko odlučivanje morali braniti i obranili smo u Domovinskom ratu.
Kakva će biti vaša politička budućnost? Učlanili ste se u HDZ neposredno prije nego što se dogodila smjena predsjednika.
- Svakako namjeravam biti politički aktivan, zbog toga sam i ušao u Hrvatsku demokratsku zajednicu. Planiram pomoći pobjedi HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima, uvjeren sam da ćemo tu polučiti dobar rezultat, a o načinu kako ću ja pomoći odlučit će čelništvo stranke.
A ono još nije odlučilo o vašem eventualnom mjestu na listi.
- Ne, jer su u tijeku prijedlozi. Mene je kao kandidata predložio Gradski odbor HDZ-a Grada Zagreba, a o tome će dalje odlučiti predsjedništvo.
U dijelu javnosti smatraju vas kadrom Tomislava Karamarka. Što o tomu misli Andrej Plenković i jeste li o tomu razgovarali?
- Razgovarao sam s predsjednikom stranke kojeg poznajem već dugo i mislim da možemo vrlo dobro surađivati.
S obzirom na to da ste bili na čelu Sigumo-obavještajne agencije, kakva je vaša procjena o tome kako će se kretati izbjeglički valovi i koliko će Hrvatska time u budućnosti biti pogođena?
- Izbjeglički valovi neće prestati. Nekoliko desetaka milijuna ljudi na afričkom kontinentu, Bliskom istoku i Srednjoj Aziji ima želju ili tendenciju kretati se prema Europi. Hrvatska ne može voditi autonomnu politiku i najbolji način da se zaštitimo je taj da s drugim članicama EU-a i NATO-a kao i s njihovim vanjskim partnerima dogovaramo zajednički stav i osiguramo europske granice.
Razgovarala: Orhidea Gaura Hodak
Nacional. 9. kolovoza 2016.
Vijesti iz medija |
Obrana i vojska
