Kad je po drugi put imenovan ministrom Ante Šprlje bio je najmlađi od dosad 15 ministara pravosuđa, ali u aktualnoj Vladi jedan je od petero 37-godišnjaka. Mladost, pa i to što dolazi iz male sredine, u njegovu resoru ispremreženom lobijima, može biti i prednost. Šprlje je navikao na timski rad, radne energije mu ne nedostaje i ima izraženu potrebu za društvenim angažmanom, ranije na dobrobit doline Neretve, a sada je nerijetko i do 22 sata na poslu. Intervju smo odradili nakon redovnog radnog vremena pa smo u Ministarstvo pravosuđa ušli na stražnji ulaz, a i na jedan dodatni upit odgovorio nam je u jedan u noći.
U javnim istupima djeluje ukočeno, ali u razgovoru je opušten i smiren i kad ga se provocira. Brzo misli, ne okoliša s odgovorima i stilski ih ne ukrašava, što govori i o iskrenosti.
Vaša majka za 24 sata rekla je da vi ne znate lagati. Jeste li u politici naučili da ipak ponekad nije dobro reći istinu?
- Hahaha! Ma ne, ja stvarno vjerujem da treba biti transparentan. Istinu je ponekad teško čuti, ali ako se to ponekad i obije o glavu, bolje da se obije, barem znate na kojem ste putu.
Tko je definirao vaše ministarske zadatke? Most, HDZ, vi osobno ili je to neka kompilacija?
- Glavne političke smjernice daje Vlada u svom programu, a one su uglavnom produkt dogovora Mosta i HDZ-a. Kad postoje smjernice, stručnjaci u Ministarstvu pravosuđa ne lutaju.
Osjećate li se kao instrument u rukama politike?
- Nemam problema s time. Program Vlade kreiraju neke političke silnice kao i sve u životu. Nikad nisam imao problem s time da bi mi neka politička stranka nešto naredila. Jer, i kad sam predložen za ministra, nisam predložen kao čovjek s nekakvom političkom ideologijom, nego osoba iz struke koja će znati prepoznati probleme pravosuđa, a onda ih i rješavati.
A kome ste odgovorni, Andreju Plenkoviću ili Bozi Petrovu?
- Zna se struktura vlasti. Moja pozicija uvijek je na raspolaganju i premijeru i Hrvatskom saboru. Oni raspolažu mojim mandatom i u svakom trenutku, ako nisu zadovoljni mojim radom, mogu mi to priopćiti i ja bih bez problema otišao s te pozicije.
Je li vam premijer iznio svoja očekivanja, sugestije...?
- Gospodin Plenković očekuje jačanje pravne sigurnosti i pravne države. Na kraju krajeva, svaki građanin očekuje da imamo što učinkovitije pravosuđe. Pravosuđe nam je pod popriličnim povećalom javnosti koja je uvjerena da ne radi dobro svoj posao. Naravno da radom i poboljšanjem sustava želimo promijeniti takvo viđenje.
Tko je Mostov adut koji je radio program o pravosuđu, očito netko tko poznaje sustav iznutra? Koliko znam, to je radila ekipa pravnika. I pomoćnica u Upravi za organizaciju pravosuđa, inače vrlo kvalitetan kadar, bila je na listi Mosta.
Smetaju li vam primjedbe da ni u Općinskom sudu u Metkoviću niste bili prvi, već zamjenik predsjednice, i to četiri mjeseca, a imali ste samo četiri godine sudskoga iskustva?
- Četvero ministara rođeno je kad i ja, a to se samo meni prigovaralo. U pravosudnom sam sustavu 11 godina i, koliko znam, nijedan od zadnjih deset ministara nije imao iskustva u pravosuđu kao ja. Poprilično sam uvjeren i stabilan glede svojih mogućnosti pa nemam problema s tim. Radio sam u Državnom odvjetništvu i na sudu tako da jako dobro razumijem oba sustava i mislim da ću to pokazati u ove četiri godine.
Imate li problema s time što vam je stomatolog prvi nadređeni?
- Ne. Ivan Kovačić kao potpredsjednik Vlade za upravu i pravosuđe treba imati, uz stručne, i određene karakterne osobine koje on ima. Pokazao je karakter, a kad gradite državu, to je jedna od bitnijih stvari jer takva osoba uočava sve negativne silnice. Ako nemate karakter, možete biti stručni koliko želite, ali nećete nikad ništa napraviti.
Ali nije dovoljno biti pošten i karakteran, treba nešto i znati.
- Pa bio je gradonačelnik Omiša i saborski zastupnik i vjerujem da je tu stekao dobra iskustva. Potezi koje je vukao govore o stabilnosti u razmišljanju i željama za promjenama.
Onda bi i ministar pravosuđa mogao biti netko izvan sustava?
- Teoretski je moguće. Ministar pravde u BiH profesor je latinskog jezika. Ja držim da je najbolje da struka vodi resor, ali određeni ljudi imaju širok spektar te mogu biti po različitim resorima.
Kao sudac u mirovanju ne smijete se baviti politikom. Kad su vas snimili s političarima Mosta, tvrdili ste da to nije bilo političko druženje.
- Ja nisam čovjek stranke, ne kreiram stranačku politiku. Taj me dio politike ne zanima niti u tomu sudjelujem, već me zanima izgradnja pravosuđa i države u ispravnom smjeru.
Kako biste nazvali onda to što radite na realizaciji političkog programa ove Vlade?
- Pa i suci vam provode zakone koje su opet kreirali i usmjerili političari.
Lukavo. Ali Udruga hrvatskih sudaca ne slaže se s vama, samo što Ustavni sud nikako da ocijeni jesu li u pravu kad govore o nespojivosti angažmana sudaca u izvršnoj vlasti.
- Podnijeli su to prije nego sam postao ministar. I ja sam član te udruge, ali se u tomu ne slažem s udrugom. Imamo tri grane vlasti i one, pa ni u teoriji, nisu potpuno odvojene, već se isprepliću. I u radnim skupinama ovog ministarstva rade suci koji kreiraju zakonske prijedloge koji će biti usvojeni u Hrvatskom saboru kao trećoj grani vlasti.
Čime se od učinjenog najviše ponosite od kada ste ministar?
- Pripremili smo, završili ili su u visokoj fazi pripreme, 20 zakona. U ovih desetak mjeseci broj neriješenih predmeta pao je s 560 na 490 tisuća. Omogućili smo i da se kamate od sudskih depozita prebace u prihod Ministarstva pravosuđa i time smo riješili dug od oko 80 milijuna kuna, unatoč smanjenju proračuna za stotinjak milijuna kuna. Time se jako ponosim jer se to nitko nije usudio ili nije sjetio napraviti. I sljedeći zakon o sudovima obvezat će predsjednike sudova da polozima upravljaju kao menadžeri.
Nećete zbog toga imati problema na Ustavnom sudu?
- Ne, jer to nije tuđi novac. Stranka koja položi tisuću kuna na sudski račun očekuje da tisuću kuna dobije i natrag ili da taj iznos bude, recimo, proslijeđen drugoj stranci koja ne želi primiti novac, a mi ćemo samo od toga pokupiti kamatu.
Tri godine se govori o ravnateljima za sudove, namjeravate li ih uvesti?
- Namjeravamo, ne mogu reći u kojem vremenu jer još nemamo proračun za iduću godinu, ali vjerujem da ćemo kroz godinu dana pripremiti podlogu za prve ravnatelje za najveće sudove.
Most je u svom programu inzistirao da se upražnjena mjesta u pravosuđu moraju popuniti za najviše šest mjeseci. Županijski sud u Zagrebu predsjednika nema deset mjeseci, Općinski građanski sud u Zagrebu nije imao više od dvije godine!
- Završavamo Zakon o DSV-u kojem je upravo to cilj, što je posebno važno za predsjednike velikih sudova koji najčešće dugo imaju vršitelja dužnosti.
Što biste izdvojili kao najvažnije što namjeravate ostvariti?
- Planiramo spajanje prekršajnih i općinskih sudova, no ima otpora jer svi se drže tradicije i žele biti samostalni. Ali, od oko 350 prekršajnih sudaca stotinjak ih je višak i iznimno će dobro doći u rješavanju svih ostalih vrsta predmeta. Tako će se objediniti računovodstva i sudske uprave, a suci sa smanjenim opsegom poslova angažirati na rješavanju velike količine neriješenih predmeta.
Na tomu predsjednik Vrhovnog suda inzistira godinama.
- Moram priznati nisam to znao.
Kad bi to krenulo?
- Zakonski okvir planiramo pripremiti do 1. srpnja 2017. pa do kraja te godine provesti spajanje.
Ne može brže?
- Ne, jer do kraja godine moramo analizirati situaciju jer nije ista situacija u Zagrebu koji ima niz specijaliziranih sudova i drugdje. U nekim gradovima spajanje možda ne bi imalo učinak. I u Zagrebu imamo višak sudaca, ali moramo analizirati je li rješenje spajanje sudova ili samo premještaj dijela sudaca. Osnivamo i Visoki kazneni sud, vjerojatno s prvim danom 2018. To bi bio žalbeni sud za sve prvostupanjske odluke neovisno dolaze li s općinskog ili županijskog suda. To neće biti veliko financijsko opterećenje jer će se suci uzimati s postojećih sudova.
I prostor za sjedište ste našli?
- To nismo riješili, to nam je i inače problem u pravosuđu, osobito u Zagrebu.
A projekt u Selskoj cesti?
- Taj dugoročni plan o gradnji Trga pravde, koji bi za čitavo stoljeće riješio taj problem pravosuđa, težak je otprilike milijardu kuna.
Financiranje iz fondova nije moguće?
- Dio fondova podržava takve projekte, ali natječaj i izrada projektne dokumentacije potrajat će barem godinu i pol, treba i srušiti postojeće zgrade, tako da sam poprilično siguran da u ovom mandatu to nećemo riješiti. Ali definitivno mislim da bi država u skladu sa svojim mogućnostima u takav projekt trebala krenuti. Osobito jer imamo jako velike gubitke na postojećim zgradama, energetske, puno se troši na održavanje i plaćamo visoke zakupe za neke zgrade.
Velik su problem neriješeni predmeti, osobito revizija za Vrhovni sud. Kad više ne bi zaprimili nijedan predmet, još dvije i pol godine imali bi što raditi!?
- Vrhovni sud ima oko 18.000 neriješenih predmeta zbog čega u Zakonu o parničnom postupku napuštamo institut redovne revizije. To bi trebalo smanjiti priljev predmeta pa bi Vrhovni sud tada počeo ispunjavati svoju funkciju ujednačavanja sudske prakse na način da na svojim sjednicama zauzima pravna stajališta koja će primjenjivati niži sudovi.
Odvjetnici i znanstvenici vrlo su kritični tvrdeći da revizija postaje privilegij te komplicira i produljuje rješavanje zbog dvostupnog odlučivanja, prvo o dopustivosti pa tek onda o suštini.
- Svatko ima svoj stav o određenim pitanjima, pa tako i HOK. Sugestije su dobrodošle, ali to ne znači uvijek da je neka sugestija dobra i za cjelokupni sustav.
Je li moguće odvjetničke tarife staviti u ovisnost o vrsti predmeta i presudi, a ne o broju podnesaka i ročišta, čime se, kažu, stimulira razvlačenje suđenja?
- Iako i sada imamo mješoviti sustav odvjetničkih tarifa, pa i predmete, ovisno o vrsti i visini spora, u kojima su one vezane za fiksnu tarifu, osobno držim da bi trebalo razmisliti o takvom modelu. Ali odvjetničke tarife ne može odrediti Ministarstvo, već se moraju dogovoriti s Hrvatskom odvjetničkom komorom. Inače, mislim da i odvjetnici žele brzo i funkcionalno pravosuđe.
Hrvatska je na samom dnu po rješavanju sporova mirenjem.
- To je jedan od posebnih problema, dijelom i zbog našeg mentaliteta. U parnicama je katastrofalno stanje, manje od jedan posto mirenja i sudskih nagodbi.
Namjera vam je i spajanje katastra i zemljišnih knjiga.
- To je jedna od velikih reformi. Često se u medijima govori o sukobu između ministarstava graditeljstva i pravosuđa jer oni žele spajanje, a mi ne. To nije točno. Moj je san, od kada sam se 2008. prvi put susreo sa zemljišnim knjigama, da se ta dva područja spoje jer je nelogično da se za informaciju o jednoj nekretnini ide na dva mjesta. S ministrom graditeljstva još u bivšoj Vladi dogovorio sam da formiramo mješovite timove koji će dogovoriti zajedničku platformu u kojem će smjeru to ići. Do kraja godine trebali bismo dobiti smjernice tog spajanja, a 2017. zakonodavni okvir. Nekome će to djelovati sporo, međutim to je jedna od najsloženijih reformi i treba promisliti o svakom detalju jer je to sustav koji ne trpi greške.
Ovršni zakon politika sve više pretvara u socijalni zakon?
- Ovršni zakon postao je učinkovit u najgore vrijeme, za recesije. Nažalost, bivše se vlasti nisu dovoljno posvećivale učinkovitosti ovrhe od 2000. do 2008. pa, kad smo dobili ekstremno učinkovit zakon, ogroman broj ovrha koje su ležale na sudovima preko noći sručio se na građane a da se nije predvidjelo kakav će to imati socijalni učinak. Danas imamo oko 325.000 blokiranih građana koji nisu plod, kao što se često misli, isključivo lošeg Ovršnog zakona, već loše ekonomske situacije, nezaposlenosti, niskih primanja i nepovoljnog gospodarskog okruženja. Iako to nije popularno reći, dio ovrha provodi se i zbog neodgovornih građana koji se nisu ponašali u skladu sa svojim mogućnostima. Svrha Ovršnog zakona nije da postane socijalna mjera. Međutim, kako su građani željeli da se i u Ovršnom zakonu poduzmu određeni zahvati, krenulo se sa zaštitom najugroženije skupine građana koja ostaje bez jedine nekretnine. Lani je na jedinoj nekretnini bilo 90 ovrha, a iseljenje je bilo u 40 slučajeva. S tim da u zaštitu ulaze samo socijalno ugroženi koji nemaju za stanarinu. Ističem to jer je dojam u javnosti, s obzirom na to da mediji prate svaku takvu deložaciju, da se to događa svakodnevno.
Vodi li se računa o manipulacijama kako porezni obveznici ne bi rješavali socijalni problem bogatih kao za Švicarce?
- Zato je i uveden imovinski cenzus prema Zakonu o socijalnoj skrbi.
Ima li naznaka promjena u vezi s procesuiranjem hrvatskih državljana u Srbiji i BiH za ratne zločine?
- Ljetos smo zatražili podatke o istragama i optužnicama od Srbije i BiH i odgovor još nismo dobili. Postoji sporazum između državnih odvjetništava RS i RH o razmjeni podataka, ali nam Srbija ne dostavlja ažurirane podatke s promjenama nakon prvotne obavijesti još od 2010. Glede BiH, iako smo prije tri mjeseca tražili podatke o optužnicama ili istragama, takvo što nismo ni od njih dobili. Nemamo problema da se procesuiraju neposredni izvršitelji kaznenih djela, ali sam vidio slučajeve gdje se nekog optužuje po zapovjednoj odgovornosti samo zato što je u neko vrijeme u ratu bio na nekom položaju a da nije stvarno bio odgovoran za nešto, a to mi jako smeta.
Iako ratni zločin ne zastarijeva, ne postaje li ovako ta okolnost i potencijalno sredstvo politike, osobito ako se zapovjedna odgovornost i bez novih saznanja može uvijek aktivirati, što je onda s pravnom sigurnošću?
- Zapovjedna odgovornost vrlo je specifičan model kaznene odgovornosti i za primjenu tog instituta zahtijeva se poznavanje ukupnosti događanja konkretne ratne situacije te stavljanje u kontekst vremena i mogućnosti tog vremena. Potencijal za zloupotrebu uvijek može postojati, ali zbog toga Republika Hrvatska pomno prati i analizira svaku optužnicu koju izvana dobije kako bi provjerila je li usklađena s modernim pravnim standardima. Međutim, problem je kada vam te eventualne optužnice ne dostave, već ih drže tajnima, kao i eventualne tjeralice unutar svojih država.
Najavljivali ste i mjere protiv odgovornih u rafineriji za zagađenje zraka u Slavonskom Brodu?
- To je bila tema razgovora ministara i ovih dana. Nažalost, taj prekogranični problem nije jednostavno riješiti. BiH će o tomu trebati povesti računa i stoga ćemo nastaviti s pritiskom kako bi naši građani dobili što im pripada, a to je pravo na čist zrak.
Hoćete li inzistirati na ukidanju zastare za privatizacijski kriminal i ratno profiterstvo?
- Vjerujem da će svi nositelji vlasti i oporba sjesti i razmisliti o tomu da se postigne bolja pravednost kroz izmjenu Ustava.
Po biografiji, volite se igrati rata?
- Airsoft mi je rekreacija. Inače imam dozvolu za oružje i tu i tamo se bavim streljaštvom, naravno amaterski, jednom mjesečno odem u streljanu. Ali nisam ljubitelj ubijanja životinja. Rekao sam lovačkim društvima: ne zovite me u lov, već eventualno kad imate sanitarni odstrel.
Bili ste prilično angažirani u lokalnoj zajednici, u dobrovoljnom vatrogasnom društvu, član školskog odbora, ekoloških i udruga lađara...
- Gotovo sve svoje slobodno vrijeme trošio sam na razne društvene angažmane na lokalnoj i regionalnoj razini, a sada to više nije moguće. Posao u Ministarstvu često završim u 22 sata. Bio sam uključen i u inicijativu Stop Gornjim horizontima koja je uključivala mlađe i proaktivne ljude koji su uspjeli dobar dio doline Neretve dići na noge pa su se i državne institucije odlučile tome više posvetiti.
Bili ste i novinar.
- Da, znam kako je biti u vašoj koži, bio sam urednik lokalnih portala i jedan od urednika portala Legalis na kojem sam nekoliko godina bio moderator za kazneno i prekršajno pravo u davanju besplatne pravne pomoći. Imao sam otprilike 4000 objava, što mi je oduzimalo jako puno vremena. Znao sam i do dva ujutro proučavati pravnu materiju. Nijedan upit nisam ostavio neodgovoren.
U lađi ste preveslali La Manche i išli preko Jadranskog mora?
- La Manche sam preveslao, a na Jadranu sam bio dio logističke ekipe na ratnom brodu koji je pratio lađare jer sam bio i direktor Maratona lađa, dopredsjednik udruge, predsjednik Nadzornog odbora...
Gdje ste naučili srpski jezik?
- Čitajući srpsku literaturu (smijeh). Ćirilicu sam naučio u osnovnoj školi. Kad sam se javio na jedan međunarodni natječaj za regionalni centar za zaštitu okoliša za srednju i istočnu Europu, pitali su me znam li srpski jezik. Nisam to stavio u životopis, a bio sam mlad i očekivali su da ne znam ćirilicu pa su mi sugerirali da je za međunarodne natječaje to korisno staviti u životopis.
Razgovarao: Marinko Jurasić
Večernji list, 6. studenog 2016.
Vijesti iz medija |
Pravosuđe
