Predsjednik Vlade u Saboru: Važno je kako ćemo pozicionirati Hrvatsku u novim globalnim okolnostima

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković danas je u Hrvatskom saboru izvijestio zastupnike o sastancima Europskoga vijeća.

Izrazio je zadovoljstvo intenziviranjem dijaloga između izvršne i zakonodavne vlasti. „Na ovaj način pokazujemo dodatno poštovanje prema Hrvatskom saboru i njegovoj ulozi u artikuliranju vanjske i europske politike Republike Hrvatske“, naglasio je. Podsjetio je da je 2016. godina bila specifična za hrvatsku političku scenu, ali i za Europsku uniju i globalna kretanja. „I upravo u takvom kontekstu izuzetno je važno kako ćemo voditi europsku politiku, kako ćemo prepoznati trendove koji se u njoj trenutno odvijaju i kako ćemo pozicionirati Republiku Hrvatsku u novim globalnim okolnostima“, kazao je predsjednik Vlade.
 
Govor predsjednika Vlade prenosimo u cijelosti:
 
 „Treći dan zaredom sam u Hrvatskom saboru i moram priznati da mi je to posebno zadovoljstvo i drago mi je da intenziviramo dijalog i na ovoj razini između izvršne i zakonodavne vlasti i na ovaj način pokazujemo dodatno poštovanje prema Hrvatskom saboru i njegovoj ulozi u artikuliranju vanjske i europske politike Republike Hrvatske.
 
Želio bih se također osvrnuti i na dolazak predsjednika Europskoga vijeća Donalda Tuska u Zagreb u povodu 25. obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske. Bivši poljski premijer koji je na pola mandata svoje uloge predsjednika Europskog vijeća na taj način, kao prvi čovjek Europske unije, pokazao je koliko i on osobno, a i europske institucije poštuje Hrvatsku, njena postignuća i njenu ulogu i doprinos Europskom projektu. Mislim da je njegov govor na hrvatskom jeziku jedinstven i koliko je meni poznato malo je nehrvata koji su za ovom govornicom tako srčano i tako dobro govorili i o Hrvatskoj i o Europi i o našim zajedničkim vrijednostima.
 
Također, čestitam s ove govornice, nakon što sam to sinoć osobno napravio, novoizabranom predsjedniku Europskog parlamenta, mom velikom prijatelju Antoniu Tajaniju, koji je jučer preuzeo tu dužnost od Martina Schulza, i na taj način, mogu reći da na čelnim mjestima svih europskih institucija imamo prije svega izvrsne poznavatelje Hrvatske i naše prijatelje, i političke i osobne i ljude koji vjeruju u ovaj projekt i koji će, siguran sam, u sljedeće dvije i pol godine na svojim dužnostima biti naši partneri u rješavanju zajedničkih problema.
 
Ovo je prigoda da napravimo rezime rada Europskoga vijeća u 2016. godini, godini koja je po nizu aspekata bila ne samo specifična, kao što smo konstatirali za hrvatsku političku scenu, bila je izrazito posebna, neuobičajena i za Europsku uniju, pa možemo reći i za globalna kretanja.  Doživjeli smo scenarij da su predsjednici vlada dviju članica od preko 60 milijuna ljudi podnijeli ostavke nakon izgubljenih referenduma. To se još u Europi nije dogodilo.
 
Referendum o ostanku ili odlasku Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije na birališta je izvukao 70 posto birača, 48 posto ih je bilo za, 52 posto protiv. 
 
Nekoliko mjeseci kasnije u Italiji, na inicijativu bivšeg predsjednika vlade Renzija održan je referendum o ustavnim promjenama. Referendum koji je vezao političku sudbinu predsjednika vlade s rezultatima referenduma na koji je izašlo čak 68 posto Talijana, 40 posto ih je podržalo reformu, a čak je 60 posto bilo protiv. To Europa još nije doživjela.
 
I upravo u takvom kontekstu izuzetno je važno kako ćemo voditi europsku politiku, kako ćemo prepoznati trendove koji se u njoj trenutno odvijaju i kako ćemo pozicionirati Republiku Hrvatsku, posebno nakon pobjede predsjednika Trumpa na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama i novim globalnim okolnostima, pa i vrlo jasno govoreći asertivnijom politikom Rusije na svim teatrima globalnih zbivanja u ovom trenutku.
 
U takvom kontekstu Hrvatska je sudjelovala na šest Europskih vijeća, pet formalnih i jednom neformalnom. Na četiri od tih šest sastanaka sudjelovao je bivši predsjednik Vlade, kolega Orešković, a na posljednja dva sam sudjelovao ja predstavljajući Hrvatsku.

Dopustite mi da na početku kažem nekoliko riječi o ovom zadnjem sastanku Europskog vijeća održanom u prosincu, koji je imao nekoliko bitnih tema – migracije, sigurnost, ekonomski i socijalni razvoj, pitanja mladih i pitanja vanjskih odnosa, odnosno vanjske politike Europske unije.  
 
Budući da sam o Europskom vijeću u listopadu govorio odmah nakon povratka iz Bruxellesa, ovdje ću staviti akcent na ključna pitanja koja su dominirala raspravom zadnjeg dana sjednice Hrvatskoga sabora, 15. prosinca.
 
Kada je riječ o migracijama, Hrvatska smatra i to sam jasno ponovio, da je strateški ujednačeni odgovor država članica, utemeljen na solidarnosti, optimalan pristup upravljanju migracijskim pritiscima.
 
Na solidarnost gledamo kao vrijednost koja je u podlozi europskoga projekata, a stajališta država članica o  podjeli tereta i odgovornosti tj. prihvaćanju određenog broja tražitelja azila, po mom uvjerenju, a i po uvjerenju Hrvatske, je podjela koja treba biti pravedna, ravnopravna i proporcionalna.
 
Hrvatska se u proteklom razdoblju obvezala na prihvat 1600 ljudi, a do sada je po tom sustavu realocirano samo 19, i to iz Italije.
 
2015. je u Hrvatskoj međunarodnu zaštitu zatražilo 211 osoba od čega je odobren 41 zahtjev, a u 2016. taj trend je povećan na 2231 zahtjev, a odobreno je 99. 
 
Podržali smo reformu Europskog sustava azila, a naš je stav da je pravi način učinkovito upravljanje vanjskim granicama Europske unije i u tom kontekstu smo izrazili zadovoljstvo brzom uspostavom i početkom rada Agencije Europske granične i obalne straže, za koju smatramo da je dobar primjer europskog odgovora na krizu.
 
Naš prioritet je da tzv. istočno-mediteranska ili balkanska ruta ostane zatvorena. To je sigurnosno i politički gledano za Hrvatsku izuzetno važno i trebamo ustrajati na dijalogu sa zemljama jugoistoka Europe i svim članicama Europske unije da tako i bude. pristup koji uključuje suradnju s partnerima je jedini mogući da ovakvo stanje kakvo imamo danas bude u kontinuitetu te da osiguravamo hrvatske granice sa svim mjerama koje danas radi hrvatska policija koristeći i tehnologiju i ljudstvo, a bez da gradimo fizičke zapreke.
 
Vezano uz vanjsku dimenziju migracija Europske unije Vijeće je potvrdilo sve one zaključke koji se odnose na odnose s Turskom, a osobito izjavu između EU i Turske, koju treba provoditi u cijelosti i bez izuzetaka. To je posebno važno s obzirom da je Turska ključ i glavna zemlja koja može odrediti dinamiku daljnjih izbjegličko-migracijskih valova prema teritoriju članica Europske unije.
 
Na Europskom vijeću razgovarali smo i o novim sporazumima koji su se potpisali s nizom afričkih država, odakle priljev dolazi srednjemediteranskom rutom, koja će, između ostaloga, biti glavna tema sastanka neformalnog Europskog vijeća na Malti početkom veljače.
 
Politika Europske unije treba biti usmjerena na cjelovito korištenje svih instrumenta koji će prave uzroke i rizike migracija nastojati riješiti u onim zemljama gdje one nastaju, gdje postoji nestabilnost, siromaštvo, sukobi, ratovi i sve ono što potiče brojne ljude u ugrozi za vlastiti život da krenu u neizvjesnost prema članicama Europske unije. Posebno moramo pojačati mjere protiv onih koji se bave krijumčarenjem migranata i trgovinom ljudi. Upravo oni profitiraju na ljudskoj nesreći i destabiliziraju članice Europske unije. O tome vlada čvrsti konsenzus šefova država i vlada Europske unije.
 
Druga tema o kojoj smo raspravljali u prosincu bilo je pitanje sigurnosti, borbe protiv terorizma, gdje smo postigli dogovor o dva značajna zakonodavna akta: Direktivi o suzbijanju terorizma i Uredbi o izmjeni Zakonika o schengenskim granicama u pogledu sustavnih provjera na vanjskim granicama Europske unije. Cilj Direktive o suzbijanju terorizma je osigurati zajednički odgovor na pojavu stranih terorističkih boraca te time ojačati odvraćajući učinak diljem Europske unije i osigurati učinkovito kažnjavanje počinitelja. Tom se Direktivom u europsko zakonodavstvo prenose međunarodne obveze iz Rezolucije Vijeća sigurnosti 2178 iz 2014. godine o stranim terorističkim borcima te nedavno doneseni Dodatni protokol uz Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju terorizma. Podržao sam u ime Hrvatske donošenje ove Direktive za koju smatram da predstavlja kvalitetan kaznenopravni odgovor na sigurnosne izazove koje danas predstavljaju strani teroristički borci i teroristi povratnici.
 
Hrvatska podržava provedbu svih mjera i aktivnosti u sprječavanju korištenja financijskog sustava za pranje novca u svrhu financiranja terorizma.
 
U cijelosti smo podržali i one mjere koje su usmjerene na uspostavu nadzora nad financijskim tokovima te sprječavanje zloporabe financijskog i nefinancijskog sustava za prikrivanje nezakonito stečenih sredstava. Ono što je važno i što želim ovdje napomenuti je da smo imali jedna amandman na zaključke Europskog vijeća u paragrafu 9 gdje smo ubacili formulaciju da se uzme u obzir specifična situacija onih država članica Europske unije koje još nisu u okviru schengenskoga sustava kako bismo na taj način izbjegli eventualne probleme daljnjeg jačanja članica schengenskog sustava, tj. granica između članica Europske unije, onih koji jesu u schenegenu i onih koji još uvijek nisu, a kao što znate mi smo jedna od zemalja koja prolazi evaluacijski proces. O tome smo razgovarali u Vladi i s predsjednikom Europskog vijeća Tuskom i jasno naznačili da nam je to jedan od prioriteta u kojem je i financijska omotnica prigodom pristupanja u Europsku uniju bila od 120 milijuna eura i gdje želimo da ne dođe, primjerice, do ponovnog razdvajanja jedinstvene granične kontrole, čime bi se usporio i tijek kontrole i mogući problemi, odnosno usporavanje prelaske granice, a time i izazivanje dodatnih troškova.
 
Europska unija donijela je svoju globalnu Strategiju o vanjskoj sigurnosnoj politici u lipnju 2016. O tada ima niz dokumenta koji se odnose na njenu provedbu, Akcijski plan, Zajednička izjava iz Varšave, suradnja između Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza u provedbi te sigurnosne agende Europske unije pri čemu su za Hrvatsku vrijednosti koje dijele i Sjevernoatlantski savez i Europska unija vrlo bliske i smatramo da kontinuirano moramo davati svoj doprinos i u jednoj i u drugoj organizaciji nastojeći da njihovo djelovanje bude komplementarno te da ne dolazi ni do kakvih dupliciranja aktivnosti.
 
Aspekt koji je bio visoko na dnevnom redu Europskog vijeća  u prosincu bila je, naravno, gospodarska i socijalna  situacija u Europi te pitanje mladih. Imali smo susret s predsjednikom Europske središnje banke Draghijem koji je održao prezentaciju o stanju europskoga gospodarstva, uz zaključak kako je situacija dobra, da su izgledi dobri, da je gospodarski rast 1,7% te da je stvoreno 4 milijuna novih radnih mjesta na razini Europske unije u posljednje tri godine.
 
Naravno da je bilo riječi i o utjecaju negativnog referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini na gospodarsku stabilnost Europske unije i na rizike koje to može donijeti, a osobito za financijska tržišta. Hrvatska je poduprla produljenje trajanja europskog Fonda za strateška ulaganja do 2020., dakle do kraja aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira, koji traje do karaj ovog desetljeća, a čija je srednjeročna revizija u tijeku u ovom trenutku i pregovara se i u okviru Vijeća i kroz trijalog  s Komisijom i Europskim parlamentom. Ponovio sam kako bi bilo ključno da ne dolazi do neravnomjerne geografske zastupljenosti kad je riječ o projektima i ulaganjima iz ovoga fonda. Upravo svojevrsni blending sredstava iz europskih strukturnih investicijskih fondova te europskog Fonda za strateška ulaganja treba biti onaj pravi miks koji će dati dodanu vrijednost realizaciji projekata na cijelom kontinentu, a isto tako i u Hrvatskoj.
 
Podržali smo i namjeru Europske komisije da produži provedbu Garancije za mlade i njeno financiranje kroz inicijativu za zapošljavanje mladih. Vi znate da je u prve proračunske tri godine ove financijske perspektive stavljen akcent na projekte za mlade jer je to pitanje nezaposlenosti mladih prepoznato u brojnim članicama. Hrvatska se tu ubraja među tri-četiri članice u kojima je taj problem izrazito vidljiv i možemo reći, akutan. Provedba garancije za mlade u Hrvatskoj je do sada ubrzala proces relevantnih politika te pozdravljamo njenu kontinuiranu ulogu u borbi protiv nezaposlenost mladih na što uspješniju provedbu u predstojećem razdoblju. To je jedno od vrlo jasnih i prihvaćenih zadaća koje sam dao ministru Ćoriću, koji ima zadaću da sva sredstva koja su nam na raspolaganju iz ove garancije dodatno ojača nacionalnim sredstvima.
 
Od vanjskopolitičkih tema vodila se detaljna rasprava o načinu ratifikacije Sporazuma o pridruživanju s Ukrajinom, naravno u Nizozemskoj gdje je također održan treći negativni referendum 6. travnja. Usvajanjem odluke kojom se omogućuje, po mom sudu, nizozemskom parlamentu da taj konzultativni referendum uzme na znanje, a da istodobno poručujući kako Sporazum o pridruživanju ima jasno definirane ciljeve i ne pretpostavlja odmah idući korak,  dođe u poziciju da u oba doma nizozemskog parlamenta ratificira Sporazum, a u kontekstu parlamentarnih izbora koji se tamo održavaju na proljeće.
 
Posebni gost Europskog vijeća bio je gradonačelnik Alepa Hagi Hasan koji je u tom trenutku govorio o teškoj situaciji u Siriji, a osobito u Alepu. Znate što je uslijedilo nakon toga.

Kad je riječ  o Ujedinjenoj Kraljevini, spomenuo bih da je na ova dva sastanka Europskog vijeća na kojima sam bio, od nas 28 četvero je bilo novih, gospođa May i ja u listopadu,  a talijanski i litvanski premijer bili su novi u prosincu.
 
Govor britanske premijerke May neki od vas su jučer možda zapazili, o tome da rezultat referenduma ne ostavlja nikakve dileme, međutim bitno je da će cijeli proces krenuti trenutkom notifikacije o pokretanju članka 50. Ugovora o Europskoj uniji, dakle mogućnosti izlaska iz članstva, što još nikada dosad u praksi nije pokrenuto jer ga nije ni bilo prije Lisabonskog ugovora. Bitno je da taj proces pregovora bude uređen i predvidljiv, da ga sa strane Europske komisije vodi Michel Barnier, nekadašnji povjerenik i francuski ministar vanjskih poslova, koji je također bio u Hrvatskoj prije nekoliko tjedana i s kojim smo razgovarali o tehnologiji tog procesa koji će zasigurno trajati nekoliko godina.

Kakvu vrstu uređenih odnosa će Ujedinjena Kraljevina nakon toga imati s EU to tek predstoji vidjeti jer nije riječ ni o klasičnom odnosu statusa pridruživanja ili nekakvog strateškog partnerstva, mislim da će biti o nekom obliku institucionalne suradnje koji u ovom trenutku do kraja nije definirala niti institucionalna arhitektura Europske unije, a niti su do kraja poznate želje Ujedinjene Kraljevine.

Sa strane Hrvatske, bitan aspekt na ovom Europskom vijeću uz vanjskopolitičke teme, mlade i migracije, bio je naravno i razgovor koji smo imali na margini o brojnim pitanjima koja se odnose sa globalnim relacijama između EU i Rusije gdje je sasvim jasno da se trebaju redefinirati odnosi s obzirom na brojne promjene u odnosu snaga. I u tom kontekstu će nova vrsta dijaloga sa Rusijom biti jedna od ključnih tema za 2017. godinu.

Kad je riječ o ranijim sastancima Europskoga vijeća, koji su održani kao što sam rekao u veljači, ožujku i lipnju, ono što u ovom trenutku mislim da je bitno je da je Hrvatska uložila napor u veljači da se postigne dogovor sa Ujedinjenom Kraljevinom – bila je jedna od konstruktivnih zemalja kada se pregovarao onaj paket o kojem se raspravljalo mnogo i u hrvatskoj javnosti – nažalost od njega nije bilo previše koristi zbog toga što je referendum imao drukčiji karakter. No, pitanja koja su dominirala bila su i pitanja gospodarstva, kvalitetnijeg korištenja europskoga proračuna, a posebno europskih strukturnih i investicijskih fondova.

Nekoliko riječi i o onome što se očekuje ove godine. Ove godine ulazimo u vrijeme 60. obljetnice Rimskih ugovora i zbog toga su naši prijatelji iz Italije odlučili biti domaćini, krajem ožujka, sastanku Europskog vijeća koji će obilježiti 60. godišnjicu europskoga projekta. Taj sastanak ima dosta ambicija, ali je iz razgovora sa svim kolegama prisutan osjećaj za realnost ovoga trenutka. EU više nikada neće biti ista nakon što se završi postupak izlaska Ujedinjene Kraljevine. Ja sam to rekao i ranije javno, a ponovit ću i sada, mislim da je to bila krupna, neoprostiva politička pogreška Davida Camerona, uopće ići na takav referendum koji nije bio niti potreban i on puno govori o referendumu kao institutu, jer je to umjesto jedne 'win' situacije, po meni samo za njega, unutar odnosa snaga Konzervativne stranke, postala gubitnička situacija i za njega osobno, to je već sasvim jasno, sasvim sigurno za Ujedinjenu Kraljevinu, a reperkusije za europski projekt ćemo svi skupa tek vidjeti, a na globalna financijska tržišta kada se cijela ta priča završi.

Zbog toga u Rimu treba očekivati jednu deklaraciju koja će napraviti rezime trenutka u kojem se europski projekt nalazi danas. Ne možemo očekivati renesansu projekta nakon takvih rezultata iz šireg konteksta, ali moramo pokazati smjer. I u tom kontekstu posebno vidim veliku važnost i odgovornost Hrvatske. Hrvatska je percipirana od mnogih članica EU, a to ste mogli razabrati i kroz poruke predsjednika Europskog vijeća Tuska, ne samo u smislu redoslijeda zadnja članica EU, nego zemlja koja je svojim političkim potezima vrlo jasno demonstrirala da uz punu svijest – a ta svijest o naciji, državi, onome što smo ostvarili prije samo 25 godina  kod nas i u našem društvu možda još snažnija nego u onima koji žive u miru nakon drugog svjetskog rata preko 70 godina - koliko je bitno preuzeti vrijednosti na kojima se taj projekt mira, suradnje i gospodarskog prosperiteta gradi. I zbog toga je izuzetno važno kakvu ćemo ulogu imati i u kontekstu politike onih članica EU koje su iz srednje i istočne Europe, kakvu ćemo poruku slati našem susjedstvu u jugoistočnoj Europi, na koji način ćemo rješavati otvorena pitanja koja imamo sa susjedima. Rekao sam to i jučer nakon Aktualnog sata, prilika mandata i ovog saziva Hrvatskog sabora i ove Vlade je da riješimo popriličan broj otvorenih pitanja koja su na dnevnom redu, da ih rješavamo na racionalan način čvrsto zastupajući nacionalne interese, ali isto tako vodeći računa o metodama te suradnje i o budućnosti odnosa sa zemljama s kojima ćemo dijeliti i suradnju i gospodarske interese i kretanje ljudi u desetljećima koja su ispred nas. Zato mi se čini da konzistentna i, po mom dubokom uvjerenju, politika dogovora o strateškim prioritetima kada je riječ o vanjskoj i europskoj politici treba biti važna i na razini Hrvatskog sabora.

Vidjeli ste jučer da ona velika kompromisna koalicija na razini Europskog parlamenta dijelom potaknuta i ovim izborima koji su bili neobični je označila kraj velike koalicije između pučana i europskih socijalista te se sada pretvorila u koaliciju pučana i liberala, koji su u najvećoj mjeri izabrali Antonija Tajanija za predsjednika. Trebamo u Hrvatskoj voditi računa da smjer kojeg imamo prema europskoj politici bude što jedinstveniji i da iza njega stojimo i u našim međunarodnim aktivnostima. To je izrazito bitno i tako nas naši partneri i promatraju i žele detektirati da li dijelimo isti smjer i iste vrijednosti. Ja sam uvjeren da ćemo emancipacijom ovih tema, upravo ovakvim raspravama u hrvatskom saboru imati priliku da gradimo tu vrstu kulture dijaloga, a po mom sudu i dogovora o ključnim pitanjima, bilo da je riječ o odnosima s BiH, sa Srbijom, otvorenim pitanjima sa Slovenijom, pa i kontekst Ina-MOL s Mađarskom, sve su to teme koje su tu i koje će čekati  ili nas ili neke druge ukoliko ne iskoristimo vrijeme koje je  pred nama da na odgovoran način zaključimo brojne teme koje su ostale neriješene nakon 1991. godine.

Moj je dojam nakon razgovora s kolegama na Europskom vijeću, a ti su sastanci – mnogi od vas to znaju, ali ima dio ljudi koji toga nije svjestan i koji nije vidio tu promijenjenu tehnologiju rada – dakle u dvoranama Europskog vijeća je samo 28 lidera, predsjednik EK, predsjednik EV, visoka predstavnica za vanjsku politiku i svega nekoliko suradnika. Intimnija je atmosfera na sastanku EV nego ovdje u Hrvatskom saboru. To je jako mali krug ljudi koji fokusirano radi na ovim temama otprilike 12 do 15 sati svaka dva mjeseca i utvrđuje smjer rada cijele EU i cijelog europskog projekta. Ta bliskost relacija između onih koji su na tim sastancima je izrazito važna i mislim da imamo prostora kroz naš angažman na diplomatskoj razini, kroz vaš angažman u parlamentarnoj diplomaciji, kroz kontakte koje imamo kroz stranačke međunarodne aktivnosti, pozicionirati Hrvatsku kao zemlju koja vjeruje u europski projekt, koja mu daje svoj doprinos na odgovoran način i koja može služiti kao model onima koji imaju aspiracije da se tom projektu pridruže. Tu našu ulogu u ovako mijenjajućem globalnom i europskom kontekstu moramo iskoristiti na najbolji mogući način. I to je jedan od ciljeva upravo ovog dijaloga koji danas radimo i kojeg ćemo raditi redovito tijekom mandata ove Vlade jer sam sjedeći u klupama u kojima ste vi sada ranije imao dojam da je premalo ovakvih tema na sjednicama Hrvatskog sabora, a ništa što se događa u zakonodavnom procesu gotovo da na neki način nije barem malo, ako ne i 90 posto, povezano sa zakonodavnim procesom i ulogom Hrvatskog sabora.

Zato smatram da tu kombinaciju političkog konteksta, zakonodavnog procesa koji je nerijetko uvjetovan aktivnostima na razini europskih institucija i važnog doprinosa Hrvatskog sabora kao predstavnika hrvatskog naroda moramo ujediniti i imati uvijek na umu kad artikuliramo naše stavove i na nacionalnoj sceni i prema europskim partnerima.

Ovih 25 prvih godina daje nam razloga za puno ponosa, a ove tri godine koje imamo od danas do predsjedanja Europskim vijećem, odnosno Vijećem EU - Europskim vijećem će predsjedavati predsjednik Europskog vijeća - ali za naše ministre, za naše kolege na nižim razinama državne vlasti, bit će izazov s kojim se naša državna uprava nije suočila. I to će biti pravi test koliko smo usvojili sadržaj, ali i metode rada projekta kojem pripadamo i kojem dajemo svoj doprinos. A tada će i hrvatski Sabor imati velike izazove i zato očekujem da se zajednički pripremamo za onu odgovornost koju ćemo imati u prvom semestru, tj. prvih 6 mjeseci 2020. godine.

Hvala vam lijepa!“
 
                                   
 

Pisane vijesti | Andrej Plenković