Više sam puta pokazala kako mi je javni interes ispred privatnog, jer sam u nekoliko navrata u javni sektor dolazila s mjesta koja su značila puno veća primanja, uključujući i sadašnji položaj zbog kojeg sam napustila mjesto u MMF-u, koje mi je u neto iznosu donosilo točno pet i pol puta veću plaću od sadašnje.
U tjednu kad je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa pokrenulo postupak za utvrđivanje potencijalnog sukoba interesa kod potpredsjednice Vlade Martine Dalić jer joj je suprug član uprave Ine, Vlada je osnovala Savjet za otkup Ininih dionica čiji ona nije član. Na dan kad je Savjet osnovan, razgovarali smo s potpredsjednicom Dalić.
Je li ipak i odluka Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa utjecala na to da ne budete članica toga savjeta?
- Vlada se u svojim odlukama rukovodi ostvarivanjem interesa države i političkim prioritetima pa je tako odlučila i o sastavu Savjeta za postupak pregovora o mogućem otkupu udjela MOL-a u Ini. Povjerenstvo, odnosno današnji Savjet, bio je planiran i njegovo osnivanje je najavljeno prije odluke saborskog Povjerenstva. Kao potpredsjednica Vlade tumačila sam i zastupala, a to ću i ubuduće činiti, politiku i odluke Vlade iz različitih područja, ali ne mogu i ne trebam sudjelovati u svakom konkretnom poslu ili svakom pojedinom povjerenstvu Vlade jer to niti fizički ne bi bilo moguće. Kao potpredsjednica Vlade sam primjerice tumačila i branila poreznu reformu iako nisam sudjelovala u izradi niti jednog od tih zakona. Ono o čemu sam proteklih tjedana najviše govorila, jest kako financirati otkup, što je područje moje profesionalne ekspertize. Savjet će se baviti onime što mu je zadatak i što je jasno iz njegovog naziva, a ja ću kao potpredsjednica i dalje u skladu sa svojim ovlastima i uputama premijera zastupati i tumačiti cjelokupnu politiku Vlade. I u to ću ulagati svu svoju energiju i znanje.
U slučaju otkupa Ine, nema formalne odluke Vlade. Kako se stvari trenutno razvijaju, možda Vlada odustane od kupnje Ine. Je li to moguće?
- Vlada je donijela političku odluku o otkupu cjelokupnog MOL-ovog udjela u Ini. Provedba te političke odluke će zahtijevati mnoge dodatne odluke od kojih je danas donesena prva. Međutim, svaki pregovori, isto kao i mogućnost njihova zaključenja, su dvostrani proces zbog čega se i u samom imenu Savjeta govori o mogućem otkupu. Vlada je svoje pozicije postavila jasno, ali moramo biti svjesni da zaključenje pregovora zahtijeva dogovor dviju strana.
Nije sporno da Vlada donese takvu političku odluku, ali je li ona dobra, je li ekonomski pametna?
- Makroekonomski gledano, Ina je najveća ili druga najveća hrvatska kompanija. Danas imamo situaciju da je razvojni kapacitet Ine ograničen na jedan, rekla bih, neprirodan način. To onda znači da je i sposobnost njezinog multiplikativnog djelovanja na rast gospodarstva jako sužena jer velike kompanije po prirodi stvari vežu uz sebe stvaraju prostor za rast malih i srednjih. Ovakva situacija rezultat je 14-godišnjeg braka sa strateškim partnerom koji očigledno nije dao rezultate u razvoju kompanije koje je hrvatska država željela. Sve ovo zajedno znači da Ina ne zauzima onaj položaj i ulogu u energetskoj i ekonomskoj snazi Hrvatske koje bi mogla i trebala imati. Ti argumenti snažno i jasno podupiru odluku koja je donesena.
Koliko će državu koštati kupnja Ine?
- Nije trenutak za bilo kakve spekulacije o cijeni jer to ne bi bilo korisno u kontekstu procesa pregovara, niti je moguće s obzirom na to da je Ina izlistana na burzi.
Ako računamo kupnju dionica, eventualno odštetu za gubitak arbitraže u Washingtonu i ulaganja u modernizaciju Ine, spominju se brojke od 20 do 25 milijardi kuna. Kako god okrenemo, govorimo u milijardama eura. Ima li hrvatska država financijsku snagu za to?
- Možda bi bilo dobro vratiti se na ono što je premijer kazao na Badnjak i što cijelo vrijeme ponavlja. Otkup se mora financirati na način koji u konačnici neće povećavati javni dug. Cijela rasprava o modelima otkupa je zato rasprava o javnom dugu. Smatram da svi u ovoj zemlji dijelimo mišljenje da bi, u situaciji kad je javni dug preko 80 posto BDP-a, bilo štetno za razvoj Hrvatske povećanje tog duga jer bi to gotovo sigurno značilo pogoršanje kreditnog ratinga, rast kamatnih stopa za gospodarstvo i građane. Takve posljedice nisu politika ove Vlade. Politika ove Vlade je smanjivati javni dug kako bismo stvorili uvjete za trajno niske kamatne stope i u tom smo pogledu ostvarili prve rezultate, kako izvršenjem proračuna za 2016., tako i planom za 2017. To je čvrst okvir u kojem je Vlada odlučila voditi svoju ekonomsku politiku, a koji predstavlja fiksnu točku za odluku o načinu financiranja otkupa MOL-ova udjela u Ini.
Ne bi li onda bilo bolje taj novac koji ćemo zaraditi prodajom dionica HEP-a potrošiti na smanjivanje javnog duga?
- Vlada donosi različite odluke i te odluke donosi u okviru ograničenja koja uvijek postoje. Jedno od tih ograničenja je i ono oko rasta javnog duga. Ali naravno, imamo i druge ciljeve, ekonomske, strateške i nacionalne. Poštujući čvrst okvir javnog duga, i potrebe za njegovim smanjivanjem, zadaća je Vlade balansirati u ostvarivanju tih ciljeva. Otkup udjela u Ini utvrđen je političkom odlukom Vlade kao jedan od bitnih ciljeva, ali način njegovog financiranja zahtijeva sukladnost s ograničenjima koje je postavio javni dug.
Čuli ste da postoje i drugi modeli, jedan je energetski konzorcij, drugi društvo posebne namjene, što predlaže Most. Premijer i danas tvrdi da je inicijalna javna ponuda HEP-ovih dionica najbolji model. Znači li to da je Vlada zapravo već donijela odluku?
- Ta je rasprava o modelima vrlo korisna jer upravo druge ideje pokazuju koliko je model inicijalne javne ponude HEP-a jednostavan i nedvosmislen u svojoj neutralnosti u odnosu na javni dug. Što je dodatno posebno važno, čuva investicijski i razvojni potencijal HEP-a jer HEP-u niti što oduzima, niti mu nameće financijske obveze. Kada bude poznato više detalja o tim drugim modelima, moći će se i detaljnije usporediti, ali vjerujem da će postati jasno da se uglavnom svode na povećanje javnog duga, da je njihova provedba iznimno skupa s obzirom da uključuju izdavanje obveznice na koje cijeli niz godina treba plaćati kamate ili opterećuju razvojni kapacitete državnih tvrtki koje bi ti modeli uključivali.
No, je li prodaja 25 posto dionica HEP-a dovoljna? Koliko vrijedi HEP?
- U ovome trenutku govoriti o vrijednosti HEP-a nije moguće, između ostaloga i zbog toga što govorimo o inicijalnoj javnoj ponudi. Bez obzira kakve i koje procjene HEP-a postoje, one su ipak samo procjene. Ako se IPO provede, ta će cijena odražavati i stav i odluku hrvatskih građana o vrijednosti HEP-a. Svi koji sudjeluju u aktualnoj raspravi, bez obzira s kojih pozicija nastupaju, ukazuju na trenutno visoku vrijednost kompanije. Očekujem da će IPO to samo potvrditi.
Što ako taj novac ne bude dovoljan? Gdje ćemo naći ostatak?
- Ne bih unaprijed spekulirala ni o jednoj, ni o drugoj cijeni. Sada otkupljujemo Inu jer popravljamo lošu privatizaciju.
Velik je otpor javnosti toj prodaji dionica HEP-a. Kako ćete i javnost, ali i kolege iz Mosta uvjeriti da je to dobra odluka?
- Govorimo o prodaji manjinskog paketa. Predlažemo inicijalnu javnu ponudu manjinskog udjela, 25 posto minus jedna dionica, koja u cijelosti čuva sposobnost utjecaja države na HEP, kao da posjeduje 100 posto udjela. Naravno, ovaj se proces mora urediti zakonom. U tom se zakonu, za razliku od zakona o privatizaciji Ine iz 2002. godine, koji je jasno odredio sve faze privatizacije, treba propisati da će 75 posto plus jedna dionica HEP-a ostati trajno u vlasništvu hrvatske države. Moguće je u taj zakon uvesti i ograničenja na veličinu udjela koji ima pojedini manjinski dioničar.
Znači, ograničit će se da netko može steći najviše pet, deset ili 12 posto HEP-a.
- To je moguće.
Kažete da će se zakonom jamčiti da će u državnom vlasništvu ostati 75 posto dionica Ine, ali tko jamči da za pet godina neka druga parlamentarna većina neće promijeniti taj zakon?
- Živimo u demokraciji. Što će misliti i željeti buduće vlade i generacije, teško mi je spekulirati. Što se ove Vlade tiče, jasno je da privatizacije strateških resursa kao što su šume, vode ili zemlja nema. Ovaj prijedlog to na značajan način i dokazuje.
O inicijalnoj javnoj ponudi zasad govorite vi i premijer. U medijima je to doživljeno kao vaš prijedlog, strahujete li za svoju poziciju ako on na kraju propadne?
- Ne razmišljam o tome. Smatram da je zadaća svakog člana Vlade argumentirati i zalagati se za rješenja koja otvaraju prilike hrvatskoj ekonomiji, koja imaju povoljne učinke za hrvatske građane. Osim toga, kao što je već rekao premijer, ako se pojavi bolji model u smislu kvalitetnijeg udovoljavanja ograničenjima o kojima sam već govorila, podržat ćemo ga upravo zato jer je nacionalni interes naš prioritet. IPO HEP-a je rješenje koje je za sada najbolja opcija, ali to ne isključuje otvorenost za druga, još bolja rješenja.
Ne bojite se da bi eventualni neuspjeh značio vašu smjenu?
- Ne bih radila ovaj posao da se bojim smjene ili neuspjeha. Smatram da kao član Vlade trebam raditi na rješavanju problema, a ne trošiti vrijeme na brigu o poziciji.
Prije šest godina ste bili ministrica financija. Sad ste potpredsjednica Vlade. Je li situacija u proračunu iznutra bolja i optimističnija nego prije šest godina?
- Naša se ekonomija opravlja, ali to moramo shvatiti kao priliku da napravimo promjene koje će jamčiti da će naš rast biti trajan i zasnovan na zdravim nogama. Sadašnji rast treba shvatiti ne kao priliku za opuštanje, već kao priliku da potrebne promjene učinimo u povoljnijim uvjetima, da načinimo reforme koje će nas učiniti institucionalno jačim i stabilnijim, tako da se stvori prostor privatnom sektoru da radi ono što najbolje zna, iskorištava poslovne prilike i stvara više boljih i bolje plaćenih radnih mjesta. Mnogi naši problemi koje je kriza učinila tako očitima, poput efikasnosti javne uprave i državnih poduzeća, kvalitete poslovne klime, su i dalje tu. I problema će uvijek biti. Međutim, bitno je da Vlada te probleme rješava i smanjuje, da se izbjegavaju politike guranja rješavanja problema u nekim budućim vremenima.
Cilj vlade je smanjivanje javnog duga, ali čim se malo smanjio deficit i počelo rasti gospodarstvo, otvaraju se pitanja povećanja potrošnje, kupnja vojnih aviona, izjednačavanje prava za pripadnike HVO-a s pravima branitelja. Ne ulazeći u kvalitetu tih odluka, pitam se gdje je nestala najava obuzdavanja državne potrošnje?
- Unutar čvrstog okvira, a to je smanjivanje javnog duga, na Vladi je da balansira različite prioritete, uključujući i one unutar fiskalne politike. Vlada to čini i nastavit će činiti, a za to joj na raspolaganju stoje različiti načini i metode. Na primjer, raditi zamjenu naših sredstava sredstvima koje dolaze iz EU-a. Primjer je i proračun Ministarstva gospodarstva, neki rashodi koji su se do sada financirali iz državnog proračuna, sada će se financirati iz sredstva EU-a, pa su se određena proračunska sredstva oslobodila.
Što ćete napraviti ako Povjerenstvo kaže da ste u potencijalnom sukobu interesa? Je li rješenje da se izuzmete od odlučivanja i kako potpredsjednik Vlade može raditi svoj posao a da ne utječe na tako važne stvari?
- Ja svoj posao potpredsjednice Vlade i ministrice obavljam u okviru zakona o Vladi, uputa premijera i odluka Vlade na transparentan, objektivan i nepristran način i ulažem u to sva svoja znanja i energiju. Vezano uz činjenicu da je moj suprug član uprave Ine, o tome sam se već javno odredila na vrlo jasan način pa ću i ponoviti. Ukoliko Vlada bude ikada odlučivala o personalnim pitanjima moga supruga ili moje obitelji, ja u tim procesima neću sudjelovati. Koliko ja razumijem, to je čak prepoznalo i Povjerenstvo. Drago mi je da je Povjerenstvo utvrdilo da nikakav sukob interesa u mom slučaju nije realiziran, odnosno da nisam koristila javne ovlasti za ostvarivanje privatnih interesa. Na to mogu samo dodati da ne samo da nisam, nego sasvim sigurno nikada niti neću privatni interes staviti ispred javnoga. Smatram također da sam već više puta konkretno pokazala kako mi je javni interes ispred privatnog, jer sam u nekoliko navrata u javni sektor dolazila s mjesta koja su značila puno veća primanja, uključujući i sadašnji položaj zbog kojeg sam napustila mjesto u MMF-u, koje mi je u neto iznosu donosilo točno pet i pol puta veću plaću od sadašnje.
I mogli ste još i dalje to nastaviti raditi za tu plaću?
- Mogla sam.
Otišli ste iz HDZ-a 2014. godine, u trenutku kad se činilo da se HDZ samo treba ušetati u Banske dvore, a rekli ste tada da to činite jer Hrvatska ne može podnijeti još jednu nesposobnu vladu. Osim porezne reforme, ni ova Vlada ne nudi puno više promjena, je li i ona došla nespremna?
- Zadnjih dana moji suradnici iz Ministarstva gospodarstva i ja intenzivno promoviramo sveobuhvatan program rezanja administrativnih barijera i troškova poslovanja, čiji se pozitivni efekti po gospodarstvo mjere u milijardama kuna, a radi se tek o manjem segmentu i početku ozbiljnog rada na daljnjim promjenama. Primjerice i inicijalna javna ponuda HEP-a bi bila jedna duboka strukturna promjena koja poboljšava transparentnost rada kompanije, pridonosi profesionalnijem upravljanju kompanijom i koja će tjerati upravu na poboljšanje poslovanja i ulaganje. Ali dopustite da se vratim na prvo pitanje. Prije izbora 2015. godine, koji su bili redoviti izbori, HDZ je bio četiri godine oporbena stranka. Razdoblje oporbe je razdoblje pripreme za ono što će se činiti kad se dođe na vlast. Moja je zamjerka bila da se te pripreme ne rade dobro i u jednom trenutku sam zaključila da više nisam spremna dijeliti odgovornost za to. Na osnovu onoga što se događalo nakon izbora 2015. godine, možete sami prosuditi je li ta moja procjena bila točna ili ne. Što se tiče sadašnje Vlade kristalno je jasno da ona u sadašnjoj strukturi i vodstvu nije baš imala prilike za razdoblje četverogodišnje oporbene pripreme. Danas imamo Vladu koju predvodi HDZ koji je u nekoliko mjeseci od pade Vlade bivšeg premijera Oreškovića stubokom promijenio svoj položaj i rejting u javnosti i držim da se to u velikoj mjeri može pripisati politici sadašnjeg premijera. Štoviše, gledajući sve što je Vlada činila proteklih mjeseci mislim da je jasno pokazala i konkretne mjere i konkretnu viziju svoje posvećenosti ekonomskom jačanju zemlje radi stvaranja više radnih mjesta i brojnijih prilika.
Bivša ministrica Anka Mrak Taritaš je imala sličnu, ne potpuno istu, situaciju sa suprugom koji je dobio posao u Plinacrou? Završila je tako da je on dao ostavku. Razmišljate li o tome?
- Taj je slučaj neusporediv jer moj muž radi u Ini 30 godina i nije se tamo zaposlio ili dobio posao kada sam ja postala potpredsjednica Vlade. A u Upravu Ine su ga imenovale tri različite vlade i trenutno obavlja taj posao na osnovi odluke Vlade Zorana Milanovića, slijedom koje ga je ponovo za člana Uprave predložio i bivši ministar Tomislav Panenić. Valjda to nešto govori i o kvaliteti hrvatskih članova u Upravi Ine, uključujući i mog supruga.
Razgovarala: Jagoda Marić
Novi list, 21. siječnja 2017.
Vijesti iz medija |
Ekonomija |
Martina Dalić
