Privatizacija, prodaja državnih nekretnina, uređivanje registra i promjene zakona potezi su koje će prvi ministar državne imovine Goran Marić morati donijeti jučer. Zapuštenost državne imovine koja je trajala 20 godina ne daje prostora za disanje, a ministar za Večernji list najavljuje promjenu modela upravljanja državnom imovinom koja će se voditi pod motom: Države nema bez vlasništva.
Utemeljeno je Ministarstvo državne imovine, vi ste njegov prvi ministar. Koji su ključni zadaci koji stoje pred vama?
- Toliko složenu, izazovnu temu, toliko značajan, a toliko zapušten fenomen kao što je državna imovina u Hrvatskoj tijekom svih ovih godina nismo imali. Slikovito rečeno, da smo imali dva fonda, dvije agencije, dva DUUDI-ja, ne bismo mogli puno napraviti kad je riječ o onom što i koliko zahtijeva portfelj državne imovine. Evo flagrantne i egzaktne činjenice i potvrde: 58.000 neriješenih predmeta koji čekaju odgovore, uvide, analizu, kontakte, rješenja. Ne stoje, ne čekaju predmeti i oni koju su ih poslali. Stoji i čeka Hrvatska i hrvatsko gospodarstvo. Povući ćemo učinkovite poteze za promjenu ovih statistika. Jedan od njih je svakako taj da ćemo donijeti učinkovite i zdrave zakone. Jer, samo zdravi zakoni mogu stvoriti zdravu praksu. Razlučit ćemo složenost i veličinu predmeta, provesti njihovu selekciju. Ova se brojka prioritetno, nužno i žurno mora promijeniti, mora se otopiti... Imovina je sve - temelj, identitet, osobna i zajednička personifikacija, tlo pod nogama. Ona je povijesna, psihološka, suverenistička, identitetska, demografska, sigurnosna odrednica i zahtijeva razumno, odgovorno, korisno postupanje u kojem se ne smije promašiti. Državna imovina nije imala svoju presudnu ulogu u konstituiranju države tržišta. Bila je usmjerena interesima pojedinaca, a ne društva. Promjenom politike upućuje se najsnažnija poruka da država postoji. Jer države nema bez vlasništva. U konačnici, ljudi i imovina razlozi su postojanja države.
Koji su glavni preduvjeti za ozbiljniji pomak u aktiviranju državne imovine?
- Sigurno je jedno, kad se Ministarstvo kadrovski i stručno integrira, kad bude spremno za punu resornu mobilizaciju, lakše ćemo otvoriti prioritete, postaviti i donositi rješenja. Ali sam siguran da nećemo biti usko grlo za aktiviranje državne imovine. Napravit ćemo uvide u status, cijene i uvjete zakupa nekretnina i zemljišta, uvesti red u ugovore i odnose. To je dio onoga što sam osobno najavio kao novu političku i javnu kulturu u odnosima prema svemu onom što je državno. Nisam protiv prodaje ni protiv privatizacije, ali javna dobra nisu i neće biti na prodaju. Državno nije ničije, nije tuđe. Država i beskućništvo su nespojivi. Upravo državno, ako je uređeno čvrstim odnosima, daje kapitalnu sigurnost vlasništvu i svim vlasničkim odnosima, a time i sigurnost društvu i pojedincima.
Koliko se nekretnina može brzo prodati i na koliko prihoda država može računati od te prodaje?
- Teško je točno odgovoriti na to pitanje, naime baze podataka su nesređene, nepotpune, a velik dio imovine u vlasništvu Hrvatske nije proknjižen u državnom knjigovodstvu ni obuhvaćen u državnoj statistici. Tako je u svim vrstama imovine, možda najčešće u bazama zemljišta i zgrada. Ministarstvo priprema više postupaka prodaje: raspisivanje javnog poziva za prodaju 33 stana ukupne vrijednosti 4,263.575 kuna; javnog poziva za prodaju zemljišta ukupne vrijednosti 5,382.761,25 kuna; rješavamo 150 zahtjeva stanova za jednokratni otkup stanova korisnika koji imaju pravo na otkup temeljem odluke Vlade. Republika Hrvatska trenutačno u vlasništvu ima 6426 poslovnih prostora i garaža, a praznih je oko 900. Nažalost, prodaju garaža otežava sam zakon po kojemu garaže imaju status poslovnog prostora, a to ćemo promijeniti skorom izmjenom zakona.
Kako ćete riješiti problem bespravno useljenih nekretnina?
- Jedini legalan način za iseljavanja bespravnih korisnika pokretanje je sudskih postupaka za iseljenje putem državnih odvjetništava. Nažalost, postupci obično dugo traju, a za to vrijeme Republika Hrvatska ne može raspolagati nekretninama, što ćemo sigurno razriješiti u suradnji s Državnim odvjetništvom. Problem bespravno useljenih nekretnina u državnom vlasništvu riješit ćemo organiziranim, discipliniranim i namjenskim gospodarenjem nekretninama. Država nema punu evidenciju nekretnina u svom vlasništvu, znači njome upravljaju druge pravne, pa i fizičke osobe bez utvrđenih ugovora i odnosa. Trgovačko društvo Državne nekretnine upravlja s 5427 nekretnina, odnosno s 1325 poslovnih prostora, 4086 stanova, devet rezidencijalnih objekata, sedam objekata diplomatsko-konzularnih predstavništva. Od 1325 poslovnih prostora u 109 su korisnici s važećim ugovorima, od kojih su u 98 poslovnih prostora korisnici bez pravne osnove, od kojih 39 plaća, a 59 ne plaća naknadu za korištenje. To više neće biti moguće. Ako odnose s bespravno useljenim korisnicima ne bude moguće dogovorno utvrditi, pokrenut ćemo postupak iseljavanja i naplate.
Najavili ste pilot-projekt autokampa. Koliki je općenito financijski potencijal autokampova kao projekata?
- Riječ je o lokacijama koje se najčešće nalaze u najatraktivnijem području uz obalu, od iznimne vrijednosti, gospodarskog značaja i golemog financijskog potencijala. Prema podacima nekadašnjeg HFP-a, samo u kampovima nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital društava više od 22 milijuna četvornih metara takvog zemljišta, vrijednosti veće od deset milijardi eura. Ta su zemljišta bespravno koristila trgovačka društva ili fizičke osobe bez plaćanja naknade. Upravo je država svih proteklih godina ostala zakinuta. Glede pilot-projekta autokampa utemeljena je radna skupina za njegovu pripremu. Riječ je o autokampu površine sto tisuća kvadrata na šljunčanoj plaži. U suradnji s DORH-om napravit ćemo uvid u okolnosti u kojima je netko stupio u posjed kampa, uvid u ugovorne odnose, odrediti stvarne površine kampa, infrastrukturu, urbanističke i druge odrednice, uključujući i one financijske. Time ćemo dobiti pretpostavku za cilj. A cilj je uspostava i zaštita vlasničkih prava RH.
Koliko bi država mogla imati prihoda od koncesija godišnje?
- Davanju koncesije nad nekim državnim dobrom prethode pripremne radnje, izrada studije opravdanosti i analiza imovinskopravnih pitanja, dok se samo davanje koncesija provodi putem javnog nadmetanja. Ministarstvo državne imovine kao tijelo državne uprave nije, prema sadašnjim ovlastima, mjerodavno za koncesije, već su za to mjerodavna druga tijela, ovisno o kojoj je vrsti koncesija riječ. Nažalost, koncesije su sada, u odnosu na svoje potencijale, ispod razine financijskih učinaka za državu. To potvrđuju i nalazi Državne revizije koji govore o velikim propustima u naplati koncesija i neodgodivoj potrebi uvođenja reda i čvrstih standarda vođenja koncesija nad državnom imovinom. Kad se uvedu standardi, bit će jednostavno procijeniti realni ukupni potencijal koncesijskih prihoda.
U trgovačkim društvima od strateškog interesa sjede uprave koje je imenovala Vlada Zorana Milanovića. Kada će biti imenovane nove uprave i koji će biti temeljni kriteriji pri izboru?
- Taj je postupak u tijeku ili, slikovito rečeno, pred vratima. Radimo uvide u raspoložive potencijalne kandidate, njihove referencije. U tijeku je i izmjena uredbe o kriterijima za postupak odabira i imenovanja kandidata. Vlada premijera Plenkovića bit će prva vlada koja će uprave izabrati javnim natječajem. A glede kriterija, rado bismo vidjeli stručno utemeljene i vjerodostojne, beskompromisne osobe. Ljude čvrste volje, osobne povijesti, ljudskog i profesionalnog integriteta, znanja, domoljublja, časti... Ljude u koje će vlasnik imati povjerenje i koje će s razlogom uvažavati i vlasnik i donositelji odluka na najvišoj razini.
Treba li članove uprava i NO-a državnih tvrtki imenovati Vlada ili birati natječajima?
- Vlada se jasno odredila da se članovi uprava u tvrtkama od strateškog ili posebnog interesa za RH biraju javnim natječajem. Upravo je u tijeku donošenje nove takve odluke. Osobno mislim da izbor članova NO-a treba temeljiti ponajprije na povjerenju vlasnika, a to znači bez natječaja. Takva je praksa gotovo u svim zemljama Europske unije. Samo stručno, profesionalno i moralno upravljanje, kvalitetni nadzorni odbori i revizijski uvidi mogu biti jamac uspješnog poslovanja strateških tvrtki. Međutim, dobro je da se veliki poslovni sustavi, zbog svog društvenog značaja, ne odvoje od utjecaja i nadzora vlasnika. Bitno je naglasiti da bez snažnih subjekata nema snažnog gospodarstva. Samo, ne zaboravimo, i država je subjekt.
Koje bi tvrtke trebalo prodati, a koje zadržati?
- Za slikovitost odgovora, država osim strateških društava i društava od posebnog interesa ima udjele u još 443 trgovačka društva. Od njih u 247 društava država ima udjel manji od 5 posto, a u 141 manje od 1 posto. Zar se ne nameće logičan zaključak: u društvima gdje država ima beznačajan utjecaj prodaja je ne samo prihvatljiv pristup već i nužnost. U tom smo kontekstu već donijeli odluku o prodaji udjela u 100 trgovačkih društava, ali ćemo i nastaviti s pripremom novih prodaja. A u društvima gdje Republika Hrvatska ima važan udjel i bitan utjecaj zbog dugoročnog, specifičnog interesa države i javnog dobra potrebna je dodatna analiza kako bi se udjeli u nekim društvima pripremili za prodaju. A društva u kategoriji javnog dobra i strateškog interesa nije prihvatljivo privatizirati. Neke ćemo tvrtke s popisa strateških poduzeća skinuti, ali neke i vratiti na popis strateških, odnosno društava od posebnog interesa, primjerice ACI.
Posljednje je dane obilježila trakavica s imenovanjem nove uprave Podravke. Jeste li se zaista sukobili s potpredsjednikom Vlade Damirom Krstičevićem oko čelnog čovjeka podravskog diva?
- Ne. Nisu to više ni nagađanja, već odiozna podmetanja. O tobožnjem mom prevelikom utjecaju na kadroviranje mogu samo reći da su sva imenovanja koja su do sada potvrđena bila prijedlog resornih ministarstava. Jedina tvrtka kojoj je kao resorno nadređeno Ministarstvo državne imovine su Državne nekretnine u kojima još nije došlo do promjene. Nijedan do sada predloženi ni imenovani član uprave nije bio moj osobni izbor. Nova praksa u imenovanjima onemogućila je dosadašnji utjecaj interesnih skupina na postavljanje njihovih eksponenata u uprave društava. To je glavni razlog napada na mene.
Vlasnik Atlantic Grupe Emil Tedeschi potvrdio je da želi kupiti Podravku. Je li na prodaju?
- Iako Podravka nije na popisu strateških i posebnih trgovačkih društava, riječ je o naglašeno strateškoj tvrtki iznimno bitnoj za razvoj, ne samo Podravine nego i ukupnog hrvatskog poljoprivrednog potencijala. Podravka je afirmirana kao snažan, dugo građen nacionalni brend hrane i poljoprivrednih proizvoda koji potiče snažnu identifikaciju ljudi. Logično je i predmetno da hrana, kao jedan od temelja sigurnosti i blagostanja, kroz vlasnički status države i vlasničku raznolikost u Podravki afirmira taj odnos ljudi. Glede prodaje, moje je stajalište da ovo nije najbolji trenutak za to. Posebice naglašavam - ne bih htio da Podravka ikome bude bankomat za poboljšanje cash flowa .
Još su mnoge hotelske nekretnine neprodane. Hoće li se mijenjati model prodaje kako bi se ubrzale investicije?
- Način prodaje hotela i turističkih kompleksa izazvao je goleme teškoće jer turističko zemljište nije ušlo u temeljni kapital tih društava. Ni Zakon o turističkom zemljištu to nije promijenio, naprotiv. Ministarstvo državne imovine do kraja 2017. godine pripremit će izmjene zakona radi okončanja dvadesetogodišnje apsurdne prakse da se to zemljište koristi bespravno i bez ikakva plaćanja vlasniku. Nakon otklanjanja tih apsurda državi ne bi trebao biti interes zadržavati vlasništvo u hotelskom sektoru.
Je li plaća od 17.000 kuna dovoljna za predsjednika uprave tvrtke veličine HEP-a?
- Kako ja razumijem elektroprivrednu djelatnost, njezinu kompleksnost i značaj, a time i HEP, sigurno da takva plaća nije primjerena toj razini odgovornosti i zahtjeva koji se stavljaju pred menadžment. To bi trebali biti menadžeri anticipacije, koji znaju ići i odlučivati ispred događaja, a ne čekati pojavu posljedica. Oni koji će pokazati inicijativu u pokretanju projekata. Ljudi koji povezuju znanja iz prijašnjih mandata i naraštaja, koji znaju uspostaviti povjerenje između gospodarstva i znanosti. O razini plaća, valorizaciji njihova statusa, može se i treba legitimno razgovarati. To ćemo i učiniti.
Kako stimulirati uprave državnih tvrtki?
- Analiza ugovora članova uprava već prvim uvidom pokazuje neujednačenost pristupa, improvizacije, ali i neuravnoteženost odredaba ugovora. Nije prihvatljivo da se razine plaća menadžmenta razlikuju od društva do društva, kada su društva slična po ulozi i potencijalu, stupnju izloženosti tržištu, broju zaposlenih i drugim bitnim odrednicama. Osim same razine plaća, često je riječ o ugovorima s brojnim i neprihvatljivim beneficijama. Tu ćemo praksu promijeniti. Ugovori će biti kvalitetni, prihvatljivi, motivacijski izazovni i poticajni. Oni će se temeljiti na značaju, snazi, statusu i izloženosti na tržištu, razini investicijske realizacije, prihodima, dobiti, broju zaposlenih... A za takvu valorizaciju i uvjete potrebne su stručne i osobe snažne domoljubne i etičke konstitucije.
Nakon dogovora o CIMOS-u javnost se ponovno uzburkala navodnim povlačenjem Talijana iz investicije. Je li slučaj riješen?
- Da, bilo je napetosti. Nismo mogli pristati na otpuštanje radnika i kroz naknadne kontakte s ministrom Zdravkom Počivalšekom doznao sam da je Slovencima ipak prihvatljiva ponuda hrvatske strane, odnosno da će platiti dug od sedam milijuna eura odmah nakon potpisivanju sporazuma. Počivalšek je uložio izniman napor da konačno na jednom predmetu hrvatska i slovenska strana nađu zajednički jezik.
Bilo je burno i nakon smjene ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara. Filmska zajednica je podijeljena i optužuje Vladu da pokušava politički utjecati na film...
- HAVC kao nacionalnu instituciju treba čuvati, ali je nedopustivo identificirati instituciju s prolaznim čelnicima. Zadnji događaji i okolnosti koje je stvorio slučaj HAVC govore o nedopustivoj razini neodgovornosti i improvizacija u odnosu prema institucionalnoj državi. Sam nalaz Državne revizije, kakav god on bio u nekoj instituciji, trgovačkom društvu, tijelu vlasti, morao bi izazvati respekt onog na kojega se odnosi. Međutim, u slučaju HAVC-a i njegova bivšeg čelnog čovjeka imamo sve suprotno od toga.
Razgovarala Marina Šunjerga
Večernji list, 25. veljače 2017.
Vijesti iz medija |
Goran Marić
