S ministricom vanjskih i europskih poslova Marijom Pejčinović Burić razgovarali smo sredinom ovoga tjedna, na dan kada je i službeno potvrđeno da je, zbog novog zaoštravanja odnosa Hrvatske i Srbije, posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj odgođen jer na Pantovčaku smatraju da zbog najnovijeg razvoja događaja i stvorene atmosfere zasad ne postoje preduvjeti za taj posjet.
Smatrate li da je ispravna odluka da se posjet predsjednika Srbije odgodi?
- Odnosi Hrvatske i Srbije su složeni i još uvijek su u fazi da treba jako paziti u kojem trenutku se što događa. Recentne izjave i postupci, kao što je postavljanje spomenika majoru JNA koji je skoro pa htio srušiti Bjelovar i u smrt je odveo 11 hrvatskih branitelja, sigurno nisu dobar uvod u jedan takav visoki posjet. U tom smislu je dobro da se u ovom trenutku od tog posjeta odustalo. Hrvatska i Srbija imaju puno tema o kojima trebaju razgovarati. Smisleno je takav visoki susret održati u onom trenutku kada se može sjesti, mirno razgovarati i dogovoriti neke stvari. Došlo je vrijeme da počnemo ozbiljno rješavati brojna pitanja, od pitanja nestalih, suđenja za ratne zločine do položaja hrvatske manjine u Srbiji, povrata kulturnog blaga, povrata imovine hrvatskih tvrtki... Niz je tema o kojima Hrvatska i Srbija trebaju vrlo ozbiljno razgovarati.
Odnosi Hrvatske i Srbije posljednjih su se tjedana ponovno zaoštrili. Je li odgovornost za to zaoštravanje na hrvatskoj Vladi ili dužnosnicima Srbije?
- Naš glavni stav u odnosima sa svim državama regije, pa tako i Srbijom, je kroz dijalog rješavati otvorena pitanja i graditi dobrosusjedske odnose. Došlo je vrijeme da gradimo jedan novi međusobni pristup. To nije jednostavan put i sigurno će trajati, s obzirom na brojna otvorena pitanja i bremenitost odnosa. Ali upravo zato je i bitno početi. No, vrlo je teško početi razgovor u kontekstu kada imate spomenik za nekoga tko je kod nas simbol agresije. Ali, nije dobro niti u duhu dobrosusjedskih odnosa raditi takve stvari koje će provocirati našu javnost. Trebamo ići u drukčijem smjeru. Mi Srbiji pomažemo i želimo pomoći u pristupanju Europskoj uniji. To je dobro za Srbiju, Hrvatsku i regiju. Taj proces je važan i zato što daje dobar okvir da se izgrade odnosi koji će voditi u bolje odnose u budućnosti. Stoga hrvatska strana ne želi te odnose dovoditi u pitanje.
U vrijeme SDP-ove vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem iz HDZ-a se znalo tvrditi da je Vlada dovela do pogoršanja odnosa sa Srbijom. Ispada, međutim, da to nije bila točna ocjena.
- Odnosi Hrvatske i Srbije su sigurno vrlo osjetljivi i nije teško, ni s jedne niti s druge strane, izazvati požar. Što se tiče ove Vlade, za razliku od Vlade Zorana Milanovića u kojoj je komunikacija sa susjednom državom bila loša, mi nastojimo raditi u duhu izgradnje odnosa i poticati dijalog.
Zadnjih ste dana poslali niz prosvjeda na »adresu« Srbije. Koji je efekt toga, osim da hrvatskoj javnosti pokažete da ste aktivni?
- Pozvali smo na razgovor srbijansku veleposlanicu u Zagrebu i priopćili joj ono što mislimo da trebamo prenijeti. Izrazili smo oštar prosvjed, što je vrlo jasna poruka u diplomatskoj komunikaciji. Srbijanska strana je nakon toga svoje nezadovoljstvo iskazala čitavim nizom uvredljivih i netočnih kvalifikacija o Hrvatskoj.
Niste valjda očekivali da će nakon vašeg prosvjeda Srbija ukloniti spomenik?
- Očekivali smo smirivanje tenzija, no one su se samo na više načina užarile. Ali, mi smo na takav čin morali reagirati, za nas to uopće nije bilo upitno. Vagali smo vrlo pozorno poruku koju treba odaslati. No, kao što ste vidjeli, u priopćenju smo pozvali na dijalog, smirivanje tenzija i na uspostavu situacije u kojoj se mogu razvijati bolji odnosi između dvije države. Mi na takve postupke, koji se tiču agresije na Hrvatsku, ne možemo ne reagirati. Jasno je tko je bio agresor na Hrvatsku. Nije u pitanju samo hrvatska javnost, nego hrvatska država. I srbijanski ministar vanjskih poslova gospodin Đačić dodatno je »zakuhao« situaciju svojim izjavama.
S kime je vama lakše razgovarati, gospodinom Đačićem ili gospodinom Erjavcem?
- Teško je reći. S gospodinom Dačićem sam imala više puta prilike susresti se na različitim multilateralnim skupovima gdje smo mogli više razgovarati. Kolega Dačić ponaša se na jedan pitoreskan način, on ima svoj stil, ali to ne priječi da razgovaramo. No, još nismo došli do faze da razgovaramo u bilateralnom kontekstu.
A gospodin Erjavec? U intervjuu Hrvatskom radiju dali ste, čini mi se, za diplomaciju neuobičajenu karakterizaciju njegovog ponašanja - rekli ste da nastupa agresivno, bezobrazno i da prelazi sve granice.
- Nakon slijeda nekih susreta i događanja, gdje je bilo previše neutemeljenih i nepravednih opaski na račun Hrvatske, činilo mi se da u jednom trenutku treba stvari nazvati pravim imenom. Naravno da u diplomatskom svijetu razgovaramo drugačije. Taj isti dan sam ga susrela i razina komunikacije je bila vrlo pristojna.
Je li vas pitao štogod o vašoj izjavi?
- Ne. Ali to ni nije bilo primjereno, s obzirom na sve što on vis-a-vis naših odnosa govori. Zato mislim da moja izjava nije bila neuobičajena. Diplomacija je diplomacija, ali ministar ujedno predstavlja i politiku.
Slovenski premijer gospodin Cerar je prije nekoliko dana prozvao ministra Erjavca da svojim izjavama šteti Sloveniji, a koristi Hrvatskoj. Veseli li vas to?
- To je njihov koalicijski razgovor, više poruka jednog drugome i slovenskoj javnosti, nego Hrvatskoj. Ali, taj njihov odnos odražava se i na odnose naših dviju država. Ako se sjećate, kada su se dva premijera sastala u srpnju, gospodin Erjavec je bio pozvan, bio je i najavljen u protokolu, ali nije došao. To je neuobičajeno za visoki protokol i govori o njihovim međusobnim odnosima, ali i o odnosu gospodina Erjavca kada je u pitanju odnos s Hrvatskom.
Hrvatska ne priznaje arbitražu o granici, ali ste svakako upoznati sa sadržajem arbitražne presude. Je li Hrvatska tom presudom dobila više nego što je očekivala?
- Bez obzira na to što je do arbitraže došlo na način da je to bio rezultat ucjene, mi smo u nju ušli u dobroj vjeri i s vrlo ozbiljnom argumentacijom. Nažalost, spoznali smo da su slovenska agentica i jedan od sudaca zajednički radili i teško kompromitirali postupak, što je nepovratno narušilo povjerenje u tu arbitražu. Sud je, nažalost, odlučio nastaviti postupak, ali mi smo iz njega s punim pravom izašli. Ne priznajemo presudu, niti je za nas taj proces dalje relevantan. Što se tiče same odluke koju ne priznajemo, vidjeli smo je. Ona je, po nama, svela nerealne zahtjeve koje je slovenska strana postavila u arbitraži na takav način da bi se sada na osnovi toga moglo, okvirima međunarodnog prava, razgovarati bilateralno. Zahtjevi koje je slovenska strana ranije postavljala u arbitraži su bili toliko nerealni i prenapuhani, nisu imali uporište u međunarodnom pravu, da je sud morao puno toga oduzeti. Ako je u toj presudi, koju ne priznajemo, nešto dobro, onda je to da je slovenskoj strani pokazala koliko su neprihvatljivih zahtjeva imali, kad je u pitanju bilo kopnena granica, kao i njihovi zahtjevi na moru.
Znači, da kojim slučajem arbitraža nije kompromitirana, Hrvatska bi bila zadovoljna presudom?
- Teško je reći koliko je taj proces, koji je kompromitirao arbitražu, utjecao na tijek odluke.
Zašto bi Slovenija pristala na ponovne razgovore? Imaju presudu u džepu.
- Ako mi ne prihvaćamo presudu, ona se uopće ne može implementirati. To želimo vrlo jasno naglasiti zbog hrvatske javnosti. Dakle, čak i kad bi bila proizvod legitimnog procesa, što nije, morali bismo se zajednički dogovoriti kako ćemo je primijeniti. Žao nam je da je premijer Cerar otkazao već dogovoreni i pripremljeni sastanak, jer smo htjeli kroz dijalog doći do situacije da možemo razgovarati o svim otvorenim pitanjima. Vjerujemo da je dijalog i dalje jedino moguće rješenje. No, teško je govoriti kako ćemo do toga doći. Što zbog predsjedničkih, što zbog parlamentarnih izbora, za Sloveniju sada očigledno nije dobro vrijeme da se o tome razgovara. Podsjećam da se premijer Plenković prije par dana susreo s premijerom Cerarom u Tallinnu i da je nakon tog sastanka još jednom naglasio da trebamo nastaviti razgovore u jednom smirenom, civiliziranom i korektnom tonu, bez ikakvih jednostranih poteza koji bi mogli dovesti do narušavanja odnosa između dvije zemlje .
Možda će baš zbog izbora pokušati primijeniti presudu na terenu?
- Naglašavam još jednom da se presuda ne može jednostrano implementirati. I Hrvatska i Slovenija su članice NATO-a i Europske unije. Ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi jedna strana pokušala nešto nametnuti. Zato očekujemo daljnji dijalog.
Mađarska je početkom rujna blokirala pristup Hrvatske i Rumunjske OECD-u. U međuvremenu su povukli rezerve prema Rumunjskoj, ali ne i prema Hrvatskoj. To je doista pljuska hrvatskoj Vladi iz Budimpešte.
- Mađarska je jedna od država s kojom imamo vrlo dobre odnose i koja nas je podupirala kroz cijeli naš europski put. S te strane je ovakav čin bio za nas iznenađenje, ali i za glavnog tajnika OECD-a, s kojim sam se nedavno susrela u New Yorku. Pogotovo zato što je to, kad su u pitanju pripreme neke zemlje za članstvo u OECD-u, presedan. Dosad se tako nešto nije desilo. Začuđeni smo tim više što postoji jedan članak Ugovora o EU koji obvezuje države članice da koordiniraju svoje pozicije unutar međunarodnih organizacija, kao i zajednička odluka država članica EU-a iz 2007. godine da će, upravo u okviru OECD-a, podupirati one države članice koje će se kandidirati i pristupati članstvu. Pa upravo su s tim okvirom države članice EU ušle u OECD.
Mađarska vas čak nije niti obavijestila unaprijed?
- Ne. Argumentacija koju sam kasnije čula od kolege Szijjarta, kad smo se susreli u New Yorku, bila je da ne primjenjujemo arbitražnu odluku UNCITRAL-a. Hrvatska je na toj arbitraži tražila da se ponište neki ugovori za koje smatramo da su bili koruptivni. Odluka arbitražnog Centra je bila negativna, međutim mi smo uložili zahtjev za poništaj i taj postupak je još u tijeku. Mi nemamo što primjenjivati kad proces nije završio. Tako da pozivanje na tako nešto nije utemeljeno. Nama je članstvo u OECD-u važno. Počeli smo intenzivno raditi na pripremama koje će trajati nekoliko godina. Iznenadilo nas je da u ovoj inicijalnoj fazi Slovenija i Mađarska idu s ucjenama. U tom forumu to nije uobičajeno. Što se nas tiče, nastavit ćemo razgovarati i s jednim i s drugima, kao što ćemo nastaviti i s pripremama za članstvo.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kaže da Mađarska ne ucjenjuje, nego štiti svoje interese?
- Hrvatska ima interes ući u OECD, ali i interes svih naših susjeda može biti da Hrvatska uđe u takvu organizaciju. Kroz pripreme za članstvo, država se još više uređuje i usklađuje u investicijskoj i drugim politikama. Tako da mađarska tvrdnja da ne postupamo dobro s investicijama je argument koji govori da je u interesu Mađarske da Hrvatska što brže prođe taj proces i postane članicom OECD-a, pod uvjetima pod kojima su to postale i druge zemlje.
Hrvatska je u sporu sa Slovenijom, s Mađarskom, odnosi sa Srbijom su zaoštreni, u BiH dio političke scene propituje izgradnju Pelješkog mosta... Zašto nas je HDZ-ova Vlada posvađala sa svim susjedima?
- Jednostavno imamo niz otvorenih pitanja koja se nisu dosad riješila i koja su sada na stolu. Sa susjedima s kojima nemamo konačno definirane granice imamo otvorena pitanja koja se na različite načine rješavaju od vremena neovisnosti. Nismo jedina država u Europi i svijetu koja nema do kraja definirane granice sa susjedima. Pitanje granice je vrlo zahtjevno i nije neuobičajeno da se o tome pregovara niz godina, kao što je to primjer s Nizozemskom. Loše je kada se otvorena granična pitanja koriste za ucjene ili rješavanje nekih drugih stvari. U današnje vrijeme, u današnjoj Europi, pitanje granice ne bi trebalo biti problem, o granicama se može razgovarati i dogovarati, a to nekad može trajati i desetljećima. Glavno je pitanje kako se susjedne države ponašaju u tom kontekstu.
Iz ovog što govorite, ispada da je Hrvatska spremna na suradnju, ali su joj susjedi tvrdoglavi.
- Kad je riječ o graničnim pitanjima, problem je to što se politiziraju. Nije problem granice koja se treba dogovoriti, nego je problem kada se to stavi u sferu dnevne politike i vrlo kratkovidnog horizonta. Pitanje granica je važno za svaku državu, tome treba prići vrlo ozbiljno i ne treba o tome politikantski razgovarati. A ako se ne može bilateralno razgovarati, onda treba ići na međunarodno sudište.
A ne više na arbitražu?
- Nakon ovog iskustva, za nas je to vrlo prijeporno, ali želimo naglasiti da Hrvatska ostaje privržena vladavini prava i međunarodnom pravu kao isključivom okviru za rješavanje pitanja granica između država. Kompromitacija jedne arbitraže sigurno stavlja tešku sjenu na takav put. No, postoje stalni međunarodni sudovi s izgrađenom i jasnom praksom. Ne vidimo razloga zašto se ne bi išlo na sud, ako se zaista želi riješiti to pitanje.
Otkad ste stupili na dužnost postoji dojam da su premijer i predsjednica vidljiviji u vanjskoj politici od vas. Jeste li, kad ste imenovani, dogovorili s premijerom da ćete vi biti »low profile«, a on će preuzeti primat u vanjskoj politici?
- U samoj je biti diplomacije da sve aktivnosti koje se poduzimaju nisu uvijek vidljive u javnosti. No, ako predsjednica ide negdje ili premijer ima neke aktivnosti, to je jednostavno, po logici njihovog položaja, vidljivije. No, mi svi radimo u suglasju, dogovaramo se.
S obzirom na dva diplomata na čelu države, teško vam je izboriti se za vidljiviju poziciju kao šefice diplomacije?
- Ovo je doista posebna situacija u Hrvatskoj, da na različitim pozicijama imamo ljude koji imaju izvrsne karijere u diplomaciji. Za državu je to jako dobro jer svi zajedno možemo više doprinijeti. Nije pitanje tko je više vidljiv, nego koliko možemo učiniti zajedno. Što se mene tiče, zadovoljna sam suradnjom s predsjednicom i premijerom koji zajednički sukreiraju vanjsku politiku.
Za razliku od vašeg prethodnika, nemate jaku stranačku bazu. Otežava li vam to ministarski položaj?
- Osobno mislim da, kao član HDZ-a već desetak godina i netko tko je već bio dužnosnik i u Vladi i Saboru, imam određeni ugled i autoritet koji iz toga proizlazi.
razgovarala Irena Frlan Gašparović
Pisane vijesti
