Ministar financija Zdravko Marić u ponedjeljak je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku održao predavanje o tome kako je Hrvatska vratila investicijski rejting.
Nakon predavanja, koje je privuklo velik broj studenata, članova udruge Alumni, gospodarstvenika, pa i političara, s Marićem smo za Glas Slavonije razgovarali o kreditnom rejtingu Hrvatske, rasterećenju gospodarstva i građana, mirovinskoj reformi...
Manji trošak kamata
Jeste li zadovoljni ocjenama dviju bonitetnih agencija? S&P je podignuo rejting Hrvatske u investicijski, ali Moody‘s drži da to još uvijek nismo zaslužili. Zabrinjava li vas to?
- Na početku mandata mi smo se u Vladi vrlo jasno odredili da nam je jedan od ciljeva i smjerova u vođenju fiskalne politike povratak u investicijsku zonu rejtinga, a to smo nedavno i ostvarili. Standard & Poor‘s je prije nekoliko tjedana Hrvatsku svrstao u investicijski rejting prepoznavši naše rezultate, poglavito u sferi javnih financija. U samom izvješću jasno su istaknuli koji su to čimbenici potrebni da bi taj rejting bio još bolji, ali i zbog kojih bi rizika taj rejting mogao ponovo pasti. I to je ono na što trebamo posebno obratiti pozornost. Iz cijele problematike kreditnog rejtinga hrvatskog građanina najviše zanima kakve to veze ima s njim samim. Kreditni rejting zemlje ima veze prije svega s refleksijom na cijenu duga, odnosno kapitala, dakle na kamate. Refleksije, i to pozitivne, ovih naših rezultata i vraćanja investicijskog rejtinga od strane S&P-ja vidljive su prije svega na kamatama na hrvatske obveznice, koje su znatno snižene. Nadamo se da će te kamate ići dodatno niže i za gospodarstvenike i za građane. Što se tiče ove posljednje Moody‘sove ocjene, ta agencija, rekao bih, malo kaska u svojim procjenama. Podigla je izglede našeg kreditnog rejtinga, ali još uvijek smo, prema njima, ispod investicijske zone. Želim jednostavno Hrvatsku vidjeti tamo gdje zaista i zaslužujemo biti, a zaslužujemo biti i jesmo zemlja investicijskog kreditnog rejtinga.
Hrvatska ipak već duže vrijeme koristi financijske izvore po znatno nižim kamatnim stopama.
- Što se tiče ukupnih kamata koje smo plaćali i koje plaćamo, vrhunac je bio 2015. godine, kada su naši troškovi kamata dosegnuli 11,9 milijardi kuna, ili tadašnjih 3,5 posto BDP-a. Posljednji podatak dolazi s kraja prošle godine, iz kojega se vidi da smo u tri godine taj izdatak za kamate smanjili za tri milijarde kuna. Taj je trošak sada nešto ispod devet milijardi kuna, ili 2,3 posto BDP-a. Osobno smatram da taj trošak možemo još više smanjivati.
Zašto su važne ocjene bonitetnih kuća ako već i prije njihovih ocjena i podizanja kreditnog rejtinga imamo niže kamate?
- Danas svi skupa imamo benefite globalnih okvira, jer su referentne kamatne stope već duže vrijeme na povijesnim minimumima. S druge pak strane, svaka zemlja ima svoju specifičnost i onda i kreditne agencije, a i neki drugi, procjenjuju kolika je ta premija rizika. E sad, u slučaju Hrvatske dvije su važne stvari koje treba napomenuti kod ocjene S&P-ja i povratka u investicijsku zonu. S jedne strane ocjena utječe na snižavanje kamata, iako su financijska tržišta dobar dio toga već unaprijed akceptirala i dobrim su dijelom ispred rejting-agencija. Tržišta prate pojedina gospodarstva i zemlje, a tako i kompanije na dnevnoj bazi, ne čekaju objave, koje se događaju u pravilu jednom u četiri ili šest mjeseci. Međutim, važno je reći kako je Hrvatska, sve dok je bila ispod investicijskog rejtinga, određenom segmentu investitora bila nedostupna. A to su oni najbolji investitori, koje svatko želi pridobiti. Prema različitom zakonodavstvu i njihovim statutarnim odredbama, a nešto slično vrijedi i za hrvatske mirovinske fondove, oni, i da hoće, ne smiju ulagati u vrijednosne papire drugih zemalja koje su ispod investicijske zone. Sada kada smo se vratili u investicijsku zonu, otvorili smo prostor i za takve ulagače. Ponavljam, to su baš oni najbolji ulagači, koje želimo imati u Hrvatskoj.
Državni proračun je u suficitu dvije godine, između ostalog i zbog spominjanih nižih troškova kamata. To su i preduvjeti za rasterećenje gospodarstva. Hoće li naši poduzetnici biti manje opterećeni?
- To je ključno pitanje. U Vladi smo itekako duboko svjesni da nema proračuna bez porezne baze, bez gospodarstva i poreznih obveznika. Dakle, koja bi trebala biti uloga države? Godine koje su na neki način i bile obilježene padom rejtinga i razlozima za taj pad jasno su pokazale da prvo što država treba učiniti jest stabilizirati svoje javne financije i voditi fiskalnu politiku koja neće biti prepreka, nego u funkciji rasta gospodarstva. Odredili smo se još na početku mandata da ćemo stabilnost javnih financija postići kontrolom rashodne strane proračuna, a sav višak prihoda usmjeravat ćemo na smanjivanje duga i smanjivanje poreza. Mislim da to gospodarstvo prepoznaje na pozitivan način. Svi bismo htjeli da ti porezi još više i brže idu prema dolje i da time još više pozitivno pridonosimo razvoju gospodarstva. Jer gospodarstvu je potrebno da država ima stabilne financije i da smanjuje porezno, neporezno i administrativno opterećenje. Dakle, država je tu da stvara uvjete, a gospodarski rast uvijek je i uvijek će biti plod gospodarstva.
U kojem će dakle ići smjeru novo rasterećenje gospodarstva?
- Do sada smo napravili tri kruga rasterećenja i svaki put smo vrlo jasno naznačili da ćemo za onoliko prostora koliko ga nađemo u "fiskusu" ići i prema rasterećenju. Ukupno smo gospodarstvo i građane do sada rasteretili za sedam milijardi kuna. U prva dva koraka veći fokus bio je na smanjivanju izravnih poreza dohotka i dobiti, a, evo, u ovom trećem je dobar dio naglaska stavljen i na porez na dodanu vrijednost, snižene stope na svježe meso, svježu ribu, voće, povrće i jaja, žive životinje i pelene, uz već sniženu stopu na isporuku električne energije i odvoz smeća. I dalje ćemo ići u tom smjeru, cjelovito i sveobuhvatno rasterećivati gospodarstvo i porezne obveznike.
Imate li u Vladi plan, kada je u pitanju pomoć gospodarstvu i građanima smanjenjem nekih administrativnih opterećenja, provoditi postupke koji su se nekada nazivali i giljotina ili hitrorez?
- Vlada to sigurno planira, što je dobrim dijelom vezano uz pravosudni sustav, zakonodavstvo i slično. Na tom tragu bila je i originalna porezna reforma, koja je u konačnici zaživjela i koja se u smislu javne percepcije najviše gleda kroz poreznu stopu. Međutim, podsjetit ću da se, recimo, prijenos automobila do jučer obavljao u tri ili četiri koraka, a danas se to sve radi na jednom mjestu. Danas, kada registrirate vozilo, odmah se plaća i onaj godišnji porez na cestovna motorna vozila. Jako smo velik naglasak stavili na elektronsku komunikaciju, kako građana tako i poduzetnika, s poreznim vlastima, a što u konačnici štedi vrijeme i novac. U tom smislu poduzimaju se mjere za administrativno rasterećenje i u drugim sektorima, odnosno ministarstvima. Mnogo je toga što je napravljeno i još je mnogo toga što bi se trebalo prepoznati i pojednostaviti. I tu je važna ta interakcija s poduzetnicima i građanima, da vidimo što im najviše smeta, gdje možemo dodatno pojednostaviti i olakšati postupke a da ne dovedemo u ugrozu funkcioniranje javnih tijela i proračuna.
Ekonomski analitičari često upozoravaju kao negativan podatak da u Hrvatskoj još uvijek za državu na različite načine radi 400 tisuća zaposlenih. Koliki je balast većem rastu ta javna uprava?
- Kad zbrojimo oko 250 tisuća zaposlenih u državnim i javnim službama, pa dodamo zaposlene na lokalnoj razini i one u javnim poduzećima, dolazimo do tih brojki. U Ministarstvu financija osobno sam obnašao različite funkcije, od pomoćnika ministra i državnog tajnika do, evo sada, ministra. Poglavito prijašnjih godina dobrim sam dijelom bio vezan uz operativno poslovanje i poznajem jako dobro velik dio tima Ministarstva financija. On je prilično velik, jer su u njemu i Carina i Porezna uprava. Na temelju svojih iskustava, kada je u pitanju isključivo administracija, mogu govoriti o veličini i trošku koji svi skupa plaćamo za tu administraciju, međutim držim da je ključno pitanje što svi dobivamo od toga. Ključna je efikasnost. Mogli bismo mi pregrmjeti, da tako kažem, i veći trošak i glomazniju administraciju ako bismo znali da ona pruža adekvatnu razinu usluge i da je efikasna. Na to bih stavio fokus.
Ministarstvo uprave, vidimo, priprema zakonske izmjene... Možemo li dobiti veću efikasnost u državnim i javnim službama? Hoće li biti moguće povećati efikasnost bez povećanja financijskih izdataka za plaće?
- Svjedoci smo da je i u privatnom sektoru situacija takva da u određenim segmentima pritisak i općenito trend rasta plaća, na žalost, ne proizlazi primarno iz rasta produktivnosti, nego prije svega iz nedostatka radne snage. Poslodavci su prisiljeni podizati plaće, što je s jedne strane i iz perspektive zaposlenika dobro. Svi skupa trebamo težiti, iza svih makroekonomskih pokazatelja, većoj zaposlenosti i plaćama, odnosno višem životnom standardu. Kolega Kuščević radi na promjenama zakona, pa i plaćama u javnom sektoru. To je već niz godina tema, bitno je nastojati uvesti sustav koji će valorizirati i vrednovati rad i rezultate. Tako da se zaista može prepoznati onaj tko radi, tko pridonosi i postiže rezultate i efikasan je. Jednom sam to rekao pa su me kritizirali, ali nemam problema ponoviti - kao ministar ja sam u korporativnom rječniku nekakav menadžer. Međutim, ne postoji manevarski prostor da nagradim dobrog kolegu koji odradi odličan posao i donese rezultate. Danas imate sustav u kojem se jednako plaća radno mjesto, a ne rad. Ista plaća je za isto radno mjesto, a ne rad.
Reforme su pokrenute u više sektora, no u zdravstvu se ne vidi većih pomaka. Koliko vam problema u javnim financijama stvara zdravstveni sustav, koji je u minusu više od sedam milijardi kuna?
- Ministarstvo financija dosljedno je u tome što činimo i što govorimo da treba učiniti na prihodnoj strani proračuna zdravstva. Ali smo također svjesni da to ne može riješiti sve probleme te da je potrebno uroniti i u troškovnu razinu. To je ono što stoji kao izazov i Ministarstvu zdravstva i nama u Vladi. Mi imamo jedan od najdostupnijih i najrasprostranjenijih sustava zdravstva u smislu dostupnosti usluga. S druge pak strane mislim da je najbolja potvrda konstatacije da su naši liječnici, medicinske sestre i svi koji rade u zdravstvenom sustavu izuzetno kvalitetni, to što su traženi diljem Europske unije. Dakle, s jedne strane govorimo o adekvatnosti i na određeni način zadovoljstvu zdravstvenim sustavom, a s druge strane, dok god on nije financijski i fiskalno održiv, ne možemo biti zadovoljni.
Povećanje mirovina
Još je jedna trenutačno "bolna točka" - provedba mirovinske reforme. Može li mogući referendum s pozitivnim ishodom stvoriti probleme za javne financije?
- Referendum je legitimno pravo izjašnjavanja građana. Demokratsko smo društvo i mislim da ni u kojem slučaju ne smijemo zanemariti što govori javnost i građani. U konačnici oni su ti koji nas biraju i čije povjerenje imamo te smo im dužni podnositi račune. No treba gledati širi kontekst. Ne želim da se to protumači na način da zadirem u inicijativu za referendum, no reći ću kako sam nedavno bio na jednoj konferenciji o mirovinskom sustavu, na kojoj nismo govorili samo mi dužnosnici i kolega Pavić, nego je tu bilo i predstavnika struke. Čuli smo parametre koji kažu da 1,23 zaposlenika dolazi na jednog umirovljenika, da je prosječna mirovina samo malo iznad 40 posto prosječne plaće. Da je svaki peti umirovljenik s punom starosnom mirovinom. Znači da imamo znatno iznadprosječni udio prijevremenog umirovljenoga i da je prosječni radni vijek prije umirovljenja u Hrvatskoj oko 30,5 godina, a da je prosjek EU-a 35,8 godina. Dakle, kada uzmete samo te parametre, a da ne kažem, kada uđete još malo u dubinu, onda je logično zašto su ministarstvo kolege Pavića i potom Vlada išli u iskorak prema mirovinskoj reformi. Svima nam je važan mirovinski sustav, ali danas o njemu moramo gledati iz perspektive 30 i 50 godina dalje. Naravno da je važno dostojanstvo naših umirovljenika i današnja njihova mirovina. Na predavanju studentima sam rekao, kada sam obrazlagao kako smo radili proračun 2016. godine, da smo sve rezali izuzev mirovina. Rekli smo da su sve stavke podložne korekcijama naniže osim mirovina. Jasno je da moramo težiti i povećanju mirovina.
Želite reći da to netko mora platiti, s obzirom na to da dobar dio iznosa za isplatu mirovina dolazi iz državnog proračuna?
- To je izazov. Ključna je odgovornost izvršne vlasti da u svim tim, vrlo često suprotstavljenim, ciljevima nađe nekakav balans. I to je ono što vrlo često volim reći iz perspektive javnih financija - nemoguće je da bilo koji ministar financija ispuni i zadovolji apetite svojih kolega i svih proračunskih korisnika. Ali kada imamo tim, kakav je ova vlada, u kojem imamo stav kako ćemo voditi fiskalnu politiku, onda imamo i dobre rezultate.
Nema naprijed bez zdravih investicija
U programu reformi Vlade jedan od ciljeva je povećanje investicija. Je li moguće privući ozbiljne inozemne investitore bez također ozbiljnih financijskih državnih potpora?
- Opet ponavljam - na državi je da stvori okvir, uvjete poslovanja i onda ih da svakom od tih, nazovimo ih, “pravih” investitora, jer mislim da Hrvatska na makrorazini ne može očekivati razine inozemnih ulaganja kakve su bile u predrecesijsko vrijeme, ali možemo imati puno još i kvalitetnijih, strukturiranijih, izvozno orijentiranih proizvodnih investicija. Dakle, da možemo imati investitore koji će stvarati dodanu vrijednost i koji će zapošljavati ljude. Kada to sve kažem, neću reći da sada zanemarujem neku drugu regiju, ali onda tu Slavonija najviše i odgovara opisu i tome zašto uložiti i koje efekte u konačnici postići. Država može to učiniti, uz spomenuti dio stvaranja dobrih okvira, i svojom prezentacijom te dizanjem same reputacije prema tim pravim investitorima. Naši nogometaši i općenito sportaši malo nas i razmaze i dobijemo osjećaj i dojam da smo u globalnim okvirima zaista velesila. Ako ste drugi na svijetu u nogometu, ako imate olimpijske pobjednike u gimnastici, u atletici, rukometu, tenisu ili skijanju, bez i jedne prave planine sa snijegom, onda imate nekakav pozitivan efekt. Sportaši su najbolji veleposlanici Lijepe Naše u svijetu, no mislim da i svi mi ostali trebamo još bolje pridonositi boljoj prezentaciji i imidžu Hrvatske u svijetu. Držim da je Hrvatska došla na razinu da može vrlo ciljano za određene sektore i određene regije stvarati uvjete da privuče konkretne investicije, i to one koje će stvarati i podizati ekonomske vrijednosti. Koji god ekonomski model gledali, nemoguće je ići naprijed bez zdravih investicija, inozemnih novih igrača ili postojećih domaćih. Ne smijemo nikako zanemariti postojeće poduzetnike i uvijek kažem da im treba skinuti kapu. Jako je teško bilo preživjeti šest dugih godina recesije i pada gospodarske aktivnosti. Svi oni su evidentno pokazali da su otporni i sposobni kroz svoja interna i općenito restrukturiranja biti konkurentnima. Jer članstvo u EU-u za mnoge od njih značilo je prijetnju dolaska velike konkurencije, ali za mnoge od njih EU je značio priliku i dobar dio njih tu je priliku iskoristio.
Glas Slavonije, 4. svibnja 2019.
razgovarao: Igor Mikulić
Vijesti iz medija |
Financije |
Zdravko Marić
