Od žrtve agresije do međunarodnog priznanja, mirne reintegracije i završetka procesa europskih integracija

Datumi 15. siječnja 1992. i 15. siječnja 1998. ključni su i sudbonosni u suvremenoj hrvatskoj povijesti i za hrvatsku državnost, odnosno samostalnost i puni suverenitet. Dan međunarodnog priznanja Hrvatske spomen je na trenutak u kada je svijet priznao neovisnost hrvatske države. Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja pod puni suverenitet i ustavno-pravni poredak vraćen je posljednji dio dotad okupiranog hrvatskog teritorija, bez ispaljenog metka ni izgubljenog ljudskog života. Stoga ova dva povijesna događaja obilježavamo zajedno na današnji dan uz ponos na sva zajednička postignuća u protekla tri desetljeća i s trajnom zahvalnošću hrvatskim braniteljima i svima koji su u Domovinskom ratu podnijeli žrtvu za slobodu Hrvatske.
 
,,Mirna reintegracija okupiranih dijelova naše države izniman je uspjeh Republike Hrvatske i jedna od ključnih političkih ostavština prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. To je ujedno i jedna od najuspješnijih mirovnih misija Ujedinjenih naroda od svog osnutka, i postignuće koje ga i danas čini najboljim modelom mirnog rješenja sukoba i reintegracije okupiranih područja i u drugim dijelovima svijeta. Zahvaljujući iznimnoj hrabrosti i nesebičnoj požrtvovnosti hrvatskih branitelja, uz jedinstvo i podršku hrvatskog naroda, ostvaren je višestoljetni san o slobodnoj hrvatskoj državi. Od zemlje pod vojnom agresijom i dijelom okupiranim teritorijem, Hrvatska je u tri desetljeća prošla zahtjevan put: nakon dugih stoljeća izvojevala je svoje pravo na slobodu, izborila se za međunarodno priznanje te je danas dio užeg kruga od svega 15 zemalja koje su istodobno članice Europske unije, NATO-a, schengenskog prostora i europodručja. To nam sad pruža nove razvojne mogućnosti i obvezuje nas da nastavimo graditi Hrvatsku kao demokratsku, prosperitetnu i međunarodno uvaženu državu, unapređujući blagostanje svakog hrvatskog čovjeka'', izjavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković.
 
Prijenosom svojih iskustava iz mirne reintegracije, kao i znanjima iz eurointegracijskog procesa, Hrvatska kontinuirano pruža podršku Ukrajini, u svom hrabrom otporu na brutalnu rusku agresiju. Kao zemlja koja je i sama bila žrtva vojne agresije i teritorijalnih prisezanja, Hrvatska, da nije stala na strani napadnute Ukrajine, osim što bi se moralno diskreditirala i svrstala na krivu stranu povijesti, dovela bi u pitanje i vlastito pravo na slobodu, legitimnost borbe hrvatskih branitelja i uspostavljen teritorijalni integritet te puni suverenitet.
 
Temelj za provedbu mirne reintegracije okupiranih dijelova istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te uspješni dovršetak mirovne misije Ujedinjenih naroda kojom je to područje Hrvatska vratila u svoj ustavno-pravni poredak bio je Erdutski sporazum, potpisan 12. studenog 1995. Njime je od Vijeća sigurnosti UN-a od takozvanih sukobljenih strana zatraženo da se u prijelaznom periodu uspostavi mir i sigurnost. Na području koje je 1991. s opsadom i herojskom obranom Vukovara pretrpjelo ogromne civilne i vojne žrtve, tada je mirnim putem okončan rat i uspostavljen mir, pri čemu su izbjegnute nove žrtve i nova ratna stradanja.
 
Erdutski sporazum označio je i početak dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda tijekom koje su mirnim putem vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što je omogućilo obnovu tih područja, razorenih u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, kao i povratak hrvatskih prognanika i izbjeglica svojim domovima. Posebnu su važnost ovi događaji imali za Vukovar i Vukovarce koji su nakon više od sedam godina progonstva napokon dočekali siguran povratak u svoj grad.