- Objavljeno: 06.02.2012.
Intervju potpredsjednika Vlade Branka Grčića za Večernji list
Potpredsjednik Vlade Branko Grčić tvrdi da država ima financijere za ulaganja
EBRD, EIB i Svjetska banka dat će nam kredite po cijeni koja je dvostruko niža od one koju bismo plaćali za nove obveznice
Mnogi traže da povučete zakon o rokovima plaćanja unutar 30 ili 60 dana jer ne mogu ispoštovati rok. Hoćete li to učiniti?
Doista je moguće da u uvjetima opće nelikvidnosti ovakve precizne odredbe zakona mogu predstavljati problem za poduzetnike. No intencija je da se konačno uspostavi red u odnosima vjerovnika i dužnika te da se stane na put tzv. kulturi neplaćanja, a u konačnici da se počne smanjivati taj ogromni iznos međusobnih dugovanja koji prelazi 40 milijardi kuna. Istina je da je u europskim zemljama u sličnoj situaciji definirano odgovarajuće prijelazno razdoblje za prilagodbu sustava. Mogućnost da se i po odredbama našeg zakona u iznimnim slučajevima mogu ugovoriti rokovi dulji od propisanih držim prostorom za lakšu prilagodbu, a to se onda može odnositi i na grupacije koje ste spomenuli.
Hoće li Vlada donijeti uredbu kojom će obvezu naplate doprinosa prebaciti na banke, iako one tvrde da to nije njihov posao? Koliko tvrtki ne plaća doprinose?
Spominju se brojke veće od 15-16 milijardi kuna. Izbjegavanje plaćanja poreza te posebno doprinosa izravno ugrožava funkcioniranje zdravstvenog i mirovinskog sustava i tome se mora stati na kraj. S obzirom na to da su banke važan dio hrvatskog platnog sustava, posve je logično da prate što se u tome sustavu događa. Tu je i nezamjenjiva uloga Fine. Ideja je da ove institucije prate uplaćuju li se uredno pri isplati neto plaća porezi i doprinosi i mislim da oni to mogu. Novi zakon o financijskom poslovanju o kojem se u Ministarstvu financija govori vjerojatno će sadržavati i niz drugih mjera koje će doprinijeti većem redu u sustavu, ali i poboljšanju ukupne likvidnosti.
Hoće li onda biti otkaza u javnim poduzećima ili neće?
Javna poduzeća nešto su drukčija priča. Nismo zadovoljni njihovom efikasnošću jer ona bi trebala doprinositi proračunu, a ne da budu na teret tog istog proračuna. Naravno, pri tome ne mislim da bi njihove profite trebalo koristiti za krpanje rupa u proračunu, nego ponajprije za nova ulaganja i poboljšanje kvalitete javnih usluga kojima se bave. U tom segmentu zaista ima puno prostora da se kroz ozbiljno restrukturiranje postignu znatni učinci, a taj proces vjerojatno neće zaobići i optimizaciju tzv. ljudskih resursa. Očekivali smo da će javna poduzeća biti puno pripremljenija kada su u pitanju konkretni razvojni projekti. To može biti otežavajući čimbenik u ovom trenutku, ali mi nemamo alternativu. Proces restrukturiranja mora ići paralelno s pripremom i provedbom novih projekata i poslova.
Gdje ćete naći sredstva za te investicije?
Ovih dana razgovarali smo s gotovo svim relevantnim inozemnim financijskim institucijama koje već godinama djeluju u Hrvatskoj. Od EBRD-a, Svjetske banke do EIB-a. Sve ove institucije imaju u svojima planovima predviđene alokacije za financiranje projekata u Hrvatskoj, a važno je istaknuti da je cijena tog kapitala više nego upola niža od cijene koju bi u ovom trenutku plaćali na direktno zaduženje države putem obveznica.
Koja vam je alternativa u slučaju da dođe do pada kreditnog rejtinga? Zaduživanje uz dvoznamenkaste kamate bilo bi siguran put u provaliju?
Prvo, svi se nadamo da do toga neće doći. Drugo, svjesni smo da su prilike na globalnim financijskim tržištima, a posebno europskim takve da rejtinzi padaju po nekoj inerciji većini zemalja u našem okruženju. Treće, ne vjerujem da bi takav scenarij bitno uvećao kamatne stope na hrvatske obveznice jer se rast kamata u posljednjih nekoliko mjeseci već dogodio. Četvrto, nova vlada čini ozbiljne korake koji idu prema fiskalnoj konsolidaciji i nužnim reformama, a što su ovih dana kao korak u pravom smjeru pozdravili međunarodna izaslanstva financijskih institucija i rejting-agencije.
Treba li tečaj kune braniti svim sredstvima i neovisno o kratkoročnim kolateralnim žrtvama?
Smanjeni priljev kapitala iz inozemstva vrši snažan pritisak na tečaj. Monetarna vlast našla se u situaciji da bira između očuvanja dostignute razine međunarodnih pričuva i povlačenja dijela kunske likvidnosti iz sustava. Trenutačno je izabrala ovu drugu opciju koja se u uvjetima opće nelikvidnosti može tretirati kratkoročnom žrtvom. No, stabilnost tečaja imperativ je zbog mnogo razloga i na tome treba ustrajati.
Mirovine nisu dio javnog sektora
Najviše kritika na račun smjernica upućeno je na rashode. Guverner kaže da nije dovoljno odustajati od pojedinih izdataka, već traži mjere trajnog karaktera. Premda to nije rekao, to bi bilo smanjenje izdataka za plaće i mirovine. Kako tumačiti primjedbe da previše štitite javni sektor?
Mirovine zasigurno nisu dio javnog sektora. To je nagrada i naknada za minuli rad bez obzira na to gdje se taj rad odvijao. Više od 50% umirovljenika ima mirovine ispod ili na pragu siromaštva i tu nema prostora za uštede. Što se tiče plaća, morate znati da moj vozač koji je na raspolaganju 24 sata ima oko 3000 kn plaće. Gornja je granica plaća premijera ili predsjednika države koja je tek nešto više od 20 tisuća kuna što je daleko manje od razine odgovornosti koju ta funkcija nosi. Da ne govorim o potplaćenosti učitelja, medicinskog osoblja, policajaca... Zato se nismo opredijelili za diranje u osnovicu plaće, ali rekli smo da se mora napraviti reda u sustavu i štedjeti na bonusima, prekovremenom radu, ugovorima o djelu i raznoraznim dodacima na plaću koji su često bili diskrecijsko pravo ministara i drugih rukovoditelja u sustavu. Osim tih ušteda na tapetu su i materijalni troškovi, subvencije, diskrecijski transferi koji su često bili pod snažnim političkim patronatom i slično, što u ovoj godini mora donijeti uštedu od oko 5 milijardi kuna.
Vijesti iz medija
EBRD, EIB i Svjetska banka dat će nam kredite po cijeni koja je dvostruko niža od one koju bismo plaćali za nove obveznice
Mnogi traže da povučete zakon o rokovima plaćanja unutar 30 ili 60 dana jer ne mogu ispoštovati rok. Hoćete li to učiniti?
Doista je moguće da u uvjetima opće nelikvidnosti ovakve precizne odredbe zakona mogu predstavljati problem za poduzetnike. No intencija je da se konačno uspostavi red u odnosima vjerovnika i dužnika te da se stane na put tzv. kulturi neplaćanja, a u konačnici da se počne smanjivati taj ogromni iznos međusobnih dugovanja koji prelazi 40 milijardi kuna. Istina je da je u europskim zemljama u sličnoj situaciji definirano odgovarajuće prijelazno razdoblje za prilagodbu sustava. Mogućnost da se i po odredbama našeg zakona u iznimnim slučajevima mogu ugovoriti rokovi dulji od propisanih držim prostorom za lakšu prilagodbu, a to se onda može odnositi i na grupacije koje ste spomenuli.
Hoće li Vlada donijeti uredbu kojom će obvezu naplate doprinosa prebaciti na banke, iako one tvrde da to nije njihov posao? Koliko tvrtki ne plaća doprinose?
Spominju se brojke veće od 15-16 milijardi kuna. Izbjegavanje plaćanja poreza te posebno doprinosa izravno ugrožava funkcioniranje zdravstvenog i mirovinskog sustava i tome se mora stati na kraj. S obzirom na to da su banke važan dio hrvatskog platnog sustava, posve je logično da prate što se u tome sustavu događa. Tu je i nezamjenjiva uloga Fine. Ideja je da ove institucije prate uplaćuju li se uredno pri isplati neto plaća porezi i doprinosi i mislim da oni to mogu. Novi zakon o financijskom poslovanju o kojem se u Ministarstvu financija govori vjerojatno će sadržavati i niz drugih mjera koje će doprinijeti većem redu u sustavu, ali i poboljšanju ukupne likvidnosti.
Hoće li onda biti otkaza u javnim poduzećima ili neće?
Javna poduzeća nešto su drukčija priča. Nismo zadovoljni njihovom efikasnošću jer ona bi trebala doprinositi proračunu, a ne da budu na teret tog istog proračuna. Naravno, pri tome ne mislim da bi njihove profite trebalo koristiti za krpanje rupa u proračunu, nego ponajprije za nova ulaganja i poboljšanje kvalitete javnih usluga kojima se bave. U tom segmentu zaista ima puno prostora da se kroz ozbiljno restrukturiranje postignu znatni učinci, a taj proces vjerojatno neće zaobići i optimizaciju tzv. ljudskih resursa. Očekivali smo da će javna poduzeća biti puno pripremljenija kada su u pitanju konkretni razvojni projekti. To može biti otežavajući čimbenik u ovom trenutku, ali mi nemamo alternativu. Proces restrukturiranja mora ići paralelno s pripremom i provedbom novih projekata i poslova.
Gdje ćete naći sredstva za te investicije?
Ovih dana razgovarali smo s gotovo svim relevantnim inozemnim financijskim institucijama koje već godinama djeluju u Hrvatskoj. Od EBRD-a, Svjetske banke do EIB-a. Sve ove institucije imaju u svojima planovima predviđene alokacije za financiranje projekata u Hrvatskoj, a važno je istaknuti da je cijena tog kapitala više nego upola niža od cijene koju bi u ovom trenutku plaćali na direktno zaduženje države putem obveznica.
Koja vam je alternativa u slučaju da dođe do pada kreditnog rejtinga? Zaduživanje uz dvoznamenkaste kamate bilo bi siguran put u provaliju?
Prvo, svi se nadamo da do toga neće doći. Drugo, svjesni smo da su prilike na globalnim financijskim tržištima, a posebno europskim takve da rejtinzi padaju po nekoj inerciji većini zemalja u našem okruženju. Treće, ne vjerujem da bi takav scenarij bitno uvećao kamatne stope na hrvatske obveznice jer se rast kamata u posljednjih nekoliko mjeseci već dogodio. Četvrto, nova vlada čini ozbiljne korake koji idu prema fiskalnoj konsolidaciji i nužnim reformama, a što su ovih dana kao korak u pravom smjeru pozdravili međunarodna izaslanstva financijskih institucija i rejting-agencije.
Treba li tečaj kune braniti svim sredstvima i neovisno o kratkoročnim kolateralnim žrtvama?
Smanjeni priljev kapitala iz inozemstva vrši snažan pritisak na tečaj. Monetarna vlast našla se u situaciji da bira između očuvanja dostignute razine međunarodnih pričuva i povlačenja dijela kunske likvidnosti iz sustava. Trenutačno je izabrala ovu drugu opciju koja se u uvjetima opće nelikvidnosti može tretirati kratkoročnom žrtvom. No, stabilnost tečaja imperativ je zbog mnogo razloga i na tome treba ustrajati.
Mirovine nisu dio javnog sektora
Najviše kritika na račun smjernica upućeno je na rashode. Guverner kaže da nije dovoljno odustajati od pojedinih izdataka, već traži mjere trajnog karaktera. Premda to nije rekao, to bi bilo smanjenje izdataka za plaće i mirovine. Kako tumačiti primjedbe da previše štitite javni sektor?
Mirovine zasigurno nisu dio javnog sektora. To je nagrada i naknada za minuli rad bez obzira na to gdje se taj rad odvijao. Više od 50% umirovljenika ima mirovine ispod ili na pragu siromaštva i tu nema prostora za uštede. Što se tiče plaća, morate znati da moj vozač koji je na raspolaganju 24 sata ima oko 3000 kn plaće. Gornja je granica plaća premijera ili predsjednika države koja je tek nešto više od 20 tisuća kuna što je daleko manje od razine odgovornosti koju ta funkcija nosi. Da ne govorim o potplaćenosti učitelja, medicinskog osoblja, policajaca... Zato se nismo opredijelili za diranje u osnovicu plaće, ali rekli smo da se mora napraviti reda u sustavu i štedjeti na bonusima, prekovremenom radu, ugovorima o djelu i raznoraznim dodacima na plaću koji su često bili diskrecijsko pravo ministara i drugih rukovoditelja u sustavu. Osim tih ušteda na tapetu su i materijalni troškovi, subvencije, diskrecijski transferi koji su često bili pod snažnim političkim patronatom i slično, što u ovoj godini mora donijeti uštedu od oko 5 milijardi kuna.