Intervju s ministrom obrane U Novom listu

Ante Kotromanović pouzdano se razumije u sustav kojem je na čelu. No, ministar je »skupog« ministarstva u doba recesije, tako da se mora snalaziti u uvjetima smanjenih sredstava. Gotovo kroz čitav razgovor s ministrom obrane kao glavna tema se provlačio novac i kako ga uštedjeti.

Odmah po dolasku ste krenuli s preustrojem i racionalizacijama kako bi se smanjio broj nevojnog osoblja. Kako se stoji s time danas?

Prvi dio preustroja i racionalizacije je završen. Ministarstvo samo je smanjilo broj zaposlenih za oko 200, a sad ide i preustroj Glavnog stožera, uslijed čega će se administracija smanjiti za 20 posto. Ove godine u mirovinu ide osam generala i admirala te 26 brigadira, izdvojeno je ukupno 100 časnika, 77 dočasnika i 137 vojnika. Ukinut je i dio ustrojbenih pozicija, poput zamjenika zapovjednika grana vojske. U drugoj fazi, do kraja 2015. godine, smanjili bi broj administrativnog osoblja za još 400, i time bi došli na nekakav NATO standard. U tom procesu treba vidjeti i gdje smo spori, kako bismo dobili veću brzinu reagiranja u sustavu.

Čuje se da ste za uštede dobili pohvalu od ministra finacija Slavka Linića...

Mi jesmo racionalni, što znači da namjenski trošimo sredstva iz proračuna. Stoga nam i jeste drago čuti da prvi čovjek financija kaže da racionalno trošimo novac. Osnovno je ne trošiti novac na neracionalne projekte.

Dobro, ali nije li malo čudno da je u reduciranje beneficiranog radnog staža išao samo MORH, a ne samo MUP?

Ide i MUP u reduciranje radnih mjesta s beneficiranim radnim stažom, bilo bi besmisleno da ostane samo na MORH-u. Problem je što je takav sustav ostao još iz starog sistema, pa je su tako u vojsci svi imali beneficirani radni staž, plus mogućnost umirovljavanja po dvije osnove, od koje jedna ostavlja mogućnost daljnjeg zapošljavanja, što nema ni jedna NATO država. Pravi efekt te mjere vidjet će se dogodine, kad će ušteda na godišnjem nivou iznositi približno 70 milijuna kuna. Drugi suštinski potez koji smo napravili u smislu odgovornog poslovanja bilo je donošenje pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Važno je napomenuti da će ta sredstva ostati u proračunu MORH-a.

Dok sam se spremao za intervju, pričao sam s nekim djelatnim vojnim osobama. Oni kažu: "Kotromanović je dobar zapovjednik bio, ali se gubi kao ministar", držeći da se više trebalo založiti za status vojske, da se treba lupati šakom o stol. Dojam im je da se vojska posljednih godina zatire.

Momamo biti svjesni da je MORH u posljednje tri-četiri godine iz proračuna izgubio oko milijardu kuna, a lupanje šakama o stol to neće promijeniti. Za okrenuti dugogodišnje trendove, potrebno je određeno vrijeme. Mogao bih svaki dan lupati šakom o stol, lupio bih i šakom o vrata, ali to neće rješiti probleme. Stvar je jednostavna – za razliku od ratnog stanja, vojska u miru je u drugom planu. To će uvijek tako biti.

Nama je važno da je proračun stabilan tako da možemo odrediti jasne prioritete. Ništa se ne događa preko noći i ne prelama preko koljena, to sam naučio davno još kao vojnik.

Dobro, a kakva je suradnja s čelnim ljudima države, jel' se tu nešto može napraviti na statusu vojske?

Imamo odličnu suradnju s predsjednikom i premijerom, obojica razumiju obrambenu tematiku. Imamo ljude koji razumiju, koji su svjesni svih problema obrambenog sustava.

Želim jednu stvar naglasiti - ne želim biti ministar obrane za čijeg se mandata neće ništa napravi u smislu unapređenja sustava oružanih snaga. Poboljšat ćemo život i rad vojnika, želimo srediti vojarne, raditi na modernizaciji oružanih snaga, nabaviti ophodne brodove i donijeti odluku o borbenim avionima, što nitko nije imao hrabrosti deset godina.

Dobro, a kako stojimo s legislativnim djelom, jesmo li blizu novog Zakona o obrani?

Zakon o obrani je gotovo definiran, nadam se do bi do kraja godine trebao proći kompletnu proceduru u Saboru. Radimo i na novom Zakonu o službi u Oružanim snagama, kojim ćemo postići da vojnik napokon bude profesionalac. On nam je čak i bitniji za unutarnje funkcioniranje od Zakona o obrani. Primjerice, tim Zakonom ćemo spriječiti da netko tuži MORH zbog prekovremenog rada.

Strategija obrane?

Strategija obrane bit će napravljena nakon što se donese Strategija nacionalne sigurnosti, koju Ministarstvo vanjskih poslova već izrađuje. Istovremeno je u izradi i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga.

Otkad radim nekoliko sam Dugoročnih planova gledao, i niti jednog se zapravo nije ispoštovalo.

Nažalost, tako je. Postavljeni prioriteti naprosto se nisu mogli realizirati zbog smanjenja proračuna i tu razumijem svoje prethodnike. Zbog toga ćemo u novom Dugoročnom planu ići na realnije ciljeve, koji će pratiti projekcije proračuna za buduće godine. Financijska sredstva MORH-a slijedećih bi godina trebala biti na razini ove, što bi nas, s obzirom na krizu i probleme koje imaju sva ministarstva, zadovoljilo. Sredstva koja dobijemo moramo trošiti racionalno, da se ne ide u iracionalne projekte, da svaku kunu unutar sustava pametno utrošimo, a da uštedimo na svim stvarima koje nam nisu temeljna zadaća. Recimo, u tijeku je provedba postupka javne nabave za usluge fiksne telefonije, koja nije provedena od 1999. godine. Procjena je da bi dogodine samo na toj stavci mogli uštedjeti oko milijun eura.

Hoćemo napokon riješiti i staru ranu - borbeno zrakoplovstvo? Desetak godina se o tome raspravlja.

Meni je žao što se to toliko rasteglo, što nitko nije imao hrabrosti donijeti odluku. Ono što je sigurno, svakako ćemo nastojati zadržati borbeno zrakoplovstvo, nadam se da će se skoro sastati Vijeće za obranu i da ćemo donijeti odluku o tome kojim putem krenuti. MORH je rekao što možemo, poznato je da sredstva za nove avione nemamo. Odluku moramo donijeti vrlo brzo, jer nam istječu resursi.

Nekako najrealnija opcija djeluje nastavak rada na MiG-ovima 21. Ipak, to nije konačno rješenje, to je prije kupovanje vremena, zar ne?

Da, to je jedna od opcija, kojom bismo rješili problem na pet do deset godina.

Dogodine bi i helikopteri trebali ići u remont.

Tako je. Trebat će nam do 200 milijuna kuna za remont naših helikoptera.

Hoćete li možda od drugih institucija zamoliti financijsku pomoć za to, obzirom da mnogi koriste resurse tih helikoptera?

Da, koriste i drugi resurse MORH-a, primjerice Ministarstvo zdravstva. Mnogo pomažmo civilne institucije, što i jeste u našem opisu posla, ali u projekcijama računamo da možemo sami sve isfinancirati. Jako smo zadovoljni s helikopterskom eskadrilom, jer dobro rade i ispunjavaju sve zadaće u mirovnim misijama i u Hrvatskoj, gdje njihove zadaće uključuju pružanje pomoći civilnim institucijama. Ti momci su prave zvjezde, da tako kažem.

Ti helikopteri nisu idealni za misije spašavanja i medicinskog transporta, ne mislite li da bi neko drugo rješenje bilo bolje?

Mi nemamo drugog načina. Imamo što imamo, bitno je spasiti život. Nije bitno kakav je helikopter, bitno je da je on funkcionalan, da je pilot obučen i spreman sletjeti bilo gdje i po bilo kakvim uvjetima. To nam je najjeftinija opcija jer već imamo svu potrebnu infrastrukturu - logistiku, sustav školovanja i obuke pilota, sve tehničke uvjete. Mislim da bi radit nešto drugo sada bilo jednostavno neracionalno.

Znači, vi ste protiv potencijalnog osnivanja civilne službe zračnog spašavanja?

Ja sam za najracionalniju opciju. Izračunali smo, formiranje nove civilne službe bi u mnogočemu poskupilo čitav proces. Recimo, samo na osiguranje canadaira i air tractora bi se godišnje trebalo izdvajati oko 14 milijuna kuna kada bi ih se upisalo u civilni registar letjelica. Potom dodajte civilne licence i obuku pilota. Najlakše je reći: "kupimo 4-5 helikoptera i hajdemo raditi nešto novo", ali treba staviti na papir i vidjeti što to znači. Tko će školovati pilote? tko će obučiti tehničare?

Kad smo već kod kanadera, jesu li probili predviđeni proračun?

Protupožarne namjenske snage, u okviru kojih djeluju kanaderi, već jesu probile predviđeni godišnji proračun. No, ministar Linić nam je rekao da tu nema zadrške, troši se koliko treba, jednostavno je bilo jako puno požara. Na tim se poslovima vidjela ta ekipiranost i uigranost naših ekipa. Nama su ZTC-ovi tehničari radili 24 sata dnevno po potrebi, želim pohvaliti te ljude, kao i izvrsne pilote zrakoplova koji lete u nemogućim uvjetima.

Vratimo se malo na strukturu MORH-a i OS-a. Koliko zapravo na kraju će Hrvatska imati vojnika, nakon što se obave sve racionalizacije?

Oružanim snagama treba oko 15 tisuća vojnika i nešto malo administracije u Stožeru i Ministarstvu. To bi bilo optimalno s obzirom na sigurnosnu situaciju i na sredstva koja imamo. Jačat ćemo specijalne postrojbe, materijalno i kadrovski, kao i kopnenu vojsku i oni moraju biti elita. Oni moraju biti profesionalci kojima je to žiotni izazov. Želimo imati oko pet tisuća pripadnika takvih postrojbi, uvjetno kazano gardista. Želimo da imaju najbolje uvjete, najbolje treninge i da se uvježbavaju s najboljim postrojbama na svijetu.

Znači, trusnom Balkanu unatoč nema opasnosti... Bi li se Hrvatska mogla obraniti da je netko sada napadne?

Bez problema. Rat se ne može desiti preko noći, nitko nas sigurno neće napasti sutra. Ako bi sad netko imao želju i interesa napasti Hrvatsku, morao bi raditi pripremu. A mi sve pratimo i gledamo.

Dobro je to čuti. Nego, pričali ste na početku mandata da ćete i od MUP-a tražiti da snosi dio troškova Vojnog ordinarijata. Kako stojimo s tim?

U ugovoru sa Svetom stolicom je i njihova obveza da po pola finacniramo rad Ordinarijata. I oni to hoće.

Mislim da je ministar bio Branko Vukelić kad se krenulo s projektom gradnje stolne crkve za Ordinarijat, ima li što s time?

O tome nije bilo nikakvog govora. Sredstava nema, to definitvno nije u nikakvim prioritetima. O prioritetima ministra Vukelića mi je teško govoriti.

Ministar Vukelić je izmjestio i Ministarstvo u bivšu vojarnu Croatia. Kad se vraćate u grad, u staru zgradu?

Obišao sam mnoga ministarstva obrane partnerskih zemalja, i ni jedno se ne nalazi u vojarni. To je jedna od tih odluka koje jednostavno ne razumijem. Čekamo da se Ministartsvo regionalnog razvoja iseli kako bi se MORH vratio na staru lokaciju, oni pak čekaju da se njima osigura neki prostor i sad smo u tom začaranom krugu. Koliko će to trajati, ne znam.

Kad smo kod nekretnina, MORH je godinama loš gospodar istih. Mijenja li se išta na tom planu?

Dvadeset godina MORH nije ništa iskoristio, to je strašno. Sada prema Vladi idemo s odlukom o prodaji nekih vrijednih nekretnina, poput ovog zemljišta u samom susjedstvu vojarne Croatia. Dobijena sredstva bi namjenski potrošili na osposobljavanje vojarne u Petrinji i na taj način poboljšali životne uvjete naših vojnika.

Plaćale su se i komunalije za zgrade koje su dane drugima...

Veliki dio tih zgrada i objekata smo prebacili na AUDIO (Agenciju za upravljanje državnom imovinom), tako da bar više ne plaćamo komunalije. Po čitavoj Hrvatskoj se nastojimo rješiti neprespektivnih nekretnina.

Moglo bi se kazati da je MORH i vojska bila jedna krava muzara.

Da, bili smo krava muzara, svojevrsna socijalna ustanova. Po preuzimanju dužnosti zatekli smo baš takav odnos - milijune i milijune nenaplaćenih računa. Dužni su nam bili gradovi, pojedinci, privatne tvrtke... Sad to polako čistimo, nešto smo već uspjeli naplatiti. Upravo su u tijeku razgovori s pojedinim gradovima, primjerice Splitom, gdje im iznosimo stav da ne možemo mi više za objekte koji su njima dani plaćati komunalije, vodu, grijanje. Radi se o milijunskim iznosima koji nisu naplaćeni. Dosta je bilo toga. Nije na nama da zaradimo, nećemo mi naplaćivati najam, ali dajte bar komunalije platite.

Imate li mnogo zahtjeva za pomoć od civilnih organizacija?

Godišnje nekoliko stotina. Želimo pomoći civlnim institucijama, ali imamo zahtjeva koji su jednostavno nerealni. Pomažemo kada možemo to izvesti. Ljeti recimo u mnoge krajeve naš vodonosac i naše cisterne distribuiraju pitku vodu. To jeste posao vatrogasaca, koji imaju i bolju opremu, ali to ne rade. Radimo mi. Zato što ljudi često misle kako je baš vojska ona koja će ih spasiti. Više nemamo sredstava da svima možemo pomoći, i ljudi će se na to morati naviknuti. Nas sve to košta.

Kakvo je pak stanje s Afganistanom, odlazimo li od tamo do 2015. godine?

Što se tiče izlazne strategije, sve planove usklađujemo sa saveznicima. Vjerojatno nećemo izaći u potpunosti, ali ćemo radikalno smanjiti prisutnost. Već je sada kontigent smanjen. Nakon kraja ISAF-ove misije ćemo vidjeti kakve će biti potrebe, koji vojnici trebaju ostati. Mi smo u izlaznoj strategiji, zajedno s našim saveznicima, a s njima ćemo vidjeti i daljnje potrebe.

Jeste li ponosni kad hvale naše postrojbe u misijama?

Znam da su naši ljudi kvalitetni. Prošli tjedan ispratili smo jedan kontigent u Afganistan i među njima su vojnici s kojima sam bio u Domovinskom ratu. Ti su ljudi i danas fajteri. Nešto drugo osim da budu izvrsni nisam ni očekivao.

Za kraj, pratite li dovršavanje žalbenog postupka generalu Anti Gotovini?

Pratim žalbeni postupak, vidjet ćemo što će biti. Odluka će biti kakva će biti, mi na nju ne možemo utjecati, možemo je samo prihvatiti. S Antom Gotovinom sam bio u ratu rame uz rame, znam što smo radili. Znam kakve je zapovjedi davao. Nitko na svijetu, niti jedan sudac, niti jedan tužitelj, niti jedan političar, ne može bolje od mene znati što smo radili. Zapovjed nije bila "ubij", nego "spasi". Tko to želi prihvatiti, prihvatit će, tko ne želi, neće, to je njegov problem. Ja ću uvijek tvrditi isto zato što znam istinu.

AUTOR Danko RADALJAC



Vijesti iz medija