- Objavljeno: 26.04.2016.
Ministar Horvat za Jutarnji: Idemo situaciju u Ini dovesti u okvir zakonitosti i istinskog strateškog partnerstva
Ni stotinu dana od formiranja hrvatska se Vlada trese zbog sukoba koalicijskih partnera. Razlog nesuglasica je Ina, odnosno suprotstavljena mišljenja oko načina rješavanja spora s mađarskim MOL-om. O stanju Ine i perspektivama rješavanja dioničarskog spora u Ini u intervjuu govori šef HDZ-ova Odbora za energetiku i ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat.
Plinski biznis Ina je opet u središtu interesa javnosti, ali očito i predmet političkih nesuglasica. Kako to tumačite?
- Kad se govori o Ini, treba se vratiti u 2003. godinu. Tadašnja je Vlada odlučila da se kompaniji nađe strateški partner. Smisao toga je bio da se u suradnji s tim partnerom kompaniju pozicionira kao bitnog regionalnog igrača koji će svoj biznis širiti na tržištima susjednih zemalja. Od dva ozbiljna ponuđača, izabran je jedan. Sklopljen je ugovor i kroz taj ugovor dva su partnera preuzela određene obveze. Gledajući danas na taj ugovor i procjenjujući koliko je tih obveza ispunjeno, s punom odgovornošću mogu reći - vrlo malo. Što se događalo od 2003. do danas i zašto strateške odrednice nisu ispunjene? Posljedica toga je da nitko danas o Ini ne razmišlja kao o jakom regionalnom igraču, što je ona trebala biti, već samo kao o - a i to je sreća da se usudimo reći - strateškoj nacionalnoj energetskoj kompaniji u Hrvatskoj. To da se danas strateški partner u Ini ne želi uključiti u ključne investicije koje su Ini potrebne, ne za razvoj, već i za zadržavanje postojećeg tržišnog udjela - to je nedopustivo i zabrinutost javnosti je razumljiva.
No, u javnosti se stječe dojam da zastupate znatno blaže stajalište prema mađarskom MOL-u?
- Ne znam otkuda vam takav dojam, no ovo je moj stav koji oduvijek zastupam. Meni je samo žao što mi - hrvatska država - kao partner nismo i ranije proveli reviziju ugovornih obveza te MOL-u predočili vrlo jasan popis svega što nije ispunjeno, pa onda inzistirali na tome da se obveze ispoštuju.
Nije li upravo to bivša Vlada i napravila kroz arbitražnu tužbu?
- Ja ne znam što je napravljeno, jer ni stručna, a ni šira, odnosno zainteresirana javnost o tom našem postupku nije informirana. Ono što znam jest da su Mađari jedinu stavku tih ugovora koju mi nismo ispunili - preuzimanje Inine tvrtke Prirodni plin - vrlo pedantno pretvorili u osnovu za arbitražnu tužbu protiv Hrvatske u kojoj, bojim se, nemamo puno razloga za optimizam.
Ali preuzimanje Prirodnog plina Hrvatskoj bi donijelo milijarde kuna gubitaka?
- To ovisi o uvjetima preuzimanja, a oni nisu definirani ugovorom. O njima se tek trebalo pregovarati. Pregovori su vođeni, no prekinuti su dolaskom Kukuriku koalicije na vlast. Sve što je Ina napravila jest da je svoj računovodstveni gubitak od 360 milijuna kuna godišnje iz godine u godinu nanovo knjižila. Po mojem uvjerenju, ne radi se gubitku, već o neostvarenoj dobiti, temeljem razlike između ugovorene cijene plina i one cijene po kojoj je Ina plin na kraju prodavala. Plinski biznis iznimno je prihodovan, mene nitko ne može uvjeriti da je Ina jedina na tome gubila. Ipak, i takav računovodstveni gubitak, s obzirom na to da nismo preuzeli Prirodni plin na arbitraži ćemo teško osporiti.
Vi tvrdite da se taj problem moglo riješiti pregovorima s MOL-om, no pregovori su vođeni, bez puno uspjeha.
- Ono što ja tvrdim jest da danas arbitraže ne bi bilo da smo uspjeli dogovoriti nižu cijenu plina. A tadašnja državna tajnica Nataša Vujec i ja bili smo na dobrom putu, kad smo bili prisiljeni prekinuti cijelu priču jer smo izgubili izbore. Slično tome, imali smo i pregovaračko povjerenstvo koji je pregovaralo o izmjenama Dioničarskog ugovora, no i te razgovore je prekinula promjena vlasti.
No, zašto bi mađarska tvrtka odstupila od svojih zahtjeva ako ima potpisan ugovor?
- Ovdje se samo radi o tome jesmo li mi strateški partneri ili nismo. Ako MOL ne pokazuje interes da pronađe kompromisno rješenje vezano za te probleme, onda je vrlo upitno može li se njega smatrati strateškim partnerom. A u tom slučaju ide se na razvrgavanje partnerstva. To uopće nije sporno, no pitanje je kako se to radi. Hoćete li to napraviti na način da se kroz međusobne tužbe izvrgnete riziku plaćanja odštete od više milijardi kuna ili ćete naći čvrstu osnovu za svoj potez. Zašto nam nikad nije palo na pamet da napravimo pravnu analizu ugovora i ispunjenja obveza iz njega te - ako MOL svoje obveze ne želi ispuniti - naprosto raskinemo ugovor.
Znači, vi biste raskinuli Međudioničarski ugovor? Pa zar se arbitražni postupak ne vodi baš zbog toga?
- U redu, no što se događa u međuvremenu? Sve u Ini stoji. Neki dan sam prvi put čuo da će arbitražni spor završiti do kraja ove godine. A onda još slijedi i donošenje odluke, žalbeni postupak, pa do pravorijeka nećemo doći još pet godina. Gdje će Ina biti za pet godina? Ja to ne mogu gledati, da jedan MOL uništava Inu, a da istovremeno mi to pokušavamo promijeniti u postupcima gdje je sve protiv nas. Idemo naći svoje adute i situaciju u Ini dovesti u okvir zakonitosti i istinskog strateškog partnerstva.
Kako bi izgledalo to istinsko partnerstvo? Mora li Ina funkcionirati kao samostalna vertikalno integrirana kompanija?
- Apsolutno. O tome uopće nema razgovora. Ina mora imati strategiju samostalnog razvoja i ne smiju se događati situacije kao što je danas da je već gotovo 50 posto Ininih benzinskih postaja dano u franšizu privatnicima. To je nedopustivo. Moramo se suprotstaviti ideji da kroz Inu Mađari ostvaruju svoje strateške interese, a to je da dobiju tržište od četiri milijuna Hrvata za prodaju svojih proizvoda iz Mađarske.
No, kako to spriječiti s obzirom na to da MOL ima praktički apsolutna upravljačka prava, iako nije većinski vlasnik...
- Često sam govorio da je vlasništvo nebitno, već da je ključno upravljanje. Dakle, nije bitno tko je vlasnik Ine, ako se njome dobro upravlja. Mi kroz strategiju moramo osigurati da se njome dobro upravlja, ali i preuzeti dio upravljačkih prava natrag od MOL-a.
Mislite da trenutačni upravljački model nije dobar?
- O tome sam već nekoliko puta govorio. Kao prvo mislim da se upravljanje u Ini mora uskladiti sa Zakonom o trgovačkim društvima, a kao drugo država mora dobiti veći utjecaj. No, i to MOL već godinama odbija... - Gledajte, ja dolazim iz Međimurja, kraja gdje imamo iskustva razgovora s Mađarima. I gdje znamo kako zaštiti svoje interese. Država ima brojne mehanizme kako može ojačati svoju poziciju. Samo se u jednom trenutku mora lupiti šakom po stolu i reći da tako više ne ide, a ne da nam Mađari dolaze na pregovore u Zagreb i onda odavde putem medija drže prodike. To se više neće događati.
Jako ste kritični prema Mađarima, iako vas se u dijelu medija predstavlja kao MOL-ova čovjeka...
- To su podmetanja koja nemaju veze s istinom. Ironija je da sam svojedobno kao član tima ministra Popijača koji je zauzeo čvrst stav prema MOL-u bio suočen upravo sa suprotnim optužbama. U to vrijeme, podsjetit ću, rijetki su se usudili krenuti u tu bitku, a neki poput tadašnjeg čelnika Hanfe Ante Samodola - koji je vrlo hrabro ukazao na nepravilnosti u MOL-ovu otkupu dionica Ine - danas su potpuno zaboravljeni.
Ipak, neki mediji tvrde da ste se često susretali s MOL-ovim čelnicima, da ste bili u Budimpešti u MOL-ovoj loži na stadionu te da ste u Mađarsku odlazili MOL-ovim vozilom s njihovim konzultantom Josipom Petrovićem.
- Nijedna od tih tvrdnji nije istina. Na utakmici sam bio sa sinom, putovao osobnim automobilom i sjedio na tribini. S gospodinom Petrovićem se nikad nisam vozio u autu, a s MOL-ovim predstavnicima sam se vidio tek jednom, prošle godine kad mi je prezentiran njihov plan za djelomičnu prenamjenu rafinerije u Sisku.
Vrlo često govorite o energetici, iako to ne pripada u vaš resor. Kako se slažete s resornim ministrom Panenićem?
- Mi izvrsno surađujemo i puno komuniciramo. Njemu jeovajsektornov,dokjaimam više iskustva, pa zato i često govorim o njemu. Ipak, nema tu nikakvog sukoba ili nesuglasica. Ja poštujem organizacijsku strukturu Vlade i podjelu posla i nikad me nećete čuti da iznosim službeni stav Vlade. To je uloga kolege Panenića i ja to nipošto ne dovodim u pitanje.«
Razgovarao: Marko Biočina