Ministar Matić za Jutarnji list: Trećinu ove Vlade čine branitelji

Bivši predsjednik Ivo Josipović prosvjed branitelja nazvao je uličnim pučizmom koji je prešao granicu koje demokratsko društvo smije tolerirati. Osim osude prosvjednika, ova ocjena implicira i da je Vlada nesposobna zaštititi isto to društvo.

- Nisam to doživio kao napad, nego kao konstataciju očitog. Josipović je dao dobru dijagnozu. No, lijeka nema jer ne možete riješiti nešto što se ne da riješiti. To je kao da ja želim biti nečiji dečko, a ona me neće...

Pa baš ste vi, čekajući godinama Svetlanu prije nego što vam je postala supruga, pokazali da je i to moguće preokrenuti.

- Rekao mi je jedan prijatelj da su učili na fakultetu kako na svijetu postoji 20 posto ljudi s kojima nema razgovora. Ovdje se, nažalost, radi o tome: izmanipulirani branitelji vjeruju da je ova vlada opasna i nema za njih razumijevanja. A ne vjeruju dokumentima, činjenicama, razumu.

Jeste li spremni razgovarati s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović o statusu branitelja na Pantovčaku ili očekujete da ona dođe k vama?

- Ne radi se o taštini. Mogao bih, kad bih vjerovao da to ima smisla, ići na koljenima na Pantovčak, ali za spas svog dostojanstva i ugleda neću. Napisao sam predsjednici pismo biranim riječima da ne uvrijedim ni nju ni instituciju predsjednice, iako je ona mene povrijedila višestruko – doći pred Ministarstvo i ne doći do mene, a onda u inauguracijskom govoru naglasiti potrebu poštivanja institucija pa opet doći tu i ignorirati ministra – to je politički skandalozno. Trećinu ove vlade čine branitelji, a trećina bivše HDZ-ovske sjedi u Remetincu koji je postao država u malom: ima premijera, gradonačelnika, ministra, poduzetnike... Međutim, braniteljima je ova predsjednica bolja. Sanader je 2009. prebacio s proračunske stavke stambenog zbrinjavanja branitelja 290 milijuna kuna na stambeno zbrinjavanje povratnika. I nikome ništa! Ne da nije bilo šatora, nego ni suncobrana. Ja, pak, braniteljima trenutačno ne bih bio dobar ni da im povećam mirovine na sto tisuća kuna. Raspolažemo sa 928 milijuna kuna, jedino smo ministarstvo kojemu je proračun za ovu godinu povećan za 20 milijuna. Čak 99,62 posto odlazi na trajna prava, invalidnine, dodatke, plaće za 180 djelatnika i režijske troškove. Slobodno je za kreaciju 3,5 milijuna kuna.

Branitelji često spominju da Hrvatska ima više stopostotnih invalida Drugog svjetskog rata nego Domovinskog...

- Naravno, branitelji se nisu bunili 90-ih kad su pokojni predsjednik Tuđman i tajnik HDZ-a Drago Krpina izumili kovanicu domovinska vojska. Pričali su cijeloj Hrvatskoj da se radi o domobranima, ali nisu uspjeli objasniti zašto se onda ne zovu domobranska vojska. Kad sam ih pitao tko je u toj domovinskoj vojsci, ispali su svi – domobrani, ustaše, četnici, bjelogardejci... I svi su o tome šutjeli. Što da sad radim s dedekom od 97 godina? Da ga pošaljem na Zavod za zapošljavanje? Za razliku od Srbije koja je politički priznala četnike, ali ne i financijski, mi smo učinili obratno: ustaše ne priznajemo, ali im dajemo mirovinu. I pljujemo po partizanima, a njih je u ukupnoj brojci od 50.000 korisnika mirovine tek 12.000, 23.000članova njihovih obitelji, dakle, žena a ostalih 17.000 su ini - domovinska vojska! Zanimljivo je da se 20 godina priča o žrtvama komunističkog režima, ali spomenik žrtvama kod Otočca postavio sam lani ja, a ne Šušak, Hebrang il Vukojević. A meni viču i prijete „da bog da ti majka nosila crno“. Neću nikad zaboraviti braniteljima što moram po kruh u pratnji dva interventna policajca.

Oni traže da odstupite....

- Moju ostavku traži tek jedna manja skupina u masi od 500.000 branitelja koja je, k tomu, izmanipulirana. Kad novinari pitaju prosvjednike što žele, oni ih samo upućuju na Klemma i Glogoškog. Oni su provedbena ekipa. Glava cijele ekipe je negdje drugdje. Klemm me pitao smatram li da su oni pridonijeli pobjedi nove predsjednice. Rekao sam mu: ne da ste pridonijeli, nego ste glavni.

Postali ste, dakle, taoc Vlade. Koliko dugo to možete dopustiti?

- Mogu biti ministar turizma, zdravlja, ali s braniteljima više ne želim imati ništa. Jedva čekam izbore, sigurno više nego Karamarko. Na svoj mandat gledani kao na ostanak u prošlosti jer rješavam najteža pitanja, pitanja nestalih osoba.

Kritičari vas optužuju za manipulaciju statusom invalida Domovinskog rata - tvrde da ste invaliditet sa 80 posto na temelju PTSP-a srezali na 50 posto da biste mogli biti ministar i da je jedna liječnica zbog toga dala otkaz.

- To već graniči sa znanstvenom fanatastikom. Tko je u ljeto 2011., kad sam uputio taj zahtjev, mogao jamčiti da pobjeđuje SDP, da ću ja biti ministar. Mogao sam biti ministar i sa 80-postotnom invalidnošću, a mogao sam i zamrznuti mirovinu. Zakon propisuje da hrvatski ratni vojni invalid može ići na komisiju svake dvije godine ako mu se promijeni zdravstveno stanje. Osjećao sam se dobro i korisno, radio sam dvije godine kao savjetnik u Uredu predsjednika i smatrao sam poštenim da to prijavim. Na povjerenstvu su se čudili što sam došao smanjiti postotak invalidnosti. Na kraju su dva liječnika to prihvatila, a treći je napisao izdvojeno mišljenje da to nije u redu. Navodno sam prvi koji je smanjio invalidnost. Svjesno sam se tada odrekao 1100 kuna, danas bi to bilo više od 2000 kuna, manje bi mi odbijali kao poreznu osnovicu. Jedna od nevjerojatnih teorija je da sam to napravio jer sam znao da ću postati ministar...

Dijagnoza PTSP-a dobiva se tek kad se pokažu trajne i nepromjenjive promjene osobnosti.

- Budimo iskreni, PTSP je, uz časne iznimke, politička i socijalna kategorija. No, moj status je utemeljen: devet mjeseci logora, meni je prijatelj Čipe na rukama izdahnuo, od batina mi je pomaknuta čeljust i vilica mi se zna zakočiti dok jedem, to je puno teže oštećenje od prostrijelne rane. U životu nisam popio nijednu tabletu, radom sam se borio protiv sjećanja. Dvije najbolje godine proveo sam kod Josipovića, a tri najgore mog života nisu logor, nego ovaj posao koji je gori od bivanja u logoru.

Razgovarala Željka Godeč
 
 

Vijesti iz medija | Branitelji