Ministar Mirando Mrsić za Nedjeljni: Ne želimo kupovati socijalni mir daljnjim zaduživanjem. Ne zbog nas, već naših unuka.

Nakon sedam mjeseci pregovora, Vlada je uspjela na godinu dana zamrznuti isplatu božićnica i regresa. Pronađen je i model kako za 40 posto smanjiti trošak prijevoza na posao za javne i državne službenike . Na čelu pregovaračkog tima Vlade bio je ministar rada Mirando Mrsić. Iako ga dio sindikata proziva i naziva grobarom radničkih prava, on je - zapravo- samo učinio ono što su vlasnici privatnih kompanija, pod utjecajem krize, učinili prije dvije godine. Prekinuo je trgovanje ispod stola, rekao ne kupovini socijalnog mira i rekao sindikatima istinu - Hrvatska trenutno nema novca za božićnice, regrese i prijevoz na kojem dobar dio javnog sektora, lažnim prijavama mjesta boravka lažno pumpao plaće.

Nakon sedam mjeseci, uspjeli ste zamrznuti isplatu božićnica i regresa, uvesti reda u naknade za prijevoz.

- Morali smo to napraviti da bi osigurali rast i investicije. Hrvatska je duboko zadužena zemlja. Imamo 170 milijardi kuna javnog duga, a samo iduće godine na naplatu dolazi 10 milijardi kamata. Dakle, prostora u proračunu je vrlo malo. Cilj nam je bio osigurati redovitu isplatu plaća, zadržati radna mjesta i zato smo morali ići na zamrzavanje isplate pojedinih materijalnih prava iz Temeljnog kolektivno ugovora. Biti zaposlen u javnoj upravi danas je, i uz male plaće, privilegija u usporedbi što se događa u realnom sektoru. Zbog grijeha nečinjenja bivših Vlada koje godinama nisu provodile reforme i na taj način kupovale socijalni mir, danas se suočavamo sa bolnim rezovima kako bi spasili što se spasiti da i zaustavili negativne trendove.

U čemu su to griješile bivše Vlade? Činjenica jest da su umjesto racionalizacije, oni ispod stola dogovarali dodatke.

- Ne bih govorio o tome što su bivši mogli napraviti, a nisu. Ali, ne mogu prešutjeti da su granski kolektivni ugovori sklapani u drugoj polovici 2011. Dogovarala su se materijalna prava za koje se u startu znalo da ih je nemoguće ispoštovati. A i Temeljni kolektivni ugovor za javne službe sklopljen je 2010. godine kada smo već bili debelo u krizi, no nikakvih rezova u tom dokumentu nije bilo. Obećavalo se znajući da će obveze morati preuzeti neka druga Vlada i da se nalazimo u krizi.

Još nisu počišćeni svi kosturi iz ormara?

- Pa evo, primjerice od 1. siječnja iduće godine Vlada bi trebala javnim službama povećati plaće i na to utrošiti 1,6 milijardi kuna! To netko odgovoran nije mogao potpisati. A takvi dogovori postali su u prošlim vremenima obrazac. Matrica. S nama od početka nema tajni. Ono što predlažemo je na stolu od prvog dana, nema odgođenog sindikalizma kakav je bio na snazi s bivšim vladama. Nema dogovora ispod stola i noćnih odlazaka u Banske dvore. Mi bi sada, do 1. siječnja, trebali stvoriti 1,6 milijardi kuna, tj. dodatno se zadužiti. Taj scenarij neće ići, ne želimo kupovati socijalni mir daljnjim zaduživanjem. Ne zbog nas, već naših unuka.

U proračunu za to nema novca.

- Ovoga tjedna krećemo u pregovore sa sindikatima. S naše strane, želimo sa sindikatima jasno dogovoriti kada plaće u javnim službama mogu rasti. A to ne može biti nikakav datum u kalendaru. Plaće mogu rasti kad BDP raste, kada stvaramo nove vrijednosti, a u vrijeme recesije trebamo biti racionalni i solidarni.

Znači, opet pregovori.

- Da, opet pregovori. Spočitava nam se da mi ne pregovaramo, da stavljamo pred sindikate zahtjeve uzmi ili ostavi, a to nije točno. Način pregovora je drugačiji nego za prijašnjih. Jednostavno su se promijenili pravila igre. Ograničavanje isplate materijalnih prava uvjetovano je situacijom i stanjem u kojem smo zatekli državu nakon izbora.

A dio sindikata se ne da. Provociraju, prijete.

- Ako imate cilj i jasno ga izložite svima, to nije uzmi ili ostaviti. Ako pregovarate u dobroj vjeri, od partnera očekujete isto. Ne bojimo se prijetnji, sindikalne akcije su legitimne, ali, isto tako, očekujemo da druga strana shvati trenutak u kojem se pregovara. Da bi ispunili sindikalne zahtjeve, mi bi se morali zadužiti. To su radile Vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor. I kuda nas je to dovelo? Oni su se zaduživali da bi isplaćivali plaće, sve naknade i dodatke, ali tko će to vraćati? Mi smo rekli da nećemo kupovati socijalni mir zaduživanjem. Ovo je novi način pregovaranja, nčin na koji sindikati dosad nisu navikli. Na stolu je sve što imamo. Dio sindikata je to shvatio, odlučili su da im je važno sačuvati TKU i plaće, a drugi inzistiraju da im se jednom vrati sve ono što se sada uzme. Toga nema nigdje. Ne može netko vratiti nešto čega nema. To bi bilo neodgovorno. Prijašnjim vladama najlakše je bilo pristati na sve, zadužiti se i ne misliti što to znači u budućnosti. Dok su se oni zaduživali, nisu razmišljali o tome kako će se vraćati ti dugovi.

Odricanjem od dijela materijalnih plaća, osnovna plaća je sigurna?.

- Osnovna plaća je sigurna. Pokrenuli smo pregovore za granske kolektivne ugovore koje treba uskladiti s TKU jer je puno toga prepisano iz Temeljnih kolektivnih ugovora u granske. Ono što je dogovoreno u TKU, ne bi se trebalo prepisivati u granske ugovore. U granske ugovore ići će samo specifična prava po djelatnostima koja se nisu mogla dogovoriti u TKU.

Zato je u saborskoj proceduri Zakon o ustezanju isplate dijela materijalnih prava?

- Kako dio sindikata nije prarafirao TKU i dodatak, a upravo će ti sindikati sudjelovati u pregovorima o granskim ugovorima, morali smo se osigurati da se ne ponovi 2001. kad je je dogovorena tzv. cipelarina pa je dio izmijenio granske ugovore, a dio nije. Zbog toga su neki dobili naknadu za prijevoz, a neki ne. Mi želimo da svi budu u istom položaju.

Međutim, dio sindikata najavljuje ustavne tužbe. Postoji li mogućnost da taj zakon padne?

- Mi smatramo da imamo osnove za taj Zakon. Ustavni sud je odbacio ustavnu tužbu kad su za 10 posto umanjene povlaštene mirovine. U obrazloženju presude kojom se odbacuje ustavna tužba stoji da Vlada, kad je upitna isplata i kad je ugrožen proračun, može uskratiti isplatu dijela materijalnih prava ako se ona u cijelosti financiraju iz proračuna. Isto tako, i Međunarodna organizacija rada, dozvoljava suspenziju isplate dijela materijalnih prava, ako se to radi o vremenski ograničenoj suspenziji, a mi smo zakon ograničili na godinu dana, te ako se radi o pogoršanim gospodarskim uvjetima, i ako je ugrožena isplata plaća.

Iako se dio prava zamrzava, TKU je , uz iznimku prijevoza, identičan.

- Točno, to nam je i bio cilj - da se zadrži postojeći TKU. Što se tiče prijevoza, svi oni kojima prijevoz treba, imat će u potpunosti podmirene troškove dolaska na posao.S novim načinom obračuna prijevoza ušteda je 40 posto što pokazalo se na primjeru državnih službenika. Dosad se za prijevoz izdvajalo milijardu kuna, a od nove godine ušteda bi mogla biti oko 400 milijuna. Usto, primijetili smo u državnim službama da su se ljudi počeli prijavljivati tamo gdje zaista žive. Lažni prikaz troškova prijevoza povlači za sobom otkaz, a mislim da u ovom trenutku nitko ne želi ostati bez posla u javnoj službi. Zbog toga će oni koji su lažirali gdje žive i preko prijevoza ostvarivali ekstra dohodak koji je neoporeziv, sada vjerojatno prijaviti gdje stvarno žive. U suprotnome, kao što sam rekao, riskiraju otkaz.

Kada možemo očekivati da će čistačica, gdje god u javnoj službi radila, imati uvijek istu plaću?

- Relativno brzo. Neprihvatljivo je da čistačica u obrazovanju ima 4060 kuna bruto plaću, a ona u zdravstvo 3600 kuna. I jedna i druga rade isti posao.

Znači, na redu su granski ugovori?

- Da. I tu postoje neki neočekivani problemi. Nisu isti svi dodaci jednako obračunati. Negdje se računaju na osnovicu, a negdje kumulativno jedan na drugi. Logično je da se množe sa osnovicom. Nadalje, imamo dodataka koji se dupliraju. To je slučaj i sa famoznim dodatkom 3-5-7-9 u obrazovanju. Taj se dodatak obračunava po godinama staža, a svi ti zaposlenici već imaju dodatak od 0,5 posto po godini staža. Intencija te uredbe je bila da se popravi materijalni položaj nastavnika. Slažemo se s time, ali to moramo uskladiti tijekom pregovora o granskim ugovorima.

Vratit ćete dodatak 3-5-7-9 u obrazovanju?

- Hoćemo, ali ne u tom obliku. Ići ćemo preko koeficijenata poštivajući načelo pravednosti s ciljem da zaposlenici u prosvjeti imaju bolji materijalni status, ali i status u društvu. Vratit će se na pošten način i neće biti moneta za potkusurivanje. Bivša vlast je taj dodatak, koji se ilegalno isplaćivao od 2004. godine, svako malo izvlačila po principu mrkve i batine. To nama ne treba, mi ne želimo tako pregovarati. Plaća mora biti umnožak osnovice i koeficijenta. To mora biti okosnica. A dodaci mogu ići samo za specifičnosti. Za noćni, smjenski rad, za otežane uvjete rada itd. Ali ti otežani uvjeti ne mogu biti 50 posto plaće.

Najavili ste izmjene Zakona o radu. Što možemo očekivati?

- Mijenjat će se ono što Vlada, sindikati i poslodavci smatraju da je problematično. Osim tripartitnih sastanaka, radit će se bipartitno tako da će probleme koji se tiču poslodavaca i radnika pregovarati HUP i sindikati, bez Vlade. Prvi dio Zakona o radu, ono što uspijemo uskladiti, ide u proceduru u siječnju, a za ostalo ćemo si dati vremena. Što se tiče Vlade, idemo na izmjene oko radnog vremena i zaštite trudnica, a mijenjat ćemo i dio oko agencija za zapošljavanje jer sada nemamo mogućnost upravnog nadzora ako neka agencija nije registrirana u Ministarstvu rada. Ponovno ćemo definirati što je to plaća. Predložiti ćemo da se osnovica plaće neće moći odrediti pravilnikom o radu. Plaća se mora dogovarati sa socijalnim partnerima. Tu je i pitanje ugovora na određeno vrijeme koji bi trebali biti izuzetak, a posljednjih godina postaju pravilo. Također regulirat ćemo rad od kuće na izdvojenom radnom mjestu te nadam se dogovoriti kakav ugovor o radu trebamo imati u Hrvatskoj. Zadržati postojeće rješenje uz neke korekcije u Zakonu ili uvesti novi institut, primjerice jedinstveni ugovor o radu povezan s novim sustavom otpremnina.

Broj nezaposlenih u rastu. Koja su vaša očekivanja, kada ćemo dosegnuti vrhunac?

- Da, broj raste i teško je predvidjeti plafon, ali bit će to u veljači ili ožujku. Prvi trend da se nešto pokreće očekujemo u drugoj polovici, pred kraj 2013. Tada će se otvarati više radnih mjesta nego li ih se gubi, a smanjenje broja nezaposlenih očekujemo tek 2014. godine. Mi smo se odlučili od prvog dana transparentno prikazati pravo stanje u državi s realnim, a ne friziranim brojkama. Jedan od razloga rasta nezaposlenih je što od 2008. godine više radnih mjesta gubimo nego što otvaramo. Drugo, nažalost svaki treći nezaposleni mlađi je od 29 godina. Njih velik broj nema ni dana radnog iskustva i zato smo krenuli s projektom stjecanja radnog iskustva bez zasnivanja radnog odnosa za 1600 kuna mjesečno. Trenutno je u projektu oko 9000 mladih, a za iduću godinu osigurali smo 25 posto više novca. Veću potporu dat ćemo i onima koji žele pokrenuti vlastiti posao. Treće, intenzivnije ćemo raditi na očuvanju postojećih radnih mjesta. Želimo spasiti tvrtke od stečaja, želimo da konačno zaživi trenutno propali model neradnog petka. Pojednostavit ćemo uvjete za to.

Kada ćemo moći, posve legalno, unajmiti nekoga da nam počisti stan ili pričuva dijete, bez da pri tome varamo državu?

- Već u prvom kvartalu iduće godine donosimo Zakon o privremenim i povremenim poslovima. Radit će se na bazi vouchera kao u poljoprivredi što se pokazalo kao iznimno uspješnim projektom. Ne trebamo zatvarati oči i praviti se da ne znamo da se neki poslovi obavljaju na crno. Odlučili smo proaktivno krenuti u borbu protiv rada na crno i da olakšamo legalizaciju poslovanja. Iz zone rada na crno povukli smo 70.000 ljudi koji rade u poljoprivredi povremene poslove a koje se dosad nije moglo legalno zaposliti. Tako ćemo legalizirati čistačice i dadilje, a to znači da će im primjerice teći radni staž. Prema ovom modelu moći će raditi nezaposleni, zaposleni s nepunim radnim vremenom i umirovljenici.



Vijesti iz medija