Ministar Siniša Hajdaš Dončić za Jutarnji list: HŽ Cargu dajemo milijardu kuna da izbjegnemo stečaj

Privatizacija HŽ Carga trebala je biti jedna od prvih uspješnih u resoru ministra prometa. Prema prvim najavama, još jesenas je rumunjski ulagač Gruia Stoica trebao postati novi vlasnik te tvrtke. Onda se proces prodaje oduljio,da bi na kraju sve propalo. Baš istoga dana kad je Vlada donijela odluku o prekidu pregovora s njegovom tvrtkom, Stoica je u Bukureštu priveden zbog sumnje da je davao mito u jednom poslu.

Jeste li odustali od prodaje 75 posto te tvrtke rumunjskom biznismenu zbog ponuđenih nepovoljnih uvjeta ili ste doznali nešto sporno o njemu?

Odluku o prekidu pregovora donijeli smo više od tjedan dana ranije i o tome odmah obavijestili javnost s jasnom argumentacijom da rumunjski investitor ne ispunjava uvjete iz ponude i natječaja, zbog čega je pregovore nužno prekinuti. To nema nikakve veze s Rumunjima ne možemo zabraniti da se ponovno jave na natječaj, ali mi odlučujemo tko je prihvatljiv rezultatima istrage koja se vodila u Rumunjskoj i na temelju kojih je vlasnik Grampet Grupe poslije i priveden.

Hoće li Vlada ponovo tražiti kupca za HŽ Cargo?

Privatizacija HŽ Carga u budućnosti opet može biti opcija, ali sada smo se fokusirali na provođenje sanacijskog plana za tu tvrtku kako bi do kraja godine ona poslovala pozitivno. Sada činimo jedino što je moguće i što je dopušteno jednom učiniti: država će preuzeti 800 milijuna kuna duga i dati pozajmicu od dodatnih 250 milijuna kuna koje će HŽ Cargo u kraćem roku morati vratiti. Sanacijski plan Carga će, nažalost, rezultirati odlaskom 1100 radnika ove godine i smanjenjem plaća za 20%. Za opstanak Carga važno je provesti i novu poslovnu organizacija, privatizaciju njezinih radionica, točnije privatizaciju onoga što nije isključiva djelatnost tvrtke, te modernizaciju lokomotiva. Cargo se jedino tako može spasiti.

Stečaj je izbjegnut,ali će država za spas Carga opet potrošiti milijune poreznih obveznika. Zašto odmah ne tražite novog kupca?

Nema vremena za ponavljanje natječaja koji traje između tri i devet mjeseci jer bi Cargo već za 30 dana morao u stečaj. Čim smo uočili da privatizacija neće uspjeti, išli smo na plan B, na sanaciju.

Kada ćete opet pokušati privatizirati HŽ Cargo?

Za tri-pet godina Vlada će opet morati potražiti strateškog partnera, a koliko će udjela prodavati, ovisit će o uspjehu sanacijskog plana.

Rumunjski ulagač kaže da je i dalje zainteresiran za Cargo. Biste li opet pregovarali s njim?

Nikome ne možemo zabraniti da se javi na natječaj. Ali, Od privatizacije HŽ Carga odustajemo jer ne bi preživio do novog natječaja. Ali Vlada će opet morati tražiti partnera poučeni iskustvom, možemo odlučiti tko nam jest, a tko nije prihvatljiv strateški partner za Cargo.

Vi baš nemate sreće s investitorima u resoru: propala je prodaja Carga, nitko se nije javio na natječaj za Croatia Airlines,tek nakon više odgoda potpisali ste koncesiju za Zračnu luku Zagreb. Jesu li vaša očekivanja nerealna?

Ne bih to stavljao u područje sreće. Moj resor i naslijeđeno stanje tvrtki takvo je da su dovedene na rub održivosti. S druge strane,nama nije važno da ih samo prodamo, već nam je ključno da za njih nađemo strateškog partnera. Ali, kako naći strateškog partnera za aviokompaniju koja ima 13 aviona? Nama je Croatia Airlines bitna, ali investitorima je kao rezervna flota Lufthanse. Ne možete nagovoriti nekoga da uloži u kompaniju ako u tome ne vidi svoj poslovni interes. Moramo zaboraviti priče da će investitori uložiti novac u Hrvatsku zato što je lijepa. Neće. Uložit će u Hrvatsku ako procijene da mogu ovdje poslovati i zaraditi.

Pa vi ste bili u Indoneziji i najavili interes Garude koja, međutim, nije uopće dala ponudu. Jesu li vam objasni li zašto?

Oni su više spremni za direktne pogodbe, država s državom, a ne za javne natječaje. Kao i u Kini, to je dio korporativne kulture, što i ne čudi jer su mnogi indonezijski poduzetnici zapravo Kinezi.

Hoćete li ponoviti natječaj za privatizaciju Croatia Airlinesa?

Da. I za ponovljeni natječaj svjesni smo problema koji imamo što se tiče strateških partnera, u Europi je trenutno U lipnju ćemo objaviti ponude za monetizaciju autoceste. U roku od 60 dana znat ćemo tko ostaje u procesu prodaje čak sedam aviokompanija. Novi će natječaj biti pozivni, šaljemo poruku prema kompanijama s Istoka koje iskazuju interes da se jave. No, i za CA imamo plan B koji ćemo i provesti.

Što je plan B za CA?

Nastavak restrukturiranja kompanije koji je već odobrila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. CA je morao smanjiti broj aviona sa 13 na 12, reducirati broj linija za sedam posto, smanjiti broj zaposlenih, ali morat će dati i vlastitu kontribuciju u iznosu od 400 milijuna kuna u iduće dvije godine. Sada je pitanje kako osigurati taj novac: prodajom slotova i opreme ili traženjem strateškog partnera. Mislim da je bolje naći strateškog partnera. Ako budemo sigurni da postoji takav partner,ako nam on da pismo namjere, spremni smo donijeti i poseban zakon o privatizaciji CA koji bi ubrzao proces.

Etihad je kupio bivši JAT. Kako je Srbija uspjela naći ulagača?

Ta je privatizacija pod istragom mjerodavnih europskih zrakoplovnih institucija. Nisam vidio natječaj za prodaju JAT-a. Srbija nije u EU.

Zakon o strateškim investicijama trebao je preokrenuti situaciju. No,u mjesec dana se javio samo jedan zainteresirani ulagač. Je u to dobar rezultat?

Trebat će vremena da investitori prihvate da postoji ubrzani način ulaganja u Hrvatsku. U javnom sektoru ćemo primjenjivati taj zakon, koristit ćemo ga kada bude trebalo riješiti imovinsko-pravne probleme ili pripremiti glavni projekt. Ah cilj je zakona da skraćenje procedure postane uobičajeno za sve ulagače, bilo da žele uložiti 200 tisuća ili 20 milijuna eura.

Vi ste zaduženi za investicije u javnom sektora. Kako će javna i državna poduzeća povećati ulaganja kada im Vlada sada planira uzeti dobit za pokrivanje deficita?

Neće uzeti sav novac. Najviše ulaganja se očekuje od HEP-a i HŽ Infrastrukture, a ukupno bismo morali doći do 15 milijardi kuna javnih investicija kako bismo osigurali planirani rast BDP-a.

Kada ćete objaviti tko je dao ponude za monetizaciju autocesta i koju je cijenu ponudio?

U lipnju, jer tako nalaže Zakon o javnoj nabavi. I naš je interes da potencijalni ulagači ne znaju jedan za drugog i kakve su ponude. Tako ćemo dobiti bolju cijenu. Ovih dana ponuđačima šaljemo prijedlog koncesijskog ugovora i u roku od 60 dana oni moraju dati svoje ponude. Tada ćemo izvijestiti je li netko i tko od ponuđača eliminiran.

Ako ne dobijete financijski prihvatljivu ponudu, a ranije ste rekli da je to tri milijarde eura, što je plan B za autoceste?

Dug HAC-a i ARZ-a sada je četiri milijarde eura plus kamate. Izračunali smo da bi HAC 2038. godine otplatio sve svoje kredite, ali bi ukupni trošak otplate dugova bio osam milijardi eura. A možemo i jednokratno zatvoriti sve loše kredite, te uzeti 1,4 milijarde kuna godišnje, koliko iz proračuna dajemo za subvenciju HACa, i taj novac usmjeriti u željeznice. Mislim da je ovo drugo rješenje bolje. A plan B može biti samo novo zaduživanje i trošak od osam milijardi eura do 2038. Fondovi koji su zainteresirani za autoceste mogu dobiti novac uz kamatu manju od jedan posto, a Hrvatska se može zadužiti uz šest posto.

Afera Šegon završila je njegovom smjenom,ali tek nakon intervencije premijera Milanovića. Kako to tumačite?

Pravo je premijera da u svakom trenutku korigira rad svakog ministra, on je kapetan broda.*

NISMO ZNALI DA RUMUNJSKOG TAJKUNA KOJI JE HTIO KUPITI HŽ CARGO ISTRAZUJU ZA MITO

Jeste li znali da se protiv njega vodi istraga?

Neke izravne informacije o istrazi nismo imali. Prilikom davanja ponude dao je i garanciju renomirane svjetske banke koja inače posluje i u Hrvatskoj. Imao je, dakle, garancije kojima je dokazivao da uredno posluje.

Jeste li se dodatno raspitali o njemu, valjda vas je zanimalo tko želi kupiti Cargo?

Jesam, na sastanku Vijeća ministara EU pitao sam rumunjsku kolegicu, ministricu prometa, o toj kompaniji. Ona mi nije rekla ništa što bi diskvalificiralo tog investitora. Raspitivali smo se i u bankarskim krugovima i oni su nam ga prezentirali kao stabilnog poduzetnika koji pokušava osvojiti cijelo tržište istočne Europe.

O njemu se pisalo da je privatizacijski tajkun. Niste sumnjali u njegove planove?

Kako je zadovoljavao svu proceduru, zapravo jedini je predao svu traženu natječajnu dokumentaciju i ponudom udovoljavao uvjetima natječaja, nije bilo razloga sumnjati

Kada ste ga upoznali i kakav je dojam ostavio?

Dva ni tri mjeseca nakon slanja ponude došao je da se formalno upozna s radnim timom koji je vodio privatizaciju. Tom prilikom je želio upoznati i ministra, pa smo se sreli. To je bio kurtoazni sastanak na kojemu je objašnjavao svoje planove ulaganja ne samo u Hrvatsku, nego i u Srbiju, Bugarsku, Grčku. *

razgovarao: Nikola Jelić



Vijesti iz medija