- Objavljeno: 17.01.2018.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković u Hrvatskom saboru podnio izvješće o sastancima Europskoga vijeća
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković izvijestio je danas zastupnice i zastupnike u Hrvatskome saboru o sastancima Europskoga vijeća održanih u 2017. godini.
Govor predsjednika Vlade donosimo u cijelosti:„Poštovani predsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovane zastupnice i zastupnici,
danas imamo drugi puta prigodu razgovarati, nakon Aktualnoga prijepodneva, u kontekstu zakonske obveze koju Vlada ima, a to je da jednom godišnje podnese izvješće o sastancima Europskoga vijeća, koji su održani u protekloj godini.
Vi znate da sam na vlastitu inicijativu tu praksu modificirao od početka mandata ove Vlade, s ambicijom i ciljem da svaki puta nakon Europskog vijeća razgovaramo o zaključcima tog najvišeg tijela u institucijama Europske unije, kako bismo podigli svijest o europskim temama i među zastupnicima, no ono što je osobito važno, u hrvatskoj javnosti te da mediji na jedan detaljniji način prate rad općenito Europske unije.
Koristim ovu prigodu da se još jednom prisjetimo da smo prije dva dana obilježili 26. godišnjicu priznanja Republike Hrvatske i 20. obljetnicu okončanja procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, koji je bio obilježen ovog puta u Iloku, u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
To su izrazito važni trenuci za našu recentnu povijest, moment kada smo zaokružili teritorijalnu cjelovitost. To su bila, po mom dubokom uvjerenju, prethodna pitanja i trenuci bez kojih sve ovo što je uslijedilo u protekla dva desetljeća ne bismo mogli na isti način realizirati niti uopće zamisliti situaciju da budemo članica Europske unije.
Protekla godina bila je izrazito zanimljiva i intenzivna, kada je riječ o dinamici susreta. Sve skupa imali smo 11 sastanaka na vrhu: nekoliko formalnih - četiri, nekoliko neformalnih, nekoliko u formatu članka 50, vezanih za pregovore o izlasku Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.
Ali, isto tako, ovo je bila u političkom smislu jedna godina koja je donijela i nekoliko zanimljivih rezultata na nacionalnoj razini na izborima u velikim članicama Unije. Tu prije svega mislim na pobjedu Emanuela Macrona u Francuskoj, koji praktički nije imao niti stranku niti je postojao kao akter na francuskoj političkoj sceni do otprilike godinu dana pred izbore kada je izašao iz tadašnje vlade i krenuo u kampanju i, na neki način, pokazao da svojom retorikom, svojim programom želi udahnuti jednu sličnu vrstu optimizma, energije koju je udahnuo na razini Francuske i na razini Europske unije.
Istodobno, ovo je bila godina u kojoj je njemačka kancelarka Merkel po četvrti put pobijedila, ovaj put relativno i to uz bitno drukčiji sastav Bundestaga. Ali je došla u prigodu, evo pratimo to u zadnjih nekoliko dana, da ponovo formira vladu i to u velikoj koaliciji.
Ta dva događaja nedvojbeno su obilježila nacionalnu političku scenu. Za nas je posebno relevantno još da je došlo i do promjene vlasti u Austriji, u Češkoj… Sve su to zemlje koje su Hrvatskoj bliske i u kojima su se dogodile promjene koje nisu nebitne.
Sutra dio ministara hrvatske Vlade i državnih tajnika ide u Italiju, koju također očekuju izbori. Sve nam to govori o jednom izuzetno dinamičnom političkom procesu.
Kada se sve to stavi u jedan širi kontekst onog negativnog referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini od prije godinu i pol dana, tada zajedno s pregovorima o Brexitu vidimo koliko je ova godina bila relevantna i značajna za Europsku uniju.
Što je posebno važno danas, s aspekta pogleda unazad? Ta četiri Europska vijeća koja smo imali, podijeljeni u dva predsjedništva, malteško i estonsko, iskristalizirala su nekoliko bitnih tema. Maltežani su po logici stvari i svog geografskog položaja već u drugom mjesecu stavili na dnevni red temu migracija i to srednje-mediteranske rute, gdje je dominirao novi tip ugovornih odnosa sa zemljama Sjeverne Afrike, od kojih su neke tranzitne, a neke i zemlje izvorišta velikoga migracijskog vala.
Istodobno, za vrijeme malteškog predsjedanja imali smo i onaj veliki sastanak u Rimu posvećen 60. obljetnici Rimskih ugovora, koji je nastojao udahnuti jednu vrstu optimizma u ovoj godini u odnosu na pomalo sumornu atmosferu 2016. Mislim da je na tom tragu ostvaren vrlo solidan uspjeh, jer je taj sastanak bio referentan da se tada u formatu 27 članica, de facto reflektirajući buduću strukturu Europske unije nakon kraja ožujka 2018., u fokus stave sve one teme koje su relevantne za državljane svih članica Europske unije.
Estonsko predsjedanje, pak, po logici stvari stavilo je naglasak na ono u čemu je Estonija jako dobra. A dobri su jer su pronašli jednu nišu razvoja digitalnog društva, digitalne ekonomije i digitalnih usluga. I vidi se da jedna tako mala zemlja, precizno pronašavši dio onih aktivnosti koje su važne za radna mjesta budućnosti, koja su važna za njihovo gospodarstvo, za europsko gospodarstvo, pronalazi način kako da bude prepoznatljiva, učinkovita i gdje se njihova postignuća nastoje usvojiti i kao model u mnogim drugim državama članicama.
Dodatnu vrijednost ovom drugom semestru dao je i Socijalni summit koji je organiziran u Švedskoj. Švedska je poznata po tome da europski socijalni model radi na razini koja je iznad nekih drugih država članica.
Radi to na način da je ovaj put švedska vlada željela da upravo oni budu domaćini neformalnog sastanka na kojem se govorilo o stupu od dvadeset načela, tzv. socijalnom stupu koji može pridonijeti u svojoj provedbi boljem reguliranju socijalnih prava na razini država članica. On je neobvezujućeg karaktera, ali poruke koje su tamo bile poslane korisne su za sve države članice.
Zadnji sastanak koji je bio održan u prosincu imao je za jednu od glavnih tema Stalnu strukturiranu suradnju u području obrane. To je tema koja je posebno važna proteklih nekoliko godina i koja je ojačala Europsku uniju i to u kontekstu obrambene zajednice i suradnje s NATO-om, budući da su većina država članica članice i jedne i druge organizacije i na taj način smo stavili u prvi plan teme koje dolaze u dvogodišnjim razmacima na razinu šefova država i vlada.
Želim spomenuti da ću na poziv predsjednika Europskog parlamenta Tajanija, koji je bio u posjetu Hrvatskoj i Hrvatskom saboru u svibnju ove godine - Hrvatska je bila jedna od prvih članica koje je Tajani posjetio, i s njim gajimo izrazito kvalitetne i korektne odnose - imati prigodu pred Europskim parlamentom na plenarnoj sjednici u Strasbourgu početkom veljače govoriti o temi koja je relevantna za sve članice, a to je hrvatski pogled na budućnost Europe, i time dati doprinos jednoj raspravi koju je on pokrenuo kao predsjednik Parlamenta.
Danas je na istu temu govorio u Strasbourgu Leo Varadkar, irski premijer, tako da imamo prigodu biti među prvima koji će dati poglede na europsku budućnost. A tjedan dana nakon toga potpredsjednice Vlade Martina Dalić i Marija Pejčinović Burić i ja imat ćemo prigodu biti u Bruxellesu i susresti se s cijelim kolegijem Europske komisije i na posebnom sastanku s predsjednikom Komisije Junckerom. U Bruxellesu ćemo staviti na stol sve teme koje su relevantne za Republiku Hrvatsku u svim mogućim aspektima našega članstva i na taj način poslati određene poruke priprema Hrvatske za buduće predsjedanje Europskom unijom koje je, kao što znate, predviđeno u prvoj polovici 2020. godine.
Hrvatska je ove godine na temu migracija uplatila i svoj doprinos u Uzajamni fond za Afriku. Mislim da je ta poruka izrazito važna jer smo pokazali načelo solidarnosti u praksi. Namijenjeno je za regiju Sjeverne Afrike i za Rog Afrike. Na taj način smo dali i svojevrstan doprinos sudjelovanju potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova na summitu EU i Afrike koji je održan koncem studenoga.
Kad je riječ o obrambenoj suradnji, želim pojasniti da je ta Stalna strukturirana suradnja u području obrane i sigurnosti jedan novum u toj domeni. On nadograđuje Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku na vrlo konkretan način. Ona ima kraticu PESCO – to je kratica s kojom ćete se susresti kada budete pratili razvoj tog područja suradnje unutar EU. U njoj sudjeluje 25 država članica. Dakle, riječ je o odabiru pojačane suradnje. To je jedan od primjera gdje Hrvatska šalje snažnu poruku da želi biti među onim članicama koje žele dublju integraciju i koje žele tješnju suradnju.
Ukupno je 17 područja te suradnje, a Hrvatska je u ovoj inicijalnoj fazi izabrala pet područja gdje želi tješnje surađivati s članicama Unije.
Prvo područje je pomoć u prirodnim katastrofama, gdje smatram da imamo određenoga iskustva i gdje smo se već pokazali dobrim susjedima, a ponekad smo bili i primatelji pomoći drugih članica.
Zatim o razmjestivosti snaga, o vojnoj mobilnosti, o logistici i o kibernetičkoj sigurnosti. To su područja koja je, prije svega Ministarstvo obrane označilo kao konkretne aspekte suradnje na kojima želimo graditi naše partnerstvo s drugim državama članicama.
Jedino Ujedinjena Kraljevina, Danska i Malta ne sudjeluju u ovoj suradnji.
Također želim napomenuti da smo u prosincu razgovarali i o uspostavi europskog obrambenog fonda. On bi imao dva okvira, jedan je istraživački, drugi je razvoj sposobnosti te europskoga programa industrijskoga razvoja u području obrane.
I danas ste imali prigodu čuti potpredsjednika Vlade i ministra obrane koliko je važno da svaka država članica, pa onda i Hrvatska, u ovom kontekstu stavlja naglasak na vlastitu obrambenu industriju, na mogućnosti plasiranja te vrste proizvoda i roba na tržišta drugih država članica i trećih zemalja.
Stoga mi se čini da, iz ovoga iskustva prvih godinu i nešto dana rada Vlade, nakon što smo donijeli novu Strategiju nacionalne sigurnosti, Zakon o domovinskoj sigurnosti, ušli smo među prve članice koje sudjeluju u PESCO-u, poslali naše snage u niz operacija i u Europi i diljem svijeta, dakle, ne samo Ujedinjenih naroda, NATO-a i Europske unije. Nedavno ste vidjeli posjet potpredsjednika Vlade Litvi i Poljskoj gdje je skoro 300 pripadnika naših postrojbi. Šaljemo poruku o tome da smo aktivni i angažirani na području europske sigurnosti i obrane.
Posebno je važno da se na razini Europskoga vijeća redovito vode i konzultacije s glavnim tajnikom NATO-a, koji je sudjelovao na Europskome vijeću, gdje smo evocirali sadržaj Deklaracije između dvije organizacije iz lipnja 2016., prije svega u području hibridnih prijetnji državama članicama, sudjelovanju i komplementarnosti u misijama i operacijama, kibernetičkoj sigurnosti te planovima razvoja obrambenih sposobnosti, zajedničkim vježbama i izgrađivanju obrambenih kapaciteta partnera.
Važno je da se obrambena dimenzija ugradi u sve ono što je ključ provedbe Globalne strategije za vanjsku i za sigurnosnu politiku Europske unije i s te strane možemo ocijeniti da su zaključci Europskoga vijeća u prosincu bili očekivani s obzirom na sve što se događalo na razini Vijeća za obranu i Vijeća za vanjske poslove u pripremi tih susreta.
Posebna novina ove godine bila je inicijativa predsjednika Europskoga vijeća Tuska, koji je kao što znate izabran da bude predsjedavajući u ove druge dvije i pol godine od petogodišnjeg mandata Komisije i Parlamenta, na način da je pripremio dokument koji se zove Agenda čelnika. To je jedna zanimljiva nova metodologija rada gdje sam predsjedavajući Europskoga vijeća radi na jedan drukčiji način nego do sada.
Obično se oslanjamo na prijedloge Europske komisije, a oni pak dokumente koji dolaze iz različitih formacija Vijeća. Sada on predlaže pojedine teme direktno kao predsjedavajući Europskog vijeća da budu tema sastanaka šefova država i vlada.
Promjena raspoloženja
Jedna od tih tema, inače ne tako često dignuta na ovu razinu, bila je tema kulture, znanosti i obrazovanja o kojoj smo razgovarali na posljednjem Europskom vijeću u prosincu a i za vrijeme našeg neformalnog susreta u Göteborgu, gdje se posebno ističe intenzivan rad na području promocije europskoga identiteta, i to stvaranjem projekta europskih sveučilišta, koje bi bila svojevrsna mreža. Ne bi se stvarala nova europska sveučilišta po uzoru na Firenzu, ili na Natolin ili na Bruges, već bi se radile mreže postojećih sveučilišta i time dodatno pridonijelo mobilnosti i stjecanju kvalifikacija mladih ljudi. Jedna vrsta dinamiziranja svega onoga što je u 30 godišnjoj praksi novim generacijama u Europi donio Erasmus, danas Erasmus plus. Mislim da je jedna nova inicijativa koja je trenutno u raspravi, a to je da se pokuša na nacionalnu razinu uvesti obveza učenja dva strana jezika, jedna odlična inicijativa.
Mislim da bi o tome trebalo voditi računa i u Hrvatskoj - zemlje naše veličine trebaju iskoristiti takve trendove kako bi iz vlastitoga obrazovnog sustava iznjedrili mlade ljude koji su u stanju pratiti sve odgovornosti na europskoj razini i uključivati se u tržište rada s pola milijuna ljudi. Za to smo na sastanku u Göteborgu koji je bio posvećen mladima – sa mnom je bio ministar Pavić – govorili o nizu aktivnosti i naših aktivnih mjera zapošljavanja, svega onoga što želimo da budu rezultati naše obrazovne reforme i osobito dobrim pokazateljima u smanjenju nezaposlenosti mladih.
Mi smo u razdoblju od 2013. do 2017. smanjili taj postotak za preko 47-8 %, na 26% nezaposlenih mladih, što mislim da je jedno veliko i važno postignuće.
Godina koja upravo započinje, je europska godina kulturne baštine, što je također važno, upravo u kontekstu identiteta, prepoznavanja posebnosti svakog naroda svake države članice, i zato će se i u ovoj godini na različite načine afirmirati sve ono što je bogatstvo država članica, a i same Unije.
O temi migracija, samo nekoliko riječi. Ono što je najvažnije je reforma sustava azila na razini Europske unije, prije svega ta unutarnja dimenzija migracijske politike koja je donijela niz problema i poteškoća, a sasvim otvoreno, i utjecala na političke procese na nacionalnoj razini. Migracijska kriza, od 2015. - 2016. godine, utjecala je na promjenu raspoloženja pa i odabira europskih birača na različitim izborima s kojima smo se imali prilike upoznati, tj. s njihovim rezultatima u proteklih nekoliko godina. Vjerojatno je najvidljiviji utjecaj u Njemačkoj, gdje jedna Alternativa za Njemačku, koja do ovih izbora nije imala nijednog zastupnika, sada ima njih 92 ili čak 93. To su pitanja koja su bila na dnevnom redu.
Za Hrvatsku je važno da budete informirani o sustavu naših preuzetih obveza. Mi smo preuzeli obvezu da u sustavu preseljenja i premještaja prihvatimo 1583 osobe. Riječ je o premještaju osoba koje su ili u Grčkoj ili Italiji, te osobama koje se nalaze u Turskoj. Za sada ta dinamika ide poprilično sporo, ali ne odgovornošću hrvatskih institucija nego jednostavno, tehnologijom toga rada, i samo je 81 osoba premještena: 60 iz Grčke, 21 iz Italije, dok je iz Turske preseljeno samo 40 osoba, ili sedam sirijskih obitelji. Sve to ni na koji način ne ugrožava, u bilo kojem sigurnosnom ili ekonomskom aspektu, poruku solidarnosti za koju mislim da je važno da je Hrvatska, kao odgovorna članica Unije, pošalje.
Za nas je ta tema, naravno, relevantna i s aspekta priprema za ispunjavanje kriterija za ulazak u Schengenski sustav. Znate da smo u pristupnim pregovorima dobili omotnicu od ukupno 120 milijuna eura. Ona je praktički apsorbirana u postotku iznad 98%. Tehnička pripravnost i opremljenost hrvatske policije na svim vanjskim granicama je dignuta, angažman naših policajaca također. Pratili ste aktivnosti posljednjih tjedana na istoku Hrvatske – gdje imamo tzv. zelenu granicu. Novi objekti, prisutnost postrojbi ne samo iz Vukovarsko-srijemske županije, nego i iz drugih županija koje osiguravaju sigurnost i sprečavaju nezakonite prelaske granice.
S te strane, naša je ambicija da u tijesnoj suradnji s EK ispunimo kriterije za ulazak u Schengen tijekom 2019., da ispunimo sve ono što se može nazvati tehničkim kriterijima, i tada predstoji isključivo politička odluka država članica. Bitno je znati da su Bugarska i Rumunjska članice Europske unije od 2007., a još nema političkoga konsenzusa da jedna i druga članica postanu članice Schengena. Vodite računa da Bugarska od 1. siječnja predsjeda Europskom unijom, a da će Rumunjska predsjedati u prvoj polovici 2019.
Nekoliko riječi o Brexitu, temi koja objektivno opterećuje europske rasprave. I dalje smatram, i niti u jednom trenutku ne propuštam reći, da je to bila jedna od najgorih političkih procjena koje je tadašnji britanski premijer napravio: da organizira referendum, a već je u članstvu više od četrdeset godina. To je odluka koja je značila gubitak i za Ujedinjenu Kraljevinu, i koja znači gubitak, nema nikakve dvojbe, za Europsku uniju. Ne govorim samo o proračunskim aspektima, nego i o sigurnosnim, o aspektima globalne slobodne trgovine, među kojima je Ujedinjena Kraljevina bila šampion slobodne trgovine, a naravno tu je i njezin značaj u gospodarskom smislu, kao članice G7, stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, pa i kroz sve procese koje oni prolaze na nacionalnoj razini.
Prvi put na Eurosummitu
Sve se svodi na tri bitne teme ovoga prvog dijela pregovora o izlasku Ujedinjene Kraljevine: financijski aspekt, aspekt slobode kretanja, tj. prava državljana Ujedinjene Kraljevine u drugim članicama Unije i prava državljana EU u Ujedinjenoj Kraljevini, te u konačnici dogovor s Irskom, s obzirom da se kompletno mijenja režim odnosa između Sj. Irske i Irske. Te tri teme bile su predmet pregovora koje vode Michel Barnier, odnosno, britanski predstavnik Davis. Ono što se sada pokazuje – da će financijske obveze za Ujedinjenu Kraljevinu biti daleko veće od onoga što su oni koji su zagovarali izlazak govorili tijekom referendumske kampanje i u konačnici će taj račun u godinama koje su pred nama, a to će trajati godinama nakon članstva, biti pozamašan. Iz određenih izjava nekih bivših pa i aktualnih britanskih političkih lidera, možete vidjeti i koliko većina njih u biti žali zbog rezultata referenduma.
Posebno želim istaknuti činjenicu da je na prosinačkom Europskom vijeću, Hrvatska bila prvi put prisutna na sastanku šefova država i Vlada Eurosummita. Dakle, to je za mene bila prigoda da pojasnim ciljeve i ambicije Republike Hrvatske. Kao što znate, Vlada je krajem listopada, u suradnji s Hrvatskom narodnom bankom pripremila Strategiju uvođenja eura, da kažemo da smo zemlja koja je pokrenula i proces pristupanja Ugovoru o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji. Nakon Vlade taj dokument i točku dnevnoga reda raspravit ćete ovdje u Hrvatskome saboru: da kažemo da je naša želja nastaviti s ispunjavanjem potrebnih kriterija za uključivanje u eurozonu, na način da, prije svega do 2020. godine, dođemo u poziciju da budemo dio Europskoga tečajnog mehanizma II, te da nakon toga, u kontekstu Nacionalnog programa reformi, godišnjega pregleda rasta, u kontekstu svega onoga što radimo na provođenju strukturnih reformi, stabilnih i odgovornih javnih financija, fiskalne konsolidacije, smanjenja javnoga duga, smanjenja deficita, da Hrvatska ispuni kriterije iz Maastrichta, i da na taj način, po mojoj skromnoj procjeni, negdje krajem mandata iduće hrvatske Vlade, ispuni kriterije za članstvo u Euru.
To će zasigurno biti tema o kojoj ćemo puno raspravljati u sljedećim godinama, i dobro je da smo lansirali javnu raspravu i da koristimo iskustva država članica, pa i nama susjednih zemalja koje su ispunile te ciljeve.
Također, nekoliko riječi o našim pripremama za predsjedanje Europskom unijom 2020. godine i par riječi o politici proširenja.
Nažalost, Jean-Claude Juncker je 2014. dosta jasno rekao povjereniku Hahnu da nije baš realno da u mandatu ove Komisije bude nekih novih proširenja. Ta se činjenica u biti i obistinila, ona je u mnogome, po mom mišljenju, i usporila određenu reformsku dinamiku u nekim zemljama, jer kada dobijete a priori tako jasnu poruku, onda iz optike onih koji se moraju suočiti s izborima, svojevrsnim testom pred biračima, ne nalaze u poziciji da tim europskim reformama prionu jednako angažirano kao neki drugi.
No sada, u posljednje vrijeme, osjećamo signale Europske komisije koja će u drugom mjesecu izaći sa novom strategijom proširenja Europske unije, kojom se na svojevrstan način nastoji malo i nadomjestiti ta dinamika i uputiti poruka ohrabrenja državama, prije svega, jugoistoka Europe.
S te strane, Hrvatska smatra da se treba i dalje voditi onim temeljnim kriterijima: kriterijima individualnih zasluga svake zemlje u ispunjavanju kriterija, ali i podržati prije svega zemlje u našem susjedstvu da ubrzaju taj reformski proces, i s te ćemo strane dati svoj doprinos novoj strategiji proširenja.
Kad je riječ o predsjedanju Europskom unijom, ona je, kao što znate, u prvom polugodištu 2020. godine. Mi smo u tzv. osamnaestomjesečnom triju, prije nas su Rumunjska i Finska, dakle, imat ćemo zajednički program. Nakon Hrvatske, slijedi predsjedanje Njemačke, što je također bitna informacija, da znamo tko nas nasljeđuje u toj ulozi.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, kao koordinativno tijelo na razini Vlade, pripremilo je Akcijski plan koji obuhvaća sve aspekte predsjedavanja, od temeljnih načela, organizacije toga rada, upravljanja ljudskim resursima, pripremom svih naših, ne samo ministara, nego i svih drugih razina i konfiguracija Vijeća za sudjelovanje u predsjedanju, što znači da se svatko od tih kolega, u bilo kojem sektoru, mora temeljito identificirati sa zakonodavnim procesom i sadržajem i biti u stanju voditi te sastanke na način koji je smislen i koji pokazuje više od stopostotnoga poznavanja tih dosjea.
Za Hrvatsku će to, po meni, biti prilika da damo jedan dodatni signal baš politici proširenja, ta naša 2020. godina bit će točno dvadeset godina nakon Zagrebačkog sastanka na vrhu, velikoga događaja koji je, kao što se sjećate, bio u studenome 2000., kad je otvorena perspektiva za zemlje jugoistoka Europe, i na kojoj smo i mi tada, uz potporu Francuske koja je vodila to predsjedanje i predsjednika Chiraca, dobili prigodu da budemo danas gdje jesmo. To će, po meni, biti nastavak one dinamike koju želi i Bugarska u svibnju ove godine, da se politika proširenja prije svega jugoistoka Europe, nastoji što brže i kvalitetnije integrirati u Europsku uniju“.