- Objavljeno: 05.04.2017.
Predsjednik Vlade u Saboru pozvao na političku zrelost i odgovornost: Bilo bi protuustavno ne poduzeti ništa
Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je u Hrvatskome saboru obrazložio prijedlog Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, kao i razloge zbog kojih je zatraženo njegovo hitno donošenje.
Izlaganje predsjednika Vlade donosimo u cijelosti:
„Ovo nije zakon za Ivicu Todorića, ovo nije Lex Agrokor, nego zakon kojim hrvatska država, Vlada i uvjeren sam velika većina zastupnika u Hrvatskome saboru štiti interese hrvatskog financijskog sustava hrvatskoga gospodarstva, radnika i zaposlenika Agrokora, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, dobavljača i svih dionika koji su trenutno uključeni u proces koji se zbiva u vezi naše najveće kompanije. Tu moramo biti sasvim jasni i hrvatska javnost toga treba biti u cijelosti svjesna.
Ovaj zakon ima svoj politički, gospodarski, financijski, strateški, vanjskopolitički, radno-pravni kontekst, poljoprivredni kontekst i sve je to na dnevnom redu Vlade Republike Hrvatske sa ili bez ovoga zakona, sve je to na dnevnom redu svih političkih stranaka u Republici Hrvatskoj, sa ili bez ovoga zakona.
Zašto se odlučujemo na ovaj zakon je temeljno pitanje. U nekim situacijama kada socijalno tržišno gospodarstvo koje u načelu u slobodnim zemljama, zemljama demokracije, kapitalizma, treba na tržištu, koje je na najrazumniji i u skladu s najboljim praksama i na najbolji način reguliranim pravnim okvirom. dođe u situaciju određenih poteškoća i određenih problema kada eventualno samo i svi dionici ovog procesa nisu u stanju sami pronaći rješenje, to je trenutak u kojem Vlada i institucije države trebaju preuzeti odgovornost i pokušati pomoći riješiti probleme koji trenutno postoje. To je temeljni smisao i svrha ovoga zakona i mislim da je važno da svi u potpunosti shvatimo ratio našeg angažmana. To je ključni preduvjet i bit ovoga zakona.
Istodobno, ovim zakonom želimo zaštiti naše porezne obveznike, sve ljude u Hrvatskoj, jer se zakon odnosi na ono što smo precizno definirali kao društva od sistemskog značaja, a društva od sistemskog značaja, po našem mišljenju i po kriterijima koje utvrđuje ovaj zakon, odnose se na broj zaposlenika, na ukupni značaj povezan sa razgranatošću poslovanja, udjelom u prihodima BDP-a, ali i sa postojećim obavezama koja takva društva mogu imati.
Stoga u ovaj zakon uvrstili dva temeljna kriterija: to su društva koja imaju zaposlenih više od 5000 radnika te imaju obveze veće od 7,5 mlrd kuna.
Takvih kompanija u Hrvatskoj nema puno, a ih ima dovoljno da one koje bi se mogle podvesti pod ove kriterije zapošljavaju 11,5% ukupno zaposlenih u Hrvatskoj i čine prihod od 34,6% BDP-a. To su činjenice i to ih čini sistemski značajnima.
Konkretno, Agrokor je kompanija koja ima 60.000 zaposlenih, ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama, koja ima više od 5000 dobavljača, koja više od 70 društava u okviru koncerna i koja se u ovom trenutku našla u određenim poteškoćama.
Činjenica da je jedna od agencija za kreditni rejting Moody's, snizila kreditni rejting Agrokora sa B3 na CAA1, sa negativnim izgledima, je ocjena koja zabrinjava i koja zahtijeva posebne napore i posebne okolnosti.
Agrokor je, naravno, privatna kompanija. Hrvatski Ustav, svi naši pravni propisi štite privatno vlasništvo i slobodu poduzetništva i od toga ne odstupamo. Ovaj je zakon je napisan na način da bude u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, to također želim reći, jer mislim da je bilo dosta rasprava o toj temi koja je po mojem sudu izrazito bitna zato što ovaj zakon slijedi nekoliko ustavnih načela. Slijedi odredbe članka 49 koji govori o odgovornosti države u poticanju gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja. Slijedi članak 3 koji govori o socijalnoj pravednosti kao jednoj od najviših vrednota našeg ustavnog poretka,slijedi članak 16 koji govori o općem načelu razmjernosti gdje se ograničenje sloboda ili prava može učiniti jedino razmjerno pojedinom slučaju i potrebama situacije.
Ono što je najvažnije i najbitnije je da ovaj zakon slijedi članak 50 stavak 2 koji govori o razmjernosti u ograničenju poduzetničkih i vlasničkih prava, a ona se mogu ograničiti jedino u cilju zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, okoliša ili zdravlja ljudi. To je ključ, te su ustavne odredbe bile okvir na temelju kojeg smo izrađivali odredbe ovog zakona.
Što je ključ i smisao procesa koji bi trebao riješiti ovaj problem? Scenarij A se odvija trenutno, vlasnik, uprava očito kroz proces dijaloga sa svim zainteresiranim dionicima, prije svega vjerovnicima, dobavljačima, nastoji pronaći rješenje. To rješenje podrazumijeva svježu, novu likvidnost, spremnost kreditnih institucija da kompaniji koja se nalazi u ovakvim okolnostima, da svježi novac. Taj svježi novac treba poslužiti za poslovanje, za plaće radnika i zaposlenika, taj svježi novac treba poslužiti za namirenje poreznih obveza i za isplate dospjelih obaveza prema dobavljačima, i malima i velikima, svima koji su u tom poslovnom lancu naslonjeni na poslovanje naše najveće kompanije.
Taj scenarij također podrazumijeva i proces restrukturiranja, nužan i ključan u ovim okolnostima s kakvima je kompanija suočena danas i na tome, kao što vidite, kompanija i sama radi.
Ukoliko bi se postigao dogovor koji bi omogućio da onaj kreditor koji je sada spreman, u ovakvim okolnostima dati svježu likvidnost, osigura da njegova tražbina dobije status najstarije tražbine, a to znači da onaj koji daje zadnji, kada je situacija ovakva kakva jest, da dobije prvenstvo kada je riječ o vraćanju tih financijskih obaveza. Tada postoji mogućnost da se proces odvija po scenariju A.
Što je scenarij B? I zašto o njemu govorimo, a to je bit ovoga Zakona. Ako do takvog dogovora ne dođe, a vremenski faktor i okolnosti koje su, kao što vidite, dovele i do blokade računa pojedinih tvrtki i društava u sustavu Agrokora, koje su, kao što vidimo, dovele do blokade računa pojedinih dobavljača, koje sigurno izazivaju nestrpljivost i nepovjerenje kod onih koji su vezani i za te dobavljače. Kada taj proces sagledamo onda je važno da država u momentu kada, ili na zahtjev vjerovnika ili na zahtjev samoga dužnika, a dužnik po riječima ovoga Zakona je sama kompanija Agrokor, zatraži da se krene primjenjivati na ovu kompaniju os sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku Zakon o izvanrednoj upravi krene u njegovu provedbu, upravo onako kako je predviđeno kroz ovih pedesetak članaka i to s ciljem i na način da upravo izvanredni povjerenik, kojeg će imenovati Trgovački sud u Zagrebu prema odredbama ovoga Zakona, a na prijedlog Vlade, bude onaj koji sa svojim zamjenicima uz tijesne konzultacije s vjerovničkim vijećima, uz savjete savjetodavnoga vijeća, a naravno u cilju, i to je ono što je ključ, najboljem i najprofesionalnijem interesa gospodarskih i financijskih Republike Hrvatske, djeluje na dobrobit svih dionika procesa.
Nije svejedno tko provodi proces restrukturiranja. Ako on dolazi na poticaj Vlade Republike Hrvatske, na poticaj hrvatske države, onda osoba koja tamo dođe ili osobe koje dođu moraju voditi jednaku brigu o zaposlenici u Konzumu, o interesu OPG-a, dobavljača, interesu financijskog krvotoka Republike Hrvatske, interesu našega gospodarstva. I to je ključ, i to je bit. I molim vas da to razumijete. Ovakav zakon nije pisan napamet. Pisan je u ubrzanoj proceduri, to je točno, jer su okolnosti takve, ali je pisan na temelju sličnih situacija u kojem su se ranije našle i druge države Europske unije. I druge su države posezale za posebnim pravnim režimima kada im se dogodila ovakva nekontrolirana situacija u gospodarstvu. Nastojale su svojim aktivizmom, svojim potezima, riješiti problem. U najboljoj namjeri i u najboljem interesu države, općega dobra, javnih interesa i svih koji su dio ovoga procesa.
Vodimo računa da ovo pitanje ima i međunarodnu dimenziju. Agrokor jest velika kompanija za hrvatske razmjere, ali je velika i relevantna i u našem susjedstvu. Bitna je i u Sloveniji, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i u drugim zemljama gdje rade društva koja su u okviru koncerna. I svi su zainteresirani za taj proces.
Jedan detalj oko kreditora, odnosno vjerovnika i banaka. Poštovane kolegice i kolege zastupnici, niti vas, a niti mene privatna kompanija, ne samo ova nego bilo koja, ne pita tko će se od koga, mislim na koju banku i u kojem vlasništvu, i pod kojim uvjetima, zaduživati. Za to nisam odgovoran ni ja, ni moja Vlada, ni Hrvatski sabor. To su činjenice koje su danas na stolu. I mi ih zajedno moramo sagledati i nastojati riješiti na način da proces restrukturiranja bude održiv, da zadrži zaposlenike, a da stvaranje svojevrsnog pravnog zida oko kompanije, koji bi podrazumijevao taj moratorij na tražbine vjerovnika osigura da svi dijelovi društva nastave sa svojim poslovanjem i, ono što je najvažnije, nastave s prihodima. A ti novi, svježi prihodi ovakvoga društva u kojem postoje mnoge kompanije koje jako kvalitetno posluju generirali bi novac koji bi omogućio postupno vraćanje dugova, kvalitetno restrukturiranje i novo pozicioniranje i na našem i na nama susjednim tržištima.
Nama je cilj riješiti problem na odgovoran način. Nudimo ovaj scenarij kao scenarij B. Scenarij koji radi svojevrsnu sigurnosnu mrežu, cijenjene zastupnice i zastupnici. Nije ovo scenarij u kojem s trapeza netko ide prema podu, ali ga onda mreža zadrži. Taj koji ide prema podu nije jedna osoba, niti jedna kompanija, taj kojeg ova mreža treba zadržati je hrvatska ekonomija. To je ključ i to je bit ovoga Zakona. I važno je da to svi zajedno shvatimo. To je njegova glavna namjera.
Očekujem od vas da u ovakvom trenutku baš svi, i tu se sad obraćam kolegama iz oporbe, prepoznate značaj ove situacije. Mislim da ste toga svjesni jer ste i sami imali pravo upravljati Hrvatskom nekoliko puta u naših 27 godina neovisnosti. I da oko ovog pitanja, bez obzira na lokalne izbore, bez obzira na političke ili ideološke razlike, ili bilo što drugo, pokušamo pronaći suglasje koje je bitno u ovom trenutku. Ta poruka kako ćemo ovaj Zakon izglasati, kako ćemo po njemu postupati, za hrvatsku javnost, za kreditore, za međunarodne financijske institucije, za rejting agencije je izrazito bitna. Jer što u biti trebamo napraviti?
Mora doći do jednog trenutka u kojem se podvlači crta, u kojem se kaže da poslovanje koje je dovelo do ovoga sada mora stati. Imamo trenutak prekretnice i kreće novi trenutak u kojem je najvažnija riječ – povjerenje. Povjerenje u poslovanju, povjerenje u restrukturiranju, povjerenje za one koji trebaju dati svježi novac, za ljude koji će proces restrukturiranja voditi. I stabilan, jasan, u skladu s Ustavom, pravni okvir, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, a u korelaciji s ostalim propisima koje Hrvatska ima. To je, drage kolegice i kolege, ključno.
Razmislite dobro – je li ovo tema u kojoj se opet trebamo razlikovati i dijeliti? Ili je ovo tema koja, koristeći zdrav razum i nužnost, a ujedno i hitnost djelovanja, zahtijeva minimum napora da oko ovakve teme danas pošaljemo poruku jedinstva.
To nije konsenzus o Europi koji traje godinama, ovo je konsenzus o hitnom zajedničkom djelovanju. I u ocjeni namjera Vlade, parlamentarne većine, ali i svih zastupnika da zajedno riješimo problem koji nam je tu. Koji će završiti u našem naručju, htjeli mi to ili ne. To je bit ovoga Zakona. I to je bit našeg djelovanja.
Zato apeliram na vas i na vašu političku odgovornost da promislite o tome. Ukoliko smatrate da postoje formulacije u ovom zakonu koje mogu biti i bolje, koje mogu biti kvalitetan doprinos rješenjima, pravnoj sigurnosti i učinkovitosti djelovanja, slobodno ih kažite. Ja sam čovjek dijaloga. Mislim da to dovoljno jasno možete prepoznati. Pokušajmo naći rješenja koja će biti na korist hrvatskog gospodarstva, koja će pokazati političku zrelost hrvatskih političkih stranaka i institucija u momentu kada je trebamo zajednički pokazati.
To sada očekuju svi koji gledaju ovu raspravu. Svi – i komentatori i birači i poslovni ljudi i poljoprivrednici i dobavljači i banke. I oni koji su dovedeni, s najvećim ekspertizama i reputacijom, da pomognu u restrukturiranju. Svi sada gledaju od čega smo mi napravljeni. Svi to gledaju i očekuju. Jesmo li spremni na zajednički napor koji nosi i određene i odgovornosti i rizike, ali, drage kolegice i kolege, mi izbora nemamo. Naše je da djelujemo.
Čuli ste i od uglednih profesora – bilo bi protuustavno ne činiti ništa. To bi bilo najgore. I zato apeliram na vas da doprinesete kvaliteti ovog Zakona vašim raspravama, ali i vašim sugestijama. Ali i u kasnijem procesu koji će uslijediti: ima mjesta u vjerovničkom vijeću za sve skupine vjerovnika. Ima mjesta u savjetodavnom vijeću za sve one koji mogu dati kvalitetan doprinos procesu koji će eventualno biti pred nama ako se Zakon primijeni. I to je bit, to je ključ.
Sve nas pozivam na političku mudrost i odgovornost u ovom trenutku. Hvala vam.“