Reakcija na optužbe Željke Antunović o slučaju Beštek

U povodu potpuno neosnovanih i uvredljivih navoda gospođe Željke Antunović iznesenih na današnjoj konferenciji za novinare na račun potpredsjednice Vlade i ministrice Jadranke Kosoi mene kao njezinog savjetnikovim putem smatram potrebnim reagirati. S obzirom na način na koji gospođa Željka Antunović dezinformira javnost i proziva potpredsjednicu Kosor optužujući ju kako je „umočila prste u slučaj Beštek“, a time vrijeđajući i mene osobno samim stvaranjem konstrukcije navodnog „slučaja Beštek“ dužan sam objasniti sam postupak zahtjeva za povratom financijskih sredstava Ministarstvu obiteljbranitelja i međugeneracijske solidarnosti.

U povodu potpuno neosnovanih i uvredljivih navoda gospođe Željke Antunović iznesenih na današnjoj konferenciji za novinare na račun potpredsjednice Vlade i ministrice Jadranke Kosor, i mene kao njezinog savjetnika, ovim putem smatram potrebnim reagirati. S obzirom na način na koji gospođa Željka Antunović dezinformira javnost i proziva potpredsjednicu Kosor optužujući ju kako je „umočila prste u slučaj Beštek“, a time vrijeđajući i mene osobno samim stvaranjem konstrukcije navodnog „slučaja Beštek“ dužan sam objasniti sam postupak zahtjeva za povratom financijskih sredstava Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Napominjem kako mi je rješenjem tadašnjeg Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 10. studenog 1999. godine priznat status 100% hrvatskog ratnog vojnog invalida II skupine s pravom na ortopedski doplatak I stupnja te pomoć i njega druge osobe II stupnja što je bilo pravo po tadašnjem, ali je i po sadašnjem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Navedeno rješenje poništeno je rješenjem Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za postupanje po pravu nadzora od 24. travnja 2002. godine, a temeljem citiranog rješenja pozvan sam na povrat 76.318,15 kuna primljenih u razdoblju od 1. prosinca 1997. godine do 31. svibnja 2000. godine na ime pomoći i njege druge osobe II stupnja. Protiv tog rješenja pokrenuo sam upravni spor tužbom pred Upravnim sudom koji je u ekspresnom roku od tri mjeseca odbio moju tužbu. Nakon toga podižem i Ustavnu tužbu koju dobivam u svoju korist, ali je tadašnje Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, na čelu s ministrom Ivicom Pančićem, nju negiralo te sam bio primoran ponovno dići upravnu tužbu. U novom postupku presudom Općinskog suda u Orahovici od 29. lipnja 2005. godine naloženo mi je da izvršim povrat navedenog iznosa, na koju sam uložio žalbu, a o kojoj je pravomoćno svojom presudom od 23. svibnja 2006. godine odlučio Županijski sud u Virovitici, odbivši žalbu. Nakon toga osobno sam platio sva potraživanja.

Naglašavam da se obveza isplate 76.318,15 kuna, do koje je došlo zahvaljujući propustima tadašnjeg zamjenika ministra Pere Kovačevića u vrijeme donošenja prvog rješenja 1999. godine, a i kasnijim postupanjima ministra Ivice Pančića, odnosila samo na nepravilno određen i nepravilno primljeni iznos na ime pomoći i njege druge osobe II stupnja. Napominjem, međutim, kako mi svojstvo 100%-tnog HRVI-a II skupine s pravom na ortopedski doplatak I stupnja nikada ni nije bilo sporno niti je s te osnove osporavana isplata. Štoviše, upravo u mandatu potpredsjednice Vlade i ministrice Jadranke Kosor ispravljena mi je i dugogodišnja nepravda te mi je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 17. rujna 2004. godine priznato pravo na doplatak za njegu i pomoć druge osobe II stupnja počevši od 1. lipnja 2004. godine, budući da je Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo utvrdilo kako kod mene, uz 100%-tnu invalidnost II stupnja, postoje i bolesti kod kojih mi je potrebna njega i pomoć druge osobe II stupnja.

S obzirom na sve navedeno, razvidno je da nije postojao nikakav „slučaj Beštek“, niti je potpredsjednica Kosor na bilo koji način „umočila prste u slučaj Beštek“, kako to svojim dezinformacijama ističe gospođa Željka Antunović.



Pisane vijesti