Prethodne Vlade

Prva hrvatska Vlada, na čelu sa Stipom Mesićem (tada HDZ) započela je prijelaz iz socijalističkog u demokratski višestranački sustav,  iz dogovornog u tržišno gospodarstvo.

Druga Vlada, na čelu s Josipom Manolićem (tada HDZ) donijela je novi Ustav RH, proglasila samostalnost i suočila se s oružanom pobunom dijela hrvatskih građana srpske nacionalnosti te  otvorenom agresijom JNA.

Treća hrvatska Vlada bila je Vlada nacionalnog jedinstva pod vodstvom Franje Gregurića, formirana je u ratnim uvjetima od predstavnika svih parlamentarnih stranaka i stručnjaka. Organizirala je obranu, skrbila za prognanike, uspostavila monetarnu samostalnost i izborila se za međunarodno priznanje Hrvatske.

Četvrta hrvatska Vlada na čelu s Hrvojem Šarinićem (HDZ) uvela je novi sustav lokalne i područne samouprave i započela s privatizacijom.

Peta Vlada, koju je vodio premijer Nikica Valentić (HDZ), provela je Stabilizacijski program kojim je zaustavljena hiperinflacija i uvedena kunu kao nova nacionalna valuta, a u njenom mandatu su provedene i oslobodilačke vojnoredarstvene operacije Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio okupiranog teritorija Hrvatske.

Šesta hrvatska Vlada formirana je nakon prijevremenih izbora 1995., a Zlatko Mateša (HDZ) postaje novi  premijer. Vlada započinje mirnu reintegraciju istočne Hrvatske, uvodi PDV, nastavlja s obnovom i privatizacijom, a Hrvatsku je uvela i u Vijeće Europe.

Sedmu hrvatsku Vladu 2000. formirala je koalicija SDP-a i HSLS-a s HSS-om, HNS-om, IDS-om i LS-om, a vodio ju je Ivica Račan (SDP). U njenom mandatu umjesto polupredsjedničkog uveden je parlamentarni sustav, a Hrvatsku je izvela iz svojevrsne međunarodne izolacije. Vlada je sklopila sporazum s MMF-om i započela s nepopularnim reformama.

Nakon što vladajuću koaliciju napuštaju dvije stranke (HSLS i IDS), Sabor je izglasao povjerenje osmoj hrvatskoj Vladi kojoj na čelu ostaje Ivica Račan. Do kraja mandata suzbila je nelikvidnost, pokrenula gospodarski rast, započela i gotovo dovršila gradnju autoceste Zagreb-Split, potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, te predala zahtjev za članstvom u Europskoj uniji.

Deveta hrvatska Vlada formirana krajem 2003. bila je također koalicijska (HDZ, HSLS, HSU, DC i nacionalne manjine), a  premijer je bio Ivo Sanader (HDZ).  Vlada je poboljšala suradnju s Haškim sudom, ubrzala povratak izbjeglih hrvatskih građana srpske nacionalnosti, smanjila nezaposlenost, a u njenom mandatu Hrvatska je dobila status kandidata i započela pregovore s EU (2005.).

I desetoj hrvatskoj Vladi na čelu je Ivo Sanader, a formirana se sklapanjem koalicije HDZ-a s HSS-om, HSLS-om, HSU-om, te zastupnicima manjina. Hrvatska je ušla u NATO savez 2009., a iste godine Ivo Sanader daje ostavku.

Premijerka je postala Jadranka Kosor (HDZ) koja jedanaestu hrvatsku Vladu vodi do kraja 2011. Zbog ekonomske krize njena Vlada uvodi krizni porez, povećava PDV i donosi Program gospodarskog oporavka, ali pokreće i borbu protiv korupcije. Vlada Jadranke Kosor sklopila je sa Slovenijom sporazum o arbitraži i tako osigurala nastavak i završetak pregovora s EU. Na kraju mandata potpisan je i pristupni ugovor između Hrvatske i EU.

Koalicijska Vlada Zorana Milanovića (SDP, HNS, IDS i HSU) dvanaesta je hrvatska Vlada, a on je bio deseti hrvatski premijer. U mandatu ove Vlade, Hrvatska je postala punopravna članica EU.

Reformska Vlada (Domoljubna koalicija i Most) trinaesta je hrvatska Vlada, a Tihomir Orešković bio je jedanaesti hrvatski predsjednik Vlade.