Uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom je prvoklasno gospodarsko pitanje i pitanje kvalitete života
Gospodarenje otpadom utječe na sve ljude i na naš okoliš i zato je to jedna od ključnih tema ove Vlade i Ministarstva zaštite okoliša i prirode. To je mnogo više od samo komunalne usluge, to je pitanje kvalitete života, higijene, a istovremeno, to je i odgovornost i prilika za racionalno gospodarenje sirovinama i razvijanje industrije koja je među najotpornijima na krizu s natprosječnim perspektivama rasta. Procjenjuje se da u EU u sektoru radi oko 2 milijuna ljudi. U Hrvatskoj, uspostava cjelovitom sustava gospodarenja otpadom omogućuje udvostručenje broja radnih mjesta direktno zaposlenih u sektoru sa 6.000 na 12.000 u kratkom roku.
Navike potrošača s vremenom su se značajno promijenile, proizvodi se brzo odbacuju i zamjenjuju novima, čak i kad su ispravni. Prema informacijama iz Europske komisije čak 80% proizvoda koristimo samo jednom i bacimo. Tome možemo dodati i poraznu činjenicu da u Hrvatskoj prema službenim podacima čak 85% otpada bacimo na odlagališta i samo 16% recikliramo, u odnosu na europski prosjek od 34% odloženog i 42% recikliranog. Procjenjuje se da je u 10 godina 2002. – 2012. na odlagalištima diljem Hrvatske bačeno i „zakopano“ sirovina vrijednih preko 5 milijardi kuna.
Naravno da nećemo preko noći doći s 16% na 50% - što nam je cilj odvojeno prikupiti 2020. godine jer je i drugim europskim zemljama taj proces trajao dvadeset pa i više godina. Kod nas neće i ne smije trajati toliko - s jedne strane, nemamo vremena koje je nepovratno izgubljeno nečinjenjem proteklih desetak godina, a s druge dužni smo učiti na tuđim pogreškama i ne ponavljati ih.
Potrebno je slijediti modele razvijenih zemalja gdje se otpad koristi kao sirovina i energent i s linearnog modela preći na cirkularni u kojem se proizvod koji više ne trebamo, ponovno upotrebljava, reciklira ili na druge načine iskorištava. Gospodarenje otpadom izrazito je bitno u ekološkom i ekonomskom smislu. Ono je zapravo pitanje racionalnog gospodarenja vrijednim sirovinama i resursima koji su vlasništvo svih nas.
U srpnju 2013. godine na snagu je stupio Zakon o održivom gospodarenju otpadom, jedan je od krovnih zakona u resoru zaštite okoliša, koji mora u potpunosti promijeniti navike građana i sliku Hrvatske. Preduvjet za uspostavu cjelovitog sustava gospodarenja sirovinama i energijom predstavlja odvojeno skupljanje otpada na mjestu nastanka. Primjerice, staklo se može u potpunosti iskoristiti i reciklirati, a energija ušteđena recikliranjem jedne boce može 20 minuta napajati televizor. Za recikliranje papira troši se 70% manje energije nego za njegovu proizvodnju pomoću primarnih sirovina.
Spremnici za odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu, dosad rijetko viđena slika u Republici Hrvatskoj, unatoč obavezama još iz 2005. godine, napokon će morati postati standard diljem Hrvatske. Zakonska obaveza jedinica lokalne samouprave je da građanima osiguraju komunalnu uslugu koja uključuje odvojeno prikupljanje otpada. Gradovi i općine stanovnicima moraju omogućiti razvrstavanja sedam iskoristivih komponenti otpada: papir, metal, staklo, plastika, tekstil, problematični otpad i glomazni otpad. Odvojeno skupljanje dužni su osigurati kroz zelene otoke, reciklažna dvorišta i odvojeno sakupljanje na kućnom pragu gdje god je to moguće.
U novom su Zakonu o održivom gospodarenju otpadom jasnije istaknute obaveze i odgovornosti jedinica lokalne samouprave i ostalih dionika, ali i sankcije za one koji propise neće provoditi u praksi. Do kraja 2018. Hrvatska treba uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Ciljevi koji su zacrtani su smanjenje odlaganja i povećanje recikliranja, a za što je jedan od ključnih elemenata uspostava primarne selekcije, pored sanacije postojećih odlagališta otpadom i izgradnje centara za gospodarenje otpadom. Konačni cilj vezan uz uspostavu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom je sanacija i zatvaranje svih odlagališta i uspostava centara za gospodarenje otpadom do kraja 2018. te odvojeno prikupljanje minimalno 50% stakla, papira, plastike i metala do 2020.
Ove godine očekujemo puštanje u rad dva centra, za Istarsku i za Primorsko-goransku županiju, a ostali su u različitim fazama pripreme. Ti su projekti strateški važni za Hrvatsku, a procijenjena vrijednost tih centara u Hrvatskoj je 4,8 milijardi i u njihovom se sufinanciranju koriste sredstva EU u iznosu od oko 65%. Ostali dio financirat će se lokalnim sredstvima i sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Riječ je o svojevrsnim tvornicama kojima će se problem otpada riješiti na način koji nije štetan za čovjeka i okoliš, a otpad koji ostaje nakon postupka obrade i koji se zbrinjava odlaganjem neće predstavljati ni opasnost ni trošak za buduće generacije. Paralelno s izgradnjom centara postojeća odlagališta moraju se sanirati i uskladiti. S obzirom na vrijeme koje je prošlo, a u kojem se po pitanju gospodarenja otpadom malo toga napravilo ministarstvo je, uz donošenje novog zakonodavnog okvira, prošle godine započelo akciju Velika čistka u sklopu koje je inspekcija obavila pojačane nadzore svih dionika u sustavu. Cilj akcije bio je probuditi sve u sustavu: gradonačelnike, načelnike, komunalna društva, odlagališta, i podsjetiti ih na njihove obaveze i rokove koji se bliže. Za provedbu aktivnosti koje su potrebne u sustavu gospodarenja otpadom ministarstvo je putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na raspolaganje stavilo financijska sredstva i stručnu pomoć. U posljednje 2,5 godine Fond je sufinancirao projekte izgradnje reciklažnih dvorišta, mobilnih jedinica, nabave komunalne opreme ukupne, vrijednosti čak 400 milijuna kuna.
Godinu dana nakon stupanja zakona na snagu i provedene akcije Velika čistka možemo reći da je razvrstavanje otpada pokrenuto - gotovo 80 % građana Hrvatske koji žive u 396 gradova i općina ima pristup nekom obliku primarne selekcije. To je veliki pomak u odnosu na 2012. kada je to imalo njih četrdesetak posto.
U cilju uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom i paralelno s ostalim aktivnostima na tom području napravljena je revizija sustava gospodarenja ambalažnim otpadom. Napravljeni su važni koraci kako bi se riješili postojeći problemi i osigurao sustav gospodarenja ambalažnim otpadom u kojemu više neće biti mogućnosti za zloupotrebe, manipulacije i monopol. Uvedene su promjene u zakonodavni okvir, restrukturiran je Fond, pokrenuta je automatizacija prema modelima uspješnih europskih zemalja, a to će rezultirati racionalizacijom u svim dijelovima sustava. Procjena je da je do sada oko 40% ambalaže prolazilo mimo sustava, a to će automatizacijom sustava biti svedeno na minimum.
Podizanjem otkupne cijene, koja je godinama bila preniska, odnosno formiranjem cijene sukladno tržišnim uvjetima, napokon smo stvorili realno tržište sirovinama. Radit će se transparentno, po tržišnim uvjetima i prema jasno definiranim pravilima jednakima za sve. Uz zadržavanje povratne naknade od 50 lipa za građane kao svojevrsnu motivaciju, već do kraja ove godine ove promjene će omogućiti da se proizvođačima smanji trošak zbrinjavanja ambalaže koji sad plaćaju 0,72-0,84 lipe pri stavljanju proizvoda na tržište.
Ambalažni je otpad samo jedan primjer koji jasno pokazuje da je cjeloviti sustav gospodarenja otpadom cirkularan, što znači da jednom upotrijebljene resurse vraća u ponovnu upotrebu i crpi iz njih maksimalnu korist. Otpad jedne industrije tako postaje sirovina druge. Na taj način stvaraju se prilike za gospodarski rast. Veća produktivnost resursa stvara financijske uštede, smanjuje se količina otpada koji se odlaže, smanjuje se i naša ovisnost o prirodnim resursima, a time i rizik njihova nastanka u budućnosti.
