Nacionalni program suzbijanja korupcije 2006 - 2008

U programu Vlade RH za razdoblje 2003. – 2007, prihvaćenom u Hrvatskom Saboru istaknuto je da je Vlada svjesna razmjera korupcije u hrvatskom društvu i odlučna je pristupiti borbi protiv korupcije kao sudbinalnom pitanju uređenja Hrvatske kao slobodne europske države.

NACIONALNI PROGRAM SUZBIJANJA KORUPCIJE 2006 - 2008

ožujak 2006.

10.3.2006 11:23:59

I UVOD

U programu Vlade RH za razdoblje 2003. – 2007, prihvaćenom u Hrvatskom Saboru istaknuto je da je Vlada svjesna razmjera korupcije u hrvatskom društvu i odlučna je pristupiti borbi protiv korupcije kao sudbinalnom pitanju uređenja Hrvatske kao slobodne europske države.

Korupcija narušava temeljne vrijednosti društvenih odnosa svakog demokratskog i građanskog društva. Ona ugrožava vladavinu prava, povjerenje u javne institucije i pravnu državu, poštenje, pravednost, ravnopravnost, jednakost i sigurnost građana. Korupcija povećava i zaoštrava društvene razlike, potiče nastojanja da se nepoštenim načinom živi iznad mogućnosti i bogati omalovažavanjem vrijednosti strpljivog rada, štednje i poštenja. Korupcija sputava razvoj poduzetničke klime i političke kulture, rastače moral, kulturu i tradiciju kao temeljne društvene vrijednosti. Zato se korupciju mora ozbiljno etički vrednovati, stalno politički prosuđivati, ali i protiv nje društveno odgovorno djelovati.
Korupcija smanjuje prihode države, potiče nepotrebno trošenje proračunskog novca, smanjuje otpor organiziranom kriminalu, smanjuje učinke javnih službi, osobito zdravstva i obrazovanja. Korupcija spušta razinu morala u političkom odlučivanju, ugrožava stabilnost i povjerenje u institucije te podiže razinu nezadovoljstva građana. Već i sama sumnja u korumpiranost izrazito je opasna jer, bez obzira na stvarne razmjere, dovodi u pitanje vjerodostojnost svake vlasti.


Politički, gospodarski i opći društveni razvitak zemlje, između ostalog, ovise i o sposobnosti odupiranja rizicima korupcije.

Svatko tko obnaša javnu funkciju ima osim zakonske odgovornosti i odgovornost vlastite savjesti i etike u obavljanju javnih poslova.

Stvaranje i poticanje političke volje i odlučnosti vlasti presudni su za suzbijanje korupcije. Donošenjem ovog Programa Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski Sabor i sve političke stranke, pokazuju političku volju i odlučnost za suzbijanje korupcije. Ta volja i odlučnost podrazumijeva odmak od stranačkih i uskih političkih interesa u interesu ukupnog društvenog napretka. Odgovornoj vlasti je suzbijanje korupcije prirodni interes i potreba.

Hrvatska je do sada na normativnom planu donošenjem paketa antikoruptivnih zakona kao što su Zakon o USKOK-u, Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Zakon o sprječavanju pranja novca, Zakon o zaštiti svjedoka, Zakon o zaštiti osobnih podataka, Zakon o pravu na pristup informacijama, uvođenjem HITRO.HR servisa i primjenom projekta e-Hrvatska, učinila znatan korak u usuglašavanju naših zakonskih rješenja s rješenjima Međunarodne zajednice.

Percepcija naše javnosti o raširenosti korupcije u nesrazmjeru je sa otkrivanjem i procesuiranjem korupcijskih kaznenih djela, te na tom planu treba učiniti dodatne napore na normativnom i provedbenom planu.

Zbog toga su Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor od 2004. godine do sada poduzeli niz mjera i brojne izmjene zakona kojima su, usuglašavajući hrvatski pravni sustav sa pravnom stečevinom EU, a i zbog ostvarivanja ustavnog načela vladavine prava, djelovali na suzbijanju korupcije.

Projekt e-Hrvatska

Razvoj elektroničke uprave ili Projekt e-Hrvatska, uključuje jedan od koraka koji je Vlada Republike Hrvatske poduzela na tome putu. Usvajanjem Strategije i Plana provedbe programa HITRO.HR (One Stop Shop) u prosincu 2004. godine Vlada Republike Hrvatske pokrenula je provedbu programa HITRO.HR s ciljem da korisnicima usluga državne uprave omogući obavljanje javnih usluga na jednome mjestu, bez nužnog poznavanja nadležnosti i organizacijske strukture pojedinih tijela državne uprave. Taj projekt, koji je u međuvremenu realiziran u svim županijama i gradu Zagrebu, korisnicima bitno skraćuje vrijeme dobivanja različitih suglasnost, dozvola i drugih dokumenata te eliminira izravni kontakt korisnika s nizom institucija. Provedba programa usmjerena je prema transformaciji procesa u javnoj upravi temeljenoj na upotrebi informacijsko-komunikacijske tehnologije. Time se povećava transparentnost procesa, pojednostavljuju procedure i omogućuje povezivanje podataka iz različitih izvora te i na taj način olakšava otkrivanje korupcije. Upotreba tehnologije pri tome pridonosi povećanoj suradnji tijela državne vlasti ukidajući ustaljene granice i prepreke unutar i između njih, ali i između tijela državne vlasti i građana, odnosno poslovnih subjekata.

Značajan doprinos smanjenju korupcije informacijsko-komunikacijska tehnologija daje i u područjima upravljanja financijama i javnih nabava (e-Porezna uprava, e-Javna Nabava). Važno je naglasiti da sama primjena informacijskih sustava nije dovoljna, te ona daje učinak samo kao dio sustavno provođenog antikorupcijskog programa unutar svakog sektora javne uprave. Cijeli niz projekata koje je Vlada RH implementirala u okviru Programa e-Hrvatska 2007. već sada značajno doprinose antikorupcijskim mjerama (Program HITRO.HR, e-Javna nabava, e-Riznica, e-Carinarnica, e-Porezna uprava, «Sudska praksa» Vrhovnog suda Republike Hrvatske-«SuPra», e-Zemljišne knjige, e-Katastar, e-Oglasne ploče sudova, Integrirani informacijski sustav upravljanja sudskim predmetima, e-Obrazovanje, e-Zdravstvo).

Zemljišno knjižna reforma

U tom kontekstu valja spomenuti i zemljišno knjižnu reformu, koja obuhvaća usklađenje katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka, te stvaranje jedinstvene baze podataka na državnoj razini dostupnih putem mreže. U međuvremenu je završen projekt e-Katastar u sklopu kojeg je na internetu 16,5 milijuna parcela. Završetak digitalizacija zemljišnih knjiga, koja se očekuje uskoro, smanjit će mogućnost manipulacija informacijama koje su inače dostupne javnosti, te se ovakvim omogućavanjem uvida u svaku promjenu zemljišnoknjižnog stanja smanjuje mogućnost zlouporaba ovlasti službenih osoba kod rješavanja pojedinih predmeta. Ovime se i ubrzava rad na rješavanju sudskih predmeta, što će bitno smanjiti zaostatke u relativno kratkom vremenu te će prijedlozi biti rješavani promptno, u skladu sa zakonskim odredbama. To će također smanjiti mogućnost zlouporaba u vidu prekorednog, a nezakonitog rješavanja pojedinih predmeta.

Kazneni zakon

Izmjenom Kaznenog zakona u prvoj fazi iz srpnja 2004. godine, propisana su nova kaznena djela «primanja mita u gospodarskom poslovanju» i «davanja mita u gospodarskom poslovanju».

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta iz ožujka 2005. osigurana je potpuna i nedvojbena nadležnost Ureda za kaznena djela počinjena od organiziranog kriminala i za korupcijska kaznena djela. Proširena je nadležnost Ureda na kaznena djela organiziranog kriminlitata i korupcije koja su taksativno navedena. Izmijenjene su i dopunjene one odredbe o ovlastima USKOK-a glede efikasnije funkcijske suradnje sa policijom i drugim državnim tijelima te one odredbe koje moraju osigurati vodeću ulogu Uredu pri vođenju izvida u prethodnom kaznenom postupku, te garantirati efikasniju koordinaciju svih državnih tijela u detekciji i procesuiranju korupcije i organiziranog kriminala. Proširene su i ovlasti suca da na prijedlog USKOK-a provede i druge posebne izvidne mjere (istražne tehnike) za sva korupcijska kaznena djela i kaznena djela organiziranog kriminaliteta. Do tada su posebne izvidne mjere postojale za kaznena djela organiziranog kriminaliteta te za davanje i primanje mita, ali ne i za korupcijska kaznena djela.

Također, značajno je spomenuti i Izmjene i dopune Zakona o sprječavanju sukoba interesa iz srpnja 2004. kao i Dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa iz travnja 2005. kada je propisana obveza obavještavanja o izvorima i načinu stjecanja imovine.

II PROCJENA PROBLEMA

Korupcija se vrlo teško otkriva, a još teže dokazuje. Krivo je procjenu njezinih razmjera temeljiti samo na statistici jer je broj prijavljenih i procesuiranih slučajeva zanemariv. Relevantna međunarodna istraživanja pokazuju različite razmjere korupcije u Republici Hrvatskoj.

Prema indeksu Transparency Internationala (CPI indeks) Republika Hrvatska se 1999. godine nalazila na 74. mjestu ljestvice zemalja s raširenom korupcijom. Po međunarodnim istraživanjima za 2005. godinu Republika Hrvatska stavljena je na 70. mjesto ljestvice.

U pozitivnom mišljenju Europske komisije o kandidaturi za Europsku uniju, istaknut je problem korupcije u Republici Hrvatskoj te je dana preporuka da se nastavi s naporima u suzbijanju korupcije.

Istraživanja javnog mnijenja, i domaća i strana, reakcije javnosti pokazuju da građani smatraju da korupcija postoji, da je raširena, da je osuđuju, te da su za njeno suzbijanje potrebne odlučne mjere. Međunarodne usporedbe i ekonomske procjene rizika ulaganja nedvojbeno ukazuju da je korupcija ozbiljna prijetnja hrvatskom gospodarskom razvoju, ali i nastavku demokratizacije društva. S obzirom da je prisutna u različitim područjima društvenog života, korupcija pogađa veliki broj različitih društvenih skupina, nije incidentalnog nego sustavnog značaja.

Istraživanja javnog mišljenja najčešće uglavnom izdvajaju četiri područja u kojima je u Republici Hrvatskoj visoki rizik korupcije: sudstvo, zdravstvo, lokalnu samoupravu i političke stranke. Iako se mišljenja temelje na osobnim dojmovima građana, nije potrebno dokazivati da takvi dojmovi imaju snagu društvene činjenice, pa aktualna vlast razumje da javnost očekuje najviše mjera za suzbijanje korupcije u tim područjima društvenog života. Suzbijanje korupcije ne može se smatrati kampanjom, već trajnim zadatkom.

U ožujku 2002. godine, usvojen je Nacionalni program za borbu protiv korupcije s Akcijskim planom. Programom je, između ostalog, bio predviđen osnutak saborskog Povjerenstva za provedbu Nacionalnog programa kojeg su trebali činiti saborski zastupnici, predstavnici civilnog društva i predstavnici javnosti. Akcijski plan je predviđao niz mjera za suzbijanje korupcije u gotovo svim područjima javne uprave i gospodarstva. Nacionalni program ni Akcijski plan nisu provedeni, a saborsko Povjerenstvo nije osnovano.

Ovaj Nacionalni program razlikuje se od Programa iz 2002. godine. Dok je u ranijem dokumentu naglasak bio na proglašenju političke volje, priznavanju činjenice da je korupcija ozbiljan društveni problem, ovaj Program posebno ističe odlučnost vlasti da osposobljavanjem institucija suzbija korupciju. Ranije je naglasak bio na donošenju zakona, a u ovom programu je provedba zakona od prvorazredne važnosti. Ova je vlast odlučna da se ne zaustavi na dobrim pokušajima već da se korupcija suzbija sustavno te postane dio redovne djelatnosti.

Efikasnije i brže djelovanje tijela otkrivanja, progona i kažnjavanja je nužno, ali ne kampanjski nego stalno. Istovremeno su nužne mjere stalne prevencije i sustavnih reformi. Težište djelovanja je na prevenciji i sistemskim reformama, a represija je nužan i važan korektiv. U takvim okolnostima, efikasnije i brže djelovanje USKOK-a i drugih tijela otkrivanja, progona i kažnjavanja je nužno, ali nije dovoljno.

III CILJEVI

Korupcija je ozbiljna opasnost za društveni, gospodarski i politički razvoj i stabilnost Između raširenosti korupcije i sveukupnog razvitka društva postoji uzročno – posljedična povezanost. Korupcija se mora sustavnim reformama, osobito prevencijom, a zatim i represivnim djelovanjem stalno suzbijati i pridonijeti daljnjem razvitku društva.
U skladu s tim definirani su i ciljevi ovog Nacionalnog programa i on se mora odgovorno provoditi.


Cjelovita i odgovorna provedba Nacionalnog programa ima pojedinačne ciljeve:

1. korumpirane izdvojiti i sankcionirati, kako bi se izbjegle vrlo štetne generalizacije,

2. ojačati profesionalnu etiku, državnoj i lokalnoj upravi, malom i srednjem poduzetništvu i gospodarstvu jamčiti nesmetan razvoj,

3. građanima osigurati odgovornu javnu upravu u njihovoj službi,

4. lokalnoj i državnoj vlasti vraćati povjerenje građana.

Skupni cilj je korupciju smanjiti na razinu sa koje neće biti zapreka za društveni, gospodarski i politički razvoj, a građani je neće doživljavati za presudnu smetnju.

IV PREVENCIJA

Već i sama sumnja u korumpiranost političkog sustava dovodi u pitanje sve tri Ustavom utvrđene vlasti i lokalnu vlast, a rezultira raširenim mišljenjem da politika nije djelatnost za javno dobro već za osobno dobro političara.

Odgovorna vlast mora planirati i provoditi mjere preventivnog suzbijanja korupcije, ali ne kampanjski već kao stalnu djelatnost u korist društvene zajednice. Samo stalnim djelovanjem moguće je postupno i sustavno suzbijati korupciju i istovremeno reafirmirati politiku kao djelatnost za javno dobro.

1. PRAVOSUĐE

Već obavljene reforme i njihov nastavak u gruntovnicama i katastrima pokazuju dobar rezultat. Njima se rješavaju dugogodišnji problemi građana s upisima i korištenjem raznih prava vlasništva i potiče stvaranje poduzetničke klime. Stvaranjem mogućnosti brzog upisa prava i javne kontrole stanja nestali su razlozi za potkupljivanje posrednika i/ili državnih službenika u tom poslu. Taj dobar primjer treba slijediti i primijeniti kod prevencije korupcije u pravosuđu.

Nezavisnost sudbene vlasti je ustavna kategorija. Nezavisnost pretpostavlja i odgovornost. Nitko nema argumenata ni razloga generalno sumnjati u moral, poštenje i visoke kvalitete sudaca kao profesije. Međutim, sudbena, izvršna i zakonodavna vlast moraju se suočiti s nedostatkom povjerenja građana, nedostatkom vjerodostojnosti sudstva i sumnjama građana u korumpiranost. Ne radi sumnji već radi povjerenja nužno je stalno djelovati radi vraćanja povjerenja javnosti.

Sudstvo je opterećeno velikim brojem neriješenih predmeta i velikim brojem dugotrajnih postupaka. Sudski postupci koji ne traju godinama nego desetljećima snažno, s pravom i razlogom, potiču sumnje i nepovjerenje.

Ozbiljne pomake u organizaciji koji bi dali pozitivan rezultat u kratkom vremenu nije realno očekivati. Istodobno, za povratak povjerenja javnosti u sudstvo nužni su pozitivni pomaci i u kratkom vremenu.

Radi prevencije i suzbijanja korupcije neophodno je:

1. Analizirati opterećenost sudova s brojem neriješenih predmeta. Neriješene predmete s više opterećenih rasporediti na manje opterećene sudove.

2. Na svakom sudu utvrditi broj predmeta u kojima postupak dugo traje. Odrediti prioritet rješavanja po načelu od najdugotrajnijeg prema predmetima kraćeg trajanja, uvažavajući zakonom određen prioritet pojedinih vrsta predmeta. U svakom sudu donijeti plan rješavanja takvih predmeta i obavljati kontrolu izvršavanja tog plana.

3. Analizirati dosadašnji način raspoređivanja predmeta i opterećenost sudaca u svakom sudu. Utvrditi način objektivnog raspoređivanja i ravnomjernog opterećenja sudaca.

4. Analizirati kadrovsko stanje u svakom sudu, poduzeti mjere prema objektivnim potrebama brzog rješavanja zaostataka i nastavka ažurnog rada.

5. Propisati sucima i državnim odvjetnicima obvezu prijavljivanja imovine i načina njezinog stjecanja, propisati sigurnosnu provjeru kao jedan od uvjeta za izbor, ali i za razvoj profesionalne karijere.

6. Način rasporeda predmeta sucima i pravomoćne presude, putem Interneta i drugim pogodnim načinima, učiniti dostupnim javnosti.

Nositelji: Ministarstvo pravosuđa, Vrhovni sud RH, Državno odvjetništvo
RH
Rok: Kontinuirano


1. Analizirati mrežu sudova i državnih odvjetništava, utvrditi koji sudovi odnosno državna odvjetništva će se ukinuti ili spojiti, te koju vrste novih sudova treba osnovati.

2. Organizirati javnosti dostupan pregled sudske prakse i kaznene politike radi njihovog ujednačavanja, ali i predočavanja istih ili sličnih kriterija sudaca i sudova.

3. U sustavu pravnog obrazovanja ugraditi elemente odgoja u profesionalnoj etici i društvenoj odgovornosti.

4. Poduzeti mjere stalnog etičkog obrazovanja.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Vrhovni sud RH, Državno odvjetništvo RH
Rok: 30. lipanj 2006.


2. ZDRAVSTVO

U provedbi projekta reforme zdravstva, do sada je učinjeno:

- Kompjuterizirana primarna zdravstvena zaštita i početak bolničke.
- Redovito provođenje anketa o korupciji među liječenim pacijentima.
- Popis uzroka liste čekanja s programom uklanjanja uzroka.
- Ubrzana zamjena stare medicinske tehnologije.


Kapaciteti zdravstvenog sustava manji od potrebnih, pogoduju razvoju korupcije u zdravstvu i čine je važnim pitanjem javnog morala. Sumnju javnosti u korumpiranost, zaposlenici u zdravstvu doživljavaju kao prejudiciranje svoje krivnje, a ne kao rizik kojem su izloženi.

Korupciju u zdravstvu je najbolje suzbijati sustavnim uklanjanjem uzroka, ali to objektivno nije moguće u kratkom roku.

Međutim, za suzbijanje korupcije i povratak povjerenja javnosti u zdravstvo nužno je:

1. Pripremiti projekt temeljite reforme zdravstva s prijedlogom razvoja javnog zdravstvenog sustava i privatnog poduzetništva u zdravstvu. U prijedlogu planirati povećanje broja specijalističkih ambulanata do optimalne mreže bolnica koja uključuje i rezervu kapaciteta za predviđeno povećanje potreba.

2. Pripremiti prijedlog reforme sustava zdravstvenog osiguranja sa prijedlogom razvoja javnog zdravstvenog osiguranja i privatnog poduzetništva u zdravstvenom osiguranju građana, oblika financiranja te načina dostupnosti kroz financiranje.

3. Reorganizirati hitni zdravstveni sustav i primarnu zdravstvenu zaštitu.

4. Analizirati zdravstveni sustav uz redovite preventivne i represivne akcije suzbijanja činjenične (ne perceptivne) korupcije uz kvalitetnu medijsku podršku. Prikazati stvarno stanje i odrediti jasne krivce bez uopćavanja sustava, praćeno odgovarajućim zakonskim propisima i aktima.

5. Analizirati bolničke kapacitete i prosječan broj potencijalnih bolesnika po krevetu u svakoj bolnici. Broj bolesničkih kreveta s prosječnim brojem potencijalnih bolesnika po krevetu učiniti dostupnim javnosti na području svake bolnice.

6. Analizirati broj dijagnostičkih uređaja za skupe i komplicirane preglede i pretrage – po vrstama uređaja – i broj pacijenata po svakom uređaju, u svakoj zdravstvenoj ustanovi. Broj uređaja sa brojem pacijenata po uređaju učiniti dostupnim javnosti na području svake zdravstvene ustanove, vodeći računa o zaštiti podataka o pacijentima.

7. Postaviti jasne kriterije za analizu dijagnostike liječenja te zdravstvene njege prema europskim standardima, uz postavljanje jasnih kriterija i utvrđivanja stručnih pogrešaka uz uvođenje sustavnog praćenja i određivanja vrijednosti.

8. Kombinacijom kronološkog dolaska i zdravstvenih mjerila utvrditi liste čekanja na preglede i pretrage. Liste čekanja, uključujući svaku promjenu, učiniti dostupnima javnosti na području svake zdravstvene ustanove.

9. Kombinacijom kronološkog dolaska i zdravstvenih prioriteta utvrditi liste čekanja kirurških zahvata. Liste učiniti dostupnim javnosti na području svake bolnice.

10. Kroz akreditaciju i kategorizaciju sustava zdravstvene zaštite postavljanjem jasnih kriterija kvalitete omogućiti dostupnosti i pristupačnosti usluga te racionalizaciju sustava.

11. Poboljšati sustav informiranosti pacijenata o mogućnostima kroz dostupnost podataka (Liste čekanja na WEB stranicama i informativnim elektroničkim pultovima). Suradnja s civilnim društvom u području informiranosti građana o mogućnostima.

12. Informatizacija zdravstvenog sustava kao preduvjet brzine prijenosa informacija sustavu i građanima u svrhu dostupnosti informacijama

Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i strukovnih komora
Rok: 31. ožujak 2007.


3. LOKALNA SAMOUPRAVA

Istraživanja pokazuju da, kada je riječ o korupciji, javnost ne pravi razliku između državne i lokalne vlasti. Kao i kod vlasti na državnoj razini, zbog njezinog objektivnog položaja, javnost i lokalnu vlast doživljava mogućim velikim izvorom korupcije.

Nakon lokalnih izbora pred očima javnosti vodila se grčevita borba za lokalnu vlast sredstvima i načinima koji nisu politički. Takvi slučajevi vrijeđaju sve koji u politici rade za opće dobro, i uopćavaju nekritički odgovornost na sve razine vlasti i sve stranke iako njihova odgovornost nije ista.

Nepovjerenje i sumnje u ispravnost lokalne vlasti imaju slične uzroke kao i na drugim razinama, no mjere, kratkoročne i dugoročne, moraju biti različite.

Radi toga je potrebno:

1. Osigurati nadzor nad zakonitošću rada lokalnih službi.

2. Pojačati mjere za stvaranje posebnih, lokalnim sredinama primjerenih, načina za sprječavanje i otkrivanje korupcije.

3. Promijeniti, usavršiti i unaprijediti model i izvršenje zakona o izborima za tijela lokalne samouprave.

4. Ojačati samostalnost i odgovornost lokalnih jedinica u procesu decentralizacije.

Nositelj: Središnji državni ured za upravu
Rok: Kontinuirano


5. Pojačati nadzor korištenja lokalnih sredstava.

6. Predložiti potrebne promjene za povećanje transparentnosti donošenja, a naročito trošenja proračuna jedinica lokalne samouprave.

Nositelj: Središnji državni ured za upravu, Ministarstvo financija i Državni ured za reviziju
Rok: 30. rujan 2006.


Sprječavanju korupcije na lokalnoj razini pridonijet će i izmjene izbornog zakonodavstva, od kojih treba istaknuti Zakon o neposrednom izboru župana, gradonačelnika, gradonačelnika Grada Zagreba i općinskih načelnika.

4. POLITIKA I JAVNA UPRAVA

Javnost izjednačava „politiku“ s djelovanjem političkih stranaka. Međutim, politika je svako obavljanje javne vlasti.

Političku volju i odlučnost za suzbijanje korupcije vlast najbolje pokazuje namjerom da korupciju odlučno suzbija u politici i vlasti.

4.1. Političke stranke

Nejasno i neprecizno utvrđene obveze u kontroli financiranja političkih stranaka mogu biti jedan od načina moguće korupcije u politici. Pitanje anonimnih donacija i donatora treba regulirati sukladno s Europskom praksom.
To treba regulirati donošenjem posebnog Zakona o financiranju političkih stranaka, kojim će se propisati mogući izvori financiranja političkih stranaka i pobliže odrediti dozvoljena sredstva. Zakon će se koncipirati na način da se u njega ugradi najbolja praksa zemalja EU.


Kada je financiranje političkih stranaka precizno uređeno te financijski izvještaji dostupni javnosti, smanjuje se mogućnost korupcije.

Nositelj: Središnji državni ured za upravu
Rok: 30. rujan 2006.


4.2. Sprječavanje sukoba interesa

Dosadašnje iskustvo s donošenjem i primjenom, posebno s izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, nije u dovoljnoj mjeri doprinijelo jačanju povjerenja u tijela javne vlasti.

Izmjenama tog Zakona treba izbjeći politizaciju rada Povjerenstva za sprečavanja sukoba interesa i otkloniti bilo kakvu sumnju javnosti u poštenje politike i vlasti, mogućnost prebacivanja krivnje sa jednih na druge i izjednačavanje svih u korumpiranom djelovanju.

Zbog toga:

1. Treba analizirati postojeći zakon koji propisuje postupak prijavljivanja imovine državnih, te uključiti dužnosnike lokalne uprave i samouprave, uključujući i obvezu prijavljivanja načina kojim je imovina stečena.

2. Potrebno je osigurati striktno provođenje Zakona, uz pooštrenje sankcija dosadašnjeg Zakona, te propisati detaljne postupovne odredbe za postupak utvrđivanja odgovornosti i izricanja sankcija.

3. Povjerenstvo ne smije zamijeniti pravosudna tijela, pa mu treba propisati obvezu predlaganja političke odgovornosti, uključujući predlaganje opoziva sa državne ili lokalne dužnosnike, onih dužnosnika za koje utvrde da su u sukobu interesa, a kada postoje opravdani razlozi za sumnju u počinjenje korupcijskog kaznenog djela valja postupiti prema postojećoj zakonskoj obvezi.

Osiguranjem dosljedne provedbe Zakona, neće biti moguće prebacivanje krivnje i znat će se tko je odgovoran i kažnjen pa će javnost prestati misliti kako su u politici i vlasti svi isti.

Nositelj: Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa
Rok: 30. lipanj 2006.


4.3. Državna uprava i javne službe

Sustav državne i javne uprave je, u nekim svojim dijelovima, još uvijek slabo prilagodljiv, birokratiziran, često opstruktivan i zatvoren u svojim interesima. Javna uprava i građani su često suprotstavljeni, umjesto da uprava bude pristupačan i otvoren javni servis na usluzi građanima. Ovakvo stanje stalno stvara nove rizike korupcije. Da bi ostvarili svoja prava, građani nerijetko smatraju da moraju potkupljivati službenike i plaćati im za obavljanje poslova za koje ih već plaća država kao njihov poslodavac.

Izbor kadrova u upravi još uvijek se dovoljno ne temelji na objektivnim mjerilima sposobnosti. Dio službenika javnu upravu ne doživljavaju kao poziv i karijeru pa ne razvijaju profesionalnu etiku.

Centralizacija javne uprave koncentrira vlast, umanjuje odgovornost, zatvara upravu, distancira je od građana i stvara dojam monopola vlasti. Decentralizacijom, bolje rečeno punom primjenom načela supsidijarnosti, povećava se politička odgovornost, preglednost odlučivanja i djelovanja uprave, s jedne strane. S druge strane, decentralizacija smanjuje mogućnost središnjeg nadzora radi zaštite zakonitosti, nadzora financijskog poslovanja i zaštite prava građana. Omjer centraliziranih i decentraliziranih poslova utvrđenih zakonom treba biti optimalan u odnosu na dostignuti razvitak i razinu organiziranosti Uprave javnih službi. Taj se omjer treba postupno mijenjati u korist decentralizacije.

Za povećanje preglednosti djelovanja i otvaranje javne uprave prema javnosti nije potrebno mijenjati samo zakone. Zapravo, treba mijenjati svijest i odgovornost onih koji djeluju u javnoj upravi, a njihovo je ponašanje u suprotnosti sa ustavnim i zakonskim obvezama..

Zbog toga je nužno je provesti sljedeće mjere:

1. Uz poštivanje preporuka struke potrebno je podzakonskim aktima propisati objektivna mjerila sposobnosti, stručne spreme, znanja i iskustva na kojima se mora temeljiti selekcija kadrova. Tako će zaposlenici javnu upravu doživljavati kao poziv i mogućnost razvoja karijere.

2. Provedbu sustavnih mjera u usklađivanju politike izbora, napredovanja, permanentnog obrazovanja, ocjenjivanja i nagrađivanja službenika koje mora znatno bolje kako bi uprava mogla doći do kvalitetnih kadrova.
3. Obvezno izreći mjeru udaljenja iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak radi korupcije.


4. Potrebno je pripremiti etički kodeks kojim treba propisati etičke standarde obnašanja javnih dužnosti, i sustavno raditi na razvoju profesionalne etike u javnoj upravi.

5. U Središnjem državnom uredu za upravu treba osnovati ustrojstvenu jedinicu za etiku javne uprave, te potaknuti programe etičke edukacije.

6. Obavljati stalni upravni i inspekcijski nadzor u državnoj i lokalnoj javnoj upravi. Organizirati i provoditi stručne seminare za rukovoditelje na kojima se uči preglednost djelovanja i otvaranje uprave prema javnosti.

7. Sustavno pratiti rješavanje u upravnim stvarima, i po upravnim područjima i upravi u cjelini.

8. Sustavno osiguravati veće plaće i bolje radne uvjete u javnoj upravi.

Predviđene mjere treba provoditi u svim tijelima javne uprave. Navedenom će pridonijeti i Zakon o državnim službenicima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine, a koji propisuje donošenje brojnih podzakonskih akata, te Etički kodeks, kojima će se urediti veći broj naprijed istaknutih pitanja.
Nositelj: Središnji državni ured za upravu
Rok: Kontinuirano


4.3.1. Pravo na pristup informacijama

Neki državni i lokalni dužnosnici, državna i lokalna javna uprava još uvijek su inertni i zatvoreni za javnost. Unatoč tome, javnost reagira mišljenjem da su dužnosnici i uprava sami sebi dovoljni, odnosno sumnja da joj se informacije uskraćuju jer bi se na temelju njih moglo vidjeti slučajeve korupcije.

Iz Izvješća o provedbi Zakona o pravu na pristup informacija za 2005. godinu, tijela javne vlasti zaprimila su 4499 zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama, iz čega se primjećuje veliko smanjenje zahtjeva u odnosu na proteklu godinu kada je zaprimljeno oko 19 500 zahtjeva. Razlog ovako velikog pada zahtjeva prolazi iz činjenice kako su sve informacije dostupne javnosti putem interneta.
Radi toga neophodno je omogućiti dosljednu primjenu i provođenje Zakona o pravu na pristup informacijama, kako bi se u potpunosti onemogućila zlouporaba zakonski predviđene mogućnosti uskraćivanja prava na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti.


Nositelj: Središnji državni ured za upravu
Rok: 30.rujna 2006.


4.3.2. Primopredaja vlasti

Prijeizborna atmosfera, prijeizborne najave i dosadašnja praksa postizbornih kadrovskih promjena snažno utječe na rad državnih i lokalnih javnih službi. Javnost najgorim ocjenjuje političko svrstavanje rukovoditelja i zaposlenika u javnim službama, a naročito prelaženje iz jedne u drugu političku opciju. Takvo „čuvanje“ radnih mjesta javnost opravdano ocjenjuje političkom korupcijom. Javna uprava time gubi ugled, a unutar sebe zatire profesionalnost i etiku.

Po uzoru na zemlje razvijene demokracije,

1. Potrebno je izmijeniti Zakon o postupku primopredaje vlasti, kojim je propisan postupak samo na nacionalnoj razini, i dopuniti ga na lokalnu razinu.

2. Nužno je zabraniti i sankcionirati svaki postizborni pokušaj kadrovskih promjena motiviran političkim revanšizmom, na državnoj i lokalnim razinama precizno odrediti na kojim dužnostima u državnoj i lokalnoj javnoj upravi se obavljaju kadrovske promjene radi prijenosa vlasti.

Nositelj: Središnji državni ured za upravu
Rok: 30. lipanj 2006.


4.4. Informacijsko-komunikacijska tehnologija u javnoj upravi

Informacijsko-komunikacijska tehnologija (ICT) uvodi transparentnost u procese u javnoj upravi, omogućuje automatizaciju i reinženjering poslovnih procesa (program HITRO.HR), omogućuje učinkovit nadzor i kontrolu postupaka kroz upravljačke informacijske sustave, olakšava dostup do informacija cjelokupnoj javnosti te pojednostavljuje praćenje žalbenih postupaka. To onemogućava odlaganje provedbe postupaka, uklanja voluntarizam i arbitrarnosti u njihovoj provedbi te smanjuje broj pogrešaka. Također se smanjuje potreba za osobnim kontaktom sa službenicima koji provode postupak, a s druge strane izgrađuje se povjerenje u javnu upravu (e-Pravosuđe, e-Zdravstvo, e-Obrazovanje).

Informacijski sustavi nadalje olakšavaju otkrivanje i istraživanje korupcije te povećavaju odgovornost službenika i podižu kvalitetu upravnih postupaka. Javna dostupnost informacija pomaže izgradnju povjerenja u institucije i olakšava praćenje postupaka.

5. GOSPODARSTVO

5.1. Sloboda tržišnog natjecanja

Sloboda tržišnog natjecanja uvjet je gospodarskog rasta i razvoja. Potrebno je smanjivati mogućnosti države da diskrecijskim odlukama ograničava slobodu tržišnog natjecanja. Osobe koje donose diskrecijske odluke izložene su rizicima korupcije. Zbog toga je Vlada RH donijela novi Zakon o potporama kojim su bitno ojačale ovlasti nezavisnog regulatora Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, te Vlada RH više ne može bez odobrenja Agencije donijeti odluku o otpisu duga te odobravati državne potpore. Kako bi Agencija u potpunosti ostvarivala ovlasti koje je dobila ovim zakonom, potrebno ju je institucionalno ojačati.

Sloboda tržišnog natjecanja – poduzetnička i tržišna sloboda kao uvjet gospodarskog rasta i razvoja zaštićene su Ustavom Republike Hrvatske. Prihvaćajući europske standarde na području slobode tržišnog natjecanja i zabrane zlouporabe monopolskog položaja za pojedina područja gospodarskog djelovanja osnovana su regulatorna tijela kojima je svrha da na objektivan, razvidan i nepristran način utječu na uspostavljanje učinkovitog tržišta i tržišnog natjecanja.

Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti osnovana je Hrvatska energetska regulatorna agencija, Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga istoimena agencija, a izmjenama i dopunama Zakona o telekomunikacijama («Narodne novine», 70/05) jasnije su definirane ovlasti Hrvatske agencije za telekomunikacije, upravo propisivanjem sustavne suradnje s Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja u slučajevima sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja.

Predlaganje mjere

S obzirom da se radi o relativno novim institucijama u pravnom sustavu Republike Hrvatske, ustanovljenim u svrhu zaštite slobode tržišnog natjecanja, potrebno je sustavno pratiti njihov rad radi što učinkovitije primjene relevantnih zakona i njihovih mogućih izmjena u slučaju nedorečenosti ili neprovedivosti, ne utječući na samostalnost i neovisnost tih tijela.

Problem koji se javlja u radu regulatornih tijela u pravnom sustavu Republike Hrvatske je definiranje njihove pravne osobnosti. Sva postojeća i novoosnovana regulatorna tijela su ili pravne osobe sui generis ili pravne osobe s javnim ovlastima koje u svom radu primjenjuju Zakon o općem upravnom postupku. Primjena Zakona o općem upravnom postupku predviđa mogućnost podnošenja izvanrednih pravnih lijekova.

U nedostatku nadležnog tijela za preispitavanje odluka pravnih osoba s javnim ovlastima, Zakon propisuje postupanje Vlada Republike Hrvatske kao nadležnog tijela za odlučivanje povodom izvanrednih pravnih lijekova. Time se postavlja pitanje neovisnosti rada regulatornih tijela i mogućnosti utjecaja Vlade RH na odluke regulatornih tijela.

Stoga je potrebno analizirati položaj i način odlučivanja regulatornih tijela i pristupiti donošenju propisa kojima bi se na jedinstven način osigurala pravna zaštita strankama u postupku regulatornih tijela, s jedne strane osiguravajući neovisnost i nepristranost u odlučivanju regulatornih tijela s druge strane.

5.2. Privatizacija

1. Analizirati stanje privatizacije državnog portfelja i predložiti program i plan nastavka privatizacije. Jasno odrediti što se ne smije, što se može i do koje razine udjela, a što se mora i u kojim rokovima privatizirati, te osigurati učinkovitu i ubrzanu provedbu plana i programa privatizacije.

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatski fond za privatizaciju
Rok: 30. lipanj 2006.


2. Analizirati ulogu države u operativnom vođenju trgovačkih društava u vlasništvu države. Predložiti mjere i način postupnog povlačenja države i prepuštanja operativnog vođenja upravama i menadžmentu trgovačkih društava.

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
Rok: 30. rujan 2006.


5.3. Javne nabave

1. Poslovi u kojima je država partner – javne nabave, dodjele koncesija i dr. – moraju biti podvrgnuti strogim pravilima, ali i nadzoru provedbe pravila.

Usvojen je Registar o koncesijama i donijet će se Zakon o koncesijama do 30. lipnja 2006. godine.

Nositelji: Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave i Ured za javnu nabavu
Rok: 30. rujan 2006.


2. Analizirati sustav javnih nabava i njegove slabosti na rizike korupcije. Naročito analizirati postupke odabira ponuđača na javnim natječajima i sklapanja poslova nakon natječaja. Prilikom izrade novog Zakona o javnoj nabavi voditi računa da se ograniče mogućnosti obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi da izbjegava javne, poštene i transparentne natječaje i suziti mogućnost direktnih pogodbi.

Nositelji: Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave i Ured za javnu nabavu
Rok: 30. rujan 2006.


3. Predložiti mjere institucionalno jačanja unutarnje kontrole na državnoj i lokalnim razinama. Razmotriti mogućnost da u radu tih ureda kao vanjski članovi sudjeluju predstavnici civilnog društva (kontrola javnosti).

Nositelji: Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave i Ured za javnu nabavu
Rok: 30. rujan 2006.


4. Izraditi Strategiju upravljanja Državnom riznicom, u skladu s tim izmijeniti i dopuniti Zakon o državnom proračunu i Zakon o izvršenju državnog proračuna, kako bi se unaprijedili procesi planiranja, izvršavanja, te kontrole i praćenja izvršavanja državnog proračuna.

Nositelj: Ministarstvo financija
Rok:. 30. lipanj 2007.


6. ZNANOST

Glavno i zajedničko obilježje problema sprječavanja korupcije na području obrazovanja i znanosti je dugogodišnja materijalna stagnacija tih područja društva i su svezi s time izostanak materijalne motivacije zaposlenih, negativna društvena valorizacija posla koji se u ovom području obavljaju i osoba koje to obavljaju. Pored mjera koje su određene Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. g. – 2010. g. i buduće strategije razvoja znanosti i tehnologije, koji za cilj ima podizanje ukupne učinkovitosti sustava, potrebno je navesti i druge mjere, specifične za svako od navedenih područja. Stoga, moguću korupciju u ovom resoru najbolje je suzbijati sustavnim pristupom financiranja javnih potreba u znanosti, obrazovanju i športu te edukacijom koja treba utjecati i na područje korupcije.

6.1. Predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje

Materijalni položaj predškolskog odgoja te osnovnog i srednjeg školstva pretpostavljaju objektivnu okolnost koja u prvi plan stavlja mjere vraćanja dostojanstva, vrijednosti i profesionalne etike odgojitelja, učitelja i nastavnika. Odgojni zadaci škole znače i to da se posljedice propusta u odgojnim sadržajima osjećaju tek kasnije i posredno, kada su nepopravljive. Dječji vrtić i škola koji kod djece razvijaju moralne i društvene vrijednosti imaju izuzetnu ulogu u sprječavanju korupcije i odgoju društva protiv korupcije, pa tim sadržajima treba dati odgovarajući prioritet. Unutar novog nastavnog plana i programa obrazovanja treba u predmet „Etika“ implementirati podučavanje učenika o korupciji kao društvenom zlu.

Poslovanje škola i donošenje odluka, odgovornost prema lokalnoj zajednici i društvu u cjelini, odgovornost u trošenju sredstava, upućuju na to da u vođenju ustanova treba suradnja sa zajednicom i roditeljima, puna odgovornost i transparentnost u korištenju sredstava. Uvođenjem centraliziranog sustava za upravljanje standardiziranim skupovima podataka omogućuje se ažuriranje osnovnih podataka u vezi s djelatnicima i korištenjem financijskih sredstava školskih ustanova. MZOŠ treba intenzivirati napore u primjeni prosvjetno – inspekcijskog nadzora u školama i revizijama materijalnog poslovanja škola, te zbog implementacije decentralizacije u školstvu uvesti odgovornost za upravljanje predškolskim ustanovama i školama kod osnivača. Zadaća je MZOŠ-a podići kvalitetu uvjeta rada prosvjetne inspekcije u svrhu poboljšanja njegove učinkovitosti.
Donošenjem mreže škola te implementacija vanjskog vrednovanja učenika i škola doprinijet će daljnjem razvoju transparentnosti financiranja sustava i stručnog rada u njemu.
Obrazovanje je i područje tržišnog nadmetanja. U novom Nacrtu prijedloga Zakona o udžbenicima bit će regulirano sprječavanje sukoba interesa unutar relevantnog tijela koje odobrava uporabu udžbenika.


Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: 30. lipanj 2006.


6.2. Visoko obrazovanje, znanost i tehnologija

Znanost i visoko obrazovanje polje su visokog rizika korupcije osobito u dva pogleda. Jedno je postojanje želje da se potvrde o obrazovanju, diplome i ispiti kupuju novcem ili stječu na druge nedozvoljene načine, a drugo je komercijalizacija znanstvenih istraživanja i rezultata mimo zakonskih i etičkih kriterija istraživanja.
Upisi na visokoškolske institucije trebaju biti objektivni, temeljeni na nepristranoj ocjeni sposobnosti kandidata i transparentni, otvoreni prema nadzoru javnosti. Da bi se to postiglo potrebna je kontrola nad postupcima upisa i to kako učinkovitim upravnim nadzorom tako i tehničkim pripremama upisa koje moraju jamčiti potrebne mjere objektivnosti. Uvođenje državne mature bitan je korak rješavanju ovog problema.
Mehanizmi zaštite prava studenata, kako oni koje predviđa zakon, ali i akti sveučilišta, mjera su prevencije. Djelovanje studentskog pravobranitelja i aktivnosti udruga i predstavnika studenata jamče zaštitu prava objektivno slabije strane u procesu studiranja.
Pogubna je praksa snižavanja kriterija ispitivanja radi osobnih utjecaja, veza ili podmićivanjem. Bez obzira na razmjere tog problema, čak i ako se radi o izoliranim incidentima a ne raširenoj praksi, treba inzistirati na postojanju mjera žalbe, otvorenosti i javnosti ispita, tehničkim mjerama zaštite objektivnosti (dokumentiranje rezultata, anonimnost).
Autonomija sveučilišta podrazumijeva odgovornost i visoke etičke kriterije ponašanja nastavnika. Stoga je Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade RH, osnovao Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Zadaća je ovog neovisnog parlamentarnog tijela promicanje etičkih načela i vrijednosti u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnim odnosima i u odnosima prema javnosti, te u primjeni suvremenih tehnologija i u zaštiti okoliša. Odbor donosi etički kodeks kojim utvrđuje etička načela u visokom obrazovanju, znanstvenom radu, objavljivanju rezultata, odnosima među znanstvenicima, nastavnicima i drugim sudionicima u znanstvenom i obrazovnom procesu, postupcima i radnjama vezanim za tržišno natjecanje, te odnosu prema javnosti i sredstvima javnog priopćavanja. Sveučilišta i njihove sastavnice mogu osnovati svoja etička povjerenstva te donijeti svoje etičke kodekse.
Sve ove aktivnosti treba poticati u okvirima nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: 30. lipanj 2006.


Država treba poticati primjenjiva istraživanja, tehnološke inovacije i potencijalno komercijalno atraktivne tehnologijske projekte. Uvjet racionalnog korištenja tih sredstava je puna transparentnost dodjeljivanja sredstava, otvorena i kritička rasprava o prioritetima te puna odgovornost za poštivanje pravila postupka, zaštitu interesa društva, kao i zaštitu intelektualnog vlasništva. Objektivnost u financiranju takvih projekata koje promiču inovacije i nova znanja nužna je ne samo radi sredstava državnog proračuna predviđenost za znanost i tehnologije, već i zbog zaštite slobode tržišnog natjecanja.
Istraživanje raširenosti korupcije treba poduzeti kao profesionalno i znanstveno pripremljeno istraživanje radi identifikacije prioriteta, ocjeni javnog mijenja, ai i prijedlogu konkretnih mjera.


Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: 30. lipanj 2006.


6.3. Šport

Profesionalni šport u očima javnosti opterećen je brojnim slučajevima korupcije.
U novom Nacrtu prijedloga Zakona o športu predviđeno je uvođenje športskih dioničkih društava za profesionalne športske klubove, što će omogućiti transparentnije poslovanje profesionalnih športskih klubova. Isto tako ugrađene su norme o sprječavanju sukoba interesa svih sudionika u sustavu športskog natjecanja. Ministarstvo će u okviru svojih nadležnosti razviti politiku čistih računa i strogog poštivanja zakona, istodobno potičući sve športske saveze i cjelokupnu športsku zajednicu na jedinstven pristup oko svih pitanja. Također, kroz nacionalnu strategiju športa žele se uvesti jasni kriteriji za dodjelu javnih sredstava sustavu športa. Osobito treba razviti inspekcijski nadzor i kontrolu nad poslovanjem klubova u sustavu natjecanja.


Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: 30. lipanj 2006.


V OTKRIVANJE I KAŽNJAVANJE

Sustavnim reformama područja sa najvećim rizicima korupcije i stalnim mjerama prevencije potrebna je podrška dobro organiziranih i efikasnih tijela otkrivanja, procesuiranja i kažnjavanja korupcije.

Zbog toga potrebno je sljedeće:
1. Temeljito analizirati organizaciju, djelokrug rada, opremu, kadrovske i materijalne potrebe USKOK-a, te predložiti mjere poboljšanja za njegovo djelovanje.
2. Potrebno je s većom pozornošću ustrajati na otkrivanju i progonu korupcije na svim razinama, osobito one kojima se utječe na ključne gospodarske odluke i zakonodavstvo te zlorabi položaj i utjecaj.


Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH
Rok: kontinuirano


3. Poboljšati organizaciju MUP-a – unutar postojećih ustrojstvenih jedinica ili osnivanjem novih u Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalističke policije kao i u policijskim upravama po županijama, radi jačanja kadrovskih i institucionalnih okvira za borbu protiv korupcije, ali i interne korupcije unutar MUP-a, ovisno o procjenama veličine problema.

Nositelj: Ministarstvo unutarnjih poslova
Rok: 30. lipanj 2006.


4. Organizirati i provesti stručno osposobljavanje policijskih istražitelja, državnih odvjetnika i sudaca za poslove otkrivanja, dokazivanja i suđenja počinitelja korupcijskih kaznenih djela.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova, Državno odvjetništvo RH, Vrhovni sud RH
Rok: Kontinuirano


5. Analizirati visine propisanih kazni za korupcijska kaznena djela, predložiti promjene uključujući i propisivanje zaštitne mjere oduzimanja imovine stečene kaznenim djelima korupcije i organiziranog kriminala uz prošireno oduzimanje imovinske koristi.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH, Vrhovni sud RH
Rok: 30. rujan 2006.


VI MEĐUNARODNA SURADNJA

Korupcija nije samo hrvatski nego međunarodni i globalni problem. Radi povećanja vjerodostojnosti vlasti i konkurentnosti našeg gospodarstva, važno je i korisno sudjelovati u međunarodnim i regionalnim institucijama za suzbijanje korupcije, aktivno djelovati u suradnji institucija i drugih organizacija.

Radi toga je potrebno:

1. Koordinirati primjenu konvencija Vijeća Europe protiv korupcije, UN-ove konvencija protiv korupcije, te aktivno djelovati u europskim i regionalnim institucijama – Pakt stabilnosti, GRECO, SPAI, SPOC, PACO i analizirati problem korupcije u procesu europskih integriranja.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova
Rok: Kontinuirano


2. Surađivati s Interpolom i Europolom, te susjednim i drugim državama u regiji i Europi u poslovima suzbijanja korupcije, tražiti međunarodnu stručnu i tehničku pomoć u osposobljavanju kadrova.
Nositelj: Ministarstvo unutarnjih poslova
Rok: Kontinuirano


3. Analizirati organizaciju i dosadašnji rad USKOK-ovog Odjela za međunarodnu suradnju, predložiti mjere poboljšanja međunarodne suradnje na poslovima suzbijanja korupcije, tražiti međunarodnu stručnu i tehničku pomoć u osposobljavanju osoblja.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH
Rok: 30.lipanj 2006.


4. Analizirati međunarodnu pravnu pomoć, postupke izručenja i suradnje u suzbijanju međunarodnog organiziranog kriminala s elementima korupcije.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH, Vrhovni sud RH
Rok: 30.lipanj 2006.


VII JAVNO DJELOVANJE

Ovaj Nacionalni program uvažava mišljenje javnosti o razmjerima korupcije u Republici Hrvatskoj. Sprječavanje korupcije i borba protiv nje pretpostavlja podršku građana i niz mjera edukacije i podizanja svijesti o njenim štetnim posljedicama. Samo tako se može postići uvjerenje javnosti da je politika djelatnost za javno dobro i potaknuti javnost na zajedničko djelovanje s vlašću.

Radi toga predlaže se:
1. Organizirati i provoditi promotivne medijske kampanje za predstavljanje Nacionalnog programa suzbijanja korupcije.


Nositelj: Ministarstvo pravosuđa
Rok: 30. lipanj 2006.


2. Uspostaviti zbirku članaka, audio i video zapisa koji obrađuju problem korupcije i učiniti je dostupnom i na raspolaganju svim medijima.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH
Rok: 30.lipanj 2006.


3. Organizirati okrugle stolove, druge forme i načine educiranja novinara i civilnog društva o problemu korupcije i načinima njenog otkrivanja.

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH, Ured za udruge Vlade RH.
Rok: 30. lipanj 2006.


4. Potrebno je poticati rad nevladinih udruga i organizacija civilnog društva koje se bave problemom korupcije i poticati njihovu suradnju s državnim tijelima.

Nositelj: Ured za udruge Vlade RH, Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH, USKOK
Rok: Kontinuirano


5. Pokrenuti informativnu kampanju o štetnosti korupcije putem dnevnih novina i dijeljenje letaka u tijelima državne uprave, sudovima i državnim poduzećima.

Nositelj: Ured za udruge Vlade RH, Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo RH
Rok: 31. listopad 2006.


6. Ustrajno i stalno upozoravati javnost na štetnost korupcije

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa
Rok: 30. lipanj 2006.


7. Organizirati i sustavno provoditi istraživanja javnog mišljenja o korupciji

Nositelj: Ministarstvo pravosuđa
Rok: Kontinuirano


8. Organizirati i sustavno provoditi edukaciju učenika i studenata o štetnosti korupcije

Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: Kontinuirano


9. U suradnji s udrugama gospodarstvenika promovirati etičke norme u poslovanju

Nositelj: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
Rok: Kontinuirano


VIII PROVEDBA PROGRAMA

Politička volja i odlučnost vlasti presudne su za suzbijanje korupcije. Izradom i usvajanjem nacionalnog programa Vlada Republike Hrvatske pokazuje nedvojbenu političku volju.

Po svojoj prirodi, korupcija je problem kojim se mogu i moraju baviti izvršna i sudbena vlast pa je obveza provedbe Nacionalnog programa na Vladi Republike Hrvatske.

Ozbiljno, odgovorno i temeljito analiziran je problem korupcije. Kada se koristi izraz analiza kod određenja zadataka i rokova, ne odgađa se nužna i odlučna akcija, već se ona ostvaruje uključivanjem struke, znanosti i javnosti. Slijedom toga Vlada Republike Hrvatske je odlučna u namjeri da do kraja ovog mandata problem korupcije svede na razinu na kojoj ona neće biti zapreka društvenom, gospodarskom i političkom razvoju, a građani je neće doživljavati kao presudnu smetnju svojih sloboda, prava i interesa.

To je razlog više da Vlada Republike Hrvatske predloži:

1. Osnivanje Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije, kojeg trebaju činiti zastupnici, predstavnici poslodavaca, predstavnici sindikata, predstavnici nevladinih udruga koje se bave problemom korupcije, predstavnici akademske zajednice, stručnjaci i predstavnici medija.

2. Predsjednik Nacionalnog vijeća treba biti iz redova oporbe.

3. Vijeće nadzire provedbu ovog Programa, predlaže mjere za njegovo izvršenje. Ono neće obavljati poslove iz nadležnosti Vladinih tijela i institucija, neće operativno djelovati već će ocjenjivati načine i rezultate provedbe ovog Nacionalnog programa.



Pisane vijesti