Zdravstvo je poput nogometa i politike, svi su uvjereni da o toj temi sve znaju i imaju što red, a osobito ako im u nekom trenutku zatreba liječenje, operacija ili pregled. Zbog toga su liste čekanja, dostupnost liječenja, prava pacijenta, problemi liječnika i medicinskih sestara... teme o kojima se u javnosti često polemizira, a ministri zdravlja teško mogu izbjeći kritike. Trenutni ministar Siniša Varga uvjeren je da je u desetak mjeseci, koliko je u toj vrućoj fotelji, učinio pomake u funkcioniranju sustava koji bi trebali povećati kvalitetu i dostupnost zdravstvenih usluga pacijentima. Drži da je za sve promjene bio ključan izlaz zdravstva iz državne riznice.
U ponedjeljak su pred Europskom komisijom hrvatske reforme koje bi trebale jamčiti štednju i smanjenje deficita. Po nekim informacijama, jedan od ključnih resora je i zdravstvo. Jamčite li da stari dugovi više neće opterećivati državni proračun?
- Europska komisija tražila je rokove i konkretne brojke pa smo dostavili sve što je bilo potrebno. Kao što sam već najavio, uoči izlaska zdravstva iz državne riznice, važne su dvije činjenice. Prva, da sustav postane samoodrživ u poslovanju; i druga, da više nema potrebe za sanacijama. To znači da će zdravstveni sustav postati stabilan i bez novih gubitaka, do 31. prosinca 2017. godine. Sukladno tome, napravili smo terminski plan sa servisiranjem dospjelih dugovanja za 2015. i 2016. godinu. Treba napomenuti da je prva ocjena Europske komisije, prikazana početkom ove godine, za reformske mjere u našem sustavu zdravstva bila povoljna.
Ukupno se radi o gotovo tri milijarde kuna. Možete li računati da će se to pokriti iz tekućeg poslovanja?
- Sve je poslano Ministarstvu financija i Ministarstvu regionalnog razvoja. Sada se sve finalizira i šalje Europskoj komisiji u ponedjeljak. Radi se o 2,8 milijardi kuna, dakle svim dospjelim potraživanjima na kraju prošle godine. Imamo čvrst plan po kojem ćemo platiti sve dospjele obveze sukladno zacrtanim rokovima. Povećani su prihodi bolnica za prosječno 17 posto, što je omogućeno s izlaskom HZZO-a iz riznice. Također, bolnice moraju racionalizirati poslovanje, smanjiti za jedan posto materijalne rashode odnosno izdatke za plaće, potrošni materijal i lijekove. Polovicu dodatnih prihoda bolnice moraju potrošiti na veći opseg liječenja pacijenata, odnosno veći broj usluga, a drugu polovicu za saniranje dugova iz prošlih godina.
Kako ćete povećati opseg liječenja ako smanjite troškove za lijekove, potrošni materijal; nije li to u kontradikciji?
- Racionalnijom nabavom, prije svega kroz tzv. objedinjenu nabavu za veliku količinu, većinu bolnica te kroz smanjenje troškova pojedinačnih nabava bolnice bi trebale smanjiti troškove, što znači za isti opseg platit će manje. Bolnice pak trebaju razmišljati što individualno rade, da to finaliziraju kroz pametniju javnu nabavu i tako smanje troškove. Drugi važan pristup jest standardizacija postupaka liječenja kroz primjenu kliničkih smjernica i postupnika. Sustavna primjena kliničkih smjernica može smanjiti troškove liječenja do 40 posto, a istodobno povećati kvalitetu usluga. Postoje brojne studije koje su to znanstveno dokazale.
Unatoč vašem optimizmu, po ljestvici EHCI-ja kvaliteta zdravstva u Hrvatskoj u prošloj je godini pala?
- Ne slažem se s tom ocjenom. Drastično je promijenjen način anketiranja u odnosu na protekle godine, odnosno primijenjena je drukčija metodologija.
Istina, ali za sve vrijede ista pravila. Činjenica je da Hrvatska ne kotira dobro?
- Uvjereni smo da je stanje puno bolje nego što se prikazuje. Primjerice, Makedonija je ispred Hrvatske na toj ljestvici, što je malo neobično, s obzirom na to da je na svim drugim relevantnim ljestvicama daleko ispod.
U svakom slučaju nije baš dobra situacija?
- Slažem se, ali to proizlazi i iz činjenice da su pacijenti kod nas dobro educirani i upoznati sa svojim pravima, a nevladine udruge su vrlo glasne i utjecajne u atrikuliranju svojih htijenja za poboljšanje sustava zdravstva, što je legitimno ali to je činjenica koje mijenja sliku Hrvatske u odnosu na zemlje gdje takve udruge nemaju značajnijeg utjecaja.
S obzirom na to da je master plan bolnica trebao učiniti baš to – povećati kvalitetu i dostupnost zdravstvenih usluga – izgubilo se mnogo vremena dok nije usvojen?
- Radi se o dokumentu koji je trebao biti donesen prije dvadeset godina. Nakon dolaska nove administracije u lipnju prošle godine, željeli smo detaljno proučiti prijedlog plana, te poslati u Hrvatski sabor dokument, koji neće trebati naknadne promjene, već će biti fleksibilan u svojoj praktičnoj primjeni. Dokaz kvalitete dokumenta jeste njegovo usvajanje u Hrvatskom saboru, bez i jednog glasa protiv.
U svakom slučaju riječ je o vrlo ambicioznom planu koji se trebao provoditi od 2014. do 2016., a sad ispada da će za njegovu provedbu ostati manje od godine? Ostavit ćete taj vrući krumpir nekoj novoj administraciji?
- Ne, istoj ovoj administraciji! No polako, ali sigurno ipak je počela primjena master plana u nekim bolnicama. Od početka ovog mjeseca primjerice, bolnica u Požegi smanjila je broj akutnih kreveta i povećala posao kroz dnevnu bolnici. Naprosto,bolnice ne trebaju čekati. One imaju ciljne vrijednosti i zadnji rok, ali plan mogu provoditi kad to njima odgovara i u vremenu u kojem to mogu realizirati. Očekujem da do početka godišnjih odmora većina bolnica krene s provođenjem promjena u organizaciji posla.
Što od toga vide pacijenti?
- Pomake vidi gotovo 38.000 pacijenata pozvanih na pretrage i liječenje prije roka, što otprilike predstavlja grad veličine Šibenika. Pomake vide 42 pacijenta kojima je operirana očna mrena u KBC-u Split, samo u jednom danu, i tako gotovo svake srijede. Toliko su prijašnje vlade namjeravale rješavati u tri godine, a nisu. Neosporni su i statistički podatci o većoj aktivnosti sustava. Primjerice, u Osijeku se na kolonoskopiju i gastroskopiju danas čeka tri do četiri dana, u Zagrebu u nekim bolnicama na ultrazvuk srca dva tjedna, a u Bjelovaru na operaciju mrene pacijenti čekaju dva do tri dana. Sada smo usredotočeni na operacije kuka i mrene. Mi smo sada u desetom mjesecu mandata ove zdravstvene administracije i uvjeren sam da sa svojim aktivnostima nadmašujemo sve uprave Ministarstva u posljednjih dvadeset godina. Izlazak iz riznice osigurao je 1,5 milijardi kuna više u sustavu zdravstva za bolnice.
Nije li više posla u bolnicama tijekom zadnja dva mjeseca posljedica više činjenice da će HZZO konačno plaćati dodatni rad, što se prije nije priznavalo?
- To je posljedica ukupnog rada. Želimo da bolnice rade veći broj sati u tjednu, što povećava dostupnost zdravstvene zaštite. Podsjećam na brojne rasprave koje su se vodile krajem prošle godine o tome treba li HZZO izaći iz državne riznice ili ne. Izlazak iz riznice, plaćanja po izvršenim uslugama i Program plus te Nacionalni plan bolnica su elementi jedinstvenog koncepta koji smo uveli početkom godine. Radi se o tektonskim promjenama u sustavu zdravstva koje počinju davati rezultate. Želimo da bolnice rade veći broj sati u tjednu, što povećava dostupnost.
Donijeli ste novi pravilnik za izbore čelnih ljudi klinika i zavoda koji je protumačen u javnosti kao sječa starih kadrova. No bolnice kažu kako čekaju vaše tumačenje tog propisa. Pa kako treba čitati taj pravilnik?
- Imamo prijelazno razdoblje od šest mjeseci u kojem se treba organizirati i provesti izbor. Neće se primjenjivati retroaktivno, odnosno čekat će se na raspisivanje natječaja i do isteka aktualnog mandata šefa klinike ili zavoda. Ubrzo će naputak dobiti i bolnice. U ovih godinu dana mogao bi se promijeniti isti broj šefova, kao i inače u ciklusu promjena. Bit svega je ograničenje izbora na dva puta četiri godine i da se ne mogu kandidirati oni liječnici koji su pred umirovljenjem.
Je li točno da se neće produljiti mogućnost rada profesorima starijim od 65 godina u ovoj godini?
- Mi o tome ne odlučujemo, već samo potvrđujemo prijedloge koje predlože sanacijska vijeća samih bolnica. Zadnjih mjeseci postoji praksa da oni koji su stekli uvjete za mirovinu ipak dobivaju mogućnost rada u punom radnom vremenu, a dio njih na pola radnog vremena, čime se osigurava kontinuitet rada u bolnicama u kojima nedostaje liječnika, posebice županijskim.
Na koji će se način rješavati manjak liječnika?
– Distribucija liječnika u Hrvatskoj je neujednačena i uvjeren sam da će funkcionalno spajanje bolnica riješiti barem dio problema. Bolje je da po potrebi u susjednu bolnicu putuje jedan liječnik i jedna sestra nego 40 pacijenata. Imamo više jasnih primjera posljedica dugogodišnjeg neplaniranja kadrova.
Koliko je liječnika otišlo u inozemstvo od ulaska Hrvatske u EU?
- Podaci Ministarstva kažu 102,ali valja naglasiti da je krajem prošle godine broj zaposlenih liječnika u hrvatskim bolnicama povećan za 480 u odnosu na kraj 2013.godine.To je posljedica više od 1000 odobrenih specijalizacija i oko 400 subspecijalizacija tijekom 2014. godine, što znači bitno drukčiji pristup nego prije.
Opet su vas prijavili povjerenstvu za sukob interesa, jeste li platili onih 20.000 kuna kazne zbog pokroviteljstva kongresa?
- Jesam, i to u cijelosti.
Nisu vam dali na rate?
- Jesu, nudili su, ali nisam prihvatio.
Najavili ste da ćete dozvoliti bolničkim liječnicima da poslijepodne rade privatno. Pod kojim uvjetima?
- Priprema se novi pravilnik s kriterijima koji su vezani uz izvršenje liječnika u protekla tri mjeseca. Kada te analize budu gotove, onda ćemo odrediti i kriterije u suradnji s udrugama liječnika.
Po nacrtu koji se pojavio u javnosti, bilo je rečeno da će liječnik morati odraditi dvije i više normi u bolnici da bi radio privatno?
- Ovisit će o izvršenju, ali u kunskoj vrijednosti, a ne po broju zahvata. Drugim riječima, zbrajat će se sve što je tijekom mjeseca pojedini liječnik zaradio, odnosno fakturirao. Orijentir nam je za sada liječnik koji zaradi svoje dvije bruto plaće i nema listu čekanja. On je, dakle, zaradio za sebe i tim s kojim radi. To je polazna točka. O svemu se već razgovaralo s predstavnicima komora, sindikata i liječničkim udrugama, ali još nije dogovoreno koliki bi trebao biti taj prebačaj koji bi predstavljao granicu za mogućnost rada u privatnoj praksi.
Hoće li biti nagrađivanja u bolnicama tih koji prebace normu, odnosno zarade više?
- To nam je vrlo važno. Primjerice, ako je bruto plaća kirurga 25.000 kuna, a on zaradi za svoju bolnicu 160.000 kuna, smatramo da zaslužuje stimulaciju koja je po zakonu o radu maksimalno tri bruto plaće godišnje. No za to je potrebna uredba Vlade. Želimo izdvojiti one koji rade više i stimulirati rad. Konzultiramo se kolika bi trebala biti ta stimulacija jer takvih, po dosadašnjem iskustvu, ima oko 5 do 10 posto. To znači da bi godišnje stimulativni dio plaće dobilo petstotinjak bolničkih liječnika. Jedna od varijanti je uvođenje različitih razina izvršenja, tj. učinka i nagrađivanja po kategorijama, što postoji u pojedinim razvijenim sustavima sličnim našem, kao što je NHS sustav u Velikoj Britaniji.
To je na tragu i druge ideje o menadžerima na čelu bolnica? Hoće li imati menadžerske ugovore?
- U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti predviđamo da će bolnica imati poslovnog i medicinskog direktora koji su ravnopravni, ali po djelokrugu rada razdvojeni. Za sada je to nemoguće, već će biti plaćeni po uredbi o koeficijentima državnih službenika i namještenika. Nova uredba ovisi o Ministarstvu uprave, ali uvjeren sam da bi procedura mogla završiti do srpnja ove godine. Nakon što zaživi nagrađivanje pojedinih radnika u bolnicama, onda će se moći provesti nagrađivanje i uprava bolnica.
Navodno uvodite program 72 sata, odnosno obvezu bolnicama da u tom vremenu moraju primiti na liječenje pacijente sa zloćudnim bolestima?
- Da, istina je. Ideja je da pacijent koji u petak ujutro dobije nalaz koji potvrđuje da ima zloćudnu bolest, svoje kirurško, radioterapijsko ih kemoterapijsko liječenje počinje unutar 72 sata, što znači najkasnije u ponedjeljak. To je najvažnija stvar za naše pacijente jer su njihove brige i neizvjesnost oko liječenja jako veliki, kao što je ogromna zabrinutost svih članova obitelji. Svima nam mora biti cilj da pacijenti sa zloćudnim bolestima što prije dobiju terapiju i izbjegnu dodatni stres zbog čekanja. Projekt ćemo prvo početi provoditi u Klinici za tumore, KBC-a Sestre milosrdnice, koji ima spremne postupnike za karcinom dojke i debelog crijeva, a do kraja godine će to proširiti na sve tumorske bolesti. Cilj je da sve kliničke bolnice i KBC-i usvoje taj model liječenja do kraja godine, za najčešće zloćudne bolesti, a po mogućnosti za sve zloćudne tumore.
Najavili ste legalizaciju marihuane za medicinske potrebe do jeseni. Neki smatraju da će to omogućiti uzgoj kanabisa na balkonu, odnosno da je to put u legalizaciju marihuane. Tko će se brinuti da to ostane u domeni lijeka?
- Čekaju se administrativna rješenja, a potom će sve biti u rukama Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode. Marihuana će se tretirati kao lijek, a oni koji će ga stavljati u promet također moraju biti registrirani kako dobavljači, što znači da nema šanse da se konoplja uzgojena u dvorištu tretira kako kanabis za medicinske potrebe.
Razgovarala Goranka Jureško
Stranica |
Zdravlje
