Intervju s ministrom zdravlja

Večernji list
Piše: Sonja Hoffman/VLM i Zdravko Milinović

Rajko Ostojić, po zadnjim anketama najpopularniji političar u Vladi, nakon sto dana provedenih u vrućoj fotelji ministra zdravlja govori o tome kakvo je stanje zatekao u sustavu i koliki su ukupni dugovi koji ga sprečavaju da neka obećanja ispuni očekivanom brzinom. Otkriva i novi model kojim planira smanjiti liste čekanja koji, bar zasad, isključuje mogućnost da bolnički liječnici rade popodne te način na koji će se prema kategorizaciji za zdravstvene ustanove nabavljati oprema. Obećava i da će hrvatskoj, a posebice obiteljskoj medicini, unatoč najavljenom smanjenju glavarina, vratiti stari sjaj.

Nakon što ste u podjeli proračunskog kolača, u odnosu na prošlu godinu, izgubili 730 milijuna kuna, vaši kritičari govore da je takav gubitak posljedica činjenice da niste bili dovoljno politički jaki da Vladu uvjerite kako je proračun na razini lanjskog nužan da bi se zdravstveni sustav održao stabilnim. Je li to točno?
Godina 2009. bila je optimalno vrijeme da HZZO izađe iz državne riznice jer je proračun iznosio oko 23 milijarde kuna. To se, nažalost, nije dogodilo i otad se zdravstveni proračun kontinuirano snižavao za oko 600 milijuna kuna godišnje. Zanimljivo je, pa i paradoksalno, da je od 2009. državni proračun i dalje rastao, ali je zdravstveni proračun stalno padao iz godine u godinu. Da je u to doba zdravstveni proračun dosegnuo 24 milijarde kuna, danas bi nam svima bilo znatno lakše.


Sva svoja predizborna obećanja, pa i kasnije planove, obznanili ste u trenutku dok ste se još nadali da će proračun ostati na razini lanjskog. Kako će se manjak odraziti na obećano?
Hrvatska je već više godina u recesiji i zbog toga sam glasao za smanjenje kako ukupnog tako i zdravstvenog proračuna. Kad smo u kampanji govorili o zdravstvenoj politici, vjerovali smo tadašnjoj vladi da je hrvatski zdravstveni sustav jedan od najlikvidnijih u Europi te da teče med i mlijeko. Ti podaci bile su mi premise u dijagnozi, ali i u terapiji, dakle u najavljenim mjerama. Primjerice, na osnovi tih premisa rekao sam što ću učiniti, pa tako i obećao smanjenje lista čekanja. Nažalost, premise su bile lažne, bili smo obmanuti. Nažalost, i moje sumnje o ukupnom dugu u zdravstvu obistinile su se. Dug iznosi 7,1 milijardu kuna i on je velik. Već mjesec dana zajedno s ministrom Linićem nastojimo pronaći rješenje i uskoro ćemo predstaviti kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove financijskog saniranja zdravstva. Kratkoročni plan uključuje financijsku injekciju za gašenje požara u sustavu. Srednjoročni planovi znače rješavanje dugova bolnica, poput onog KBC-a Osijek, bolnice u vlasništvu države koja duguje 104 milijuna kuna dulje od godinu dana. Smatram da je tu riječ o vrlo lošem upravljanju i već sam od te bolnice zatražio izvješće. Isto očekujem i od drugih osnivača bolnica, dakle od župana, da utvrde zašto neke bolnice u njihovu vlasništvu duguju milijune kuna dulje od 365 dana. Da se to dogodilo u privatnom sektoru, uprava tvrtke bila bi odgovorna i odmah bi dobili prisilnu upravu.


Država je dužna otprilike tri milijarde kuna HZZO-u. Hoće li i koliki dio duga Zavodu vratiti?
Država je HZZO-u dužna malo manje od tri milijarde kuna i svoj će dug podmiriti. Ponavljam, dugoročno ćemo tražiti obvezu osnivača i vlasnika bolnica da se brine o financijskom poslovanju svojih ustanova.
Koliko ćete novca dobiti od ministra Linića za gašenje požara?
Osigurana su sredstva u ukupnom iznosu od 284 milijuna kuna za plaćanje dospjelih obveza iznad 365 dana za lijekove, sanitetski materijal, krv i krvne pripravke.


Veledrogerije su prošli tjedan, zbog milijunskih dugova bolnica, zaprijetile obustavom isporuke lijekova i potrošnog materijala. Što ćete učiniti da se to ne dogodi?
Dug veledrogerijama koji prelazi godinu dana bit će isplaćen u drugoj polovici travnja. Dakle, nema razloga za paniku, naši pacijenti nemaju razloga za brigu jer do obustave isporuke lijekova neće doći. Inače, s predstavnicima četiriju veledrogerija razgovarao sam i prije mjesec te opet prije dva dana. Oni su inicijalno reagirali, rekao bih, logično, budući da postoje bolnice koje svoje račune nisu podmirile više od 1000 dana, unatoč tvrdnjama mog prethodnika da u hrvatskom zdravstvu teče med i mlijeko.
Liste čekanja su se produžile. Kako biste ih smanjili, već ste osigurali 70 milijuna kuna za kupnju novih uređaja. Tijekom kampanje zamjerali ste svom prethodniku da kupuje uređaje na kojima nema tko raditi. Štoviše, na početku mandata tvrdili ste da Hrvatska medicinskih uređaja ima na razini zapadne Europe, a CT uređaja i više. Zašto onda radite isto?
Ne radim isto. Naprotiv, kada sam došao u Ministarstvo, u tijeku je bila nabava “muzejskih eksponata”, a ne najsuvremenije opreme. Radilo se, primjerice, o kupnji jedanaest 4-slojnih CT uređaja. Usporedbe radi, to je kao da danas kupujete model diktafona ili mobitela iz 2005. Tu sam kupnju odmah zaustavio pa ćemo za početak nabaviti samo šest uređaja, dva 128-slojna te četiri 64-slojna CT-a, jer želim cijeloj Hrvatskoj omogućiti ono što smo učinili s B-Plane uređajem. Upravo jučer smo uspješno završili natječaj za kupnju tog uređaja. To je vrh tehnologije u radiologiji i neurologiji, pa ćemo njegovom nabavom za KBC Zagreb izbjeći da ga kupi privatna ustanova te da se opet ponovi slučaj privatnog monopola koji smo imali s PET-CT uređajem. Točno je da smo izračunali da Hrvatska u većini regija ima CT uređaja u razini, a ponegdje i više od Europe. Stoga smo oprezni i štedljivi s nabavom tih aparata. S druge strane, kupujemo ultrazvučne aparate jer smo utvrdili da nisu kupovani više od pet godina. Upravo stoga se na ultrazvuk dojke čeka po 12 mjeseci. To je nedopustivo.


Smanjenje lista čekanja uključuje i popodnevni rad bolničkih liječnika. Oni sami, jer popodne rade u privatnim ustanovama, na smjenski rad ne gledaju naklono. Hoće li bolnice raditi i popodne?
Šefovi klinika i bolnica već su dostavili podatke o tome koliko se pretraga na pojedinom uređaju dnevno obavlja u njihovim bolnicama. Na temelju njihovih izvješća izračunali smo hrvatski prosjek dnevnog rada pojedinog uređaja, iz čega je moguće uočiti svako odstupanje od prosjeka dnevno učinjenih pretraga za svaku bolnicu. Ustrajat ćemo, i od toga nećemo odustati, da svaka bolnica za početak ispuni dnevnu kvotu po uređaju, čime ćemo liste čekanja smanjiti za najmanje 30 posto.


Vi, dakle, tvrdite da liječnici u bolnicama ne ispunjavaju dnevne radne kvote, dakle ne rade dovoljno?
Ma gledajte, to zorno pokazuju analize koje su mi poslali ravnatelji. Podaci jasno govore da se na nekim uređajima ne obavlja dovoljan broj pretraga s obzirom na izračunat hrvatski prosjek. O kojim je bolnicama riječ, objavit ću čim analiza završi. S druge strane, KOHOM u svom otvorenom pismu za javnost eksplicitno navodi da je više od 40 posto visokosofisticiranih pretraga nepotrebno. Posljedica ovih dviju činjenica jesu duge liste čekanja.


Prema vrijedećem kolektivnom ugovoru, to bi značilo da im morate isplatiti 10 posto više plaće. Možete li si to priuštiti s obzirom na manjak novca u blagajni ili ćete to pokušati riješiti izmjenom Zakona o radu?
To je pitanje za našu Vladu jer, kao što znate, Zakon o radu je kompleksan i rješavat će ga Vlada RH.


Imate li onda novca, u zdravstvenom proračunu, da plaćate prekovremeni rad liječnika u popodnevnim smjenama?
Opetovano naglašavam, prvo će sve bolnice morati ispuniti dnevne kvote po uređaju i bolje iskoristiti postojeće radno vrijeme, a tek onda ćemo vidjeti treba li nam i prekovremeni rad. Kako će i neke privatne poliklinike ostati u sustavu, očekujemo da će dio pacijenata s bolničkih lista čekanja otići i prema njima. Koliko će pak pacijenata biti upućeno na pretrage privatnicima odredit ćemo na osnovi on-line praćenja lista. Svakog 20. u mjesecu pratit ćemo je li se lista čekanja povećala te na osnovi toga eventualno pacijente slati privatnicima. Inače, nelogično je da su liste čekanja za četiri mjeseca u nekim bolnicama porasle za više 120 dana. Dakle, ili je polazna brojka iz studenog bila umjetno premala ili je aktualna previsoka.


Je li, dakle, kompjutorski program u kojem se u ovom trenutku vodi Nacionalna lista čekanja isti onaj na kojem se lista vodila u studenom prošle godine i obrađuje li podatke na isti način onda i sad?
Da, isti je i sada radimo na njegovoj promjeni. No, postavljam pitanje kako je moguće da su liste čekanja u nekim bolnicama tijekom 120 dana porasle za 200 dana. To je moguće samo u vremeplovu. Stoga ćemo napraviti tri liste čekanja – brzu, redovitu i kontrolnu, i to po dijagnozi, a ne liste čekanja po pojedinom aparatu. Sada imamo situaciju da su svi pacijenti, bez obzira na to trebaju li pretragu ili uobičajenu dvogodišnju kontrolu, zajedno na jednoj listi i da se ništa iz te liste zapravo ne vidi i ne zna. Ne zna se tko ima životno ugrožavajuću dijagnozu, tko je hitni pacijent, a tko čeka na redovitu kontrolu. Tu treba uvesti reda, za početak.


Od početka mandata morali ste objaviti puno loših vijesti. Kako onda tumačite da ste prema zadnjoj anketi najpopularniji političar u Vladi?
Ma to je samo anketa. Ostavimo rezultate analitičarima. Ja se vidim kao dio tima i jako mi je stalo da u svom području, sa svim djelatnicima iz Ministarstva zdravlja, pridonesem ukupnom uspjehu ove vlade. Drago mi je da je cijela Vlada, unatoč lošim vijestima, nužnom smanjenju proračuna i teškim odlukama koje je valjalo donijeti, prepoznata kao ozbiljna i s jasnim planom i programom.


Hoćete li se kandidirati na predstojećim izborima u SDP-u?
Da. Kandidirao sam se, kao i moji kolege, za mjesto u Predsjedništvu stranke jer mislim da je to moja obveza koja proizlazi iz svega što sam dosad napravio. Vodim nacionalni savjet za zdravstvo SDP-a već desetak godina i predsjednik sam Središnjeg savjeta grada Zagreba gdje sam napravio, zajedno s gotovo 500 članica i članova SDP-a, Strategiju razvoja grada do 2020. godine. To je prvi strateški dokument nakon 25 godina i na to sam posebno ponosan. Kandidirao sam se i jer želim da SDP nastavi svoj utjecaj, da se širi kao brzi internet i da ideja socijaldemokracije uđe u što više domova naših građana.


Je li dobro da ljudi koji imaju najviše obveza u izvršnoj vlasti budu i u vrhu stranke?
Pitanje je kompleksno. Koliko znam, kandidirali su se praktički svi ministri. Možda je to čak i dobro. Naime, bio sam zamjenik ministra u vrijeme vlade Ivice Račana i tada je bilo dosta problema oko tog koalicijskog usuglašavanja. Mislim da će na ovaj način stranka biti bolje protočna, da će se ideje brže usuglašavati i da će sve na neki način ići lakše. U krajnjem slučaju, pričekajmo rezultate izbora, pitanje je tko će od nas kandidata uopće biti izabran. SDP je otvorena stranka, izbori su natjecanje i upotrijebio bih, zašto ne, vrlo popularan izraz – festival demokracije.


Račanovoj su vladi stizale kritike, iz samog SDP-a, da se nije dovoljno vodila briga o stranci, pa se, s obzirom na izvršne funkcije kandidata, može opet dogoditi isto. Neće li se ponovno dogoditi da se zapusti stranka?
To je pitanje na koje je teško odgovoriti, no prošlost je učiteljica života. Iako se u prošlost ne vraćam, pomno je analiziram. Oni koji povijest ne pamte, osuđeni su da je ponavljaju. Uvjeren sam da će svi oni koji budu izabrani, osim svoje funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, voditi računa i o stranci jer da nema stranke, ne bi bilo ni nas. No, želim to posebno naglasiti – uz SDP moja su stranka i pacijenti. Zato sam iznimno ponosan što je Prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji završen za 90 dana. Na njemu su radili naši vrhunski stručnjaci iz Povjerenstva, uz dodatna razmišljanja pridruženih članova poput prof. Matijevića, dr. Baumana, inženjera Kniewalda i drugih.
Svi oni su nacrt zakona pogledali i odobrili. Zaista svakog dana razmišljam o parovima i ženama koji od rujna prošle godine čekaju na optimalno liječenje i vrlo mi je stalo da se zakon što prije usvoji i da svi, bez obzira na to je li im prihvatljivo rješenje iz sadašnjeg zakona ili pak ono što će ponuditi novi zakon, što prije ostvare željeno roditeljstvo. Stoga smo ostavili mogućnost izbora, bez nametanja stavova. Primjerice, omogućavanjem zamrzavanja više zametaka izbjegava se ponavljanje bolnih postupaka za ženu te se bolje štiti embrij. Naime, po aktualnom zakonu mogu se oplodit tri jajne stanice, a transferirati ne više od tri zametka. To, drugim riječima, znači da, ako se prenesu dva zametka, jedan propada bez mogućnosti pohrane. Postavlja se logično pitanje stoga koji zakon bolje štiti zametke – aktualni ili naš prijedlog.


Ali vaš nacrt zakona ipak nije prošao?
Svaki zakon koji uređuje MPO, uz medicinski dio ima onaj etički te socijalni, pa je prijedlog zakona upućen u javnu proceduru. Očekujem stoga da će svoj prilog u pronalaženju najboljih rješenja dati i pravnici, sociolozi i svi drugi. Nisam tašt i nisam na egotripu, no zakon još nije predstavljen. Učinit ću to, ako mi dopusti premijer Milanović, odmah nakon što ga predstavim Vladi. Istina je da je zakon nekim kanalima izašao u medije te se tako otvorila javna rasprava. Sve što se u toj javnoj raspravi iskristalizira, s bilo kojeg aspekta, kao dobro za pacijenta, bit će ugrađeno u zakon.


Je li istina da su ministrice Milanka Opačić i Vesna Pusić izvršile pritisak na vas da zakonom omogućite svim ženama, bez obzira na njihov partnerski status, postupak MPO-a?
Na mene nitko nije izvršio nikakav pritisak.


Jesu li vam one predložile izmjenu te stavke u Prijedlogu zakona?
Zakon je još u fazi dorade, a kakav će biti, vidjet ćete kada ga predstavim. U životu sam naučio donositi odluke i naučio sam živjeti s donesenim odlukama. Moj životni kredo je raditi za, a ne protiv. Uvijek radim za, i upravo zbog te skupine pacijenata, zbog zaštite zdravlja žena i djece, želim da zakon što prije bude prihvaćen. Mnogima od njih ovaj je zakon posljednja prilika da ostvare san i dobiju dijete.




Vijesti iz medija