8. Kultura

Kultura nas određuje u nacionalnom smislu i povezuje s vrijednostima drugih u mozaiku univerzalne kreativnosti. Vlada će svojim mjerama kulturne politike, ne samo očuvati materijalnu i duhovnu kulturnu baštinu, nego je koristiti i razvijati, ali i poticati svaku vrstu umjetničkog stvaralaštva. Književnost, likovna, glazbena, scenska i filmska umjetnost trebaju novi zamah. Oživljavanjem kulturnog amaterizma osigurat ćemo uključivanje djece i odraslih u kulturnu aktivnost.

Strategija kulturnoga razvitka, koju je Hrvatski sabor usvojio još 2002. godine, a koja je kasnijom promjenom vlasti neobjašnjivo napuštena, a da nije donesena nova, obuhvaća temeljna pitanja položaja kulture unutar općega društvenoga razvitka. U njoj su jasno definirane i posebne kulturne politike u odnosu na pojedina područja kulturnog sustava i kulturnoga stvaralaštva, kao što su očuvanje, korištenje i razvijanje materijalne i duhovne kulturne baštine, unapređivanje kulturnoga sustava sa središnjim i drugim kulturnim ustanovama (kazališta, muzeji, arhivi, knjižnice i dr.), poticanje umjetničkoga stvaralaštva (književnosti, likovne, glazbene, scenske i druge umjetnosti), te razvitak i jačanje kulturnih industrija (izdavaštvo, film, glazbena proizvodnja i dr.).

Pri tome su sloboda i pluralizam kulturnoga stvaralaštva, autonoman položaj kulture u odnosu na politička odlučivanja izvan kulture te ostvarivanje što nezavisnijega materijalnoga položaja kulture bili i ostaju ključan vrijednosni element naše orijentacije.

Stoga je povratak na autonomno odlučivanje kulturnih radnika, između ostalog i vraćanjem ovlasti kulturnim vijećima, važan dio programa Vlade.

Pokrenut ćemo izradu temeljnoga strategijskoga dokumenta kulturnoga razvoja, pri čemu će se krenuti od pitanja financiranja i legislative, investicijskih prioriteta i organizacijskih modela, do problema edukacije u kulturi, regionalne prisutnosti, kulturnoga menadžmenta i intersektorske suradnje. U svemu tome, važno je poimanje kulture kao razvojne djelatnosti i njezinih gospodarskih potencijala, koji bi pridonijeli razvitku lokalne zajednice i države. U tom poslu stručnjaci, građani, administracija, kulturnjaci i političari ne smiju biti suprotstavljene i razjedinjene strane, već partneri.

Potaknut ćemo i javnu raspravu o najboljim rješenjima za otklanjanje tri velika problema kulturne politike:

• kako izbjeći izolaciju i marginalizaciju kulture njenim svođenjem na umjetničku proizvodnju,
• kako otkloniti strukturnu podfinanciranost kulture koja je posljedica logike ekonomskog rasta, koja kulturu i druga socijalna prava, smatra troškom, koji si je navodno moguće priuštiti tek na nekoj višoj razini bogatstva,
• kako izbjeći ignoriranje relevantnih sudionika javnih rasprava o problemima kulture i nepostojanje koordinacije između ministarstava i lokalnih samouprava u ovome području.

Zbog svih tih razloga, zagovaranje kulture je uvijek zagovaranje ravnoteže između javnoga dobra i individualne inicijative, javne funkcije i institucionalizacije te zaštita autonomnih inicijativa u odnosu na opasnosti tržišta, kao jedinoga distributera kulturnih dobara Kulturna politika Vlade promicat će kulturalnu različitost sa svrhom da se u širem prostoru promoviraju kulturne manjine i nezaštićene subkulture, istovremeno sa zaštitom baštine i otvaranjem dijaloga baštine i suvremene produkcije. Načelo kulturne politike će biti podupiranje koprodukcija i razmjena različitih kulturnih iskustava, uz izbjegavanje bilo kakve monološke hegemonističke pozicije. Održavanje kontinuiteta i razvoj regionalnih i lokalnih kultura, koje su nositelji povijesnoga naslijeđa, predstavljaju aktivan odnos prema baštini svih građana, što je preduvjet da se napusti pristup kulturi kao „manjinskoj“ aktivnosti, bilo s predznakom elitnoga ili marginalnoga, u ime široke participacije građana u umjetničkoj kreaciji i recepciji kulturnih dobara.

Nastavit ćemo decentralizaciju u kazališnim ustanovama započetu u mandatu od 2000. do 2003. godine,koja je u međuvremenu također bila prekinuta, što uključuje samostalnost predstavničkih tijela lokalne samouprave u imenovanju intendanata kazališta.

Audiovizualne djelatnosti, posebno hrvatski film, trebaju novi zamah, što će se postići ponajprije rješavanjem problema koji pritišću hrvatsku filmsku industriju, kao što su brojni odobreni, a nesnimljeni filmovi i trajna neizvjesnost zbog toga hoće li biti dovoljno novca za film u državnom proračunu. Vlada će predložiti zakonsko rješenje vezano uz financiranje hrvatskog filma. HRT kao javna ustanova mora ponovno postati strateški partner hrvatskom filmu, istinski koproducent koji će sa svojim stručnjacima, tehnikom i novcem od pristojbe obogatiti hrvatsku filmsku produkciju na dobrobit hrvatskog filma i Hrvatske televizije. I komercijalni audiovizualni sektor u stvaranju hrvatskog filma mora pronaći svoj interes, a Hrvatski audiovizualni centar vidimo kao dobrodošao servis bogatog filmskog stvaralaštva. Podupiremo poticaje za inozemna filmska ulaganja, ne samo kao očekivanu dobrobit za gospodarstvo, nego prije svega kao mogućnost zapošljavanja hrvatskih filmskih radnika i razvoja filmskih struka.

Suvremena digitalna tehnologija radikalno je pojeftinila tehnički dio filmske proizvodnje, što je stvorilo uvjete za nezavisnu produkciju brojnim filmskim radnicima. Pobrinut ćemo se da se takav entuzijazam, stvaralaštvo i izvrsnost potaknu i nagrade. Vlada će svojim djelovanjem i zakonskom regulativom urediti kinematografiju na načelima poštenja i pravednosti, omogućujući filmskoj struci, zaposlenicima, autorima i svima onima koji sudjeluju u stvaranju filma uvjete u kojima će moći nastajati visokokvalitetna filmska djela u europskim profesionalnim i autorskim standardima.

Kulturna baština je svojom raznolikošću i brojnošću, svojim vrijednostima i značajem naklonjena razvoju poduzetništva, pa se sve one djelatnosti čijim proizvodima i uslugama komercijalnu vrijednost daje kreativni rad, mogu nazvati poduzetništvom utemeljenim na kulturnoj baštini. To se odnosi na svu kulturnu industriju, posebno na kreiranje i produkciju glazbe, kazališnih predstava, audiovizualne umjetnosti, kao i izložbe i festivale. Podupirat ćemo i poticati poduzetništvo utemeljeno na kulturnoj, jer ono ne stvara samo vidljiv gospodarski efekt, nego pridonosi stvaranju duhovnih vrijednosti i očuvanju kulturnog identiteta.

U sklopu suradnje s kulturama drugih naroda i zemalja, snažno ćemo podržati međudržavnu i međusektorsku suradnju kulturnih ustanova, posebice onih u regiji, ali se i aktivnije uključiti u europske projekte koji svojim fondovima potiču umjetničko stvaralaštvo i kulturnu suradnju.

Kulturna politika i politika sjećanja neće biti zatvorena za povijesni, društveni i kulturni doprinos pripadnika nacionalnih manjina razvoju i identitetu Hrvatske. Značajna imena, datumi i činjenice hrvatske povijesti koje su vezane uz doprinos pripadnika manjinskih zajednica uključit će se u hrvatsku kulturnu, obrazovnu i identitetsku politiku. U tu svrhu Vlada će formirati komisiju sastavljenu od predstavnika Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, akademskih institucija i predstavnika institucija manjinskih zajednice koja će u prvoj polovici mandata valorizirati taj doprinos i predložiti način njegova uključivanja u kulturnu politiku Hrvatske.

Vlada će nastaviti sa obnovom uništenih ili oštećenih vjerskih i svjetovnih spomenika, značajne za identitet pripadnika manjina. U skladu s tim Vlada će u suradnji s institucijama manjinskih zajednica u prvih šest mjeseci svog mandata napraviti popis takvih objekata i plan za njihovu obnovu u svome mandatu.

Vlada će nastaviti obnovu uništenih ili oštećenih obilježja iz antifašističke borbe.

Slobodu medija shvaćamo kao pravo novinara da istražuje, propituje i komentira sva zbivanja u interesu javnosti da dobije brzu, točnu i objektivnu informaciju i na činjenicama zasnovanu analizu društvenih tokova. Shvaćamo je i kao pravo novinara i urednika da budu oslobođeni političkih pritisaka, ali i pritisaka nakladnika koje žudnja za zaradom tjera u tabloidno novinarstvo lišeno svake društvene odgovornosti. Sloboda bez odgovornosti vodi u tiraniju, u politici kao i u medijima, čija je moć u suvremenom svijetu često jača od moći političke elite. Pravo na privatnost, na očuvanje ljudskog dostojanstva, časti i ugleda onih o kojima se piše, mora biti iznad izdavačkog prava na zaradu. Posebno pravo na zaštitu dostojanstva imaju djeca. Uklanjanje stereotipa prema spolu i etničkom porijeklu u medijima trajno je opredjeljenje kojemu treba posvetiti pozornost u okviru medijskog obrazovanja. Promjenom legislative, gdje to bude potrebno, borit ćemo se za takvo, slobodno i odgovorno novinarstvo.

Vlada se opredjeljuje za medijsku politiku koja će u punom smislu promovirati participaciju pripadnika manjinskih zajednica u javnom i društvenom životu, u općim i posebnim programima javnih medija ili javno podržavanih medija.

Vlada će uspostaviti efikasne mehanizme kojima će se primijeniti domaći zakoni i međunarodne konvencije za sprječavanje govora mržnje prema pripadnicima nacionalnih manjina u medijima i javnom prostoru.

U okviru svojih nadležnosti Vlada će se založiti za osnivanje redakcija za manjine u javnim medijima – Hrvatskom radiju i Hrvatskoj televiziji. Također, Vlada će se založiti da se, putem Fonda za pluralizam medija, omogući institucionalna potpora manjinskim elektronskim medijima.

Sve nužne zakonske promjene pripremit ćemo već u prvoj godini mandata. Borba za uređen medijski prostor koji odgovornim nakladnicima osigurava zaradu, a time i novo zapošljavanje u medijskoj industriji, kao i pravo građana na objektivno i kvalitetno informiranje, ostaje naša trajna zadaća.

U suvremenom svijetu internet nije samo izvor informiranja, on uz pomoć društvenih mreža povezuje ljude, a predstavlja i nezaobilazno pomagalo u obrazovnim i radnim procesima na svim razinama. Besplatan internet dostupan svima zato nije samo cilj naše kulturne politike, nego i one obrazovne i gospodarske koje Hrvatsku i njezine građane moraju u kratkom vremenu osposobiti za globalnu konkurenciju.

Naš odnos prema kulturi i medijima određuje naše uvjerenje da oba ova područja shvaćamo kao važan društveni odnos, kao stvaranje najboljih uvjeta za punu afirmaciju kreativnih potencijala koji na taj način stvaraju nove vrijednosti i tako obogaćuju društvo, ali i kao sredstvo razvitka uređene ljudske zajednice. Konačni cilj naše kulturne politike je održivi kulturni razvoj.