Dvije godine od prve prezentacije inicijative Europska prijestolnica kulture

Cilj inicijative Europska prijestolnica kulture (EPK) je promicanje boljeg međusobnog razumijevanja među europskim gradovima i doprinos zbližavanju europskih naroda, uz istovremeno isticanje europskog kulturnog bogatstva i raznolikosti, kao i zajedničkih kulturnih osobina Europe.

Odlukom 455/2014 Europskoga parlamenta i Vijeća o utvrđivanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture za razdoblje od 2020. do 2033., koju je Odbor za kulturu i obrazovanje Europskoga parlamenta izglasao 16. travnja 2014. godine, hrvatski i irski gradovi službeno su dobili priliku da se kandidiraju za titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine (EPK 2020).

Time je jedan hrvatski, uz jedan irski, grad dobio priliku da se pridruži nizu od četrdesetak europskih gradova koji su od 1985. do danas nosili ime Europske prijestolnice kulture. Ministarstvo kulture je, na temelju te Odluke, 11. lipnja 2014. godine objavilo javni Poziv za podnošenje prijava za inicijativu Unije Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu u Republici Hrvatskoj, na koji su se hrvatski gradovi mogli prijaviti do 17. travnja 2015. godine, ispunjavanjem obrasca za prijavu i prilaganjem obrasca Izjave časti, a uz Poziv objavljena su Pravila provedbe natječaja za EPK, Upute za gradove i Smjernice gradovima za vlastitu evaluaciju rezultata svake EPK.

Imena devet gradova koji su do 17 sati 17. svibnja 2015. godine predali kandidature na temelju Poziva za podnošenje prijava za inicijativu Europska prijestolnica kulture 2020. toga dana svečano su objavljena u 17.04 sati u Muzeju Mimara.

Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka sastalo se u Zagrebu u svibnju 2015. te tom prilikom, nakon trodnevnoga predstavljanja kandidatura gradova, donijelo odluku da u drugi krug natjecanja ulaze četiri grada. Odluku je objavio predsjednik Povjerenstva Steve Green na tiskovnoj konferenciji održanoj u Europskome domu 29. svibnja 2015. godine u 17 sati. Gradovi Dubrovnik, Osijek, Pula i Rijeka imali su priliku dopuniti i završiti svoje prijave do početka 2016. godine. Već i ulazak u drugi krug natjecanja za naslov Europske prijestolnice kulture za izabrane gradove rezultirao je značajnom kulturnom, ekonomskom i socijalnom koristi, s obzirom na to da su njihove kandidature osmišljene kao dio višegodišnje kulturne strategije razvoja.

Povjerenstvo je obišlo sva četiri grada koji su ušli u drugi krug natjecanja te je, nakon dvodnevnoga predstavljanja prijavnih knjiga i programa gradova, odlučilo 24. ožujka 2016. da Europska prijestolnica kulture 2020. godine bude Rijeka, koja će tako biti prvi grad koji će nositi prestižni naslov što ga dodjeljuje Europska unija. Inicijativa Europska prijestolnica kulture utemeljena je 1985. godine na poticaj tadašnje grčke ministrice kulture Meline Mercouri i danas se razvila u jedan od najcjenjenijih kulturnih projekata u Europi i aktivnosti Europske unije.

Namjera projekta bila je da Europljanima pruži mogućnost boljega međusobnog upoznavanja kultura, da omogući užitak u dijeljenju zajedničke povijesti i kulturnih vrijednosti, odnosno iskustvo osjećaja pripadnosti istoj europskoj zajednici. Prvotni ciljevi ovoga projekta vrijede i danas.

U skladu s Odlukom Europskoga parlamenta i Vijeća Europe, koji odlučuju o provedbi projekta Europska prijestolnica kulture (Odluka br. 445/2014/EU od 16. travnja 2014. o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033.), Hrvatska i Irska dvije su europske zemlje koja će biti domaćini ovoga događanja 2020. godine.

U skladu s trenutnim sustavom izbora Europske prijestolnice kulture, izbor se odvija u dva kruga: nakon kruga predizbora objavljuje se lista gradova koji ulaze u drugi krug te slijedi završni krug izbora devet mjeseci kasnije. Izabrane gradove nakon toga službeno potvrđuje zemlja koja će imati Europsku prijestolnicu kulture.

Izglasavanje i konačno prihvaćanje Odluke 455/2014 u Europskome parlamentu značilo je uspješan završetak dvogodišnjih pregovora i usuglašavanja teksta Odluke koji su vođeni nakon što je Ministarstvo kulture iskazalo interes i namjeru da se RH uključi u aktivnosti vezane uz projekt Europske prijestolnice kulture.

Prvi prijedlog za gradove Europske prijestolnice kulture nakon 2019. godine, a koji je uključivao i prijedlog da Hrvatska dobije prijestolnicu kulture 2020. godine, Europska je komisija iznijela u srpnju 2012. godine. Ministarstvo kulture RH prvi je Infodan o projektu EPK organiziralo 7. svibnja 2013. godine u Muzeju Mimara, kada su okupljenim predstavnicima gradova i županija o prednostima EPK, pored djelatnika MK-a, govorili Ann Branch i Sylvain Pasqua iz Europske komisije, Airan Berg iz Linza, Mitja Čander iz Maribora te Else Christensen-Redžepović, koja sudjeluje u pripremama Sønderborga za EPK 2017.

Ministarstvo kulture je tijekom 2013. i 2014. godine poduzelo niz aktivnosti kojima je zainteresiranu javnost i gradove informiralo o inicijativi i načinu njezina provođenja, organiziravši niz predavanja, edukativnih radionica i seminara kako bi hrvatski gradovi koji se žele kandidirati što bolje pripremili kandidature. Niz stručnjaka uključenih u provođenje inicijative Europska prijestolnica kulture održalo je predavanja i radionice. Početkom 2014. godine Ministarstvo kulture organiziralo je skup Europska iskustva za hrvatski grad – Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine u Muzeju Mimara. Zbog iznimno velikoga interesa hrvatskih gradova djelatnici Ministarstva kulture održali su i brojna predavanja u gradovima koji su se pripremali za kandidaturu.

Ministarstvo kulture je po objavljivanju Poziva za podnošenje prijava za inicijativu Unije Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu u Republici Hrvatskoj, u suradnji s Europskom komisijom, 4. srpnja 2014. godine organiziralo Informativni dan u Muzeju Mimara u Zagrebu na kojem je koordinator inicijative EPK u Europskoj komisiji Silvain Pasqua predstavio inicijativu te prisutnim predstavnicima gradova dao detaljnije upute o načinima prijave gradova za naslov EPK.

Pojedini su gradovi (Rijeka, Varaždin i Osijek) ubrzo nakon prve prezentacije inicijative uključili kandidaturu za EPK u kulturne strategije razvoja grada u razdoblju od 2014. do 2020. Većina gradova ima internetske stranice i intenzivirala je komunikaciju s lokalnim stanovništvom, u pripremama kandidature angažiran je velik broj volontera čime lokalno stanovništvo pokazuje da želi i treba sudjelovati u ovoj inicijativi Europske unije. Među gradovima se stvorila pozitivna kompeticija, ali i suradnja te su se manji gradovi pridružili kandidaturama većih, a transverzalno promišljanje i umrežavanje u koje se uključuju drugi gradovi i druge države vidljivo je u zajedničkoj kandidaturi za EPK koju je pripremio Varaždin s 9 gradova partnera (Čakovec, Ivanec, Koprivnica, Krapina, Lepoglava, Ludbreg, Novi Marof, Prelog i Varaždinske Toplice). Gradovi koji su u početku iskazali interes za kandidaturu (Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb) uspješno su predali svoje kandidature za Europsku prijestolnicu kulture. Nakon postupka predizbora u drugi su krug natjecanja prošli Dubrovnik, Osijek, Pula i Rijeka da bi, na temelju prijavnih knjiga i obilaska gradova, Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka odlučilo kako će grad Rijeka biti hrvatska Europska prijestolnica kulture 2020. godine.
 

Ciljevi, kriteriji i postupak izbora grada za naslov Europska prijestolnica kulture

Europska prijestolnica kulture (EPK) kao inicijativa pokrenuta je 1985. g., a od 1999. godine ona postaje projekt Europske zajednice, čime se nastojalo poboljšati njezinu učinkovitost te uspostaviti jedinstvene kriterije i postupke selekcije za sve gradove EU.

Cilj inicijative Europska prijestolnica kulture, koja i danas uspješno pridonosi održivom razvoju gradova i pozitivno utječe na kulturni, socijalni i gospodarski razvoj, isticanje je kulturnoga bogatstva i raznolikosti, kao i zajedničkih kulturnih aspekata Europe te doprinos zbližavanju europskih naroda i njihovu boljem međusobnom razumijevanju. Europske prijestolnice kulture danas su prepoznate kao laboratoriji za strateška ulaganja u kulturu na lokalnoj i regionalnoj razini. Inicijativa EPK ima značajan učinak na lokalni razvoj, obnovu grada, razvoj turizma, promjenu stava lokalnoga stanovništva o važnosti svoga grada, poboljšanje kvalitete života, nove mogućnosti zapošljavanja te na dugoročno ulaganje u napredak društva putem kulture.

Odluku o tome koji hrvatski grad ispunjava uvjete da postane EPK 2020. donijet će Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka koji ima 12 članova. Deset članova imenovale su europske institucije (Europski parlament, Vijeće Europe, Europska komisija i Odbor regija), a dva člana Povjerenstva imenovao je ministar kulture RH, u skladu s vrijedećim nacionalnim procedurama i u suradnji s Europskom komisijom.

Povjerenstvo stručnjaka bira grad – Europsku prijestolnicu kulture na temelju kulturnoga programa grada, koji mora imati snažnu europsku dimenziju, uključivati predstavnike lokalne zajednice svih uzrasta i pridonijeti dugoročnomu razvoju grada. Procjena Povjerenstva temelji se na šest kategorija kriterija: doprinosu dugoročnoj strategiji razvoja grada, europskoj dimenziji, kulturnim i umjetničkim sadržajima, sposobnosti provedbe, dosegu i upravljanju, za koje je iskustvo u provođenju inicijative EPK pokazalo da su jednako vrijedni te da jasno pokazuju mogu li se ciljevi inicijative EPK ostvariti.

Kriterij dugoročne strategije odnosi se na plan upravljanja kulturom, održivost kulturnih aktivnosti i nakon godine titule, jačanje dugoročnih veza između kulturnoga, gospodarskoga i društvenoga sektora, plan evaluacije i nadzora utjecaja projekta. Pod kriterijem europske dimenzije podrazumijeva se promicanje kulturne raznolikosti Europe, naglasak na zajedničkome aspektu europskih kultura, baštine i povijesti, suradnja s gradovima drugih država te transnacionalna partnerstva, strategija privlačenja šire europske publike. Pri procjeni kulturnih i umjetničkih sadržaja Povjerenstvo će ocjenjivati jasnu i dosljednu umjetničku viziju godišnjega kulturnog programa, uključenost lokalnih umjetnika i organizacija, širinu i raznovrsnost aktivnosti, sposobnost spajanja lokalne kulturne baštine i tradicionalnih umjetničkih formi s novim, inovativnim i eksperimentalnim kulturnim izričajima. Sposobnost provedbe odnosi se na političku potporu te prikladnu i održivu infrastrukturu.

U kriterij dosega ulazi procjena uključenosti lokalnoga stanovništva i civilnoga društva, posebice mladih, marginaliziranih skupina te osoba nepovoljnijega položaja kao i manjina; naročita se pozornost poklanja pristupačnosti svih aktivnosti osobama s poteškoćama i starijim osobama; važan je segment kriterija dosega je strategija razvoja publike i veza s obrazovanjem te učešće škola. Upravljanje je kategorija kriterija unutar koje se procjenjuje izvedivost predloženoga troškovnika, predložena upravljačka struktura i izvršno tijelo, postupak imenovanja umjetničkoga ravnatelja, razumljiva komunikacijska strategija koja će isticati Europsku uniju kao začetnika projekta.